REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-505/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 03. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenja, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/07-009/20, Ur.broj: 251-13-32-1/010-16-9-MB od 19. siječnja 2016. godine, pokrenuta po prijedlogu tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, protiv tužitelja AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate iznosa od 26.355,68 EUR/ 198.576,90 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a sve na teret računa tužitelja."
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 3.287,50 Eur.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 29.09.2023. podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi kako je Rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenja, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/07-009/20, Ur.broj: 251-13-32-1/010- 16-9-MB od 19. siječnja 2016. godine zabranjeno je ovršeniku raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka do podmirenja duga sa zakonskim zateznim kamatama prema rješenju navedenog ureda Klasa: UP/I-363-02/03-08/95, Ur.broj: 251-05-04/01-05-7 od 21. siječnja 2005. Zaključkom Naslovljenog suda, posl. broj: Ovr-541/2023-4 od 01. rujna 2023. godine, tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj ističe da tuženikov predmetni zahtjev za naplatu nije utemeljen na ispravi koja je osnov provedbe ovrhe te da tuženik temeljem iste nije ovlašten zahtijevati ovrhu protiv ovršenika. Tužitelj osporava postojanje tražbine ovrhovoditelja u cijelosti. Tužitelj ništa ne duguje ovrhovoditelju te nadalje ističe da je za naplatu iste tražbine nastupila zastara, obzirom je temeljem odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku određeno da se rješenje ne može izvršiti po isteku roka od pet godina od kada je rješenje postalo izvršno. Naime, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenja, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-02/07-009/20, Ur.broj: 251-13-32-1/010-16-9-MB od 19. siječnja 2016. godine postalo je izvršno dana 21. siječnja 2016. godine, slijedom čega se isto rješenje ne može izvršiti sukladno naprijed navedenoj odredbi Zakona o općem upravnom postupku.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama te predlaže da se spis uputi na rješavanje nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sukladno članku 20. Zakona o parničnom postupku vezano uz članak 48. stavak 2. istoga. Nadalje, tužbu tužitelja tuženik predlaže odbaciti kao nedopuštenu polazeći od odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona jer je ista pravno sredstvo koje se može podnijeti isključivo u postupku izravne naplate, dok je na temelju navoda ovršenika kao i isprava podnesenih uz tužbu razvidno kako se protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate pred Finom, nego da se radi o postupku ovrhe koji je provelo nadležno upravno tijelo koje je u tom postupku ujedno i ovrhovoditelj, a koje je donijelo rješenje i dostavilo ga Fini na provedbu, slijedom čega dostava rješenja Fini ne predstavlja radnju iz članka 209. stavak1. Ovršnog zakona, već se radi o jednoj od radnji koju je nadležno upravno tijelo poduzelo u svrhu provedbe postupka ovrhe koji navedeno tijelo vodi. Stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva iz članka 210. Ovršnog zakona nego pravna sredstva koja su u odnosu na postupak prisilnog namirenja propisana Zakonom o komunalnom gospodarstvu i Općim poreznim zakonom. Dakle, radi se o rješenju ovrhovoditelja, koji je to rješenje dostavio na provedbu Fini sukladno odgovarajućim odredbama OPZ-a, a ne radi se o podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu, kako to pogrešno smatra ovršenik, niti predmetno rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave u upravnom postupku predstavlja neku od isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a (ovršenik uz prijedlog nije dostavio dokaz da je ovrhovoditelj podnio upravo prijedlog za izravnu naplatu) pa se u ovom slučaju ne mogu primjenjivati odredbe članka 210. OZ-a, odnosno, ne može se putem suda tražiti proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, već je zaštita ovršenika protiv takvog rješenja o ovrsi osigurana u upravnom postupku. Tuženik predlaže odbaciti tužbu tužitelja kao nepravovremenu obzirom tužitelj podnosi tužbu temeljem „e-mail prepiske sa FINA-om od dana 20.07.2023.g.“ prijedlogom upućenim na posl. br. Ovr-541/23 Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, navodeći kako je „ovršenik je dana 20.07.2023.g. saznao za zahtjev za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja, i to temeljem rješenja ovrhovoditelja Klasa: UP/I-363-02/07-009/20, Ur.broj: 251-13-32- 1/010-16-9-MB od dana 19.01.2016.g.“ Također, u potpunosti je neosnovano pozivanje tuženika na nastup zastare kad je dug u cijelosti naplaćen od 06.09.2016. do 03.07.2017. (kao što proizlazi i iz e-mail očitovanja na koji se tužitelj poziva). Slijedom navedenog, u cijelosti je neosnovana tužba tužitelja te tuženik predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja kao nedopuštenu, podredno odbaci tužbu kao nepravovremenu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zaključak ovoga suda posl.br. 19 Ovr-541/2023-4 od 1.09.2023. (list 3-5 spisa), Rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363- 02/03-08/95, Ur.broj: 251-05-04/01-05-7 od 21. siječnja 2005. (list 42-44 spisa), Rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-363-02/07-009/20, Ur.broj: 251-13-32-1/010- 16-9-MB od 19.01.2016. (list 45-47 spisa), karticu investitora (list 48 spisa) te je izvršen uvid u predmet Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/03-08/95, ovosudni predmet posl. br. Ovr-541/2023 te dopis FINA-e od 19.07.2024.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 140/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
5. Zaključkom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Ovr-541/2023 od 1. rujna 2023. upućen je tužitelj u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sve primjenom odredbe čl. 210. st. 1. i 2., čl. 50. i čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), jer u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u odnosu na tražbinu koja je predmet izravne naplate koju tužitelj predlaže proglasiti nedopuštenom, ističe prigovor zastare te ne postojanja dugovanja prema ovrhovoditelju, ovdje tuženiku.
6. U odnosu na istaknut prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda ističe se kako budući da je pokrenuta parnica radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zahtjeva koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju radi naplate novčane tražbine, kao i da se taj postupak vodi na novčanim sredstvima koji provodi Financijska agencija tako da je za postupanje u vezi ovrhe koju provodi Financijska agencija nadležan sud na čijem području se nalazi poslovnica koja provodi ovrhu.
7. Istaknut prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovoga suda (iako je u biti isticano kako za odlučivanje u ovom predmetu nije nadležan sud već upravno tijelo) otklonjen je kao neosnovan iz razloga kako slijedi.
8. Odredbom čl. 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/2018, 110/2018 i 32/2020) navedeno je kako rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Stavkom 3. istog članka propisano je da se Rješenje iz stavka 1. tog članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
9. Iz navedenog proizlazi kako upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel u upravnim postupcima donošenja rješenja o komunalnoj naknadi i komunalnom doprinosu i ovrsi tih rješenja primjenjuje odredbe Općeg poreznog zakona. Slijedom navedenog, upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjel sukladno odredbama čl. 136. i 138. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020, 114/2022; dalje: OPZ) provodi postupak naplate duga komunalne naknade, odnosno komunalnog doprinosa na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Odredbom članka 141. OPZ-a, propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi, dok je čl.146. OPZ-a, propisano da ovrhu provodi porezno tijelo.
10. Nadalje, čl. 152. st. 1. i st. 3. toč.1. OPZ-a određeno je da se ovrha može provesti na novčanoj tražbini ovršenika te da je pljenidba ovršna radnja koja se poduzima u postupku ovrhe na novčanim sredstvima i koja se obavlja dostavom osnove za plaćanje FINI sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima (čl.153.st.1. OPZ-a).
11. Pljenidba novčanih sredstava ovršenika kod banke vrši se na način da porezno tijelo Financijskog agenciji dostavi rješenje o ovrsi u skladu sa Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 91/10 i 112/12). Financijska agencija, nakon što zaprimi rješenje o ovrsi i nalog za provedbu ovrhe, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje (čl. 153. st. 1. OPZ-a). Iznimno, ako je rješenjem utvrđena porezna obveza u iznosu manjem od 5.000,00 kuna, a porezni obveznik naznačeni iznos nije uplatio u roku iz rješenja, porezno tijelo može, nakon što rješenje postane ovršno, Financijskoj agenciji podnijeti nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima po računima poreznog obveznika. Nalog za provedbu ovrhe smatra se osnovom za plaćanje; dostavlja se Financijskoj agenciji i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (čl. 153. st. 2. OPZ-a).
12. Odredbom čl. 151. OPZ-a propisano je da ako tim Zakonom nije uređeno drugačije, na ovrhu se primjenjuje zakon kojim se uređuje ovršni postupak – Ovršni zakon i Zakon kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima.
13. Odredbom čl. 1. st. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano je da ako tim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.
14. Slijedom navedenog, a kako OPZ kao lex specialis te Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima o proglašenju ovrhe nedopuštenom ne govore ništa, a Ovršni zakon kao lex generali pobliže uređuje pitanja proglašenja ovrhe nedopuštenom i kao takav je mjerodavan u pitanjima utvrđivanja dopuštenosti ovrhe (ali i za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja) time je zapravo propisana sudska nadležnost za utvrđivanje dopuštenosti ovrhe na temelju rješenja o obračunu radi naplate komunalne naknade.
15. Pa je tako u čl. 50 OZ-a propisano kako protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu između ostalog ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika dok je odredbom čl. 51. st. 1. i 3. OZ-a propisano ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, a ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
16. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u skladu s člankom 210. stavak 2. OZ-a, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a). U konkretnom slučaju, ovršenik je istaknuo žalbeni razlog iz članka 50. st. 1. t. 11. i t. 7.OZ-a. Člankom 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz nekog od razloga iz članka 50. st. 1. t. 7. i 9. -11. OZ-a, prvostupanjski sud će dostaviti žalbu ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana. Zaključkom od dana 3. travnja 2023. ovaj sud je pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenika koji svojim sadržajem predstavlja prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima. Ovrhovoditelj se nije očitovao. Zakonskom odredbom članka 52. stavak 3. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga ili se ne očituje, sud je donio zaključak kojim je ovršenika uputio da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. članka 50. točke 7. i 11. OZ.-a, a zbog kojih je izjavio žalbu.
17. Uvidom u predmet Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Klasa: UP/I-363-02/03-08/95 utvrđeno je kako je izvršnim Rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-363- 02/03-08/95 od 21.05.2005. obvezniku AŠ iz [adresa] utvrđen komunalni doprinos za gradnju zamjenske višestambene građevine u Zagrebu, Bukovačka cesta 253, k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma 1.999,50 m2, u iznosu od 198.576,90 kn utvrđen proračunom troškova komunalnog doprinosa Klasa: 944-09/03-05/136, Urbroj: 251-12-02/3-04-6-BrK od 15.01.2004. koji čini sastavni dio rješenja, sve temeljem članka 31. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 26/03, 82/04, 110/04, 178/04).
18. U postupku radi naplate komunalnog doprinosa temeljem prethodno navedene ovršne isprave Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet je donio Rješenje Klasa: UP/I-363-02/07- 009/20, Ur.broj: 251-13-32-1/010-16-9-MB od 19.01.2016., radi naplate s osnova neplaćenog komunalnog doprinosa ukupnog iznosa od 198.576,90 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22.02.2005. do isplate te troškom ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn kojim se zabranjuje tužitelju raspolaganje novčanim sredstvima koje ima na računima kod banaka do podmirenja duga sa zateznim kamatama te nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog banakama da sredstva zatečena na svim računima koji se vode pod njegovim OIB-om i sredstva koja budu pristigla na te račune prenese na račun ovdje tuženika do podmirenja duga. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 21.01.2016.
19. Uvidom u ovosudni predmet posl. br. Ovr-541/2023 proizlazi kako je tužitelj 20.07.2023. kao ovršenik podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčane tražbine temeljem rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-363- 02/07-009/20, Ur.broj: 251-13-32-1/010-16-9-MB od 19.01.2016., te je zaključkom upućen da najkasnije u roku od 15 od dana primitka odluke pokrene protiv ovrhovoditelja parnični postupka radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za naplatu podnesenog kod Financijske agencije zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona, a ovršenik kao tužitelj u ovom postupku je u zakonskom roku podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
20. Iz e-maila Financijske agencije proizlazi kako je u cijelosti naplaćen dug temeljem osnove rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Klasa: UP/I-363-02/07-009/20, Ur.broj: 251- 13-32-1/010-16-9-MB od 19.01.2016. od 06.09.2016. do 03.07.2017. (kao što proizlazi i iz e-mail očitovanja na koji se tužitelj poziva).
21. Uvidom u dopis Financijske agencije od 19.07.2024. utvrđeno je kako je osnova za plaćanje – Rješenje o ovrsi UP/I-363-02/07-009/20 od 19.01.2016. naplaćena u cijelosti 03.07.2017. uz dostavljenu specifikaciju naplate prema Očevidniku.
22. Slijedom navedenog, za proglašenje ovrhe nedopuštenom ne postoji materijalnopravna osnova.
23. Naime, ovršni je postupak u trenutku odlučivanja ovog suda o tužbenom zahtjevu tužitelja, već bio u fazi da je ovršna prisilna naplata (prijenos novčanih sredstava) s računa tužitelja na račun tuženika već izvršena, a kako proizlazi iz dopisa Financijske agencije od 19.07.2024., odnosno kako je osnova za plaćanje – Rješenje o ovrsi UP/I-363-02/07-009/20 od 19.01.2016. naplaćena u cijelosti 03.07.2017. uz dostavljenu specifikaciju naplate prema Očevidniku.
Prema tome, zbog navedene procesne faze ovrhe, više nije bilo osnova za vođenje parnice kojom bi se utjecalo na tijek vođenja ovršnog postupka. Dakle, iz stanja spisa proizlazi da je temeljem rješenja o ovrsi prije nego je tamo ovršenik ovdje tužitelj i upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ista u cijelosti provedena te stoga tužitelj više sa uspjehom ne može isticati svoj tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom neovisno o tome da li je dovršena radnjom same ovršenice, sudskog ovršitelja ili treće osobe sukladno nalogu suda, a sve to stoga što odredba čl. 73. st. 1. OZ propisuje to da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. Kako u trenutku zaključenja raspravljanja u predmetu više ne postoji ovrha koja bi se mogla proglasiti nedopuštenom, to ne postoje niti pretpostavke za udovoljavanjem tužbenom zahtjevu tužitelja.
Podredno, u potpunosti bi bilo neosnovano pozivanje tužitelja na nastup zastare kad je dug temeljem ovršne isprave Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet je donio Rješenje Klasa:
UP/I-363-02/07-009/20, Ur.broj: 251-13-32-1/010-16-9-MB od 19.01.2016., pravomoćne 21.01.2016. u cijelosti naplaćen od 06.09.2016. do 03.07.2017. Konačno rješenje o obvezi plaćanja i izlist stanja duga komunalnog doprinosa, ovršne su isprave za naplatu duga komunalnog doprinosa. Navedeno rješenje u smislu odredbi Općeg poreznog zakona predstavlja ovršnu ispravu kao i knjigovodstveni izlist stanja duga, a zastarni rok nije protekao do pokretanja postupka prisilne naplate.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
25. Tuženik koji je u cijelosti ostvario uspjeh u sporu te koji bi primjenom odredbe čl. 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a imao pravo na naknadu troška parničnog postupka predmetni trošak nije potraživao. Primjenom istih odredaba odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 3.287,50 Eur.
U Sesvetama 03. siječnja 2025.
Sudac
Iva Raos
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka.
DNA:
-pun tužitelja
-tuženiku