REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1177/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nataliji Horvatić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupano po punomoćniku Zvonimiru Buterinu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin i Posavec iz Zagreba, protiv tuženika FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po privremenom zastupniku Ani Pintarić odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iznos od 15.010,00 USD-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 15.000,00 USD-a od 6. svibnja 2018. do isplate,

- 10,00 USD-a od 2. lipnja 2018. do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tuženiku FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iznos od 15.010,00 USD-a u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 15.000,00 USD-a od 6. svibnja 2018. do isplate,

- 10,00 USD-a od 2. lipnja 2018. do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.170,47 eura (pettisućastosedmadeset eura i četrdesetsedam centi) sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama, u preostalom iznosu.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj dana 28. veljače 2020. tužitelj je naveo da je tuženik 05. svibnja 2018., u poslovnici tužitelja br. 016123 u Zagrebu, podnio na isplatu ček br. 403492151978 izdan 16. travnja 2018. od strane US Treasury na iznos od 15.000,00 USD-a te je isti dan na tuženikov devizni račun otvoren kod tužitelja broj IBAN [broj bankovnog računa] položen navedeni iznos. Kako se sukladno čl. 11. st.1. i čl. 12. st. 1. toč. 3. Zakona o čeku, ček plaća po viđenju i u roku od 60 dana od izdavanja, ako je izdan u bilo kojoj zemlji van Europe, to je tužitelj položio na devizni račun tuženika navedeni iznos. Nakon toga je tužitelj predmetni ček proslijedio na naplatu Wells Fargo Bank od koje je 4. lipnja 2018. primio obavijest da će predmetni ček vratiti nenaplaćen jer je istekao za naplatu i jer je isti izdan 2016. godine te da su podaci o korisniku čeka i iznosu prepravljeni. Prije podnošenja čeka tuženik je dao Izjavu o postupanju u slučaju povrata nenaplaćenog čeka, a kojim je ovlastio tužitelja da u slučaju da isti od tuženika otkupi ček, ali ček ne bude isplaćen od strane dužnika/isplatne banke i bude vraćen tužitelju, za iznos isplaćenog čeka tereti njegov devizni račun, a u slučaju nedostatnosti sredstava na tom računu i njegove platno-prometne račune. Na deviznom računu tuženika nisu osigurana sredstva za naplatu iznosa čeka, dok se na opomene tužitelja tuženik oglušio.

Stoga tužitelj potražuje s osnova stjecanja bez osnove povrat isplaćenog iznosa od 15.000,00 USD-a i iznosa od 10,00 USD-a na ime troška povrata čeka. Tužitelj je u tužbi postavio alternativni tužbeni zahtjev u skladu s čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku na način da je prvi postavljen zahtjev na isplatu u valuti USD-a, a drugi tužbeni zahtjev na isplatu u valuti USD-a u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, pa je stoga o oba tužbena zahtjeva tužitelja valjalo odlučiti (konačno uređen podneskom od 18. svibnja 2023.).

2. U ovom predmetu, obzirom je boravište tuženika nepoznato, tuženiku je postavljen privremeni zastupnik u vidu odvjetnice Ane Pintarić iz Zagreba, temeljem čl. 84. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje; ZPP-a).

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, a putem privremenog zastupnika, osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

Navodi kako je tuženik dana 05. svibnja 2018. u poslovnici tužitelja br. 016123 na adresi u [adresa], navodno podnio na isplatu ček br. 403492151978 izdan 16. travnja 2018. od strane US Treasury na iznos od 15.000,00 USD-a te je isti dan na tuženikov devizni račun otvoren kod tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] položen navedeni iznos, ali smatra da se radi o propustu tužitelja.

Također, smatra kako tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka budući da mu je tuženik dao Izjavu o postupanju u slučaju povrata nenaplaćenog čeka od 24. travnja 2018. u kojoj je jasno navedeno da je tužitelj ovlašten izvršiti zapljenu po svim računima tuženog, a što tužitelj nije niti pokušao napraviti niti je isto pokušao dokazati. Naime, tužitelj bi trebao djelovati kao posrednik u poslovanju s inozemnim čekovima na način da sukladno međunarodnim standardima provjeri sve elemente čeka te nakon provjere preusmjeri sredstva s računa izdavatelja čeka na račun korisnika čeka (u ovom slučaju tuženik). Jedan od načina unovčenja čeka predstavlja inkaso čeka, koji ovisi o iznosu i valuti na koji ček glasi. Inkaso predstavlja siguran način provjere svih elemenata čeka te sama provjera može potrajati i do nekoliko dana prije nego što se izvrši sama isplata. Dakle, tužitelj je prije polaganja novca na tuženikov račun trebao izvršiti provjeru čeka, odnosno isti poslati na naplatu putem inkasa, posebice jer se radi o većem iznosu, i to na način da se tuženik ne može koristiti iznosom od 15.000,00 USD-a prije nego tužitelj ne provjeri pokriće, odnosno staviti zabranu podizanja sredstava do isteka provjere čeka te tek nakon toga izvršiti eventualnu isplatu.

Prije podnošenja predmetnog čeka na isplatu tuženik je 24. travnja 2018. dao Izjavu o postupanju u slučaju povrata nenaplaćenog čeka te iz same Izjave proizlazi kako tuženik prihvaća da na predmetnom čeku bude sadržana napomena „za inkaso“ u slučaju da tužitelj isti šalje na naplatu putem inkasa. Trošak inozemne banke u postupku naplate čeka putem inkasa snosi korisnik čeka i to na način da se umanjuje iznos odobrenja po naplaćenom čeku ili terećenjem računa korisnika čeka. Naime, tužitelj kao jedan od pružatelja lokalne i međunarodne stručnosti te osiguravatelj pristupa vodećim tržišnim proizvodima i uslugama bio je dužan postupati sa povećanom pažnjom, te provesti provjeru predmetnog čeka.

Nadalje, tuženik ističe kako nije znao niti je mogao znati da je predmetni ček istekao za naplatu kao ni da su podaci o korisniku čeka i iznosu prepravljeni. Tuženik je ne sumnjajući u valjanost predmetnog čeka i postupajući u dobroj vjeri, isti podnio na isplatu u zakonski predviđenom roku. Sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o čeku, ček se plaća po viđenju, a sukladno odredbi čl. 12. st. 1. toč. 3. Zakona o čeku, ček se mora podnijeti na isplatu u roku od 60 dana od dana izdavanja, ako je izdan u bilo kojoj zemlji izvan Europe, što je tuženik i učinio.

Stoga tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

4. Obzirom je prvi postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu (ispunjenje novčane obveze u valuti USD-a) sud ocijenio kao neosnovan, temeljem odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18; dalje: ZOO-a), valjalo je provesti postupak i odlučiti o drugom postavljenom tužbenom zahtjevu (ispunjenje novčane obveze u valuti USD-a u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja).

5. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u preslik potvrde o transakcijskom poslovanju (l. 6. spisa), preslik pregleda transakcija (l. 7.-8. spisa), preslik opomene tužitelja (l. 9.-12 spisa), preslik Općeg deviznog naloga (l. 13.-14. spisa), preslik izjave tuženika od 24. travnja 2018. (l.15. -16. spisa), preslik obavijesti (17.-20. spisa), preslik potvrde (l. 21. -24. spisa), preslik dopisa (l. 25. -28. spisa), preslik obavijesti o terećenju (l. 30. -32. spisa), preslik obavijesti o odbijanu isplate (l. 34.-36. spisa), preslik čeka broj 4034 92151978 (l. 37. -42. spisa) i preslik Upute o zaprimanju i obradi inozemnih čekova u Maloprodaji od 7. ožujka 2017. (l. 112.-127. spisa).

6. U ovom predmetu sporna je osnova tužbenog zahtjeva te pravni interes tužitelja, odnosno da li je tuženik ostvario korist koja mu ne pripada zbog podnošenja spornog čeka na naplatu i da li je u obvezi vratiti predmetni iznos.

7. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/1; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Naime, predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 15.010,00 USD-a u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa pripadajućom zateznim kamatama, a za koje tvrdi da je tuženik stekao bez valjane pravne osnove.

9. Uvidom u potvrdu o transakcijskom poslovanju (l. 6. spisa) proizlazi da je tuženik dana 24. travnja 2018. kod tužitelja otvorio tekući devizni račun odnosno sklopio Ugovor o transakcijskom poslovanju, a uvidom u ček br. 403492151978 (l. 37.-42. spisa) vidljivo je da je u istom naznačen datum 16. travnja 2018., plativo po nalogu: " VS".

Iz pregleda transakcija od 5. svibnja 2018. (l. 8. spisa) vidljivo je da je tužitelj, Zagrebačka banka d.d., Poslovnica Vrbani ind., klijentu DS, ovdje tuženiku, izvršila polog čeka br. 403492151978 na devizni račun broj HR 3323600003246161424 u iznosu od 15.000,00 USD-a, kao i da je isplaćen s računa tuženiku kao primatelju trošak s osnove naknade za otkup (povrat) čeka i trošak inobanke.

Iz Izjave tuženika (l. 15.-16. spisa) vidljivo je da je tuženik FS izričito i neopozivo ovlastio tužitelja da za iznos čekova i eventualne kamate i troškove tereti njegov devizni račun broj HR 3323600003246161424, a u slučaju nedostatnosti sredstava na ovim računima i sve njegove platno-prometne i druge račune koji su otvoreni u Zagrebačkoj banci d.d., dok je iz obavijesti Wells Fargo bank n.a. (l. 21. - 24. spisa) vidljivo da je tužitelj obaviješten o nemogućnosti naplate čeka br. 403492151978 iz razloga što je isti izmijenjen; ček je iz 2016. godine, te su promijenjeni i iznosi i podaci o korisniku, pa je stoga ček i bio u zakašnjenju za povrat.

10. Obzirom tuženik nije izričito osporio postupanje tužitelja, odnosno isplatu iznosa od 15.000,00 USD-a po priloženom čeku br. 403492151978, na račun tuženika br. HR 3323600003246161424, kao i trošak povrata čeka u iznosu od 10,00 USD-a, a niti je predložio provedbu dokaza koji bi dokazivali suprotno, to je sud iste ocijenio kao utvrđene.

11. U odnosu na vjerodostojnost obavijesti o nemogućnosti naplate čeka po Wells Fargo bank n.a., tuženik (po privremenom zastupniku) također istu nije osporio već je samo iznio tvrdnju da sam tuženik nije znao niti je mogao znati da je predmetni ček istekao za naplatu kao ni da su podaci o korisniku čeka i iznosu prepravljeni, ali u odnosu na iznesene tvrdnje nije predložio niti jedan dokaz u cilju utvrđivanja istinitosti svojih navoda, pa je stoga sud navode tuženika ocijenio kao paušalne, pa slijedom toga i kao neosnovane.

12. Nadalje, uvidom u Uputu o zaprimanju i obradi inozemnih čekova u Maloprodaji od 7. ožujka 2017. (l. 112.-127. spisa) vidljivo je da je propisana određena procedura za zaprimanje i obradu odnosno procesuiranje inozemnih čekova u Maloprodaji, a koja obuhvaća postupak utvrđivanja ispravnosti prezentiranih inozemnih čekova i postupak zaprimanja, otkupa i slanja inozemnih čekova na inkaso, što uključuje: utvrđivanje formalne ispravnosti čeka, autentičnosti, dodatnih elemenata, provjere da ček nije na Popisu ukradenih, krivotvorenih i sumnjivih dokumenata te utvrđenje ovlaštenja imatelja čeka na podnošenje istog na naplatu i identifikacija istog.

13. Osnovano tuženik ističe da je banka u ispunjavaju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti dužna postupati s povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a) i da je banka, očito ne provjerivši ček u potpunosti, postupala suprotno čl. 10. ZOO-a. Međutim nepažnja ili nemar banke, tužitelja u ovom predmetu, ne daju tuženiku pravo zadržati ono što je stekao bez osnove, a zbog takvog postupanja banke.

Naime, iako tužitelj navodi da je postupao sukladno čl. 3. st. 1. toč. 23. u vezi čl. 57. Zakona o platnom prometu; kao i sukladno Uputi o zaprimanju i obradi inozemnih čekova u Maloprodaji od 07.03.2017., točnije sukladno toč. 4.3. "Propisani uvjeti za slanje čeka na inkaso"; s obzirom da postoji minimalan iznos čeka koji inozemne banke prihvaćaju na inkaso i pravila određena izdavateljem čekova, a izričito je propisano da na inkaso nije dozvoljeno slati čekove United States Treasury bez obzira na iznos, osim ako nisu predmet nasljeđivanja ili im je istekao rok valjanosti. Prema tome, budući da je predmetni ček izdan upravo od strane United States Treasury te da u vrijeme podnošenja čeka na isplatu tužitelju nije bilo poznato, niti mu je moglo biti poznato, da datum izdavanja istog prepravljen, odnosno da je već istekao rok valjanosti, tužitelj smatra kako opravdano nije uputio ček na naplatu temeljem inkasa.

Pored toga, tužitelj ističe da je po primitku čeka od strane tuženika, zaposlenica tužitelja utvrdila da ček sadrži sve sastavnice propisane odredbama Zakona o čeku i citiranom Uputom te da su stoga ispunjeni svi uvjeti za njegovo unovčenje polaganjem depozita na račun tuženika. Tako je iz samog čeka razvidno da je da je na istom sadržana oznaka da je riječ o čeku, podatak o izdavatelju čeka uz potpis izdavatelja (Unites States treasury), bezuvjetni uput da se isplati određena svota novca iz pokrića izdavatelja i podatke o korisniku, konkretno tuženiku (pay to the order of FS, [adresa]), datum i mjesto izdanja (16.04.2018., Kansas City, MO), broj čeka (4034 92151978) te oznaka valute i iznos (USD 15.000,00), kao i identitet korisnika čeka, odnosno tuženika.

14. U odnosu na navode tužitelja, valja napomenuti da je čak i uz uzimanje gore navedenog u obzir, očito došlo do propusta u postupanju tužitelja jer se radi o čeku za koji je naknadno utvrđeno zakašnjenje u podnošenju na isplatu i nevjerodostojnost dijela podataka, ali valja napomenuti da okolnost da je došlo do pogreške banke nikako ne ovlašćuje drugu stranu da zadrži ono što je stekla bez osnove.

15. Odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO-a) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.), pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

16. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, u konkretnom slučaju postoji obveza tuženika na vraćanje predmetnog iznosa kao vlasnika deviznog tekućeg računa jer se ne radi o iznosu koji je osnovano stekao, odnosno dužan je na povrat iznosa koji je stečen bez osnove u njegovu korist.

Dakle, činjenica da je u konkretnom slučaju do isplate po predmetnom čeku došlo zbog pogreške tužitelja (propust u utvrđivanju vjerodostojnosti čeka) nije odlučna budući da za stjecanje bez osnove nije relevantno pitanje krivnje.

17. Dakle, tužitelj svakako ima pravni interes za vođenje ovog postupka i vraćanje iznosa koji je tuženik neosnovano stekao.

18. Kako se dakle u konkretnom slučaju radi o vraćanju nečeg što je stečeno bez osnove, tada se prema odredbi čl. 1115. ZOO-a moraju vratiti i plodovi i zatezne kamate, a koje tužitelj u konkretnom slučaju potražuje od dana isplate pa su mu iste tako i dosuđene.

Naime, u odnosu na tijek zateznih kamata koje tužitelj potražuje od dana isplate iste je valjalo dosuditi temeljem čl. 1115. ZOO-a, kao od dana stjecanja, obzirom tuženik nije dokazao da je u trenutku stjecanja isti bio pošteni stjecatelj.

19. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st.2. i 8. ZOO-a.

20. Nadalje, odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a, obzirom tužitelj nije uspio samo s nerazmjernim dijelom tužbenog zahtjeva.

Tužitelju je stoga dosuđen trošak za sastav tužbe (temeljem Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015.), trošak sastava podnesaka od 10. rujna 2021., 5. listopada 2021. i 18. svibnja 2023. te trošak zastupanja na ročištima dana 5. svibnja 2022. i 20. studenog 2024. (svaka radnja u iznosu od 500,00 eura), uz pripadajući pdv od 25%, što ukupno iznosi 3.750,00 eura.

Također mu je priznat trošak objave oglasa u Narodnim novinama za privremenog zastupnika u iznosu 59,73 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 180,37 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 180,37 eura.

Nadalje, priznat mu je trošak privremene zastupnice u iznosu od 1.000,00 eura (a kako je to određeno pravomoćnim rješenjem suda od 9. prosinca 2024., dok će se preostali uplaćeni iznos od 327,22 eura tužitelju vratiti), budući je sredstva za pokriće troškova privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, a ti troškovi ulaze u parnični trošak (čl. 85. st. 3. ZPP-a). Ovo stoga što troškovi privremenog zastupnika imenovanog iz reda odvjetnika spadaju u parnične troškove, jer su to izdaci koji su učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i na taj način terete postupak (pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 21. studenog 2018.).

Stoga je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 5.170,47 eura.

21. Na tako dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III., IV. i V. izreke presude.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u četiri istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana objave presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz Rj. o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženiku po privremenom zastupniku, odvj. Ani Pintarić