Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: Pr-98/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasmini Vukalović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg & Vukalović j. t. d. iz Varaždina, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d. o. o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave dana 20. studenog 2024. godine, održane u nazočnosti punom. tužitelja Jasmine Vukalović i z. punom. tuženika Gorana Gložinića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Pisarnica u Varaždinu, te sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, objave presude dana 3. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d. o. o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KRAŠEK AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete isplati bruto iznos od 11.011,34 EUR (slovima: jedanaest tisuća jedanaest eura i trideset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka tekućim od 08.03.2021. g. do 31.12.2022. g., a od 01.01.2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d. o. o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju KRAŠEK AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR (slovima: pet tisuća eura), sa zakonskim zateznim kamatama prema članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 3. siječnja 2025. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, navodeći da je radnik tuženika zaposlen na radnom mjestu Upravitelj Šumarija Varaždin, Uprava šuma Podružnica Koprivnica, koje poslove obavlja temeljem zaključenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme klasa:
KC/20-01/427, ur.broj: 00-07-03/03-20-20 od dana 31.07.2020. g., da je mjesto rada tuženika u Upravi šuma Podružnica Koprivnica, Šumarija Varaždin, Varaždin, Augusta Šenoe 2, da je zaposlen kod tuženika cijeli svoj radni vijek te u neprekinutom pravnom slijedu obavlja poslove kod tuženika od 24.03.1982. g., tako da ima kod tuženika ukupno 39 godina radnog staža, da je rođen **.**.1957. g., a krajem 2020. g. da mu je došlo do znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja zbog kojih je od strane svog liječnika upućen na obavljanje različitih medicinskih pretraga u svrhu utvrđenja zdravstvenog stanja, da su mu po obavljenim pregledima, dijagnosticirane diskretne ateroskleortske i hipertenzivne promjene na srcu uz urednu sistoličku i umjereno asistoličku funkciju, da je prisutan AV blok I stupnja, da je upućen učiniti HOLTER EKG 2x godišnje, uz vjerojatnost ugradnje srčanog elektrostimulatora, da je utvrđena prisutna i aneurizma abdominalne aorte zbog čega je obvezan obaviti redovite godišnje kontrole radi praćenja progresije iste, da u slučaju brže progresije ili kada dijametar prijeđe 5,5 cm indiciran je operativni zahvat, da je MR mozga pokazao niz manjih moždanih udara za sada bez sekvela, da je zbog navedenog pogoršanja zdravstvenog stanja ordinirana i svakodnevna terapija lijekovima (Prexanil 5mg), da navedeno zdravstveno stanje upućuje na činjenicu da tužitelj nije više u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta upravitelja, rukovodeći poslovi koji zahtijevaju svakodnevno vrlo aktivno i sveobuhvatno te vrlo opsežno donošenje različitih odluka na strani tužitelja, koje dovode do svakodnevnih stresnih situacija s kojima se zbog svojeg zdravstvenog stanja više nije u mogućnosti nositi na način na koji je to mogao do sada, da daljnji nastavak i obavljanje poslova radnog mjesta te svakodnevni doticaj sa stresnim situacijama nedvojbeno mogu dovesti do znatnog i to trenutnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja (srčani ili moždani udar) koje može dovesti do vrlo teških posljedica po njegovo zdravlje, te moguće i do smrtnog ishoda, da se zbog navedenog obratio specijalistu medicine rada nadležnog za tuženika u Specijalističkoj ordinacija medicine rada, Varaždin, kod JŠ, dr. med. spec. med. rada koja je po izvršenom pregledu izdala uvjerenje o radnoj sposobnosti u kojem je utvrdila da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta, da je tuženiku, kao poslodavcu, dostavio predmetno uvjerenje o radnoj sposobnosti uz traženje pomoći od poslodavca u svrhu rješavanja njegovog radnopravnog statusa na načina na koji je tuženik identične situacije rješavao i s drugim radnicima, no da poslodavac po primljenoj obavijesti nije poduzeo nikakve radnje u svrhu zaštite njegovog zdravstvenog stanja, da je pisanim putem, po punomoćniku, dana 29.10.2021. g. uputio tuženiku pisani zahtjev za rješenje njegovog radnopravnog statusa s pozivom tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva tužitelja riješi njegov radno-pravni status, na način da mu dostavi odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu uz priznanje svih prava koja mu pripadaju po tom osnovu, da se tuženik oglušio na pisani zahtjev od 29.10.2021. g. i da se uopće nije očitovao na isti, niti je poduzeo ikakve daljnje radnje u smislu zaštite prava radnika u odnosu na njegovo zdravstveno stanje kako to propisuje odredba članka 41. Zakona o radu, da je takovim postupanjem tuženik povrijedio njegova prava koja mu pripadaju iz radnog odnosa, zbog čega je uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od dana 24. studenog 2021. g., kojeg je tuženik primio dana 29. studenog 2021. g., da se tuženik nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava tužitelja, zbog čega je sukladno odredbi članka 133. stavak 2. Zakona o radu, podnosi tužbu radi zaštite njegovog povrijeđenog prava. Nadalje je naveo da postupanje tuženika predstavlja povredu prava koja mu pripadaju iz radnog odnosa, obzirom da tuženik nije postupio na način koji je izričito propisan odredbom članka 41. Zakona o radu, iako zbog svojeg zdravstvenog stanja više nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze radnog mjesta za koje ima zaključen ugovor o radu, a za što je tuženiku dostavljeno stručno mišljenje - uvjerenje ovlaštenog tijela - specijalista medicine rada, da je odredbom članka 7. stavak 3. Zakona o radu propisano da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima, da je odredbom članka 24. Zakona o radu propisano da radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje određenih poslova, poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled, a troškove istoga snosi poslodavac, da je odredbom članka 41. Zakona o radu propisano da u slučaju da kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio, da radi osiguranja takovih poslova poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove, a sve radi eliminiranja svih onih okolnosti koji ugrožavaju zdravstveno stanje tužitelja, da iz uvjerenja o radnoj sposobnosti dr. med. spec. med. rada JŠ broj:1049-2021-RO3 od 8.3.2021. g., specijalistice medicine rada koja je jedina ovlaštena ocijeniti mogućnost nastavka rada tužitelja na poslovima njegovog radnog mjesta i ocijeniti da li su ponuđeni poslovi odgovarajući (a koje tuženik nije niti ponudio tužitelju) nedvojbeno je određeno da je zdravstvenim pregledom tužitelja utvrđeno da je tužitelj nesposoban za radni odnos za radno mjesto upravitelj šumarije - rukovodeći poslovi, da zbog navedenog, da je tuženik, kao poslodavac, temeljem uvjerenja ovlaštenog tijela medicine rada dužan omogućiti tužitelju rješavanje njegovog radnopravnog statusa na način da istome zaštiti njegovo zdravlje i spriječi mogućnost pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, a sve sukladno zakonskim propisima, da svojim ne postupanjem po odredbi članka 41. Zakona o radu anuliranjem mišljenja ovlaštenog tijela specijalista medicine rada i nepoduzimanjem nikakvih radnji u smislu daljnjeg rješenja radno-pravnog statusa tužitelja, tuženik je kao poslodavac povrijedio pravo tužitelja da mu tuženik kao poslodavac ponudi sklapanje Ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, odnosno pravo tužitelja na propisanu zaštitu koja istome pripada temeljem citiranih odredbi Zakona o radu, da nepostupanje tuženika u skladu s propisanom odredbom Zakona o radu i svjesno i namjerno zanemarivanje objektivnih činjenica na strani tužitelja u pogledu njegovog zdravstvenog stanja predstavlja i izravnu diskriminaciju tuženika prema tužitelju, a sve iz razloga jer se tuženik na navedeni način odnosi i postupa samo spram tužitelja, dok je u odnosu na ostale radnike u Upravi šuma Podružnica Koprivnica tuženik prihvatio uvjerenja nadležnog specijalista medicine rada te je s istima riješio radnopravni status sukladno odredbama Zakona o radu (osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu) uz priznanje istima svih prava koja im pripadaju osnovom takovog rješenja radnopravnog statusa kod tuženika, da je samo u Upravi šuma Podružnica Koprivnica tuženik u identičnoj situaciji, kao kod tužitelja, radnopravni status najmanje dvadesetak radnika riješio na gore citirani zakonom propisani način tijekom 2021.godine, da je potpuno drugačije postupanje, odnosno ne postupanje tuženika naspram tužitelja stoga predstavlja izravnu diskriminaciju propisanu odredbom članka 2. st. 1. u svezi s odredbom članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08, 112/12), tj. postupanje kojim tuženik zbog dobi i zdravstvenog stanja tužitelja kao radnika stavlja u nepovoljniji položaj od drugih radnika u usporedivoj situaciji, da obzirom na sve navedeno, a kako tužitelj zbog svojeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti obavljati poslove radnog mjesta za koje ima zaključen ugovor o radu bez štete za svoje zdravlje, što je potvrđeno liječničkim mišljenjem nadležnog specijalista medicine rada o radnoj nesposobnosti tužitelja, a tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 41. Zakona o radu i tužitelju u svrhu zaštite njegovog daljnjeg zdravlja omogućio niti ponudio obavljanje poslova drugog radnog mjesta, to tužitelj sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu, predlaže da Naslovni sud, nadležan temeljem odredbe članka 65. Zakona o parničnom postupku, po provedenom postupku, donese slijedeću presudu kojom se utvrđuje da je tuženik povrijedio pravo tužitelja zaposlenja na drugim poslovima za koje je radno sposoban, da se nalaže tuženiku da tužitelju omogući pravo zaposlenja na drugim poslovima za koje je radno sposoban i da tužitelju ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, a koji moraju što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio, da se utvrdi da je tuženik neomogućavanjem tužitelju prava na zaposlenje na drugim poslovima za koje je radno sposoban i nerješavanjem radnopravnog statusa tužitelja povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje na osnovi dobi i zdravstvenog stanja, te njegovo pravo osobnosti i to pravo dostojanstva, pravo na čast i ugled, pravo na osobni i obiteljski mir te na duševno zdravlje, da se nalaži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 50.000,00 kn s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sa zakonskom zateznom kamatom i da se nalaži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom.
1.1. Podneskom od 19.4.2022. (list 51-55 spisa) tužitelj je obavijestio sud da je tuženik 11.3.2022. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu klasa: KC/22-
-01/296, ur.broj:06-00-08/03-22-13 kojom je tužitelju redovito otkazao ugovor o radu, da je temeljem citirane odluke o otkazu, izjave tužitelja od 17.3.2022. g. i Odluke tuženika od dana 21.3.2022. g. tuženik je tužitelja odjavio s nadležnih tijela s danom 22.3.2022. g., da je točkom III. Odluke o osobno uvjetovanom otkazu od 11.3.2022. g. tuženik odredio da se tužitelju osnovom predmetne odluke odobrava isplata jednokratne naknade u obliku otpremnine u visini 60 % prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu, za svaku navršenu godinu neprekidnog trajanja radnog odnosa, u iznosu od 130.000,00 kn bruto, da je protiv navedenog dijela Odluke o osobno uvjetovanom otkazu od 11.3.2022. tužitelj je podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava od dana 15.3.2022., preporučeno s povratnicom jer je navedenim dijelom odluke tužitelju povrijeđeno pravo na jednako postupanje u odnosu na ostale radnike tuženika, zbog čega je tužitelju nastala imovinska šteta u visini razlike iznosa otpremnine koju je tuženik istome trebao priznati i visine iznosa otpremnine koja je tužitelju priznata pobijanom točkom III. Odluke o osobno uvjetovanom otkazu, da se po zahtjevu za zaštitu prava tuženik nije očitovao u zakonom propisanom roku, da postupanje tuženika od dana podnošenja zahtjeva tužitelja za njegovo rješavanje radnopravnog statusa po Uvjerenju o radnoj sposobnosti dr. med. spec. med. rada JŠ broj 1049-2021-RO3 od dana 8.3.2021. g. predstavlja izravnu diskriminaciju, tj. postupanje/ne postupanje kojim tužitelja zbog dobi i zdravstvenog stanja tuženik stavlja u nepovoljniji položaj u usporedivoj situaciji u odnosu na ostale radnike zaposlene kod tuženika, da je takovo postupanje tuženika svjesno i zlonamjerno, te da isto predstavlja i šikanu, a sve kada se ima u vidu činjenica da je upravo sam tuženik Dodatkom VI. Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. od dana 23.2.2021. g. propisao i ugovorio način i svoju obvezu postupanja u situacijama kada su kod radnika ispunjene pretpostavke za prestanak radnog odnosa zbog osobno uvjetovanih razloga, što kod tužitelja tuženik nije poštivao, već je o njegovom radnopravnom statusu odlučio tek 11.3.2022. g. odlukom iz točke I. ovog podneska, dakle tek nakon što je sam tuženik izmijenio odredbe kolektivnog ugovora i umanjio prava radnika po osnovi visine otpremnine zbog osobno uvjetovanog otkaza, da je tužitelju takovim postupanjem tuženika prouzročena i direktna šteta jer njegov radnopravni status tuženik nije riješio u vrijeme kada su za to bile ispunjene sve pretpostavke i u vrijeme kada je o tome odlučivao za sve ostale radnike, zbog čega sada tužitelju nije priznao prava koja mu pripadaju (otpremnina u iznosu od 190.000,00 kn), dok je s drugim radnicima to riješio i istima priznao pravo na isplatu otpremnine u iznosu kako je ista ugovorena člankom 2. Dodatka VI. Kolektivnog ugovora koji se primjenjuje kod tuženika od 1.3.2021., da je do dana 2.3.2022. na snazi kod tuženika bio citirani Dodatak VI. Kolektivnom ugovoru za radnike poslodavca od dana 23.2.2021. g. temeljem kojeg je propisan način postupanja poslodavca u slučaju postojanja razloga za osobno uvjetovani otkaz radnika i visina otpremnine najviše do 190.000,00 kn bruto, da tuženik nije ništa poduzeo u svrhu rješenja radnopravnog statusa tužitelja niti nakon pisanih zahtjeva tužitelja upućenih po punomoćniku tužitelja, niti nakon podnošenja tužbe u ovome postupku, niti nakon što je dana 7.2.2022. g. uputio tužitelja specijalisti medicine rada radi utvrđenja njegove radne sposobnosti za radno mjesto S.S. za privatne šume (odjel za proizvodnju), odnosno niti nakon dobivanja uvjerenja o radnoj sposobnosti radnika spec. medicine rada JŠ od dana 7.2.2022. kojim je utvrđeno da je radnik nesposoban za obavljanje i tog radnog mjesta, da je tuženik Odluku o osobno uvjetovanom otkazu od 11.3.2022. donio tek nakon što je izmijenio odredbe kolektivnog ugovora u pogledu najviše propisane otpremnine kod tuženika iz čega proizlazi da je tuženik svjesno i namjerno čekao i nije ništa poduzimao u svrhu rješenja radnopravnog statusa tužitelja upravo sa svrhom da tužitelj ostvari što manja prava po odluci o osobno uvjetovanom otkazu za čije donošenje su bile ispunjene pretpostavke još s danom 8.3.2021., da je zbog navedenog, tuženik tužitelju priznao na ime otpremnine samo iznos od 107.035,03 kn bruto, time direktno oštetivši tužitelja za razliku otpremnine (razliku otpremnine na koju je isti imao pravo od 190.000,00 kn bruto) u iznosu od 82.964,97 kn bruto, dok je ostalim radnicima u istovjetnoj situaciji kao kod tužitelja priznao i isplatio iznos otpremnine od 190.000,00 kn, da takovo ponašanje tuženika ne samo da predstavlja diskriminaciju i šikanu, već predstavlja i prijevarno postupanje u odnosu na tužitelja i radnike kojima je tuženik „po svom izboru“ isplatio otpremninu u iznosu od 190.000,00 kn, a nakon što je određenim radnicima na taj način riješen radnopravni status i izvršena isplata otpremnine u tom iznosu, tuženik je izmijenio odredbe kolektivnog ugovora, da ostali manji broj radnika i tužitelj ostvare isplatu otpremnine u znatno nižem iznosu, da kriteriji za takav „odabir“ nisu poznati tužitelju, no činjenica godina radnog staža tužitelja kod tuženika, njegovo zdravstveno stanje utvrđeno uvjerenjem od ožujka 2021. g. i veljače 2022. g., kao i za sve ostale radnike kojima je isplaćeno 190.000,00 kn, govori u prilog tome da tuženik nije imao nikakvog pravnog niti drugog osnova "birati" kojim radnicima će priznati otpremninu u iznosu od 190.000,00 kn, a za koje radnike će " čekati " i " odlučivati
" o njihovom radnopravnom statusu duže od godine dana, izmijeniti kolektivni ugovor i istima priznati manja prava nego ostalim radnicima pripala temeljem Dodatka VI. Kolektivnog ugovora tuženika od 23.2.2021., te da je tuženik tek nakon podnošenja tužbe u ovome postupku riješio radnopravni status tužitelja donošenjem Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 11.3.2022. g., te je uredio tužbeni zahtjev na način da se utvrdi da je tuženik neomogućavanjem tužitelju prava na zaposlenje na drugim poslovima za koje je radno sposoban i nerješavanjem radnopravnog statusa tužitelja temeljem Uvjerenja o radnoj sposobnosti dr. med. spec. med. rada JŠ broj:1049-2021-RO3 od 8.3.2021. g. povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje na osnovi dobi i zdravstvenog stanja, te njegovo pravo osobnosti i to pravo dostojanstva, pravo na čast i ugled, pravo na osobni i obiteljski mir te na duševno zdravlje, da mu tuženik isplati iznos od 50.000,00 kn s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 27.12.2021. g. pa do isplate, da mu isplati iznos od 82.964,97 kn bruto s osnova imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8.3.2021. pa do isplate, te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom.
1.2. Podneskom od 11. rujna 2024. (list 256-257 spisa) tužitelj se na Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo, financije i bankarstvo LŠ, mag. oec. očitao na način da na Nalaz vještaka ne stavlja primjedbe i isti prihvaća u cijelosti, te je prema Nalazu vještaka uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje s osnova imovinske štete da mu isplati bruto iznos od 11.011,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i da mu tuženik naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu u cijelosti kao neosnovanu, navodeći da nije donesena odluka kojom je tužitelju povrijeđeno neko pravo niti je dokazao da je pretrpio bilo kakvu štetu, da je nesporno da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu Upravitelja Šumarije Varaždin, Uprava šuma podružnica Koprivnica, temeljem zaključenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 2020. kao i da tužitelj kod tuženika ima ukupno 39 godina radnog staža, da je tuženik zaprimio uvjerenje o radnoj sposobnosti dr. med. spec. med. rada JŠ kojim je utvrđeno da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova Upravitelja Šumarije Varaždin, da je u više navrata obavijestio tužitelja da je njegov zahtjev zaprimljen i da je u postupku rješavanja, da su navodi iz tužbe da nastavak obavljanja poslova radnog mjesta Upravitelja šumarije mogu dovesti do znatnog i trenutnog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja te moguće i do smrtnog ishoda paušalni i ničim dokazani jer u uvjerenju medicine rada, doduše stoji, da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta, ali ne i da će nastavak obavljanja tih poslova donijeti trenutno pogoršanje i moguće smrtni ishod, da radno mjesto upravitelja šumarije nije radno mjesto s posebnim uvjetima rada niti se za isto traži posebno liječničko uvjerenje za ispunjavanje zdravstvenih uvjeta te je na dispoziciji poslodavca premještaj radnika ili otkaz temeljem zaprimljenog uvjerenja koje je dostavio tužitelj, a nikako obveza, da su HŠ d. o. o. UŠP Koprivnica, zaprimile dana 5.1.2022. godine pritužbu tužitelja kojom traži zaštitu dostojanstva od uznemiravanja i zahtjev za prestankom uznemiravanja, navodeći pritom kako smatra da ga se diskriminira po osnovi dobi i zdravstvenog stanja te da zbog navedenog nije riješen njegov radnopravni status, da se tuženik u zakonski propisanom roku očitovao na pritužbu tužitelja i u očitovanju tužitelja obavijestio da je njegov zahtjev za reguliranjem radnopravnog statusa zaprimljen i da je isti u postupku rješavanja te da nije utvrđeno postojanje povrede dostojanstva, da tužitelj u tužbi iznosi samo paušalne tvrdnje o postojanju diskriminacije odnosno nejednakog postupanja, da se diskriminirajuće smatra ono postupanje kojim se netko dovodi u odnosu na druge radnike u nepovoljniji položaj i to zbog nekih svojstava u usporedivoj situaciji što je tužitelj dužan učiniti vjerojatnim, da iz tužbe nije vidljivo da je tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja i dobi imao nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji, da je tužitelj od 10.1.2022. na bolovanju te shodno navedenom za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad nije moguće rješavati njegov radnopravni status u traženom roku, da tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je uvjerenje o radnoj sposobnosti dr. med. spec. med. rada JŠ broj: 1049-
-2021-RO3 od 8.3.2021. godine, dokaz smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti, to iz razloga što utvrđenje gore navedenog, je u nadležnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a čije rješenje tužitelj nema, odnosno nije pokrenuo postupak utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti, da kako ne postoji rješenje nadležnog tijela o smanjenju radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, to ne postoji niti obveza poslodavca za postupanje po odredbi članka 41. Zakona o radu jer Zakon o radu propisuje: "Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio", da Kolektivni ugovor u članku 44. stavak 1. propisuje: "Radniku kojemu je po konačnom rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj odnosno preostaloj radnoj sposobnosti, u skladu s mogućnostima i potrebama posla, odnosno poslova za koje je on sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.", predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova.
3. Općinski sud u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu donio je presudu poslovni broj: 25 Pr-2205/2021-21 dana 16. veljače 2023. godine kojom je u točki 1. utvrdio da je tuženik neomogućavanjem tužitelju prava na zaposlenje na drugim poslovima za koje je radno sposoban i nerješavanjem radnopravnog statusa tužitelja temeljem Uvjerenja o radnoj sposobnosti povrijedio pravo na jednako postupanje na osnovi dobi i zdravstvenog stanja, te njegovo pravo osobnosti i to pravo dostojanstva, pravo na čast i ugled, pravo na osobni i obiteljski mir te na duševno zdravlje, da je u točki 2. naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.318,07 EUR (25.000,00 kuna) s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sa zakonskim zateznim kamatama, da je u točki 3. naložio tuženiku da tužitelju s osnova imovinske štete, isplati bruto iznos od 11.011,34 EUR (82.964,97 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama, da je u točki 4. odbio tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, a preko iznosa dosuđenog u točki 2. izreke do zatraženog iznosa od 6.636,14 EUR (50.000,00 kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan, te da je u točki 5. naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Županijski sud u Zagrebu odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu poslovni broj: Pr-2205/2021-21 od 16.2.2023. donio je dana 4.10.2023. godine rješenje poslovni broj: 1 Gž R-835/2023-2 kojim se ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Ivancu poslovni broj: Pr-2205/2021-21 od 16.2.2023. godine u točkama 3. i 5. izreke, te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 31.7.2020. (list 89 spisa), potvrdu HZMO, Područna služba u Varaždinu (list 10-11 i 13 spisa), liječničku dokumentaciju tužitelja (list 12, 14-16, 41 i 77-87 spisa), uvjerenje o radnoj sposobnosti radnika od 8.3.2021. i 7.2.2022. (list 17 i 40 spisa), Odluku od 11.3.2022. (list 56-57 spisa), Izjavu od 17.3.2022. (list 58 spisa), Odluku od 21.3.2022. (list 59 spisa), obrazac eM-2P HZMO o datumu prestanka svojstva osiguranika od 22.3.2022. (list 60 spisa), odjavu tuženika na HZMO od 24.3.2022. (list 61 spisa), potvrdu tuženika o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa tužitelja kod tuženika od 28.3.2022. (list 63 spisa), zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 15.3.2022. i presliku povratnice za tuženika od 21.3.2022. (list 64-67 i 69 spisa), obračun otpremnine od 31.3.2022. (list 88-89 spisa), Kolektivni ugovor za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. od 16.3.2018. sa dodacima (list 101-140 spisa), Odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 31.32021., 4.62021., 6.8.2021. i 31.8.2021. (list 141-165 spisa), informativni obračun (list 171 spisa), u iskaze svjedoka BŠ (list 167-169 spisa) i tužitelja DŠ (list 174-175 spisa), te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo, ovlašteni računovodstveni forenzičar, LŠ, mag. oec (list 243-248 spis).
6. Stalni sudski vještak za računovodstvo, financije i bankarstvo, Ovlašteni računovodstveni forenzičar LŠ, mag. oec. u svojem Nalazu od 2.9.2024. godine (list 243-248 spisa) navodi da joj je dato u zadatak da sačini pisani nalaz i mišljenje na slijedeće okolnosti utvrditi razliku između visine otpremnine koju bi tužitelj ostvario tijekom 2021. godine i razlike otpremnine koju je tužitelj ostvario po odluci tuženika od 11.3.2022. godine., da je u izradi Nalaza korištena dokumentacija koja je priložena u spis, da su svi brojčani iznosi u Nalazu izraženi u valuti HRK (kuna) i EUR (tečaj konverzije 7,53450), osim tamo gdje je izričito navedeno drugačije, da je ovo vještačenje usmjereno na utvrđivanje razlike u visini otpremnine isplaćene po odluci tuženika od 11.3.2022. godine i otpremnine koja bi bila ostvarena tijekom 2021. godine, da je isplata otpremnine definirana Kolektivnim ugovorom za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. (NN 37/2018), te njegovim kasnijim dodacima, da u pogledu visine otpremnine, ona je osnovnim Kolektivnim ugovorom u čl. 14. definirana kao (cit.) list 111-112 spisa: "…poslodavac je dužan isplatiti jednokratnu naknadu u obliku otpremnine u visini od 3 prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu i za svaku godinu neprekidnog rada kod Poslodavca u visini od najmanje 60 % prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu, ako se Poslodavac i radnik drugačije ne dogovore. Iznos otpremnine može iznositi najviše 220.000,00 kuna bruto.", da je ta odredba vrijedila od 20.4.2018. do 28.2.2021. godine, da je dana 23.2.2021. godine donesen Dodatak IV. Kolektivnom Ugovoru u kojem je izmijenjen članak 14., da on od tada glasi (cit.) list 45 spisa: "…poslodavac je dužan isplatiti jednokratnu naknadu u obliku otpremnine u visini od 3 prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu i za svaku godinu neprekidnog rada kod Poslodavca u visini od najmanje 60% prosječne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem prestaje ugovor o radu, ako se Poslodavac i radnik drugačije ne dogovore. Iznos otpremnine može iznositi najviše 190.000,00 kuna bruto." Ta odredba vrijedila je od 01.03.2021. do kraja 2021. godine. Vještak je dao napomenu da se u spisu ne nalazi Kolektivni ugovor za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. koji je potpisan 2.3.2022. godine (kako je navedeno na njihovim web stranicama), a isto tako, da isti nije mogla pronaći na javnoj objavi. Imajući u vidu tu činjenicu, objektivno je zaključiti da je Dodatak VI. Kolektivnom ugovoru vrijedio do kraja 2021. godine (razdoblje na koje se odnosi pitanje postavljeno vještaku). Glede otpremnina koja je isplaćena 2022. da je uvidom u Obračun otpremnine za AŠ kojeg je izradio tuženik dana 31.3.2022. godine (list spisa 88), Nalazom utvrđeno da je izračunata otpremnina u iznosu od 107.035,03 kuna bruto (Na obrascu piše "neto", međutim iz cijelog obračuna proizlazi da se radi o bruto iznosu). Glede otpremnina koja bi bila isplaćena 2021. godine da je uvidom u Informativni obračun otpremnine za AŠ kojeg je izradio tuženik i koji bi bio vrijedio za dan 31.3.2021. godine (list 171 spisa) Nalazom utvrđeno da bi prema tom izračunu otpremnina iznosila 190.000,00 kuna bruto, te ne ulazeći u pravna pitanja koja proizlaze iz ovog spora, a imajući u vidu činjenicu da prva dokumentacija o radnoj sposobnosti datira iz ožujka 2021. godine, objektivno je zaključiti da bi otpremnina da je bila obračunata u 2021. godini iznosila 190.000,00 kuna. Vještak navodi da je na osnovu Naloga, a nakon izvršenog uvida u dokumentaciju kako je navedeno u točki B) Nalaza izvršila analizu kako je to prikazano u točki C) Nalaza, te temeljem tako utvrđenih činjenica iznosi Zaključak da po odluci tuženika od 11.3.2022. i prema Obračun otpremnine od 31.3.2022. godine tužitelju je isplaćena otpremnina u iznosu od 14.205,99 EUR (107.035,03 kuna) bruto, da prema tada važećim odredbama Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. tužitelju bi u razdoblju od ožujka do prosinca 2021. godine bila isplaćena otpremnina u iznosu od 25.217,33 EUR (190.000,00 kuna) bruto, te je Nalazom utvrđeno da bi u slučaju da je otpremnina isplaćena tijekom 2021. godine tužitelju bilo isplaćeno 11.011,34 EUR (82.964,97 kuna) bruto više.
6.1. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo, Ovlašteni računovodstveni forenzičar LŠ, mag. oec., jer je prema ocjeni i mišljenju suda isti dan opširno, uvjerljivo, objektivno, stručno, savjesno i prema pravilima struke, time da stranke nisu prigovarale na Nalaz vještaka.
7. Nesporno je, da je tužitelj bio radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu Upravitelja Šumarija Varaždin, Uprava šuma Podružnica Koprivnica, koje poslove je obavljao temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da je mjesto rada bilo u Šumariji Varaždin.
8. Nesporno je da je tuženik 11.3.2022. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu klasa: KC/22-01/296, ur.broj:06-00-08/03-22-13 kojom je tužitelju redovito otkazao Ugovor o radu, kao i da je temeljem navedene Odluke, izjave tužitelja od 17.3.2022. i Odluke tuženika od dana 21.3.2022. tuženik tužitelja odjavio s nadležnih tijela danom 22.3.2022.
9. Nesporno je da se u vrijeme donošenja tuženikove Odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 11.3.2022. primjenjivao Kolektivni ugovor za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. Klasa: DIR/21-01/5842, Ur.broj:00-07-01/0122-12 od 2.3.2022., a prije toga, od 1.3.2021. primjenjivao se Dodatak VI. Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d. o. o. od 23.2.2021.
10. Tužitelj u tužbi traži razliku isplaćenog iznosa do iznosa od 190.000,00 HRK, a prema informativnom obračunu (list 171 spisa), a prema ranije važećem Dodatku VI. Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma, koji se primjenjivao od dana 1.3.2021.
11. Nesporno je da je tužitelju isplaćen bruto iznos od 107.035,03 HRK, a prema obračunu otpremnine od 31.3.2022. (list 88-89 spisa).
12. Članak 111. stavak 1. Zakona o radu, Zakon o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 46/2023, 64/2023, dalje – ZOR) navodi da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Članak 111. stavak 2. ZOR navodi da pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.
13. Članak 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje – ZOO) navodi da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1089. ZOO navodi da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
14. Dakle, sud je našao utvrđenim da tužitelj ima pravo na naknadu štete temeljem odredbe članka 111. stavak 2. ZOR, a sve primjenom općih propisa obveznog prava. Naime, u konkretnom slučaju pravomoćnom odlukom suda je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljeva prava iz radnog odnosa i to njegovo pravo na zaposlenje na drugim poslovima za koje je radno sposoban i pravo na rješavanje radnopravnog statusa tužitelja temeljem uvjerenja o radnoj sposobnosti dr. medicine rada JŠ od 8.3.2021. g., te da je navedena povreda direktno dovela do imovinske štete koja je nastala tužitelju, jer je nedvojbeno da je zbog nezakonitog postupanja tuženika tužitelju isplaćena niža otpremnina od one koja bi mu pripadala da je tuženik u radnopravnom odnosu prema tužitelju postupao zakonito i na isti način kao i prema drugim radnicima (poimenično navedeni u predmetu, list 35 i 168 spisa), a kojima je tuženik otkazao redovito Ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom godinu dana prije nego tužitelju, dakle s danom 31.3.2021. godine. Poglavito provedeni dokazi u ovom postupku i pravomoćno utvrđenje iz točke 1. izreke presude ovog suda poslovni broj: 25 Pr-2205/2021-21 od dana 16.2.2023. godine potvrđuju postojanje krivnje na strani tuženika kao i postojanje uzročno posljedične veze s gubitkom tužiteljevog prava na isplatu novčanog iznosa koje bi isti ostvario da tuženik nije postupao u odnosu na tužitelja na takav način. Stoga sud smatra da tužitelj neovisno o pravomoćno dosuđenoj naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ima pravo i na naknadu imovinske štete u skladu s odredbom članka 111. stavak 2. ZOR, u svezi s odredbom članka 1045. i 1089. ZOO, budući je u ovom postupku utvrđena (osim krivnje tuženika) i uzročno posljedične veze tuženika i visina štete temeljem informativnog obračuna otpremnine za tužitelja, izrađeno po samom tuženiku, kojima je tuženik u identičnoj situaciji, kao i kod tužitelja, trinaestorici svojih radnika isplatio otpremninu u iznosu od 190.000,00 HRK, pa slijedom navedenog imovinska šteta tužitelja predstavlja upravo iznos razlike između otpremnine koju bi tužitelj ostvario da nije bilo nezakonitog postupanja tuženika, kao poslodavca, i one koju mu je stvarno tuženik isplatio 2022. godine.
15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbama članak 29. stavak 2. ZOO.
16. Dakle, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih provedenih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP), sud je našao utvrđenim da je tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti osnovan, te je donio odluku kao u izreci.
17. Odluka o ukupnom trošku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka USRH, 84/08, 96/08. - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), te je sud tužitelju priznao trošak sastava tužbe po punomoćnici u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska po punomoćnici od 3.2.2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava prijedloga za privremenu mjeru po punomoćnici od 1.3.2022. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 19.4.2022. u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava podneska po punomoćnici od 24.5.2022. u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava odgovora na žalbu po punomoćnici u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska po punomoćnici od 11.9.2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja tužitelja na ročištu po punomoćniku 9.5.2022. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja tužitelja na ročištu po punomoćniku 18.10.2022. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja tužitelja na ročištu po punomoćniku 29.11.2022. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja tužitelja na ročištu po punomoćniku 17. 01. 2023. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja tužitelja na ročištu po punomoćniku 26.4.2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja tužitelja na ročištu po punomoćniku 20.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava zahtjeva za rješavanje radnopravnog statusa po punomoćnici od 29.10.2021. u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava po punomoćnici od 15.3.2022 u iznosu od 200,00 EUR, trošak PDV 25 % u iznosu od 1.200,00 EUR (na iznos od 4.800,00 EUR) i trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, a koji troškovi su bili, po mišljenju suda, nužni za vođenje ovog postupka i određeni su prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).
17.1. Stranke su djelomično uspjele u parnici. Tužitelj je u pogledu osnove zahtjeva uspio 100 % i u pogledu visine postavljenog tužbenog zahtjeva 81 %. Uspjeh tužitelja je 90 %. Kada se oduzme postotak uspjeha tuženika koji je uspio u omjeru od 10 %, konačni uspjeh tužitelja je u omjeru od 80 %.
17.2. Uvažavajući postotak koji je preostao nakon obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici, tužitelju je dosuđen trošak ovog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR uz zakonske zatezne kamate, a platež je sud naložio tuženiku, kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.
Ivanec, 3. siječnja 2025.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.
Dostaviti:
1. Odvjetničko društvo Korušić, Hrg i Vukalović, j. t. d. u Varaždinu, n/p Jasmina Vukalović
2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui u Zagrebu, n/p Josip Mađarić
a nakon pravomoćnosti:
3. Porezna uprava Varaždin, Ispostava Ivanec
