REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1037/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi povrata poreza na promet nekretnina, 3. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/24- 01/146, URBROJ: 513-04-24-4, od 26. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-416-02/24-04/1, URBROJ: 513-07-08-06- 24-02 od 16. siječnja 2024., kojim je odbačen zahtjev FŽ za povrat poreza na promet nekretnina plaćenog po rješenju, KLASA: UP/I-410-20/05-01/653, URBROJ: 513-07-08-05/08-12 od 7. svibnja 2008.
2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da njezin zahtjev za donošenje odluke o povratu poreza na promet nekretnina nije riješen ni pozitivno ni negativno, a da sve što se događalo u okončanim postupcima po tom zahtjevu jest rezultat pogreške u normiranju i slanja na nenadležna upravna tijela i potom u upravni spor. Napominje da je zastupala FŽ na temelju specijalne punomoći broj OV-7940/2005 od 9. studenog 2005., a na način da je u svim upravnim postupcima FŽ potpisivala svoje upravne akte, a ona ispod nje kao podrška u pomaganju. Navedena punomoć odnosila se na povezani ugovor o kreditu, ali da nije došlo do plaćanja kupovine kreditom banke te da kupoprodajni ugovor nije niti bio ispunjen. Slijedom navedenog predlaže da se Sud pozove na svoju nenadležnost dok se u upravnom postupku riješi ili odbije riješiti navedeno prethodno pitanje te to proslijedi na Sud. Dakle, iz podnesene tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. tč 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS- a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je podneskom od 14. studenog 2023. tužiteljica zatražila povrat poreza na promet nekretnina plaćenog po rješenju, KLASA: UP/I-410-20/05-01/653, URBROJ: 513-07-08-05/08-12 od 7. svibnja 2008. kojim je FŽ razrezana obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu 23.607,36 kn po osnovi stjecanja nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 29. kolovoza 2005. između FŽ, kao kupca, te Z i BŽ, kao prodavatelja.
7. Odredbom čl. 13. st. 1. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20,114/22; dalje: OPZ) propisano je da je porezno-pravni odnos u smislu ovoga Zakona odnos između poreznog tijela i poreznog obveznika koji obuhvaća njihova prava i obveze u poreznom postupku. Stavkom 2. istog članka propisano je da su sudionici porezno-pravnog odnosa porezno tijelo i porezni obveznik te osobe koje prema odredbama ovoga Zakona jamče za plaćanje poreza.
8. Odredbom čl. 14. OPZ-a propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja je kao takva određena zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.
9. Prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 127/00, 153/02; dalje: ZPPN), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne porezne obveze i donošenja rješenja o razrezu poreza, obveznik poreza na promet nekretnina je stjecatelj nekretnine.
10. Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZPPN-a, osoba koja plati porez na promet nekretnina, kamate, troškove prisilne naplate ili novčanu kaznu koju nije bila u obvezi platiti ima pravo na povrat plaćenih, odnosno više plaćenih iznosa.
11. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) propisano je da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
12. Odredbom čl. 41. st. 2. ZUP-a propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev. 13. Prema ocjeni Suda pravilno je tuženik utvrdio da je u ovoj upravnoj stvari porez na promet nekretnina plaćen po pravomoćnom rješenju prvostupanjskog tijela od 7. svibnja 2008., a u kojem je kao porezna obveznica određena FŽ. Osim toga, u odnosu na eventualni usmeni dogovor postignut između tužiteljice i FŽ o plaćanju tog poreza, tuženik je pravilno utvrdio da takav eventualni dogovor ne spada u sferu porezno-pravnog niti porezno-dužničkog odnosa, u smislu citiranih čl. 13. i 14. OPZ-a, već da se suprotno tome, radi o privatnopravnom odnosu stranaka, a za čija je sporna pitanja nadležan sud opće nadležnosti. Nadalje, iz podnesenog zahtjeva razvidno je da ga je podnijela tužiteljica u vlastito ime, a ne kao opunomoćenica FŽ, stoga je pravilno tuženik naveo u obrazloženju osporenog rješenja da je prvostupanjsko tijelo trebalo predmetni zahtjev odbaciti iz razloga što ga je podnijela neovlaštena osoba, a na temelju čl. 41. st. 2., u vezi s čl.40. st. 1. ZUP-a. Naime, kao što je prethodno navedeno, u ovoj pravnoj stvari tužiteljica nije bila određena poreznom obveznicom, niti joj takav status slijedi iz zakonskih odredbi, zbog čega ona nije u porezno-pravnom odnosu s poreznim tijelima u smislu odredbi OPZ-a. Osim toga, niti okolnost što je tužiteljica zastupala FŽ prilikom sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora, kao niti kasnije u upravnim postupcima, ne čini ju strankom u ovoj pravnoj stvari. Stoga tužiteljica nije bila ovlaštena pokrenuti ovdje predmetni upravni postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika.
14. Nastavno na prethodno navedeno, tuženik je ocjenjujući žalbu tužiteljice, o njoj trebao odlučiti meritorno, a na način da ju je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, citiranih zakonskih odredbi ZUP-a te obrazloženja koja je i sam dao, trebao odbiti, a ne odbaciti.
15. Međutim, iako je u tom dijelu odluka tuženika bila pogrešna, Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga što je utvrdio da je u provedenom postupku bilo nedostataka, no oni nisu takvi da bi zapravo utjecali na prava i pravne interese tužiteljice. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. st. 2. ZUS-a, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
U Rijeci 3. siječnja 2025.
Sudac
Vedran Juričić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).
DNA:
- tužiteljici ZŽ, [adresa]
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
