Poslovni broj: Us I-1029/23-23

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćeniku KP (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/23-01/206, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 16. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, Klasa: UP/I-502-03/21-03/64, Urbroj: 338-15-02-22-10 od 5. prosinca 2022.

III. Priznaje se tužitelju CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], bolest po dijagnozama šifri prema MKB: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena, kao profesionalna bolest, te mu se u svezi navedenih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke iznos od 337,50 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 502-03/23-01/206, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 16. ožujka 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], Klasa: UP/I-502-03/21-03/64, Urbroj: 338-15-02-22-10 od 5. prosinca 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, a kojim se tužitelju bolest po dijagnozama šifri prema MKB:

MKB: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena, kao profesionalna bolest, te mu se u svezi navedenih dijagnoza ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja, nakon iznošenja u bitnom obrazloženja osporenog rješenja i citiranja odredbe članka 68. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 2. Zakona o listi profesionalnih bolesti navodi da je polazeći od citiranih odredbi jasno razvidno da je u slučaju tužitelja došlo do profesionalnog oboljenja šifre dijagnoze bolesti: G56.0 i M.75.4. Ističe da je radio kao „zavarač-bravar“, „skladištar-vozač“. Zbog prirode posla, položaja tijela odnosno nošenja teških tereta (statodinamički otpor), kod tužitelja da su nastale profesionalne bolesti, a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu. Navodi da se ne slaže s obrazloženje tuženika iz jednostavnog razloga jer da nije radio kao zavarivač bravar, skladištar vozač, da nije radi posla morao imati neprirodni položaj tijela i da nije morao dizati i nositi teške terete, zasigurno ne bi došlo do oboljenja. Na tu okolnost tužitelj predlaže vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku odnosno na okolnost da su oboljenja tužitelja nastala kao posljedica rada na poslovima radnog mjesta zavarivača-bravara, skladištara – vozača neprirodnog položaja tijela i dizanja i nošenja teških tereta. Nadalje, navodi da je razvidno da je kod tužitelja došlo do oboljenja u vidu predmetnih dijagnoza lijeve ruke, da je bio na bolovanju i liječio se terapijskim postupcima što je vidljivo iz terapijskih kartona koji prileže, a koji su provođeni u vrijeme dok je tužitelj bio raspoređen na radnim mjestima zavarivača- bravara, skladištara-vozača, a kasnije na radnom mjestu portira. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugpstupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana, da suprotno navodima iz tužbe da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a u skladu s važećim zakonskim odredbama. Zatim tuženik citira relevantne zakonske i podzakonske odredbe i navodi da je u konkretnom slučaju utvrđeno da prvostupanjskim rješenjem tužitelju dijagnoze šifri prema MKB-u G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza (impingement syndrome) lijevog ramena nisu priznate kao profesionalna bolest te mu u svezi navedenog nisu priznata ni pripadajuća prava s osnova profesionalne bolesti. Prvostupanjsko rješenje temelji se na mišljenju Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 502-03/20- 09/119, URBROJ: 381-09-90-22-8 od 21. studenog 2022. o nepotvrđivanju profesionalne bolesti šifre dijagnoza bolesti prema MKB-u G56.0/Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4/Sindrom subakromijalnog sraza (impingement syndrome) lijevog ramena, uz iznošenje obrazloženje. Nadalje, kako je tužitelj na provstupanjsko rješenje izjavio žalbu, to je u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine", broj 8/15., 17/15., 41/15, 104/17., 34/18 1 63/22.), u odnosu na žalbene navode tužitelja, zatraženo stručno-medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje tijelo vještačenja je dana 10. ožujka 2023. donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/23-01/206, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 kojim je sukladno priloženoj dokumentaciji te mišljenju specijalista medicine rada Službe za medicinu rada HZJZ-a od 8. rujna 2022., utvrđeno da se tužitelju za bolest pod dijagnozom G56.0/Sy. canalis carpalis lat. sin. ne može priznati profesionalna etiologija jer su se simptomi sindroma karpalnog kanala lijeve ruke počeli javljati tek nakon što je već radio na radnom mjestu portira, a gdje nije bio izložen statodinamičkim naporima koji bi mogli uzrokovati navedeni sindrom uz opasku da je prethodno bio privremeno radno nesposoban dvije godine (od lipnja 2018. do travnja 2020.). Ne može se priznati profesionalna etiologija niti za bolest pod dijagnozom M75.4/Sy. impingement omeris sin., jer iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo da je tužitelju radiološkim pretragama objektiviziran Sindrom subakromijalnog sraza (nije verificiran u medicinskoj dokumentaciji). Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg jasno proizlazi da tužitelj, u smislu naprijed citiranih odredaba Zakona i Pravilnika, ne ispunjava uvjete za priznavanje bolesti izražene dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji bolesti: G56.0/Sy. canalis carpalis lat.sin. M75.4/Sy. impingement omeris sin., kao profesionalne bolesti, tuženik je donio sada pobijano rješenje. Kako je pobijano rješenje zakonito, to tuženik predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U sporu su održane rasprave 25. kolovoza 2023., 10. listopada 2024. i 5. prosinca 2024., a čime je, kao i dostavom podneska, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Marija Muše-Danielov, spec. medicine rada.

7. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Tužitelj je zatražio i popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio i popisao troškove upravnog spora.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je može li se tužitelju priznati bolest po dijagnozama šifri prema MKB: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena, kao profesionalna bolest.

12. Prema odredbi članka 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: Zakon) profesionalne bolesti prema ovom zakonu su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Stavkom 2. istoimene odredbe Lista profesionalnih bolesti i poslova na kojima se te bolesti javljaju i uvjeti po kojima se smatraju profesionalnim bolestima utvrđuju se posebnim zakonom.

13. Prema odredbi članka 69. osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona, te osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 13.,16.,17. i 19. ovoga Zakona prava iz obvezno zdravstvenog osiguranja osiguravaju se i u slučaju profesionalne bolesti ako su bili izloženi fibrogenim prašinama ili karcinogenima kao radnici kod pravnih ili fizičkih osoba s registriranom djelatnošću u Republici Hrvatskoj.

13.1. Osiguranicima iz stavka 1. ovoga članka u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja osiguravaju se zdravstveni pregledi i nakon prestanka rada u slučaju izloženosti fibrogenim prašinama ili karcinogenima.

14. Sukladno odredbi članka 23. stavak 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine", broj 75/14, 154/14, 79/15. 139/15 105/16.40/17,66/17, 109/17, 119/18, 41/19 22/20 39/20; u daljnjem tekstu: Pravilnik), prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti po priznatoj ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti osnovom ovjerene tiskanice prijave odnosno osnovom rješenja kojim je osiguranoj osobi priznata ozljeda na radu, odnosno profesionalna bolest, osigurana osoba ostvaruje od dana nastanka te ozljede, odnosno od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti iz dijela Prijave o profesionalnoj bolesti kojeg popunjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

15. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

16. Prema odredbi članka 49. stavka 2. Pravilnika u postupku utvrđivanja činjenica radi priznavanja profesionalne bolesti obvezno se pribavlja mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

17. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut 24. prosinca 2021. na temelju zahtjeva tužitelja koji je u tiskanici Prijave o profesionalnoj bolesti (tiskanica PB) zatražio da mu se dijagnoze šifri M75.4 i G56.0 priznaju kao profesionalne bolesti;

- da je nakon što je u cijelosti upotpunjen predmetni zahtjev tužitelja provstupanjsko tijelo zatražilo donošenje stručno – medicinsko mišljenje Službe za medicinu rada, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo KLASA: 502-03/20-09/119, URBROJ: 381-09-90-22-8 od 21. studenog 2022. o nepotvrđivanju profesionalne bolesti šifre dijagnoza bolesti prema MKB-u G56.0/Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4/Sindrom subakromijalnog sraza (impingement syndrome) lijevog ramena, uz obrazloženje da je tužitelj, rođen **.**.1978., po zanimanju autolimar, radio na poslovima bravara zavarivača u Luka Šibenik d.o.o. u periodu od 2003. do 2018. godine. Tužitelju je 24. rujna 2018. priznata profesionalna bolest po dijagnozama, šifre po MKB-10 G56.0 (Sy. canalis carpalis lat.dex.prof.) M75.4 (Sy.impingement omeris dex.prof.). Potom je u 2020. tražio priznavanje profesionalne bolesti pod MKB-10 šiframa M53.1, M54.1, M51.1 i M75.3, a iste su odbijene. Sad se traži priznavanje profesionalne bolesti pod MKB-10 šiframa G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza (impingement syndrome) lijevog ramena. Prema priloženim ugovorima o radu i 2-IN obrascima vidljivo je da je tužitelj od srpnja 2020. zaposlen na poslovima portira. Do tada je radio na poslovima zavarivača, bravara te vozača viličara, a opis poslova je uključivao rezanje, bušenje, brušenje i zavarivanje raznih metalnih dijelova. Iz priloženog zdravstvenog kartona je vidljivo da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 16. ožujka 2017. do 19. siječnja 2018., zatim od 18. lipnja 2018. do 3. travnja 2020. te od 12. travnja 2021. do 6. srpnja 2021. Uvidom u medicinsku dokumentaciju, vidljivo je da su tužitelju u lipnju 2021. objektivizirane tegobe od strane lijevog n. medianusa na EMNG-u uz postojeću neuropatiju desnog n. medianusa. Prijašnji nalazi EMNG-a upućivali su samo na desnostranu neuropatiju. Prema priloženim nalazima povremeno ima bolove u lijevom ramenu prilikom podizanja ruke. Uzevši u obzir da su se tegobe sindroma karpalnog kanala lijeve ruke pojavile otkad tužitelj radi na radnom mjestu portira gdje nije izložen statodinamičkim naporima koji bi mogli uzrokovati isti, kao i činjenici da je gotovo dvije godine prije razvoja simptoma bio u kontinuitetu privremeno nesposoban za rad (od ožujka 2017. do siječnja 2018. te od lipnja 2018. do travnja 2020.). Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke (MKB-10 G56.0) ne može se potvrditi kao profesionalna bolest. Iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo da je tužitelju radiološkim pretragama dijagnosticiran Sindrom subakromijalnog sraza (impingement syndrome) lijevog ramena (MKB-10 M75.4), te se stoga isti također ne može potvrditi kao profesionalna bolest;

- temeljem naprijed navedenog nalaza i mišljenje doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja, a na koje je tužitelj izjavio žalbu;

- da je u povodu žalbe tužitelja u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika, u odnosu na žalbene navode tužitelja, zatraženo stručno-medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje tijelo vještačenja je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu, KLASA: UP/II-502-03/23-01/206, URBROJ: 338-01-10-04- 23-03 od 10. ožujka 2023. kojim je sukladno priloženoj dokumentaciji te mišljenju specijalista medicine rada Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. rujna 2022., utvrđeno da se tužitelju za bolest pod dijagnozom G56.0/Sy. canalis carpalis lat. sin. ne može priznati profesionalna etiologija jer su se simptomi sindroma karpalnog kanala lijeve ruke počeli javljati tek nakon što je već radio na radnom mjestu portira, a gdje nije bio izložen statodinamičkim naporima koji bi mogli uzrokovati navedeni sindrom uz opasku da je prethodno bio privremeno radno nesposoban dvije godine (od lipnja 2018. do travnja 2020.). Ne može se priznati profesionalna etiologija niti za bolest pod dijagnozom M75.4/Sy. impingement omeris sin., jer iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo da je tužitelju radiološkim pretragama objektiviziran Sindrom subakromijalnog sraza (nije verificiran u medicinskoj dokumentaciji). Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg jasno proizlazi da tužitelj, u smislu naprijed citiranih odredaba Zakona i Pravilnika, ne ispunjava uvjete za priznavanje bolesti izražene dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji bolesti: G56.0/Sy. canalis carpalis lat.sin. M75.4/Sy. impingement omeris sin., kao profesionalne bolesti

18. Slijedom navedenih utvrđenja i citiranih odredbi zakona, tuženik je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu smatrajući da je odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, slijedom čega da da nije nađena osnova za usvajanje žalbe.

19. S obzirom da prema članku 33. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicine rada. To stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja mogu li se tužitelju predmetne dg. M56.0 i M75.4 priznati kao profesionalna bolest, a o kojem ovisi mogućnost ostvarenja traženog prava, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

20. Stalna sudska vještakinja za medicinu rada mr. sc. Marija Muše-Danielov je u svom nalazu i mišljenju od 28. lipnja 2024., a koji je zaprimljen pred ovim sudom 2. srpnja 2024. i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, i koji je dan nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije, te svih isprava priloženih spisu predmeta, je mišljenja da kod tužitelja Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke, šifre po MKB-i G56.0 i sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena šifre prema MKB M57.4, su profesionalne bolesti tužitelja, uzrokovane kumulativnom mikrotraumom ili sindromom prenaprezanja, nakon dugogodišnjeg težeg i teškog statodinamičkog napora pri radu na poslovima s obje ruke, kod poslodavca Luka Šibenik, utvrđene 30. rujna 2023.

21. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše-Danielov od 28. lipnja 2024. je navedeno da je tužitelj, prema podatcima o kretanju na radu, od rujna 2001. do svibnja 2020. radio na slijedećim poslovima: zavarivača, zavarivača - bravara, vozača viličara, lučkog transportnog radnika (LTR) i skladištara vozača, na kojima se rad obavljao s obje ruke, do nivoa ramena i iznad ramena, ponavljajućim pokretima, uz primjenu sile, prisilnom položaju obje ruke, uz vibracije korištenih alata (brusilice, bušilice, štemalice) i uz pritisak, najmanje 8 sati dnevno. Nakon dugogodišnjeg rada od oko 20 godina, koji je izazivao kumulativnu mikrotraumu, provocirajući tetove i mišiće šaka i oba ramena, skraćujući mišično tkivo, s posljedičnim razvojem upalnih procesa u hvatištima tetive za kost, oticanja mišića i mekih tkiva u uskim koštanim kanalima šaka i ramena, a što kronično izaziva kompresiju tetiva mišića u uskom prostoru oba ramena i živaca medijanusa za šake u koštanom kanalu, uzrokujući njihovu hipoksiju i ispade u inervacijskom području živca, s oštećenjem osjetilne i motoričke funkcije za obje ruke. Prvi sigurni znaci kronične kumulativne mikrotraume kod tužitelja su se javili sa simptomima kronična bolesti rotatorne manžete desnog ramena u ožujku 2017., koje je klinički utvrdio ortoped pozitivnim kliničkim znakovima (testovima supraspinatusa i impigment testom), uz uredne radiološke pretrage (UZV i RTG), koje nisu visoko specifične za bolesti tetiva -tendinopatije. Sigurni znaci sindroma karpalnog tunela desne šake utvđeni su u ožujku 2018. EMNG pretragom, uz pozitivne kliničke testove komprimiranog živca. Temeljem navedenog tužitelju su, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakonu o listi profesionalnih bolesti (NN broj 162/98) i točki 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o listi profesionalnih oboljenja (NN 107/07) i Pravilniku, priznate profesionalne bolesti desne šake i desnog ramena sa šifrom dijagnoze po MKB-i G56 i M75.4 u listopadu 2018. Zbog liječenja tih bolesti, i to desne šake operativno dekompresijom živca i desnog ramena konzervativno, višekratnom fizikalnom terapijom, bila je indicirana i opravdana privremena radna nesposobnost tužitelju od ožujka 2017. do siječnja 2018. i lipnja 2018. do travnja 2020. Nakon utvrđenja tih bolesti i liječenja istih, tužitelj je premješten na radno mjesto skladištara-vozača od ožujka 2018., na kojem radnom mjestu je i dalje bio izložen radu s obje ruke dizanjem i prenošenjem tereta, i vožnji dostavnog vozila, pa je ugovorom o radu od srpnja 2020., započeo rad na poslovima portira na kojem je radio 12 sati na računalu i ručnom otvaranju i zatvaranju vrata težine oko 300 kg. Simptomi i znakovi istih bolesti na lijevoj ruci dijagnostički su potvrđeni na lijevoj šaci i lijevom ramenu kliničkim pregledima fizijatra, ortopeda i neurologa u svibnju i lipnju 2021. i EMNG pretragom u lipnju 2021., pa tužitelj započinje konzervativno liječenje obje šake i oba ramena fizikalnom terapijom. Obzirom da je prema čl. 2. t.1) Zakona o listi profesionalnih oboljenja, intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti štetnicima radnog mjesta dokazana opisom poslova i radnih zadataka sa oko 20 godina izloženosti, a prema t. 2) utvrđene bolesti dijagnosticirane kliničkom slikom i pojavom oštećenja funkcije oba ramena i obje šake, nema utemeljenja ne priznati ih profesionalnim na lijevoj šaci i lijevom ramenu. Obrazloženje Službe medicine rada HZJZ, koja ih nije priznala, da nema pozitivnog radiološkog nalaza lijevog ramena može se odbaciti, obzirom da tužitelj nije mogao napraviti magnetsku rezonanciju oba ramena iz tehničkih razloga, a da mu je bolest desnog ramena od iste službe priznata 2018. i bez pozitivnog radiološkog nalaza. Obrazloženje službe medicine rada HZJZ, da se bolest lijevog karpalnog tunela ne može priznati, jer je bio na bolovanju oko 20 mjeseci prije zahtjeva za priznavanjem, neutemeljena je, jer se profesionalne bolesti ne razvijaju neposredno prije zahtjeva za priznavanjem, nego nakon izloženosti dugogodišnjoj kumulativnoj mikrotraumi, sukladno čl. 2 (1) Zakona o listi profesionalnih bolesti, koja u predmetnom slučaju iznosi više od 20 godina, uključujući i rad na računalu, i otvaranju i zatvaranju teških vrata na mjestu portira, na koje poslove je raspoređen nakon dužeg bolovanja. Činjenica da se bolest lijeve ruke i lijevog ramena pojavila nešto kasnije nego desnog je uobičajena kod dešnjaka kod kojih je desna ruka više i jače opterećena, nakon čega zbog štednje desne ruke započinje jače opterećenje lijeve ruke i pojava simptoma dugogodišnje kumulativne mikrotraume. Prema Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom, svaki rad na računalu od 4 sata i duže dnevno predstavlja, temeljem akta o procjeni opasnosti, dostatan statodinamički napor koji uzrokuje dodatni intezitet i duljinu opterećenja za već od ranije opterećene obje šake. Obzirom da je kod tužitelja utvrđena: 1. pozitivna radnu anamnezu, s prisustvom štetnosti na radu, za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja na radnom mjestu; 2. pisani dokaz o vrsti štetnosti s radnog mjesta; 3. utvrđeni intenzitet i trajanje izloženosti toj štetnosti; 4. kliničku sliku bolesti s pojavom oštećenja funkcije lijevog ramena i morfologije lijevog živca medijanusa, dakle organa za koju je poznato da je određena radna štetnost može uzrokovati i 5. pozitivni nalaz dijagnostičke metode: EMNG-u lijeve ruke, koja objektivizira to oštećenje, to su ispunjeni kriteriji za priznavanje profesionalne bolesti lijeve ruke sa šifrom dijagnoze po MKB G56 i M75.4, sukladno t. 2 Zakona o listi profesionalnih oboljenja i t. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o listi profesionalnih oboljenja. Prema pravilima struke, nakon pregleda kod ugovorne specijalistice medicine rada, a sukladno čl. 68 t.1.i t. 2 Zakona o obvezatnom zdravstvenom osiguranju, Pravilniku, Zakonu o listi profesionalnih oboljenja i t. 41 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o listi profesionalnih oboljenja, tužitelju je priznata profesionalna bolest desne šake i desnog ramena od strane specijalistice medicine rada HZJZ, sa šifrom dijagnoze po MKB, G56.0, i M75.4, potpuno utemeljeno, pa nije bilo razloga da bolesti s istim šiframa na lijevoj ruci ne budu priznate od strane ugovorne specijalistice medicine rada i vještakinje - specijalistice medicine rada HZJZ, obzirom da je tužitelj dovoljno dugo obavljao iste poslove s obje ruke. Tuženik i vještakinja službe za medicinu rada HZJZ, krovne službe za medicinu rada u RH, nisu priznali tužitelju profesionalne bolesti lijeve ruke, s paušalnim, ne zdravorazumskim obrazloženjima, koja nisu utemeljena na činjenicama, i nisu sukladna s citiranim pozitivnim zakonskim propisima.

22. Tužitelj na na gore citirani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr.sc. Marije Muše-Danielov od 28. lipnja 2024. nije imao prigovora niti primjedbi.

23. Tuženik se podneskom od 8. listopada 2024. očitovao na navedeni nalaz i mišljenje prilažući očitovanje Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Klasa: 502-03/20-09/119, Urbroj: 381-09-90-24-10 od 7. listopada 2024. kojim se navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za medicinu rada od 28. lipnja 2024. osporava u cijelosti.

23.1. U očitovanju Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Klasa: 502-03/20-09/119, Urbroj: 381-09-90-24-10 od 7. listopada 2024. se u bitnom navodi da je osiguraniku CP **.**.2018. priznata profesionalna bolest po dijagnozama šifre po MKB-10 G56.0 (Sy. canalis carpalis lat. dex. prof.) M75.4 (Sy. impingement omeris dex. prof.). Potom je u 2020. tražio priznavanje profesionalne bolesti pod MKB-10 šiframa M53.1 (Sy. cervicobrachiale lat. dex.) i M54.1 (Radiculopathia CVIII-Thi lat. dex.), M51.1 (Lumboischialgia bilateralis praecipue lat. dex.) 1 M75.3 (Tendinitis calcarea m. supraspinati dex.), a iste su odbijene jer dijelom nisu bile na Listi profesionalnih bolesti (Sy. cervicobrachiale lat. dex., Radiculopathia CVIII-Thi lat. dex. i Lumboischialgia bilateralis praecipue lat. dex.), a dijelom nisu potvrdene kao profesionalna bolest (Tendinitis calcarea m. supraspinati dex.). U zadnjem slučaju se tražilo priznavanje dijagnoza G56.0 (Sy. canalis carpalis lat. sin.) M75.4 (Sy. Impingement omeris sin.). Prema dostavljenoj dokumentaciji utvrđeno je da je tužitelj od srpnja 2020. zaposlen na poslovima portira. Do tada je radio na poslovima zavarivača, bravara te vozača viličara, a opis polova je uključivao rezanje, bušenje, brušenje i zavarivanje raznih metalnih dijelova, iz priloženog zdravstvenog kartona je vidljivo da je osiguranik bio na bolovanju od 16.03.2017.-19.01.2018. zatim od 18.06.2018., 03.04.2020. te od 12.04. do 06.07.2021. Uvidom u medicinsku dokumentaciju, vidljivo je da su tužitelju u lipnju 2021. objektivizirane tegobe od strane lijevog n. medianusa na EMNG-u uz postojeću neuropatiju desnog n. medianusa. Prijašnji nalazi EMNG-a upućivali su samo na desnostranu neuropatiju. Tegobe od strane sindroma karpalnog kanala lijeve ruke pojavile otkad osiguranik radi na radnom mjestu portira gdje nije izložen statodinamičkim naporima koji bi mogli uzrokovati isti kao i činjenici da je gotovo dvije godine prije razvoja simptoma bio u kontinuitetu na bolovanju (od 03/2017. do 01/2018., te od 06/2018 do 04/2020.) Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke (MKB-10 G56.0) nije potvrđen kao profesionalna bolest dok Sindrom subakromijalnog sraza (impingement syndrome) lijevog ramena (MKB-10 M75.4) nije potvrden jer nije verificiran objektivnim dijagnostičkim pretragama. Vještakinja mr.sc. Marija Muše Danielov navodi da je ovo obrazloženje neutemeljeno jer se profesionalne bolesti ne razvijaju neposredno nakon zahtjeva za priznavanjem nego nakon izloženosti dugogodišnjoj kumulativnoj mikrotraumi, što potkrjepljuje i činjenicom da je kao portir radio na računalu i otvarao i zatvarao teška vrata na mjestu portira čak i nakon dugotrajnog bolovanja. lako se isto može primijeniti za neke profesionalne bolesti, sama izjava nije primjenjiva za bolesti prenaprezanja. Naime, bolesti prenaprezanja sukladno medicinskoj literaturi i višegodišnjim istraživanjima, nastaju nakon dugotrajnog izlaganja repetitivnim pokretima no simptomi se smanjuju nakon prestanka rada, a u najgorem slučaju ostaju takvi kakvi jesu jer je noksa odnosno štetnost koja je bolest izazvala prestala djelovati. Isto možemo usporediti s pušenjem cigareta, lako netko može pušiti 10 godina cigarete, ali ako prestane, nestat će i izloženost toj štetnosti i time će se smanjiti daljnji rizik za nastanak bolesti. U slučaju tužitelj, u trenutku priznavanja prve profesionalne bolesti nije bilo znakova bolesti na lijevoj ruci, a potom je otišao na dugotrajno bolovanje nakon kojeg odlazi raditi na radno mjesto portira baš zato da bi se smanjila mogućnost daljnjeg oštećenja zdravlja. Vještakinja mr. sc. Marija Muše Danielov se poziva na Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom (NN 069/2005) u kojem se definira daj svaki rad na računalu od 4 sata i duže dnevno dostatan statodinamički napor. Osim činjenice da navedeni Pravilnik nije na snazi već ga je 2021. zamijenio Pravilnik o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima na radu (NN 073/2021), rad na računalu od 4 sata i više se odnosi na kontinuirani rad na računalu što jedan portir nema u opisu radnog mjesta (u protivnom bi se pregledavao kao radnik na računalu). Vještakinja takoder navodi da otvara i zatvara teška vrata što zajedno s njegovim povremenim radnim na računalu predstavlja, po vještakinji dovoljni statodinamički napor da ponovno aktivira i pogorša bolest koja se navodno razvijala kroz dvadesetak godina, implicirajući time da je taj posao još fizički naporniji od posla zavarivača te je doveo do aktivacije i pogoršanja na lijevoj ruci (iako u tom slučaju ostaje pitanje zašto se bolest na desnoj ruci nije ponovno pogoršala što bi bila medicinski opravdano da se radi o toliko velikom naporu). Na kraju, osvrčući se na navode vještakinje da je tužitelj dovoljno dugo obavljao poslove s obje ruke da bi mu se trebalo priznati obje ruke je u direktnoj koliziji s činjenicom da je tužitelj imao uredne nalaze od strane lijevog ramena nakon te dugogodišnje izloženosti, da bi se isti pojavili nakon dugotrajnog bolovanja i lakšeg radnog mjesta. Sama vještakinja je navela razlog zašto su se pojavili simptomi na desnoj ruci jer je tužitelj dešnjak, pa je i ta ruka bila opterećenija. No to svakako ne može objasniti nastanak bolesti na lijevoj ruci nakon izloženosti osim ako se na mjestu portira radilo o iznimno teškim vratima koja se mogu otvarati samo lijevoj rukom što bi svakako bilo navedeno u Procjeni rizika. Mišljenja je da kod tužitelja postoji drugi uzrok nastanka tegoba, potrebno je ispitati i njegove aktivnosti van radnog mjesta kako bi se utvrdio uzrok.

24. Sud je po prijedlogu stranka u ovom sporu zatražio od stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Mariju Muše-Danielov pisanu dopunu vještva u svezi prigovora i primjedbi tuženika odnosno vezano uz navode sadržane u očitovanju Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 7. listopada 2024.

25. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše-Danielov od 15. listopada 2024., dostavljenu ovom sudu 16. listopada 2024., a koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu, stalna sudska vještakinja za medicinu rada navodi da je navedeno očitovanje tuženika gotovo identično onom koji se nalazio ranije u spisu, u odgovoru na tužiteljevu tužbu, a na koje je dala svoj nalaz i mišljenje, te navodi da u cjelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 28. lipnja 2024., u kojem je detaljno obrazložila zbog čega je tužitelju potrebno priznati postajanje profesionalnih bolesti lijeve šake i lijevog ramena. Sada bi samo kratko naglasila: jer je udovoljen osnovni uvjet za priznavanje profesionalne bolesti, sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o listi profesionalnih bolesti, a to je dužina izloženosti tužitelja teškom statodinamičkom naporu pri radu s obje ruke (od oko 20 godina). Ta se osnovna činjenica u citiranom očitovanju potpuno zanemaruje, i ne spominje, a kao temelj nepriznavanje uzima period koji je tužitelj proveo na bolovanju, neposredno prije podnošenja zahtjeva za priznanjem profesionalnih bolesti, što predstavlja mišljenje, koje nije sukladno pravilima struke. Rad tužitelja na poslovima portira, koji je uključivao rad na računalu, otvaranje i zatvaranje teških vrata, nije uzrok predmetnih profesionalnih bolesti, nego je uzrok pogoršanja ranije kumulativne traume, nastale tijekom 20 godišnjeg izlaganja teškom profesionalnom statodinamičkom naporu obje ruke (svi poslovi koji je tužitelj obavljao tijekom radnog vijeka, prema opisu poslova i radnih zadataka, obavljali su se s obje ruke). U očitovanju se ne navodi koji bi to drugi uzrok bio predmetnim bolestima lijeve šake i lijevog ramena, ako ne profesionalni, uz notornu činjenicu da je tužitelj oko 20 godina, najmanje 8 sati dnevno, bio profesionalno izložen teškom statodinamičkom naporu, dakle pretežito, u odnosu na možebitne druge aktivnosti tužitelja. Ponavljajući pokreti s obje šake pri radu na računalu iz Pravilnika o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom iz 2005., uklopljeni su u Pravilnik o zaštiti na radu radnika izloženih statodinamičkim naporima iz 2021., koji je na snazi, što potvrđuje da rad više od 4 sata na računalu može pogoršati, od ranije već prisutnu profesionalnu kumulativnu mikrotraumu lijeve šake. Obzirom da je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 28. lipnja 2024. odgovorila na upit suda, uz detaljno obrazloženje, te drugo nema što nadodati.

26. Na navedenu dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše-Danielov od 15. listopada 2024. tužitelj kao niti tuženik nisu imali prigovora niti primjedbi.

27. U pogledu među strankama spornih činjenica mogu li se bolesti po dijagnozama šifri prema MKB: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena, priznati tužitelju kao profesionalna bolest, ovaj Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše-Danielov, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, a u suglasju je sa medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, kao i spisu ovog spora. U navedenom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada, a koji je vještak uže specijalnosti, izneseni su medicinsko objektivni razlozi i kriteriji prema kojima je sudska vještakinja utvrdila da se tužitelju bolest po dijagnozi šifri prema MKB 10: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena, kao profesionalna bolest, jasno i argumetnirano obrazlažući zbog čega ne stoje utvrđenja iz nalaza i mišljenja pribavljenih tijekom provedenog upravnog postupka, te je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 15. listopada 2024. dodatno obrazložila i potkrijepila svoja utvrđenja sadržana u pisanom nalazu i mišljenju očitujući se u svezi svih prigovora i primjedbi tuženika iznesenih tijekom ovog upravnog spora, te otklanjajući iste uz valjano i razložno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a na koji ni tužitelj niti tuženik u ovom sporu nisu imale prigovora niti primjedbi.

28. Stoga, kako su u konkretnom slučaju naprijed citirani Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, a tako i stručno-medicinsko mišljenje Službe za medicinu rada, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Zagreb, suprotni provedenom sudsko medicinskom vještačenju u predmetnom upravnom sporu, a koji nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

29. Na temelju utvrđenog, sud cijeni kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, poništio osporeno drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje i tužitelju bolest po dijagnozama šifri prema MKB: G56.0 Sindrom karpalnog kanala lijeve ruke i M75.4 Sindrom subakromijalnog sraza lijevog ramena priznao kao profesionalna bolest, te mu se u svezi navedenih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti, a kako je i odlučeno pod točkom I., II. i III. izreke presude.

30. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je tužitelju u skladu s odredbom članka 144. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a kao opravdan trošak priznati zatraženi i popisani trošak vještačenja i to u iznosu od 337,50 eura, odnosno iznosu koji je vještakinja zatražila po troškoviniku za izradu navedenog nalaza i mišljenja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu 3. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- na znanje: poslodavac Luka Šibenik d.o.o., Šibenik, Obala hrvatske mornarice

- u spis.