REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-395/2022-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Hrvoja Škalića u zamjenu za odvjetnika Damira Hećimovića i punomoćnice tuženika, ČI, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., dana 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3912916 od dana 8. veljače 2007., sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 22.769,56 po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan dospijeća (članak 1. i članak 7. Ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (članak 2. Ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužitelju OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi preplaćenih kamata iznos od 1.265,02 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 10,42 eura od 01. prosinca 2007.,

- 10,78 eura od 01. siječnja 2008.,

- 10,62 eura od 01. veljače 2008.,

- 10,72 eura od 01. ožujka 2008.,

- 11,21 eura od 01. travnja 2008.,

- 10,16 eura od 01. svibnja 2008.,

- 15,61 eura od 01. lipnja 2008.,

- 15,70 eura od 01. srpnja 2008.,

- 15,30 eura od 01. kolovoza 2008.,

- 15,20 eura od 01. rujna 2008.,

- 15,25 eura od 01. listopada 2008.,

- 16,36 eura od 01. studenog 2008.,

- 15,42 eura od 01. prosinca 2008.,

- 16,32 eura od 01. siječnja 2009.,

- 16,34 eura od 01. veljače 2009.,

- 16,28 eura od 01. ožujka 2009.,

- 26,05 eura od 01. travnja 2009.,

- 25,89 eura od 01. svibnja 2009.,

- 25,20 eura od 01. lipnja 2009.,

- 24,63 eura od 01. srpnja 2009.,

- 24,51 eura od 01. kolovoza 2009.,

- 24,46 eura od 01. rujna 2009.,

- 24,22 eura od 01. listopada 2009.,

- 23,82 eura od 01. studenog 2009.,

- 23,91 eura od 01. prosinca 2009.,

- 23,93 eura od 01. siječnja 2010.,

- 24,07 eura od 01. veljače 2010.,

- 23,70 eura od 01. ožujka 2010.,

- 23,92 eura od 01. travnja 2010.,

- 24,20 eura od 01. svibnja 2010.,

- 23,91 eura od 01. lipnja 2010.,

- 24,79 eura od 01. srpnja 2010.,

- 24,20 eura od 01. kolovoza 2010.,

- 24,85 eura od 01. rujna 2010.,

- 24,23 eura od 01. listopada 2010.,

- 23,43 eura od 01. studenog 2010.,

- 24,54 eura od 01. prosinca 2010.,

- 25,19 eura od 01. siječnja 2011.,

- 23,93 eura od 01. veljače 2011.,

- 23,92 eura od 01. ožujka 2011.,

- 23,19 eura od 01. travnja 2011.,

- 23,47 eura od 01. svibnja 2011.,

- 24,25 eura od 01. lipnja 2011.,

- 24,05 eura od 01. srpnja 2011.,

- 22,66 eura od 01. kolovoza 2011.,

- 21,69 eura od 01. rujna 2011.,

- 20,67 eura od 01. listopada 2011.,

- 13,95 eura od 01. studenog 2011.,

- 13,66 eura od 01. prosinca 2011.,

- 13,71 eura od 01. siječnja 2012.,

- 13,55 eura od 01. veljače 2012.,

- 13,18 eura od 01. ožujka 2012.,

- 12,91 eura od 01. travnja 2012.,

- 12,80 eura od 01. svibnja 2012.,

- 12,49 eura od 01. lipnja 2012.,

- 12,17 eura od 01. srpnja 2012.,

- 11,92 eura od 01. kolovoza 2012.,

- 11,37 eura od 01. rujna 2012.,

- 11,17 eura od 01. listopada 2012.,

- 11,03 eura od 01. studenog 2012.,

- 10,81 eura od 01. prosinca 2012.,

- 10,49 eura od 01. siječnja 2013.,

- 10,06 eura od 01. veljače 2013.,

- 9,85 eura od 01. ožujka 2013.,

- 9,64 eura od 01. travnja 2013.,

- 9,05 eura od 01. svibnja 2013.,

- 8,77 eura od 01. lipnja 2013.,

- 8,48 eura od 01. srpnja 2013.,

- 8,21 eura od 01. kolovoza 2013.,

- 7,97 eura od 01. rujna 2013.,

- 7,73 eura od 01. listopada 2013.,

- 7,41 eura od 01. studenog 2013.,

- 7,16 eura od 01. prosinca 2013.,

- 6,78 eura od 01. siječnja 2014.,

- 6,53 eura od 01. veljače 2014.,

- 5,00 eura od 01. ožujka 2014.,

do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužitelju OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 4.101,89 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 0,76 eura od 01. travnja 2007.,

- 2,37 eura od 01. siječnja 2008.,

- 1,01 eura od 01. veljače 2008.,

- 3,65 eura od 01. ožujka 2008.,

- 12,26 eura od 01. travnja 2008.,

- 11,24 eura od 01. studenog 2008.,

- 2,73 eura od 01. prosinca 2008.,

- 13,57 eura od 01. siječnja 2009.,

- 15,25 eura od 01. veljače 2009.,

- 16,02 eura od 01. ožujka 2009.,

- 13,70 eura od 01. travnja 2009.,

- 14,11 eura od 01. svibnja 2009.,

- 10,99 eura od 01. lipnja 2009.,

- 8,70 eura od 01. srpnja 2009.,

- 9,33 eura od 01. kolovoza 2009.,

- 10,56 eura od 01. rujna 2009.,

- 10,47 eura od 01. listopada 2009.,

- 9,25 eura od 01. studenog 2009.,

- 11,58 eura od 01. prosinca 2009.,

- 13,47 eura od 01. siječnja 2010.,

- 16,15 eura od 01. veljače 2010.,

- 15,36 eura od 01. ožujka 2010.,

- 18,84 eura od 01. travnja 2010.,

- 22,87 eura od 01. svibnja 2010.,

- 22,69 eura od 01. lipnja 2010.,

- 31,57 eura od 01. srpnja 2010.,

- 29,22 eura od 01. kolovoza 2010.,

- 36,61 eura od 01. rujna 2010.,

- 34,12 eura od 01. listopada 2010.,

- 30,08 eura od 01. studenog 2010.,

- 41,72 eura od 01. prosinca 2010.,

- 49,85 eura od 01. siječnja 2011.,

- 42,12 eura od 01. veljače 2011.,

- 44,93 eura od 01. ožujka 2011.,

- 41,51 eura od 01. travnja 2011.,

- 46,98 eura od 01. svibnja 2011.,

- 57,16 eura od 01. lipnja 2011.,

- 58,71 eura od 01. srpnja 2011.,

- 71,48 eura od 01. kolovoza 2011.,

- 65,15 eura od 01. rujna 2011.,

- 58,19 eura od 01. listopada 2011.,

- 57,95 eura od 01. studenog 2011.,

- 57,46 eura od 01. prosinca 2011.,

- 62,30 eura od 01. siječnja 2012.,

- 64,07 eura od 01. veljače 2012.,

- 62,11 eura od 01. ožujka 2012.,

- 62,19 eura od 01. travnja 2012.,

- 65,08 eura od 01. svibnja 2012.,

- 64,41 eura od 01. lipnja 2012.,

- 63,42 eura od 01. srpnja 2012.,

- 63,92 eura od 01. kolovoza 2012.,

- 58,45 eura od 01. rujna 2012.,

- 60,25 eura od 01. listopada 2012.,

- 63,11 eura od 01. studenog 2012.,

- 64,53 eura od 01. prosinca 2012.,

- 63,67 eura od 01. siječnja 2013.,

- 60,55 eura od 01. veljače 2013.,

- 62,53 eura od 01. ožujka 2013.,

- 64,42 eura od 01. travnja 2013.,

- 57,20 eura od 01. svibnja 2013.,

- 57,58 eura od 01. lipnja 2013.,

- 57,66 eura od 01. srpnja 2013.,

- 58,43 eura od 01. kolovoza 2013.,

- 60,09 eura od 01. rujna 2013.,

- 62,30 eura od 01. listopada 2013.,

- 62,19 eura od 01. studenog 2013.,

- 64,13 eura od 01. prosinca 2013.,

- 62,27 eura od 01. siječnja 2014.,

- 64,82 eura od 01. veljače 2014.,

- 1.348,47 eura od 25. veljače 2014.,

do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.515,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 07. ožujka 2019. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu broj 528-50-3912916 dana 08. veljače 2007. s promjenjivom kamatnom stopom od 5,20% godišnje. Navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovora više puta jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu pri tome samo obavještavajući tužitelja o rastu iste bez jasnih i određenih parametara zašto je ista promijenjena te bez mogućnosti pregovaranja o tome. Tužitelj navodi da je takva odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014., te da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena, a time i ništetna, sukladno odluci Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u predmetima u kojima je jedan od tuženika bio i tuženik u ovom predmetu. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj tuženiku temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu platio tuženiku više iznose rata od utvrđenih prvotnim otplatnim planom, to tužitelj predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3912916 od dana 8. veljače 2007., sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 22.769,56 po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan dospijeća (članak 1. i članak 7. Ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (članak 2. Ugovora o kreditu), te potražuje od tuženika po osnovi preplaćenih kamata isplatu iznosa od 1.265,02 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF potražuje iznos od 4.101,89 eura uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom od 11. ožujka 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u bitnom istaknuo da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na okolnosti da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 (predmet Potrošač) potvrđen dio izreke prvostupanjske presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Ističe da se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 te da tužitelj neosnovano zaključuje da bi navedenom presudom odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile utvrđene ništetnim, pa da bi se njegov kredit zbog presude u predmetu Potrošač trebao smatrati kreditom s fiksnom kamatom. Također navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja kako se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, koja se odnosi na ništetnost valutne klauzule sama po sebi ima primijeniti na sve ugovore koji su sklapani u utuženom razdoblju, te da je tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute budući da se radi o u cijelosti jasnoj odredbi, a tužitelj je mogao odabrati i druge valute i fiksnu kamatnu stopu ali je odabrao upravo uvjete iz predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik ističe i prigovor zastare te prigovara visini tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 528-50-3912916 od 08. veljače 2007. (list 8-12), presliku Informativnog izračuna efektivne kamatne stope (list 13), presliku otplatne tablice (list 14-16), presliku Zahtjeva za kredit od 07. veljače 2007. (list 48), presliku Promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 01. veljače 2007. do 31. ožujka 2007. (list 49-50), presliku Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom tuženika (list 51-53), presliku Informacija za klijente tuženika (list 54-55), presliku Pravilnika o obračunu kamata i naknada (list 56- 107), presliku Tržišnih parametara za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF – prosječne veličine za kvartal (list 108), presliku često postavljenih pitanja i odgovora iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list 109-110), presliku prijepisa knjigovodstvene kartice (list 209-214), presliku otplatnog plana (list 215-226). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 264-276), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 327-328).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika i djelatnika banke s obzirom na utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. jer pravomoćne presude iz spora kolektivne pravne zaštite imaju izravan učinak koji obvezuje ovaj sud te stoga nije potrebno provoditi personalne dokaze, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, OTP banka i dr. protiv Hrvatske (zahtjev broj: 38541/21 od 08. studenog 2022.) kojom je utvrđeno da nije došlo do povrede načela jednakosti stranaka jer nisu saslušavani bankovni službenici, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka.

5. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužitelja od 11. ožujka 2024. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogao preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 528-50-3912916 od 08. veljače 2007. na iznos od 22.769,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseci (članak 4. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 2. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,20% godišnje, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.

8. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 i Pž-7129/13, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

9. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

10. Također, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste.

11. Sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

12. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

13. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 03. lipnja 2024. navodi da je 2007. sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s tuženikom radi kupnje osobnog vozila. Navodi da nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora već mu je takav ugovor ponuđen. Također navodi da prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije bio svjestan da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom s obzirom da je laik, te da nije znao što znači pojam valutne klauzule.

14. Dakle i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladno s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužitelj s tuženikom nije mogao pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu, te se radilo o gotovom ugovoru, te nije bio svjestan da se radi o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, niti mu je bio poznat pojam valutne klauzule.

15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13.6.2014. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 07. ožujka 2019. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13.6.2014. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

16. U odnosu na prigovor zastare tuženika za iznos za koji je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, odnosno za koji iznos je izvršio tzv. nepravu preinaku, valja napomenuti da sukladno pravnom shvaćanju zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane dana 27. svibnja 2024. u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

18. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 24. siječnja 2023. proizlazi da ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema simuliranom početnom otplatnom planu za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.777,01 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 9.531,22 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 1.265,02 eura, a ukupna razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta prema obračunu tuženika umanjenom za razliku kamate po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu tuženika umanjenom za kamate po srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos iznosi 30.905,73 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 4.101,89 eura. Iznosi po mjesecima te datumi plaćanja i dospijeća navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

19. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode te niti sam tuženik ne predlaže pozvati vještaka na usmeno saslušanje. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

20. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope, niti bi to bilo u skladu sa tržišnih uvjetima. Naime, u konkretnoj situaciji je utvrđeno da je navedena odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, ništetna, pa je sukladno takvom utvrđenju i određen zadatak vještaku, a vještak je u nalazu i mišljenju u svemu ispunio zadatak suda. Isto vrijedi i za odredbu Ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu.

21. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja, odnosno niže kamatne stope od početno ugovorenih, valja napomenuti da manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga nije nepošten stjecatelj i ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023. tužitelj niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

22. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora kao i da je ništetna odredba istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

23. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope isplati iznos od 1.265,02 eura, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF isplatu iznosa od 4.101,89 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 07. ožujka 2019. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 10. svibnja 2019., 07. veljače i 19. lipnja 2023., te 11. ožujka 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 4x100 bodova, za sudjelovanje na ročištima od 16. studenog 2021., 04. listopada 2022., 03. lipnja i 26. studenog 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4x100 bodova, što ukupno iznosi 900 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.800,00 eura što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 2.250,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 265,45 eura, pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.515,45 eura, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

25. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podnesaka od 21. siječnja 2020., 27. prosinca 2021. i 24. listopada 2022. i za sastav odgovora na žalbu s obzirom da isti, po mišljenju suda, nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka te za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 03. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.