REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10828/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupano po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u odvjetničkom društvu Hanžeković& partneri, Zagreb, protiv tuženika EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vesni Rajić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milenko Ščetar i Vesna Rajić,Križevci, radi proglašenja nedopuštenim prijenosa i pljenidbe, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja po zahtjevu tuženika od 05. listopada 2023., u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom Agencijom na temelju osnove — rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Ovr—2094/22—16 od 14. ožujka 2023., a putem računa punomoćnika tuženika, odvjetnika Milenka Ščetara, OIB: [osobni identifikacijski broj]. “.

II. Nalaže se tužitelju B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb,Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 platiti tuženiku EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 Eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 13. prosinca 2023. navodi da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Ovr—2948/2023 od 28. studenog 2023., tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove — rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Ovr—2094/22—16 od 14. ožujka 2023., zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona. Tuženik je kao ovrhovoditelj, dana 05. listopada 2023. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnom naplatom temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Ovr—2094/22—16 od 14. ožujka 2023., a o čemu je tužitelj kao ovršenik obaviješten od FINA—e 11. listopada 2023. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. Ovr—2094/22 od 14. ožujka 2023., koje je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Puli pod posl.br. Gž Ovr—154/2023 od 25. travnja 2023., naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 131,82 Eura. Tužitelj ne spori da je navedeno potraživanje tuženika prema njemu nastalo, i to dana 25. travnja 2023., donošenjem cit. rješenja Županijskog suda u Puli. Međutim, za navedeno potraživanje tuženika, tužitelj je izjavio prijeboj i to s dijelom svojeg dospjelog potraživanja prema tuženiku, o čemu je tuženiku dana 19. rujna 2023. dostavio izjavu o prijeboju, koju je ovaj zaprimio dana 01. listopada 2023. Tužitelj navodi da prema tuženiku ima potraživanje temeljem Ugovora o kreditu br. 2402006— 1031262160/51401653—2240008850 od 26. svibnja 2003. Prije izvršenog prijeboja, tužiteljevo potraživanje prema tuženiku iznosilo je ukupno 6.759,05 Eura. Nakon prijeboja tužiteljevog potraživanja s potraživanjem tuženika, preostalo potraživanje tuženika na dan 02. lipnja 2023. iznosilo je 6.627,23 Eura, a što je razvidno iz izvatka iz poslovnih knjiga koje je tužitelj dostavio tuženiku uz izjavu o prijeboju. Tužitelj napominje da, sukladno odredbi čl. 196. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to, odnosno u onome trenutku kada su se prebijene tražbine susrele. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da tražbina tužitelja za koju je tuženik tražio izravnu naplatu putem Financijske agencije, više ne postoji i to od dana 25. travnja 2023. kada su se prebijene tražbine susrele. Navedenu izjavu o prijeboju tuženik je nesporno zaprimio dana 01. listopada 2023., te unatoč saznanju da je tužitelj za predmetno potraživanje izvršio prijeboj, i da ono više ne postoji, on pokušava putem Financijske agencije protupravno izvršiti naplatu. Tužitelj ističe da predmetno potraživanje koje ima prema tuženiku proizlazi iz Ugovora o kreditu od 26. svibnja 2003. sklopljenog između Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao kreditora i ovrhovoditelja kao korisnika kredita. Dana 27. siječnja 2017., Erste & Steiermärkische Bank d.d. kao cedent, sklopio je s društvom B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, kao cesionarom, ugovor o ustupu tražbine, ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297 pod brojem OV—1339/17 dana 30. siječnja 2017., a kojim je ustupio društvu B2 KAPITAL d.o.o., svoja potraživanja prema EZ, čime je na B2 KAPITAL d.o.o. prešlo predmetno potraživanje. Upravo radi namirenja tražbine iz ugovora o kreditu, tužitelj je kao ovrhovoditelj vodio ovrhu na nekretnini tuženika kao ovršenika, pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod posl.br. Ovr—2094/22 (ranije: Ovr—3168/17). U opisanom ovršnom postupku doneseno je rješenje o ovrsi od 22. kolovoza 2017. i nekretnina je prodana na dražbi te je sud dana 29. studenog 2021. donio rješenje o namirenju i dovršetku ovrhe. Iz točke II. cit. rješenja od 29. studenog 2021. vidljivo da je tražbina tužitelja iz predmetnog Ugovora o kreditu samo djelomično namirena, dok je iz točke III. cit. rješenja vidljivo da je ovrha u odnosu na namirenje ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, dovršena. Dakle, iz navedene pravomoćne sudske odluke nedvojbeno proizlazi da postoji dospjelo potraživanje tužitelja prema tuženiku, a iz ostalih navoda tužbe jasno je da je upravo za to potraživanje tužitelj izjavio prijeboj dana 19. rujna 2023. Osim toga, tužitelj ističe da ima potraživanje prema tuženiku i temeljem ovdje predmetnog rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. Ovr—2094/22 od dana 14. ožujka 2023., koje je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Puli pod posl.br. Gž Ovr—154/2023 od 25. travnja 2023., a kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak ovrhe u iznosu od 2.415,53 EUR. Tužitelj smatra da je prijeboj izvršio u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je tražbina tuženika prestala s danom 25. travnja 2023., zbog čega predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev za proglašenje predmetne pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, čini nespornim da je tuženik po punomoćnicima poslao u FINU zahtjev za izravnu naplatu, kako bi naplatio troškove koje mu je tužitelj uzrokovao u ovršnom postupku. Sporna je Izjava o prijeboju, koju uopće nije istaknuo tužitelj, već je istu istaknuo navodni punomoćnik tužitelja, a navedenu izjavu o prijeboju, koja je dostavljena tuženiku, tužitelj niti njegovi navodni punomoćnici nisu, niti potpisali, niti ovjerili, a niti je uz istu dostavljena punomoć, da bi navodni punomoćnik tužitelja bio ovlašten u ime svoje stranke isticati prigovore prijeboja. Iz same izjave o prijeboju koja je dostavljena uz tužbu, a i iz njenog sadržaja je vidljivo da je ista pisana na memorandumu odvjetničkog društva Hanžeković i partneri, a ista nije niti potpisna po tom odvjetničkom uredu, a niti je uz istu priložena punomoć, da bi navodni punomoćnici uopće bili ovlašteni za davanje takve Izjave, zbog čega je takav izjava o prijeboju nezakonita i ne proizvodi pravne učinke. Samo je tužitelj bio ovlašten dati izjavu o prijeboju, a tužitelj to nije učinio. Nadalje, iako je tužitelju bilo poznato da tuženika zastupa ovaj odvjetnički ured, nikada izjavu o prijeboju, pa čak niti znanja radi nije dostavio punomoćnicima tužitelja, koji nisu imali saznanja da su navodni punomoćnici tužitelja izjavili prijeboj. Navodi tužitelja u tužbi o tome po kojim osnovama on ima potraživanje prema tužitelju nisu bitni, jer je navodni prigovor prijeboja izjavljen temeljem Ugovora o kreditu od 26. svibnja 2003. , kojega je tuženik digao kod Erste & Steiermarkische bank d.d., po kojem tužitelj tvrdi da ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 6.759,05 EUR-a. Ova tvrdnja tužitelja nije točna, jer se netočno u tužbi navodi da je dugovanje tuženika samo djelomično plaćeno, obzirom da tužitelj ne želi navesti da njemu tuženik plaća dugovanje i temeljem obustava od mirovine, te je do 23. siječnja 2024., plaćeno 4.850,52 EUR-a, i tužitelju je potraživanje po osnovi ugovora o kreditu zapravo u cijelosti plaćeno, i nikakvo dugovanje tuženika prema tužitelju po navedenom osnovu ne postoji, a nejasno je zašto tužitelj prešućuje činjenicu da je stavio zabranu na mirovini tuženika, i da tuženiku i tamo još dodatno uzima novčana sredstva, te ih knjiži tko zna na koji način i na koji način vrši obračun kamata, pa je njegovo potraživanje po osnovi Ugovora o kreditu za kojega tvrdi da postoji u cijelosti sporno, jer je otplaćeno. Tuženik ističe da izjava o prijeboju, nije izjavljena od strane tužitelja, a tužitelj nema nikakva potraživanja prema tuženiku po osnovi ugovora o kreditu, jer se u cijelosti naplatio, i njegovo potraživanje tuženik ne priznaje, jer isto ne postoji, pa dakle po tom osnovu se nisu niti mogli vršiti nikakvi navodni prijeboji tražbina.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-2948/2023 od 28. studenog 2023. (list 7-11 spisa), obavijest FINE (list 13 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 14-15 spisa), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovr-2094/2022 (list 16-18 spisa), rješenje Županijskog suda u Puli posl.br. Gž- Ovr-154/2023 (list 20-22 spisa), izjavu o prijeboju (list 24 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 25-26 spisa), ugovor o kreditu (list 28-31 spisa), ugovor o ustupu tražbine (list 32-35 spisa), prijedlog za ovrhu (list 36-40 spisa), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovr-3168/2017 od 29. studenog 2021. (list 41-43 spisa), dopis HZMO od 23. siječnja 2024, (list 61 spisa),), sud je izvršio uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr- 2948/2023.

4. Cijeneći sve provedene dokaze u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22- dalje: ZPP- a), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate a koji je postupak pokrenut temeljem ovršne isprave - rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni

6. Između stranaka nije sporno da je postojala tražbina tuženika prema tužitelju temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2094/22.

7. Između stranaka je sporno da li izjava o prijeboju od 11. kolovoza 2023. ima značenje izjave o prijeboju budući da ju nije izjavio sam tužitelj, a sporno je da li postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku.

8. Uvidom u dokumentaciju u spisu te temeljem uvida u spis ovog suda poslovni broj Ovr-2948/2023, kao relevantno je utvrđeno slijedeće:

- rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gž Ovr-154/2023 naložio tužitelju platiti tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 131,82 Eura,

- da je izjava o prijeboju sastavljena na memorandumu odvjetničkog društva Hanžeković & partneri, da ista nije potpisana i da se istom vrši prijeboj potraživanja koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem ugovora o kreditu od 26. svibnja 2003. koje je iznosilo 6.759,05 Eura, sa protutražbinom tuženika prema tužitelju temeljem rješenja Županijskog suda u Puli posl.br. Gž Ovr-154/2023 u iznosu od 131,82 Eura,

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da je prema tuženiku imao prema tuženiku potraživanje u iznosu od 5.100,01 Eura po osnovi zatezne kamate i 1.659,04 Eura po osnovi troškova nakon ustupa, pa cjelokupno potraživanje iznosi 6.759,05 Eura, a da nakon izjave o prijeboju tužitelj ima prema tuženiku potraživanje u iznosu od 4.968,19 Eura po osnovi zatezne kamate i 1.659,04 Eura po osnovi troškova nakon ustupa, pa cjelokupno potraživanje iznosi 6.627,23 Eura, pri čemu ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku sa osnove glavnice na dan 2. lipnja 2023.

- da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Ovr-3168/2017 od 29. studenog 2021. iz iznosa kupovnine od 397.800,00 kn tužitelju namirena zatezna kamata za razdoblje od 18. svibnja 2018. do 18. svibnja 2021. u iznosu od 41.673,96 kn i dio glavnice u iznosu od 216.968,69 kn.

9. Odredbom iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO) dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Nadalje, odredbom čl. 196 st.1. ZOO-a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Dakle, tužitelj je dužan dokazati da osnovanost i visinu svoje dospjele tražbine, a koju je tuženik izričito osporio.

10. Iz dva izvoda iz poslovnih knjiga na dan 2. lipnja 2023. proizlazi da je tužitelj izvršio prijeboj sa potraživanjem koje ima prema tuženiku sa osnove zateznih kamata budući da se samo mijenja iznos zateznih kamata sa iznosa od 5.100,01 Euro na iznos od 4.968,19 Eura.

11. Tužitelj nije dostavio konto karticu iz koje bi se vidjele uplate tuženika kojima je plaćana glavnica, niti je dostavio obračun kamata iz koje bi se vidjela visina stope zateznih kamata. Dapače, iz rješenja o namirenju Općinskog suda u Bjelovaru psol.br. Ovr-3168/2017 od 29. studenog 2021. proizlazi da je iz kupovnine u cijelosti namirena zakonska zatezna kamata za razdoblje od 18. svibnja 2018. do 18. svibnja 2021. u iznosu od 41.673,96 kn, a da nije namirena glavnica u cijelosti. Iz dokaza koji prileže spisu nije moguće utvrditi kada je i u kojem iznosu namiren preostali dio glavnice, niti koliko bi iznosile zakonske zatezne kamate na tu glavnicu.

12. Budući da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine potraživanja koje ima prema tuženiku sa osnove zakonske zatezne kamate po ugovoru o kreditu, sud nije mogao niti utvrditi visinu eventualnog potraživanja koje tužitelj ima prema tuženiku da osnove zakonske zatezne kamate.

13. Valja istaknuti da izvod iz poslovnih knjiga predstavlja jednostranu ispravu koju je izradio tužitelj te da ista nije dokaz postojanja i visine tražbine, osobito u slučaju kada je tuženik osporio visinu tražbine.

14. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

15. Sukladno odredbi čl. 221 a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. U smislu citiranih odredbi ZPP-a, osnovno pravilo dokaznog postupka sadržano je u obvezi stranaka na dokazivanje istinitosti iznesenih tvrdnji. Ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku pravno relevantnu činjenicu, o njenom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

16. Budući da tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženiku niti visinu iste, sud nije mogao utvrditi da bi tražbina tuženika prema tužitelju prestala izjavom o prijeboju od 11. kolovoza 2023., pa samim time tužitelj nije dokazao postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9 Ovršnog zakona te je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. Slijedom navedenog tuženik je u cijelosti uspio u sporu i ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u skladu sa odredbom čl. 154.st.1 ZPP-a.

17. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023– dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a 18. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 27. kolovoza 2024. i 25. studenog 2024. u iznosu od po 25 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što iznosi 75 bodova, a valja pomnožiti sa 2 eura/ 1 bod, što sveukupno iznosi 150,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42.

Tarife, što sveukupno iznosi 187,50 Eura.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

pun. tuženika