Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-594/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KA, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kvm-94/2024-5 od 28. studenoga 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog KA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog KA, zbog pet teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i člankom 51. KZ/11. i drugih, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), te je određeno da isti ima i dalje trajati.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĐA po branitelju, odvjetniku Jakši Cvitkoviću, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i pusti okrivljenika na slobodu uz mjere opreza iz članka 98. ZKP/08., podredno da ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. protiv okrivljenika. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud kako se istražni zatvor za sada ne može zamijeniti blažim mjerama.
6. Protivno žalbenim navodima okrivljenika kojima osporava postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako dostatan stupanj izvjesnosti da je okrivljenik počinio kaznena djela, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, zbog čega postojanje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje.
7. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi kako se opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može otkloniti blažom mjerom. Naime, na strani okrivljenika postoji visok intenzitet opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koji proizlazi iz iskazane upornosti i bezobzirnosti okrivljenika u protupravnom postupanju kako to proizlazi iz opisa optužnice i to na štetu svog nećaka koji je posebno ranjivo dijete, kao i iz višestruke osuđivanosti okrivljenika koji se tijekom 40 godina u čak 28 navrata javlja kao počinitelj raznih kaznenih djela, a između ostalih, kaznenih djela protiv spolne slobode i drugih nasilnih kaznenih djela. Stoga, imajući u vidu težinu, i značaj iznesenih okolnosti, po ocjeni drugostupanjskog suda, protiv okrivljenika se ne može primijeniti niti jedna druga blaža mjera od mjere istražnog zatvora.
8. Stoga, imajući u vidu obvezu suda iz članka 95. ZKP/08. na koju se poziva žalitelj, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u konkretnom slučaju pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
9. Produljenjem mjere istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. na što upire žalitelj kada navodi da istražni zatvor nije kazna niti se smije pretvoriti u kaznu, jer je vođeno računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.
10. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
