Poslovni broj: Us I-3156/2023-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper, Zagreb, Andrije Hebranga 9, protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, radi utvrđenja statusa hrvatskog branitelja, bez ponovnog održavanja rasprave, dana 3. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/232, URBROJ: 512-2501-22-4 od dana 24. studenoga 2022. II Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 561- 01/20-01/801, URBROJ: 512M2-50-22-21 od dana 30. rujna 2022. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.
i
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, da tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove
- -
KLASA: UP/II 560-01/22-01/232, URBROJ: 512-2501-22-4 od dana 24. studenoga 2022., tužitelj je, u bitnom, naveo da je izreka drugostupanjskog rješenja u cijelosti kontradiktorna sa obrazloženjem drugostupanjskog rješenja. Naime, izrekom drugostupanjskog rješenja da se odbija zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja, dok u obrazloženju istog rješenja na stranici trećoj, predzadnji odlomak (gledajući od dna stranice prema vrhu) da se navodi: „Smatramo da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da žalitelj ispunjava uvjete za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje." Dakle, iz prethodno navedenog da je vidljiva kontradiktornost obrazloženja i izreke koje se ne može opravdati omaškom. Nastavno, spomenuto drugostupanjsko rješenje da također nema razloga o odlučnim činjenicama, s obzirom na navode u obrazloženju kako žalitelj ne posjeduje materijalne dokaze kojima bi dokazao svoju pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske, kada je tužitelj brojne materijalne i personalne dokaze dostavio Ministarstvu obrane. Tužitelj da je kao dokaz statusa hrvatskog branitelja priložio ovjerene javnobilježničke izjave brojnih suboraca i hrvatskih branitelja, a među ostalim i izjavu generala - pukovnika ŽT. S obzirom da je riječ o gotovo najvišem činu vojske Republike Hrvatske, da je nejasno kako se može uzimati u obzir činjenica da nema dovoljno materijalnih dokaza, kada je njegov zapovjednik potvrdio da je tužitelj služio s njime, uz ostale suborce koji da potvrđuju isto. Prvostupanjsko tijelo da u pobijanom rješenju navodi: „Uvidom u izjavu stranke i predloženih svjedoka proizlazi da je imenovani bio pripadnih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, HVO, u razdoblju od 18. rujna 1991. do 01. srpnja 1992., a u razdoblju od 01. srpnja 1992. do kraja 1996., da je kao pripadnik postrojbe 170. brigade ZMIN, 2. bojne Split sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nesumnjivo dao velik doprinos u obrani.“ Dakle, da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo pobijanim rješenjem da je tužitelj u razdoblju od 01. srpnja 1992. do kraja 1996., kao pripadnik postrojbe 170. brigade ZMIN, 2. bojne Split sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok se drugostupanjsko tijelo na te navode ne osvrće, iako ih je tužitelj u žalbi istaknuo. Prvostupanjsko tijelo da je vrednovalo personalne dokaze (primjerice ovjerene izjave sudionika Domovinskog rata, kao što je jedna od izjava ona generala - pukovnika i brigadira te časnika), ali da smatra da zbog nedostatka materijalnih dokaza zahtjev nije osnovan, a koje stajalište da zauzima i drugostupanjsko tijelo. U odnosu na materijalne dokaze, između ostalog, da je tužitelj priložio iskaznicu koja je služila za legitimaciju tijekom svoje službe u Domovinskom ratu, na kojoj da je grb RH, kao i JMBG tužitelja, uz njegovu osobnu fotografiju. Tu „legitimacijsku ispravu" da je netko trebao izdati i potvrditi, stoga da je isto trebalo i treba biti evidentirano. Naposljetku, da se na stražnjoj strani iskaznice nalazi broj iskaznice, oznaka jedinice, datum izdavanja i potpis ovlaštene osobe. Nastavno, da je prvostupanjsko tijelo vrednovalo kao dokaz medicinsku dokumentaciju ranjavanja tužitelja tijekom Domovinskog rata, ali da za to tijelo nema dovoljno materijalnih dokaza da se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju, a drugostupanjsko tijelo da samo potvrđuje da nema materijalnih dokaza u spisu. Na sve prethodno navedeno, da drugostupanjsko tijelo u svom rješenju uopće ne navodi spomenute odlučujuće činjenice niti daje obrazloženje za iste, iako su iste istaknute u žalbi. Personalni dokazi da služe i njihova svrha da je da u slučaju nedostatka materijalnih dokaza omoguće pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja (od javnog bilježnika ovjerenih 5 izjava suboraca od kojih je jedan general - pukovnik, jedan brigadir, nekolicina časnika). Drugostupanjsko tijelo da je evidentno pogrešno primijenilo jedno od temeljnih načela upravnog postupka, normirano člankom 8. ZUP-a. Shodno svemu navedenom da
- -
tužitelj predlaže naslovljenom sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, donosi meritornu odluku te nadoknadi prouzročeni trošak tužitelju.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/22-01/232, URBROJ: 512-2501-22-4 od dana 24. studenoga 2022. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 561-01/20-01/801, URBROJ: 512M2-50-22-21 od dana 30. rujna 2022., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev RT, ovdje tužitelja, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora te održao raspravu, a koja je bila zakazana da bi se dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
5. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
7. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21,dalje: ZHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti,
- -
teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
8. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
9. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
10. Pregledom spisa tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/22-01/232 utvrđeno je: da je Područni odjel za poslove obrane Zagreb zaprimio zahtjev i dokumentaciju RT, ovdje tužitelja, kojim traži da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 3041 (170. brigada ZMIN) u razdoblju od 1. srpnja 1992. do 31. prosinca 1995. uz koji je priložio iskaznicu Centra za obavješćivanje, fotografije, izjave svjedoka za traženo razdoblje ovjerene kod javnog bilježnika; da je uvidom u bazu “IS-PU” utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata; da je tužitelj u svojoj izjavi naveo da se odmah na početku Domovinskog rata u mobilizaciji priključio postrojbama HVO-a, gdje da je aktivno sudjelovao u obrani suvereniteta hrvatskog naroda u HRHB i RH i to od 18. rujna 1991. do 1. srpnja 1992., to jest do odlaska u 170. brigadu zračnog motrenja i navođenja, a da je u istom razdoblju aktivno, na dragovoljnoj i humanitarnoj osnovi, pomagao postrojbe HVO-a i Policije HVO-a što da dokazuje preslikom zahvalnice Policijske postaje Posušje od dana 25. svibnja 1992. Prije početka Domovinskog rata da je imao prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], te da mu je nadležno tijelo uprave RH na istu adresu stanovanja dostavilo mobilizacijski poziv i da je dana 1. srpnja 1992. pristupio u 170. brigadu zračnog motrenja i navođenja, 2. bojnu Split, 5. radarsku postaju Imotski-Đuzeli, gdje da je ostao sve do 31. prosinca 1995. Kroz RP Đuzeli u tom cijelom razdoblju njegovog sudjelovanja da je prošlo mnogo vojnika i časnika i da svi oni imaju riješen i priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata-borbeni sektor. Dana 26. studenoga 1993. da mu je izdana i iskaznica Službe motrenja i obavješćivanja Republike Hrvatske, broj iskaznice [broj iskaznice]. Od većeg broja vojnika-njegovih suboraca s kojima je sudjelovao u navedenoj postrojbi, njih nekoliko da je pisanom ovjerenom izjavom potvrdilo zajedničko sudjelovanje u postrojbi. Tijekom sudjelovanja u RP Đuzeli, osim izvršavanja svakodnevnih poslova motrenja i navođenja, postrojba, a i on osobno, da su sudjelovali u potpori borbenim djelovanjima postrojbama HV i HVO-a te da je u jednoj takvoj akciji ranjen i to u Vilić Polju u BiH, dana 29. studenoga 1993. te da se odmah nakon liječenja, vratio u matičnu postrojbu-RP. U posjedu da je medicinske dokumentacije koja da potvrđuje ranjavanje koje je prethodno opisao. Na terenu da je još bio na području Bugojna, Pavić Polja, Trnovače, Mostara i Vilić Polja; da je uvidom u pisane izjave, general-pukovnika ŽT, ST, JT, ĆT i ČT, ovjerene kod javnog bilježnika, razvidno da isti navode da je RT, ovdje tužitelj, bio pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, HVO, u razdoblju od 18. rujna 1991. do 1. srpnja 1992., a u razdoblju
- -
od 1. srpnja 1992. do kraja 1996., do neodređenog datuma u studenom, bio pripadnik 170. brigade zračnog motrenja i navođenja 2. bojne Split, 5. radarske postaje Imotski-Đuzeli; da je uvidom u očitovanje Zapovjedništva HKoV-a, KLASA: 561-01/18-01/7391, URBROJ: 3468-G1-01-19-2 od dana 1. srpnja 2019. utvrđeno da isti navode da Zapovjedništvo HKoV-a, nije pravni slijednik postrojbe 170. brigade ZMIN, 2. bojne Split; da je uvidom u medij evidencije obračuna i isplata novčanih naknada pričuvnog sastava HV-e, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, utvrđeno da se tužitelj ne nalazi u evidenciji obračuna i isplata naknada; da se Središnji vojni arhiv, KLASA: 561-01/18-01/01, URBROJ: 512M-010102-20-775 od dana 12. kolovoza 2020. očitovao da nisu pronađeni podaci o pripadnosti imenovanog 170. brigadi ZMIN, 2. bojne Split; da se Područni odsjek za poslove obrane Split očitovao svojim dopisom, KLASA: 561-01/20-01/39, URBROJ: 512M2- 66-20-3 od dana 2. srpnja 2020. da nisu pronađeni podaci o pripadnosti imenovanog 170. brigadi ZMIN-a, 2. bojne Split (5. radarska postaja Imotski), da nisu pronađeni podaci o isplati novčanih naknada za razdoblje od 1. srpnja 1992. do 31. prosinca 1995.; da uvidom u očitovanje VP 3041-Zagreb-Velika Gorica, KLASA: 561-01/20- 01/1, URBROJ: 3041-S1-20-50 od dana 5. svibnja 2020. proizlazi da u evidenciji nemaju upisanog RT, ovdje tužitelja, kao pripadnika VP 3041 odnosno brigade ZMIN u razdoblju od 1. srpnja 1992. do 31. prosinca 1995.; da je iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Split KLASA: 561-01/21-01/188, URBROJ: 512M2-66-21-2 od dana 15. srpnja 2021. razvidno da je nađen popis ZMIN 2. bataljuna na kojem da nije evidentiran RT.
11. Uvidom u sadržaj tužiteljeve žalbe, uložene na prvostupanjsko upravno rješenje i obrazloženje osporavanog rješenja tuženika jasno proizlazi da je tuženik povrijedio odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110, dalje: ZUP-a) jer nije ocijenio sve navode tužiteljeve žalbe, što se posebno odnosi na navode koji se tiču toga da tužitelj ne posjeduje materijalne dokaze kojima bi dokazao svoju pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske (iskaznicu koja je služila za legitimaciju tijekom službe u Domovinskom ratu, medicinska dokumentaciju ranjavanja tužitelja tijekom Domovinskog rata itd.), a tako i na navode prvostupanjskog upravnog rješenja u kojima se ističe kako uvidom u izjavu stranke i predloženih svjedoka proizlazi da je imenovani bio pripadnih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, HVO, u razdoblju od 18. rujna 1991. do 01. srpnja 1992., a u razdoblju od 01. srpnja 1992. do kraja 1996. te da je kao pripadnik postrojbe 170. brigade ZMIN, 2. bojne Split sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nesumnjivo dao velik doprinos u obrani, a na što se drugostupanjsko tijelo niti ne osvrće.
12. Dakle, iz onog što proizlazi iz spisa upravnog tijela ovaj Sud je utvrdio da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe čl. 5., čl. 8., čl. 9. i čl. 47. ZUP-a. Naime, predloženi svjedoci nisu uopće saslušani, materijalni dokazi nisu ocijenjeni (iskaznica koja je služila za legitimaciju tijekom službe u Domovinskom ratu, medicinska dokumentacija ranjavanja tužitelja tijekom Domovinskog rata itd.), a što je u konačnici dovelo do toga da prvostupanjsko upravno tijelo, a tako niti tuženik nisu na točan, jasan i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, radi čega je na tako manjkavo činjenično stanje pogrešno primijenjena zakonska odredba čl. 3. ZHBDR.
- -
13. Ovdje valja istaknuti da tužitelj pravilno upire na to da je izreka prvostupanjskog upravnog rješenja u suprotnosti s njegovim obrazloženjem jer se u obrazloženju istog jasno navodi kako uvidom u izjavu stranke i predloženih svjedoka proizlazi da je imenovani, ovdje tužitelj, bio pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, HVO, u razdoblju od 18. rujna 1991. do 01. srpnja 1992., a u razdoblju od 01. srpnja 1992. do kraja 1996. da je kao pripadnik postrojbe 170. brigade ZMIN, 2. bojne Split sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i nesumnjivo dao velik doprinos u obrani pa je nejasno kako to da se nedvojbeno nakon toga utvrđuje da nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske jer je u tom smislu i u osporenom rješenju tuženika u cijelosti izostalo obrazloženje kojim bi se potkrijepila takva teza osobito jer se uslijed manjkavosti evidencija upravna tijela mogu osloniti i na personalne dokaze koji bi potvrdili tužiteljevu pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske u traženom razdoblju te njegovo organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u tom istom periodu.
14. Stoga, a budući da osporeno rješenje već iz navedenih razloga nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.
15. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da sasluša sve predložene svjedoke, a po potrebi da sasluša i druge svjedoke kao i da ocijeni relevantnost svih spisu priloženih materijalnih dokaza (posebice iskaznice koja je tužitelju služila za legitimaciju tijekom službe u Domovinskom ratu, medicinske dokumentacije ranjavanja tužitelja tijekom Domovinskog rata itd.) te da nakon toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odluči o tužiteljevom zahtjevu, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
16. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i podneska od dana 6. veljače 2024. te zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 11. listopada 2024. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (750,00€) što sveukupno iznosi 3.750,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci
U Splitu, 3. siječnja 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
- -
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper, Zagreb, Andrije Hebranga 9
- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1 uz preslik spisa tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/22-01/232
- u spis
