REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2756/21-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužiteljice MBC, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice mldb. AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica MBC, četvrtotužiteljice mldb. LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica MBC, svi iz [adresa], petotužitelja EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljice VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i sedmotužiteljice ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Kišpatićeva 12, koga zastupa punomoćnica LBC, SU-2265/10, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, koga zastupa punomoćnica Karlen Gočmanac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti prvotužiteljici EBC iznos od 45.125,76 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 43.798,53 € od 1.10.2021. pa do isplate

- na iznos od 1.327,23 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za traženi iznos od 265,45 eura sa zatraženom zateznom kamatom taj zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti drugotužitelju MB iznos 45.296,31 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 43.798,53 € od 1.10.2021. pa do isplate

- na iznos od 834,17 € od 7.11.2018. pa do isplate

- na iznos od 663,61 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 5.043,47 eura sa zatraženom zateznom kamatom taj zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti trećetužiteljici mldb. AB, koju zastupa majka i zakonska zastupnica MBC, iznos od 14.931,32 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 1. listopada 2021. do isplate, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti četvrtotužiteljici mldb. LB, koju zastupa majka i zakonska zastupnica MBC, iznos od 14.931,32 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 1. listopada 2021. do isplate, u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti petotužitelju EB iznos od 15.064,04 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 14.931,32 € od 1. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 132,72 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 398,17 eura sa zatraženom zateznom kamatom zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti šestotužiteljici VB iznos od 15.064,04 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 14.931,32 € od 1. listopada 2021. pa do isplate

- na iznos od 132,72 € od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 398,17 eura sa zatraženom zateznom kamatom zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

VII. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb isplatiti sedmotužiteljici ABC iznos od 15.263,12 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom kako slijedi:

- na iznos od 14.931,32 € od 1. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 331,80 € od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 199,08 eura sa zatraženom zateznom kamatom zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

VIII. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 44.916,70 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi i tijekom postupka tvrde da je 20. listopada 2018. u Klinici za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu, rođena ČB kao treći trojak majke MBC (prvotužiteljice) i oca MB (drugotužitelja). Navode da je u dobi od 6 dana (26.10.2018.), zbog distendiranog trbuha i potrebe za kirurškim zbrinjavanjem ČB za potrebe transporta intubirana tubusom 2,5 i nakon urednog transporta iz Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb premještena u Klinički bolnički centar Zagreb gdje joj je perforacija crijeva operativno zbrinuta eksplorativnom laparatomijom i resekcijom tankog crijeva s formiranjem stome, a koji zahvat je protekao uredno. Dana 4.11.2018. tuženik je donio odluku o povratku ČB u Kliniku za ženske bolesti i porode. Takva odluka bila je preuranjena, nepotrebna i neosnovana obzirom da za time nije bilo medicinske indikacije te se pristupilo premještaju na neradni dan (nedjelja) uz potkapacitiranost osobljem. Tada je ČB je isključivo i samo za potrebe transporta predviđena intubacija budući da u transportu nije moguće provoditi neinvazivnu ventilaciju na kojoj je do tada bila. Do trenutka intubacije, zdravstveno stanje ČB bilo je stabilno. Intubaciju za potrebe transporta je započela specijalizantica i to tubusom neadekvatne veličine 3,0 te sa takvim prevelikim tubusom nije uspjela provesti intubaciju. Nakon prvog neuspješnog pokušaja, specijalizantica je ponovno pokušala intubaciju, ovaj put sa tubusom 2,5. No niti iz drugog pokušaja specijalizantica nije uspjela provesti intubaciju. Nakon takvih neuspješnih pokušaja specijaliznatice, liječnica specijalist je preuzela intubaciju tubusom 2,5, kojom prilikom je našla krv i oštećenja tkiva, no niti ova intubacija, zbog prouzrokovanih oštećenja organa nije prošla uredno, već je liječnica plasirala tubus uz otpor. Uslijed niza neuspješnih pokušaja intubacije, ČB su značajno oštećeni unutarnji organi, zbog čega je počela padati zasićenost kisikom te je ubrzo nastupila je bradikardija nakon čega je započeta reanimacija. Nakon 2 sata neuspješne reanimacije proglašen je smrtni ishod. Obdukcijskim nalazom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku izričito je utvrđen uzrok smrti asfiksija zbog nepravilne intubacije. Slijedom navedenog evidentno je da je tuženik počinio niz propusta slijedom čega je evidentno da je prilikom liječenja ČB počinjena liječnička pogreška koja je rezultirala smrtnim ishodom, s time da se prva liječnička pogreška odnosi na iracionalnu odluku o premještaju ČB na Kliniku za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra u Zagrebu, a druga liječnička greška očituje se u neispravnoj intubaciji. Uslijed neuspješnih pokušaja intubacije, ČB zadobila niz teških ozljeda organa, odnosno intubacija je rezultirala razdorom plućnog parenhima, razdorom donjeg dijela ždrijela, od kojih ozljeda je ČB u dobi od 15 dana, preminula. Pokojna ČB kćer je prvotužiteljice i drugotužitelja, sestra trećetužiteljice i četvrtotužiteljice te unuka petotužitelja, šestotužiteljice i sedmotužiteljice. Zbog smrti pokojne ČB, svi tužitelji trpe intenzivne duševne boli, a što je dovelo do povrede njihova prava osobnosti, uzevši u obzir i da su ČB, AB i LB blizanci trojci koje veže neraskidiva povezanost još i prije rođenja, od samog začeća, koja je biološki uvjetovana i tolikog intenziteta da će AB i LB doživotno osjećati ogromnu prazninu zbog gubitka sestre, osjećaj gubitka i izrazite duševne boli. Izrazite duševne boli zbog smrti unuke trpe i EB (petotužitelj), VB (šestotužiteljica) i VBC (sedmotužiteljica) s obzirom da su izrazito povezani sa svojom kćeri i unucima, kao i VBC sa sinom i unukama te je obitelj vrlo homogena i povezana, sa izuzetno jakim obiteljskim vezama te su se petotužitelj i šestotužitelj izrazito radovali dolasku unuka i često dolazili u posjetu, a sedmotužiteljica je svakodnevno pomagala prvotužiteljici i drugotužitelju, kako za vrijeme trudnoće tako i nakon rođenja unuka što je zbog blizine stanovanja i bila u mogućnosti, tako da trpe veliku bol zbog tragedije koja ih je zadesila, izgubila se radost, a planovi za budućnost su nestali. Uz navedeno, tužitelji navode kako su uslijed smrti ČB pretrpjeli i imovinsku štetu u vidu troškova vijenaca i žalobne odjeće, dok je drugotužitelj je pretrpio i imovinsku štetu u vidu troškova lijesa, grobnog mjesta i nadgrobnog spomenika, pokopa, karmina, vijenaca, odjeće za pokojnika te žalobne odjeće. Stoga tužitelji potražuju od tuženika isplatu pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete koju trpe zbog smrti člana njihove uže obitelji, kao i naknadu imovinske štete, sve kako slijedi: prvotužiteljica MBC - za pretrpljene duševne bolove zbog smrti kćeri 330.000,00 kn, žalobna odjeća 9.000,00 kn, vijenac 3.000,00 kn, ukupno 342.000,00 kn; drugotužitelj MB - za pretrpljene duševne bolove zbog smrti kćeri 330.000,00 kn, žalobna odjeća 3.000,00 kn, crnina za pokojnika 3.000,00 kn, nadgrobni spomenik 35.000,00 kn, trošak pogreba, muzike, svećenika 6.285,06 kn, karmine 5.000,00 kn, ukupno 382.285,06 kn; trećetužiteljica mldb. AB - za pretrpljene duševne bolove zbog smrti sestre 112.500,00 kn; četvrtotužiteljica mldb. LB - za pretrpljene duševne bolove zbog smrti sestre 112.500,00 kn; petotužitelj EB - za pretrpljene duševne bolove zbog smrti unuke 112.500,00 kn, žalobna odjeća 3.000,00 kn, vijenac 1.000,00 kn, ukupno 116.500,00 kn; šestotužiteljica VB - za pretrpljene duševne bolove zbog smrti unuke 112.500,00 kn, žalobna odjeća 3.000,00 kn, vijenac 1.000,00 kn, ukupno 116.500,00 kn; sedmotužiteljica ABC - za pretrpljene duševne bolove zbog smrti unuke 112.500,00 kn, žalobna odjeća 3.000,00 kn, vijenac 1.000,00 kn, ukupno 116.500,00 kn. Podneskom od 6. studenoga 2024. tužitelji iskazuju zahtijevane iznose i u valuti Euro pa tako prvotužiteljica potražuje isplatu iznosa od 45.391,20 Eur, drugotužitelj isplatu iznosa od 50.737,95 Eura, trećetužiteljica i četvrtitužiteljica svaka po 14.931,32 Eura, a petotužitelj, šestotužiteljica i sedmotužiteljica svaki po 15.462,21 Eura, sve sa zatraženom zateznom kamatom i naknadom troškova postupka tužiteljima.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnovanosti tako i visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi kako je Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje tuženika kategoriziran kao mjesto najviše razine neonatalnog liječenja u RH, dok je jedna od ustanova s kojom Zavod ostvaruje povratne transporte bolesnika kada njihov daljnji boravak u Zavodu više nije indiciran je Klinika za ženske bolesti i porode tuženika. Takvi transporti se obavljaju u interesu djeteta i majke i to iz razloga da se, s obzirom da ne postoje kapaciteti za smještaj majke na Zavodu, premještajem djeteta omogući neometani i kontinuiran boravak majke uz dijete, potiče se povezivanje i laktacija što dokazano pomaže ukupnom zdravlju majke i djeteta. Obzirom na uspješno provedeno liječenje i oporavak djeteta pok. ČB uz uredan klinički status i laboratorijske nalaze, odluka o premještaju pok. ČB u Kliniku za ženske bolesti i porode bila je racionalna, medicinski osnovana i opravdana, nije bila preuranjena i donijeta je u interesu u djeteta i roditelja te činjenica da je donesena tijekom neradnog dana nije utjecala na slijed zbivanja. Navedena komplikacija koja je bila uzrokom smrtnog ishoda mogla se dogoditi bilo kada i bilo gdje, pa i tijekom radnog dana. Tvrdnja o veličini endrotahealnog tubusa (ETT) nije točna. Naime, veličina ETT tj. Odabir unutarnjeg tubusa promjera ETT-a određuje se prema tjelesnoj masi (TM) djeteta ili korigiranoj gestacijskoj dobi (GD) i to prema slijedećem: 1. Novorođenčad TM manje od 1 kg i GD manje od 28 tjedana= ETT unutarnji promjer 2,5 mm, 2. Novorođenčad TM1-2 kg i GD 28-34 TJEDNA= ETT unutarnji promjer 3.0 mm, 3. Novorođenčad TM veća od 2 kg i GD veća od 34 tjedna= ETT unutarnji promjer 3,5 mm. Vrsta tubusa kojima se bolesnici intubiraju u Zavodu za neonatologiju i intenzivno liječenje imaju bitno manju debljinu stjenke od tubusa koje koristi Klinika za ženske bolesti i porode. Na taj način vanjski promjer tubusa koji koristi Zavod, a kojemu je promjer 3.0 mm jednak je vanjskom promjeru ETT-a unutarnjeg promjera 2,5 mm, kakav se koristi u Klinici za ženske bolesti i porode. S obzirom da je pok. ČB u vrijeme endotrahealne intubacije bila KGD 28+6 tj. I TM 1170 g, inicijalna odluka da se plasira ETT br. 3.0 je bila točna i opravdana. U tijeku postupka intubacije pad oksigenacije i srčane akcije uslijedio je tek nakon što je ETT plasiran u trećem pokušaju i to evidentno (klinički nalaz, rtg nalaz, obdukcijski nalaz manjih razdora plućnog parenhima na površini gornjeg režnja lijevog plućnog krila) zbog masivnog obostranog pneumotoraksa s progresijom u pneumomedijastinum i supkutani emfizem, što se unatoč pravovremenim i prema pravilima medicinske struke ispravnom provedenim reanimacjskim postupcima nje uspjelo sanirati. Zaključak Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku o uzroku smrti točno glasi „uzrok smrti ženskog nedonoščeta IB je asfiksija zbog nedonešenosti i nepravilne intubacije“, no tuženik se ne slaže s tvrdnjom da bi uzrok smrti bila asfiksija zbog nepravilne intubacije, jer obdukcijom nije nađeno oštećenja koja bi se mogla povezati sa smrtnim ishodom zbog „nepravilne intubacije“ kao npr. ruptura ždrijela, jednjaka, traheje ili bronha. Defekt sluznice promjera oko 3mm koji je nađen u lijevom piriformnom recesusu na prijelazu donjeg dijela ždrijela u jednjak i koji se nastavljao u kanal dubine oko 5 mm i slijepo završavao nije mogao biti uzrokom ekstrapulmunalnog prodora zraka. U odnosu na potraživanje treće do sedmotužitelja tuženik ističe kako nisu ispunjeni uvjeti trajnije zajednice života koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete. Slijedom iznesenoga, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. u cijelosti se pridružuje navodima tuženika te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka umješaču.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev za naknadu štete tužiteljima nastala smrću pok. ČB.

5. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Sporno je postojanje uzročno posljedične veze između smrti pok. ČB i postupanja tuženika, sporno je predstavlja li postupanje tuženika liječničku pogrešku i je li protivno pravilima struke, a sporno je i je li treće do sedmotužiteljima nastala šteta koja opravdava dosuđenje novčane naknade i za koju odgovara tuženik.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u rodne listove, izvatke iz matice rođenih i izvadak iz matice umrlih (list 12-23 spisa), Zapisnik o obdukciji (list 24-26 spisa), medicinsku dokumentaciju za pok. ČB (list 27-175 spisa), račune o plaćenim pogrebnim uslugama (list 176-178 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku liječniku neonatologu dr. sc. Milanu Stanojeviću (list 234-257 spisa), vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje (list 297-299 spisa), izvršen je uvid u pisano očitovanje vještaka (list 303-306 spisa), vještak je usmeno dodatno obrazložio pisano očitovanje (list 329-330 spisa) te su saslušani tužitelji (list 340-342 spisa).

7. Time su izvedeni svi dokazi, osim tuženikovog prijedloga za provođenjem novog medicinskog vještačenja, koji nije prihvaćen, s obzirom da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka danog u ovom postupku, kako je nastavno obrazloženo.

8. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 9. Iz Zapisnika o obdukciji Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 6. studenoga 2018. proizlazi kako je pok. ČB rođena kao treći trojak 20. listopada 2018., a preminula **.**.2018. Rođena je u 28. tjednu trudnoće. U 6. danu života dokazi do spontane perforacije crijeva koja se operativno zbrine te se postavi bipolarna ileostoma. Nakon operacije imenovana je bila hemodinamski nestabilna s hemoragijskom dijatezom i hiperglikemijom. Vazoaktivna potposta ukine se nakon sedam dana. Invanzivna strojna ventilacija provođena je kroz osam dana, nakon čega je započeta neinvanzivna mehanička ventilacija koja se provodila tri dana. Kod reintubacije zbog premještaja na Kliniku za ženske bolestinastupa obostrani pneumotoraks i opsežni supkutani emfizem. Usprkos poduzetim mjerama dolazi do letalnog ishoda. Vanjskim i unutarnji pregledom te dodatnim patohistološkim analizama tkiva organa utvrdi se da je uzrok smrti asfiksija zbog nedonošenosti i nepravilne intubacije.

10. Vještak dr. sc. Milan Stanojević, nakon pregleda cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, daje mišljenje iz kojega proizlazi kako je ČB rođena hitnim carskim rezom nakon 28 tjedana gestacije, kao treći trojak, rodne mase 995 g i rodne dužine 35 cm, Apgara 8/7. Imala je svoju posteljicu i plodove ovoje i bila je odvojena od dva ploda koja su imala zajedničku posteljicu i plodove ovoje. Po rođenju je dobila sufrakant INSURE tehnikom i potom je započeta neinvazivna potpora disanja primjenom kontinuiranog tlaka u dišnim putovima kroz nos, postavljen je periferni perkutani centralni venski katetes, dobila je ampicilin i gentacimin, a započeta je i parenteralna prehrana. Zbog napuhnutog i proširenog trbuka i lošijeg općeg stanja u dobi od 6 dana nađen je rendgenski zrak u potrbušnici te se pravovremeno posumnja na spontanu perforaciju crijeva, što potvrđuje i dječji kirurg svojim pregledom i indicira operativno liječenje. Dijete se intubira tubusom 2,5 i KŽBP i transportira u KBC Rebro gdje se perforacija crijeva operativno brine te se postavi bipolarna ileostoma (izvođenje otvora crijeva na kožu trbuha, kuda prolazi crijevni sadržaj). Nakon operacije ČB je bila hemodinamski nestabilna s hemoragijskom dijatezom i hiperglikemijom. Vazoaktivna potpora ukine se sedam dana nakon operacije. Invazivna strojna ventilacija provođena je kroz osam dana, nakon čega je započeta neinvazivna mehanička ventilacija koja se provodila tri dana. Dobila je transfuziju svježe smrznute plazme koncentrata eritrocita. Njezino je stanje nakon 9 dana liječenja bilo stabilno, tako da je dogovoren premještaj u KŽBP, prije kojeg je bila indicirana endotrahealna intubacija, jer u transportu nije bilo moguće provoditi nCPAP. Endotrahealni intubaciju je pokušala specijalizantica tubusom 3,0 (iako je prije toga dijete bilo intubirano tubusom 2,5 pa je odluka da se stavi tubus 3,0 bila dvojbena pa i pogrešna, jer je dijete ekstubirano prije dva dana, a za 9 dana nije puno naraslo i u anatomskom smislu se nije promijenilo, u čemu nije uspjela. Ako mlađi ne uspije prvi puta intubirati, nakon njega je dobro da intubaciju preuzme stariji. U ovome slučaju mlađi je pokušao intubirati dva puta i nije uspio. Nakon što je preuzela starija liječnica, našla je sukrvav sadržaj u ustima, prikazala glasnice, ali ne spominje je li prikazala i oštećenje mekih tkiva u usnoj šupljini i je li vidjela mjesto iz kojeg krvari. Uspješno je intubirala tubusom 2,5 na 7,5 cm, uz otpor prilikom stavljanja tubusa. Dalje je postupak reanimacije tekao po pravilima struke uz zamjerke zbog nešto nižih od preporučenih doza lijekova te primjeni nekih lijekova koji se ne preporučuju u reanimaciji, ali ne mogu štetiti, što nije moglo utjecati na tijek i ishod reanimacije. Tim za reanimaciju na vrijeme je prepoznao komplikaciju traumatične endotrahealne intubacije najprije lijevostrani, potom i desnostrani pneumotoraks te supkutani enfizem koji je vjerojatno nastao i zbog pneumomedijastinuma koji je doveo do komrpomitacije cirkulacije i lošeg odgovora na reanimaciju unatoč pravovremenoj i učinkovitoj obostranoj torakalnoj drenaži. No nakon 131 minute postupka oživljavanja uz asistoliju u EKG-u i fiksiranu midrijazu smrtni se ishod proglašava 4. studenoga 2018. u 16,21 h. U obdukcijskom nalazu se spominje: „na površini gornjeg režnja lijevog pluća vidljivi manji razdori plućnog parenhima…Na prijelazu donjeg dijela ždrijela u jednjak, u lijevom piriformnom recesusu, u visini gornjeg roga štitaste hrskavice nalazi se defekt sluznice promjera oko 3 mm, s krvnim podljevom okolnih mekih tkiva vrata. Defekt se nastavlja u kanal dubine oko 5 mm koji slijepo završava.“ To su bila mjesta puknuća kroz koja je izlazio zrak iz pluća u prsište u kojem ga ne smije biti. Uzrok smrti ČB je asfiksija zbog nedonošenosti i nepravilne intubacije, što se u otpusnom pismu Zavoda za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medicinu KBC Zagreb me spominje, kao niti u dokumentima koji su priloženi te se može spekulirati da ovu komplikaciju ili nisu prepoznali ili su prešutjeli. U odnosu na zadatak suda vještak je dao mišljenje da se radilo o pogrešci u liječenju, jer je endotrahealna intubacija pok. ČB vršena nepravilno zbog toga što vjerojatno nije dobro vizualizirano mjesto gdje je trebalo staviti endotrahealni tubus te je došlo do komplikacije u liječenju u vidu razdora na prijelazu donjeg dijela ždrijela u jednjak i lijevom prirformnom recesusu u visini gornjeg roga štitaste hrskavice promjera oko 3 mm s krvnim podljevom okolnih mekih tkiva vrata koji se nastavlja u kanal dubine 5 mm koji slijepo završava. Radilo se o komplikaciji preko uobičajenog rizika, jer ga je izvodio mlađi i neiskusan liječnik, što u usporedbi da je zahvat vršio iskusan liječnik, znakovito povećava rizik pojave komplikacije pri zahvatu.

11. U usmenom obrazloženju na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. travnja 2023. vještak je na prigovore tuženika odgovorio na način da kada liječnik intubira dijete i kada se donosi odluka onda u biti je tim donio odluku da će dijete transportirati iz ustanove u kojoj je dobilo liječenje u ustanovu u kojoj je bilo rođeno i gdje će se liječenje nastaviti. Pri tome je dijete već bilo na dobrom putu, tj. na putu ozdravljenja i na neki način stabilno, no pravilno je donesena odluka da treba dijete prije transporta treba intubirati kako ne bi došlo do komplikacija i potrebe intubacije tijekom transporta, obzirom na niskorizičnost zahvata donesena je odluka da će dijete intubirati mlađi liječnik specijalizant pod nadzorom specijaliste. Međutim ono što je na neki način sporno je da onda kada mlađi liječnik 2 puta nije uspio tek tada je došlo do toga da je pozvan stariji liječnik i da je dijete uspješno intubirao. Naime, tijekom samog procesa intubacije znade se desiti da dijete jednostavno ne da staviti endotrahealni tubus, dolazi do mišićne kontrakcije odnosno grča i u tom trenutku vrlo je teško vizualizirati mjesto gdje treba intubirati. Pokazalo se da je to na neki način bilo tako bez obzira što se ovdje u nalazu spominje da ovo oštećenje u području ždrijela koje je završavalo slijepo moglo biti uzrokovano i drugim uzrocima, a ne samo endotrahealnom intubacijom, ipak hematom koji se stvorio na vratu za koji se u nalazu odnosno zapisniku sudsko medicinske pretrage ne navodi da li je star i kada je nastao. U histopatološkom nalazu se također navodi kod vratni organi vidljivo krvarenje u mišićnom sloju jednjaka te u meka tkiva vrata. Tijekom intubacije koja je bila u pokušaju dva puta dijete ima neki potencijal da izdrži dvostruki pokušaj. Međutim, protekom vremena unatoč stabilizaciji ipak se taj potencijal na neki način izgubi odnosno smanji i uspješna intubacija treći puta, iako je bila uspješna u biti zbog toga što je dijete onemogućavalo upuhivanje zraka u pluća vjerojatno zbog grča dijafragme, dovelo je do puknuća lijevog pluća što se vidi u nalazu i razvoja pneumotoraksa koji se onda širio prema medijastimumu i potkožju. Vezano uz nalaz obdukcije naveo je kako je asfiksija nedostatak kisika. Nedonošenost u konkretnom slučaju, a koja je navedena u nalazu obdukcije upisana je zbog činjenice da je dijete bilo rođeno sa 28 tjedana i kada je bilo intubirano onda je imalo 30 tjedana postmenstruacijske starosti (gestacijske 28 tjedana plus kronološke 2 tjedna) što ga čini manje otpornim i otvaraju se veće mogućnosti komplikacija prilikom obavljanja postupka intubacije i podložnije je tom nedostatku kisika. Što je dijete manje gestacijske odnosno postmenstruacijske dobi to su svi zahvati teže podnošljivi i moguće konzekvencije teže. U konkretnom slučaju je pogreška u tome što dijete nije bilo dovoljno stabilno da se izvrši postupak endtotrahealne intubacije koje je za dijete bilo traumatično i da se premješta u drugu kliniku. Kod samog postupka intubacije pogreška se sastoji u tome što je intubaciju trebao vršiti stariji i iskusniji liječnik u kojem slučaju ne bi bilo neuspjelih pokušaja intubacije ili bi nakon prvog neuspjelog pokušaja intubacija uspjela, a čime ne bi došlo do toga da dijete nije moglo podnijeti 2 neuspjela pokušaja intubacije što je dovelo do smrtnog ishoda. Ostao je i kod navoda iz nalaza i mišljenja da je pogrešna bila odluka intubirati dijete s tubusom promjera 3,0 te da je to bio preveliki tubus, s obzirom da je prethodno intubirana sa tubusom promjera 2,5. Vezano uz stabilnost djeteta prilikom donošenja odluke o njegovom premještanju u drugu ustanovi, djelatnici tuženika su procijenili da je dijete bilo stabilno, ali je daljnji tijek događaja to osporio jer je dijete teško podnijelo intubaciju i na kraju umrlo.

12. U dopunskom, pisanom očitovanju, danom zbog velikog broja pitanja koja je tuženik postavio vještaku, vještak je naveo kako je odluka liječnika tuženika o premještaju djeteta u dobi od 15 dana u Kliniku u Petrovoj, odakle je ČB premještena na liječenje kod tuženika u dobi od 6 dana, bila kriva, jer je dijete do dva dana prije odluke o premještanju bilo na umjetnoj ventilaciji i vazoaktivnoj potpori lijekovima zbog cirkularne nestabilnosti. Što je svjedočilo o težini bolesti, iako je ČB bila ekstubirana, odnosno izvađen je endotrahealni tubus, ipak je bila povremeno ovisna o kisiku i liječena je neinvazivnom ventilacijom nakon ekstubacije. Za dijete bi bilo bolje da je odluka o premještaju donesena kasnije, kada prije transporta ne bi bila potrebna endotrahealna intubacija, koja kao invazivni zahvat ima to više komplikacija što se na jednom djetetu više puta izvodi i šti je dijete manje dobi i tjelesne mase. Iako je u kirurškom smislu tijek kirurškog liječenja nakon operacije bio bez kirurških komplikacija, ipak je kirurg u zadnjem nalazu preporučio kontrolu za deset dana. Ta se kontrola mogla obaviti i u Petrovoj nakon transporta s Rebra u Petrovu, no u slučaju potrebe za kirurškom intervencijom u kirurškoj Sali, opet bi iz Petrove bio potreban transport na Rebro, što nije dobro za dijete, jer su ishodi liječenja bolji ako se liječenje koje dijete treba može pružiti bez potrebe transporta, odnosno na mjestu gdje se zahvat može izvesti (u ovome slučaju na Rebru). Stoga bi deset dana odgode premještaja s Rebra u Petrovu nakon kirurške kontrole na Rebru bila bolja odluka, jer je veća vjerojatnost da bi dijete bilo toliko stabilno da bi se mogla izbjeći potreba za intubacijom prije transporta. U djeteta koje je bilo nestabilno i više puta enotrahealno intubirano bolje je da intubaciju izvede iskusan liječnik, jer se mogućnost komplikacija zahvata povećava s brojem intubacija koje je dijete do trenutka ponovne intubacije imalo. Zahvat nije trebao izvoditi mlađi liječnik u djeteta koje je imalo postmenstruacijsku dob od 30 tjedana i jedan dan i koje je dva dana ranije ekstubirano i primalo je vazoaktivne lijekove zbog cirkulatorne nestabilnosti, a prije toga je više puta bilo endotrahealno intubirano. Vještak je u daljnjim odgovorima na pitanja tuženika u bitnome naveo kako je i iz obdukcijskog nalaza vidljivo kako je utvrđeno na vratnim organima krvarenje u mišićni sloj jednjaka i u meka tkiva vrata, a koja oštećenja su nastala znog krivog postavljanja endotrahealnog tubusa koji je čvrsta cijev i koja pri upotrebi nevelike sile može izazvati oštećenja kod ovako nezrelog organizma, što je i opisano u obdukcijskom nalazu kada je uočen defekt sluznice na prijelazu donjeg ždrijela u jednjak , s krvnim podljevom okolnih mekih tkiva vrata, a koji defekt se nastavlja u kanal dubine 5 mm, koji slijepo završava. Navodi kako je pneumotoraks nastao tim mehanizmom preko slijepog razdora sluznice ždrijela koja slijepo završava te kako su ta oštećenja rezultat traumatične endotrahealne intubacije, koja kad je na kraju bila uspješna iz trećeg pokušaja, je dovela do pneumotoraksa zbog prevelikog tlaka i volumena koji su djetetu upuhivani i koji su doveli do puknuća lijevog pluća te prodora zraka u osrčje i pod kožu. Navpdi kako se radilo o pogrešci u liječenju jer je endotrahealna intubacija vršena nepravilno, jer nije dobro vizualizirano mjesto gdje je trebalo staviti tubus te je došlo do komplikacije u liječenju u vidu razdora na prijelazu donjeg dijela ždrijela u jednjak u visini gornjeg roga štitaste hrskavice promjera 3 mm s krvnim podljevom okolnih mekih tkiva vrata koji se nastavlja u kanal dubine 5 mm koji slijepo završava, a vidljivo je i krvarenje u mišićni sloj jednjaka i meka tkiva vrata, što je također posljedica traumatične intubacije. Radi se o komplikaciji preko uobičajenog rizika, jer ga je izvodio mlađi i neiskusan liječnik, što znatno povećava rizik. U trenutku kad je uspješno postavljen endotrahealni tubus, za ČB je bilo prekasno, jer je došlo do urušaja, potrebe za primjenom vrlo visokih tlakova i volumena pri ventilaciji koji su doveli do razvoja pneumotoraksa najprije lijevostrano s puknućem pluća, a potom desnostrano te do pneumoperikarda i subkutanog emfizema, koji unatoč pravovremenoj intervenciji postavljanja drenova u prsište nisu doveli do spašavanja života.

13. U usmenom obrazloženju pisanog očitovanja vještak je naveo kako se liječnička pogreška tuženika sastojala u tome što je donesena odluka da se dijete transportira iako je već za 10 dana bila određena kontrola po kirurgu kod tuženika. Dijete je u trenutku kada je donesena odluka o tome da se transportira trebalo biti intubirano zbog stabilizacije dišnog puta i zbog toga da se u transportu ne dogodi nekakva komplikacija. Ta odluka o intubaciji je bila pravilna, međutim kada bi dijete bilo transportirano u Petrovu bolnicu nakon kirurške kontrole prošlo bi 10 dana. Moguće je da tada stabilnost ili zdravstveno stanje djeteta bi bilo toliko stabilna da ne bi bila potrebna intubacija i tada bi se izbjegla ova komplikacija jer bi dijete tada imalo gotovo 32 tjedna postmenstruacijske dobi. Odatle proizlaze sve daljnje konzekvence. Također prilikom provođenja same intubacije počinjena je pogreška u smislu da je 2 puta za redom intubaciju vršio mladi neiskusni liječnik, što nikako nije bilo u najboljem interesu djeteta jer je sa svakim daljnjim pokušajem intubacije mogućnost komplikacija sve veća. Naime iskusan liječnik ima daleko veću šansu da će pokušaj intubacije uspjeti nego što to ima neiskusni liječnik. Greška se sastoji u tome što su pokušavali sa promjerom tubusa od 3 iako je prethodna intubacija vršena sa promjerom 2 i pol te je kasnije iskusni liječnik konačno i došao do toga da pokuša sa tubusom 2 i pol, ali tada je već bilo prekasno. Naime, intubacija je jako opasan postupak, jer završetak tubusa može stimulirati vagus odnosno može doći do vazovagalnog refleksa odnosno srčanog zastoja. U ovom slučaju ja ne znam je li došlo i do srčanog zastoja, no došlo je svakako do puknuća pluća zbog upotrebe prevelikog tlaka pa je i upotreba prevelikog pritiska odnosno tlaka u pokušaju da dijete prodiše također liječnička pogreška u ovome slučaju. Nakon toga kada su pucala pluća pucali su i svi drugi organi dalje i taj zrak je prolazio i došlo je do zatajenja svih organa. Doktor se vjerojatno odlučio za širi tubus kako bi bila manja vjerojatnost da oko tubusa ostane prostora pa da se taj upuhivani zrak vraća gore, a ne ulazi u pluća. Bez obzira na to, to je greška zato što je trebalo vidjeti da je prije toga pušten tubus 2 i pol, a pogotovo u drugom pokušaju je greška jer se tu mora vidjeti da ako ne ide sa 3 da se mora sa tubusom 2 i pol.

14. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvaćeni su, s obzirom da je vještak jasno odgovorio na zadatak koji mu je postavljen od suda, a pritom je imao na raspolaganju obimnu dokumentaciju koja prileži spisu. Vještak je u više navrata odgovarao na pitanja koja je postavio tuženik i otklonio sve prigovore tuženika usmenim obrazloženjem. Također, nalaz i mišljenje vještaka u skladu je sa Zapisnikom o obdukciji, kojega je izradio i obdukciju proveo Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Iz toga razloga odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja po drugom neonatologu, budući da je nalaz i mišljenje vještaka koji je dan u ovome postupku jasan i detaljno obrazložen s opsežnim odgovorima na sva pitanja postavljena u toku postupka, koja su bila relevantna za predmet spora, a niti jedan od ostalih izvedenih dokaza (dokumentacija koja prileži spisu) ne sadrži proturječnosti s danim nalazom i mišljenjem vještaka.

15. Tako je, na temelju uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, osobito Zapisnik o obdukciji, kao i na temelju rezultata provedenog vještačenja, utvrđeno kako je prilikom postupanja tuženika u liječenju pokojne ČB počinjena pogreška u liječenju, s obzirom da je došlo do komplikacije koja prelazi uobičajeni rizik, a do navedenoga je došlo zbog pogrešne odluke o premještaju pokojne ČB u drugu ustanovu te posljedično potrebe za intubacijom za potrebe transporta, a potom i nepravilno vršenom intubacijom, što zbog činjenice da ju je izvodio liječnik specijalizant koji je imao dva neuspješna pokušaja, jer nije dobro vizualizirao mjesto kuda treba staviti tubus, što zbog činjenice da je pokušana s tubusom promjera 3,0 umjesto tubusom 2,5, za koji je u trećem pokušaju iskusnija liječnica utvrdila da je adekvatan i s njime uspješno izvela intubaciju.

16. Utvrđeno je i da je navedena liječnička pogreška, odnosno, komplikacija preko uobičajenog rizika, dovela do smrti pokojne ČB, budući da je zbog nepravilne intubacije došlo do razdora na prijelazu donjeg dijela ždrijela u jednjak u visini gornjeg roga štitaste hrskavice promjera 3 mm s krvnim podljevom okolnih mekih tkiva vrata koji se nastavlja u kanal dubine 5 mm koji slijepo završava, kao i krvarenja u mišićni sloj jednjaka i meka tkiva vrata, a u trenutku kad je uspješno postavljen endotrahealni tubus, za ČB je bilo prekasno, jer je došlo do urušaja, potrebe za primjenom vrlo visokih tlakova i volumena pri ventilaciji koji su doveli do razvoja pneumotoraksa najprije lijevostrano s puknućem pluća, a potom desnostrano te do pneumoperikarda i subkutanog emfizema, koji unatoč pravovremenoj intervenciji postavljanja drenova u prsište nisu doveli do spašavanja života.

17. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je nastala bez njegove krivnje. Pritom je liječnička pogreška svako postupanje suprotno pravilima i metodama rada zdravstvene struke, kojim se ugrožava život ili zdravlje ljudi. Od liječnika se zahtijeva postupanje povećanom pažnjom – pažnjom dobrog stručnjaka – čl. 10. st. 3. ZOO-a

18. Što se tiče komplikacija u liječenju, one predstavljaju neželjeni rezultat do kojega je došlo unatoč ispravnom i pravodobno izvedenom postupku liječenja. Ako komplikacije u liječenju ne prelaze uobičajene granice – ne postoji odštetna odgovornost, dok ako se radi o komplikaciji koja prelazi uobičajene granice – postoji odgovornost za štetu.

18.1. U konkretnom slučaju, kako je prethodno navedeno, utvrđeno je da se radi o komplikaciji u liječenju koja prelazi uobičajene granice, s obzirom da se radi o provođenju endotrahealne intubacije, koja sama po sebi nosi određen rizik, a u konkretnom slučaju kada se radi o tek rođenom djetetu, koje je k tome rođeno u 28. tjednu majčine trudnoće, predstavlja visoko rizičnu odluku, pogotovo kad je, uz navedeno, provođenje intubacije povjereno specijalizantu, a ne iskusnom liječniku. S druge strane, tuženik nije dokazao da je navedeno premještanje pokojne ČB u drugu ustanovu, za koju je bilo potrebno izvesti intubaciju zbog transporta, bilo nužno, jer je naveo kako je takva odluka donesena jer ne postoje kapaciteti za smještaj majke na Zavodu kod tuženika, a premještajem djeteta se omogućuje neometani i kontinuirani boravak majke uz dijete, potiče se povezivanje i laktacija što dokazano pomaže ukupnom zdravlju majke i djeteta. Dakle, tuženik nije naveo medicinsko opravdanje zbog kojega je postupao na način koji zahtijeva poduzimanje mjera visoko rizičnih za život pokojne ČB, a nije dokazao niti da je poduzeo sve mjere kako bi taj rizik bio što manji (da je intubaciju provodio iskusan liječnik, da je točno odmjerena širina promjera tubusa već pri prvom pokušaju ili da se pričekalo još neko vrijeme da dijete bude zrelije).

19. Tuženik, kao zdravstvena ustanova, odgovara za štetu koju počini njegov zaposlenik u radu ili u svezi s radom (čl. 1061. ZOO—a), a pritom odgovara po načelu presumirane krivnje, što znači da je na njemu teret dokaza da je postupano u skladu s pravilima struke.

20. Na temelju svih izvedenih dokaza i prethodno detaljno obrazloženog činjeničnog stanja koje je utvrđeno u ovome postupku, ocijenjeno je da tuženik nije dokazao u ovome postupku, da je prilikom liječenja pokojne ČB postupao u skladu s pravilima struke, s obzirom da je, kako je prethodno obrazloženo, donio odluku koja prelazi granicu uobičajenog rizika za komplikaciju, a za tu odluku nije imao medicinsko opravdanje, a što je rezultiralo smrću pokojne ČB.

21. Na okolnost štete nastale tužiteljima, saslušani su tužitelji. Svi iskazi prihvaćeni su, jer su uvjerljivi i životno logični.

22. Iz iskaza prvotužiteljice MBC, u bitnome proizlazi da je s mužem u vezi od 2009., a od 2014. u braku te da su kroz svo to vrijeme jako povezani i s roditeljima i njezinim i muževim. Opisala bi njihovu obitelj kao skladnu obitelj koja funkcionira i posvećena je obitelji i obiteljskom životu, a od rođenja djevojčica i brizi oko njih. Baka ABC koja je majka njezinog muža, jako je angažirana oko njihovog života te je kod njih i živjela i noćila kada su djevojčice došle i izmjenjivale su se u hranjenju djevojčica i u cjelokupnoj brizi oko njih. Njezini roditelji žive u [adresa], ali imaju stan njezinog brata u Zagrebu koji je u istoj zgradi u kojoj i oni živimo te jako često dolaze k njima i budu duže vrijeme u tome stanu u njihovoj zgradi, a ona, muž i djeca za svake blagdane odlaze kod njih u Osijek i provode blagdane zajedno. Cijela obitelj jako je povezana i svi su uključeni u sve što se događa. Jako su emotivno vezani i cijela obitelj je jako dugo iščekivala trudnoću, bilo je više neuspješnih pokušaja i šokova vezano uz to, to su sve proživljavali svi članovi obitelji i svi su bili uključeni u svaki od tih pokušaja te su se jako veselili kada je konačno uspjelo i iščekivali su rođenje. S njenim roditeljima svakodnevno su na video pozivima i čuju se svaki dan i upućeni su u sve što se događa. Inače AB je jednojajčana blizanka ČB te je konstantni podsjetnik na činjenicu da je još jedna djevojčica izgledom ista trebala biti tu, ali je nema. S time žive, ali je teško. Inače, fizički nalikuje njenom ocu i konstantno razmišljaju da bi ČB tako izgledala pa su i njeni roditelji, a i druga baka ekstremno vezani za AB, kao i ona za njih. U vrtiću je i baka ABC navedena kao osoba koja može podizati djecu. Što se tiče razgovora sa LB i AB koje su danas u dobi od 6 godina, dugo su to izbjegavali, ali došlo je vrijeme kada su im morali, reći jer su vidjele i u obiteljskom albumu sliku sestre. Rekli su im da je ČB bila bolesna i da je umrla na što je LB rekla da je kratko živjela ali da je to njihova sestra i suze su joj krenule, jer one znaju kako je imati sestru jer imaju jedna drugu.

Što se tiče žalobne odjeće, morala je kupiti kompletnu odjeću za cijelo razdoblje u kojemu je nosila crninu, a to je trajalo 3-6 mjeseci. Morala je kupiti i suknje i majice i kaput i čizme, jer prije toga nikada nije nosila crninu i ništa od odjeće nije imala u crnoj boji. Vijenac je kupila sama i taj vijenac bio je samo od nje.

23. Iskaz drugotužitelja MB suglasan je iskazu prvotužiteljice te iz njega također proizlazi jaka emocionalna povezanost cijele obitelji, kao i činjenica dužeg boravka kod supruginih roditelja svake godine, u čijoj kući imaju svoj prostor, uređen samo za njih, dok njegova majka svakodnevno, zajedno s njima, brine o djevojčicama.

ČB je pokopana uz njegovu obitelj, žele joj kupiti nadgrobni spomenik, ali za to do sada nisu imali snage te nisu zatražili ni ponudu. Taj grob ima nadgrobni spomenik, ali se žele dogovoriti s ostatkom obitelji i staviti novi nadgrobni spomenik. Žalobnu odjeću je kupio za sebe, dok nije bilo potrebe da kupuje crninu za pok. ČB, jer su za nju imali odjeću kao i za druge curice i nije bilo potrebe da joj se kupuje crna odjeća. Snosio je trošak pogreba, muzike i svećenika, kao i trošak karmina na kojima je bilo veći broj ljudi – obitelji i prijatelja.

24. Prvotužiteljica MBC dopunski je spontano navela kako je na postojećem nadgrobnom spomeniku upisan velik broj imena i prezimena te nije bilo mjesta za Ivino ime i prezime te je za nju samo znak bijelog križa kojega se donese pred lijesom na sprovodu.

25. Iz iskaza petotužitelja EB i šestotužiteljice VB suglasno u bitnome proizlazi kako se radi o jako vezanoj obitelji te da su im djeca i unuke najvažniji, čuju se barem jedanput na dan i jako su bliski te su bili izrazito emotivno uključeni u razdoblju iščekivanja unučica i u razdoblju u kojemu su bile u bolnici i to su sve proživljavali te su jako teško doživjeli smrt unučice, najgore je kada se sahrani dijete, iako je imala samo 2 tjedna, njihova je. Sada su djevojčice malo porasle, kada vide AB preteško im je, vide u njoj ČB i znaju da bi ČB tako izgledala jer su bile iste izgledom još dok su bile u inkubatoru. Petotužitelj je kupio vijenac koji je bio od njega za Ivin sprovod, a šestotužiteljica vijenac od nje za Ivin sprovod, dok žalobnu odjeću nisu kupili, odjenuli su crnu odjeću koju su imali.

26. Iskaz sedmo tužiteljice ABC suglasan je iskazima svih ostalih članova obitelji te je navela da je bila u bolnici kao i njezin suprug koji je sada pokojni i vidjeli su sve tri djevojčice u inkubatoru. Kada su ČB prevezli na Rebro mislili su da će se dijete vratiti kući, no nazvao ju je sin i rekao da je ČB umrla. U takvoj situaciji trebalo je organizirati pogreb te je ona rekla neka ju pokopaju uz njezinu obitelj na groblju Miroševac. Dok su djevojčice bile male cijelo vrijeme je živjela kod njih i pomagala im oko brige za djevojčice, a sada kada su djevojčice veće, čuva ih dok MBC ne dođe sa posla, ako taj dan nisu išle u vrtić. Tada kuhaju i igraju se i nastoje lijepim sjećanjima potisnuti činjenicu da ČB nije s njima. Što se tiče nadgrobnog spomenika, nisu ga još stavili jer im je to preteško i doživljavaju to kao nekakav kraj i zato nisu imali snage za to.

Od žalobne odjeće kupila je crni kaput, ostalo je imala, a taj kaput je platila oko 1.500,00 kn. Vijenac je kupila posebno od nje.

27. Odredbom čl. 1101. ZOO-a propisano je kako u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

28. Iz sadržaja prethodno citirane odredbe proizlazi kako se pod pojmom „postojanja trajnije zajednice života“ ne smatra formalno življenje u istom prostoru niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva. Naprotiv, pod tim pojmom podrazumijeva se prije svega postojanje snažne emocionalne povezanosti braće te razvijene uzajamne ljubavi, brige i pažnje jednog prema drugom (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x120/09 od 22. travnja 2009., Rev 832/12-2 od 13. prosinca 2016.). I prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1206/21 od 15. studenoga 2023.), za postojanje trajnije zajednice života nije potrebno da njezini članovi žive zajedno u istom kućanstvu već takva zajednica postoji i u onim slučajevima kad članovi ne stanuju zajedno, ali između njih postoji čvrsta emocionalna povezanost, međusobna upućenost jednih na druge, međusobno pomaganje i potpora, osjećaj pripadnosti članova istoj zajednici i snažan osjećaj potrebe da se viđaju, provode vrijeme zajedno, uzajamno se pomažu i vode brigu jedni o drugima u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć i podršku bližnjih. U smislu navedenog, briga i skrb su nedvojbeno jedan od kriterija za utvrđivanje postojanja trajnije zajednice života, time što odgovor na pitanje koja je razina brige i skrbi potrebna ovisi o okolnostima i specifičnostima svakog konkretnog slučaja.

28.1. U ovom konkretnom slučaju utvrđeno je kako se radi o izrazito povezanoj obitelji, u kojoj su svi usmjereni jedni na druge u smislu brige i potpore te kontakt ostvaruju svakodnevno. Utvrđeno je i da su bake i djed bili uključeni u cijeli proces iščekivanja rođenja pokojne ČB, kao i u proces priprema za njezino rođenje, kao i rođenje AB i LB, a kad se dogodio štetni događaj, izrazito intenzivno su doživjeli bol zbog gubitka unuke ČB te istu bol osjećaju i danas te gledajući AB, koja fizički nalikuje ČB, imaju konstantan podsjetnik kako ČB nije s njima i zamišljaju kako bi ČB tako izgledala da nije došlo do štetnog događaja. Utvrđeno je i da jedan dio godine provode zajedno u Osijeku s petotužiteljem i šestotužiteljicom, dok je sedmotužiteljica svakodnevno uključena u brigu oko djevojčica.

28.2. Što se tiče sestara pokojne ČB, ovdje trećetužiteljice AB i četvrtotužiteljice LB, utvrđeno je kako se radi o trojkama, koje su ostale bez jedne sestre te između kojih se stvorila povezanost koje su AB i LB svjesne, budući da su svjesne i znaju da ih je bilo tri, a sada su dvije te će biti uskraćene za treću sestru, koja je rođena zajedno s njima, cijeli život.

28.3. Naime, pitanje koliko treba trajati zajednica života, kao jedna od pretpostavki iz članka 1101. stavak 2. ZOO za ostvarivanje prava na naknadu neimovinske štete vezano za smrt zakonom određenog srodnika, zakonom nije određena. To pak znači da je pitanje ocjene je li određeno vrijeme trajanja zajednice života srodnika navedenih u članku 1101. stavak 2. ZOO ima smatrati trajnijom zajednicom ili ne, prepušteno prosudbi suda u svakom pojedinom slučaju, te ovisi o konkretnim okolnostima međusobnog odnosa između braće i sestara i kvalitativno i sadržajno. Trajnija zajednica života kao pretpostavka za dosuđenje pravične novčane naknade braći i sestrama u smislu navedene odredbe članka 1101. stavak 2. ZOO postoji ne samo kad je njihova zajednica života s umrlim duže trajala do trenutka njegove smrti, već i u slučaju kada je izvjesno da bi ta zajednica života duže trajala i u budućnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2181/19 od 28. rujna 2022.).

28.4. Utvrđeno je, stoga, da je svim tužiteljima zbog gubitka pokojne ČB u predmetnom štetnom događaju, nastala velika duševna bol koja je dovela do povrede njihovog prava osobnosti na duševno zdravlje i zbog koje povrede im pripada pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1101. ZOO-a.

29. Što se visine neimovinske štete tiče, odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je kako u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od imovinske štete, a i kad nje nema te da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju (…) duševnih boli (…), cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je prvotužiteljici EBC i drugotužitelju MB, roditeljima pokojne ČB, nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti s obzirom na kriterij duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika, svakome u visini od 43.798,53 Eur, koliko je i zatraženo tužbenim zahtjevom, to im je tuženik u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, dužan naknaditi neimovinsku štetu u tome iznosu.

30. Kako je prethodno obrazloženo, i ostali tužitelji (sestre, djed i bake) imaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti s obzirom na kriterij duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika te je osnovanim u cijelosti ocijenjen zahtjev svakoga od njih na isplatu iznosa od 14.931,32 Eur, to im je tuženik u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a, dužan naknaditi štetu u toj visini.

31. Kako je odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, to je osnovan i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (1. listopada 2021.) do isplate.

32. Odredbom čl. 1093. st. 1. ZOO-a propisano je da tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

32.1. U ovome postupku utvrđeno je na temelju iskaza stranaka, kao i računa koji prileže spisu da je prvotužiteljici EBC nastao trošak žalobne odjeće za cijelo razdoblje u kojemu je nosila crninu, a to je trajalo 3-6 mjeseci te da je morala kupiti i suknje i majice i kaput i čizme, jer prije toga nikada nije nosila crninu i ništa od odjeće nije imala u crnoj boji, tako da je taj zahtjev prihvaćen u traženoj visini od 1.194,51 eura, dok je utvrđeno i da joj je nastao trošak vijenca, no visinu troška vijenca sud je utvrdio slobodnom ocjenom u skladu s čl. 223. ZPP-a, u iznosu 132,72 eura (u kojem iznosu taj trošak potražuju i peto do sedmo tužitelji), budući da je tuženik dužan naknaditi troškove koji su nastali tužiteljima u uobičajenoj visini. Stoga je zahtjev za naknadom imovinske štete prvotužiteljici IB prihvaćen u iznosu 1.327,23 eura, a u preostalom dijelu za iznos 265,45 eura odbijen je kao previsoko postavljen, sa zateznom kamatom od donošenja ove presude do isplate.

32.2. Utvrđeno je da je drugotužitelju MB nastala imovinska šteta u vidu plaćenih troškova žalobne odjeće u traženom iznosu od 398,17 eura, trošak pogreba, muzike, svećenika u iznosu 834,17 eura (prema računu uz tužbu) te trošak karmina u traženom iznosu 663,61 eura, odnosno ukupan iznos od 1.895,95 eura, s time da je osnovan zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 834,17 eura od dana nastanka 7. studenoga 2018. do isplate, a na preostali iznos od 663,61 eura od donošenja ove presude do isplate, s obzirom je ta visina utvrđena slobodnom ocjenom primjenom čl. 223. ZPP-a u ovome postupku. Naprotiv, nije mu dosuđen trošak crnine za pokojnicu, jer je i sam u iskazu naveo kako taj trošak nije imao, a trošak nadgrobnog spomenika nije mu dosuđen, s obzirom da taj trošak još nije nastao, a nije moguće utvrditi ni njegovu visinu, s obzirom da je i sam naveo kako nisu niti zatražili ponudu za izradu toga spomenika, tako da je u preostalom dijelu za iznos od 5.043,47 eura sa zatraženom zateznom kamatom taj zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

32.3. U odnosu na zahtjev petotužitelja EB i šestotužiteljice VB utvrđeno je na temelju njihovih iskaza kako im nije nastao trošak žalobne odjeće, dok im je nastao trošak vijenca, koji je svatko od njih posebno kupio za sprovod, tako da je u odnosu na svakoga od njih zahtjev prihvaćen u iznosu od 132,72 eura sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, a odbijen u iznosu 398,17 eura sa zatraženom zateznom kamatom kao djelomično neosnovan.

32.4. Sedmotužiteljica ABC u svome prihvaćenom iskazu navela je kako joj je nastao trošak žalobne odjeće (crnog kaputa) u iznosu 199,08 eura, kao i trošak vijenca 132,72 eura, tako da je njezin zahtjev prihvaćen u iznosu 331,80 eura, a odbijen za preostali iznos od 199,08 eura sa zatraženom zateznom kamatom kao djelomično neosnovan.

33. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, to im na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova ovoga postupka koji su bili potrebni za njegovo vođenje u smislu čl. 155. ZPP-a. Tužiteljima su nastali troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini određenoj odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i u skladu s vrijednošću predmeta spora, a u granicama postavljenog zahtjeva pa tako trošak sastava tužbe i četiri obrazložena podneska od 16.12.2021., 29.12.2021., 22.11.2022. i 15.1.2024. u visini od 1298 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i Tbr 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 12.2.2024. i 10.4.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr 8/3 Tarife), za sastav podneska od 28.4.2022. u visini 25 bodova (8/4 Tarife), za zastupanje na ročištima 11.4.2022., 26.4.2023., 10.6.2024. i 7.11.2024. po 1298 bodova za svako (Tbr 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 11.907 bodova, što uvećano za zastupanje sedam tužitelja u omjeru od 50% iznosi 17.860,5 bodova, a što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eura i za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 44.651,25 Eura, kojem iznosu je nadodan iznos plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u visini od 265,45 Eura, što ukupno iznosi 44.916,70 Eura, kako je dosuđeno tužiteljima u izreci ove presude.

34. Na tako dosuđen trošak tužiteljima je dosuđena i zatezna kamata na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen je kao neosnovan s obzirom da je u punom iznosu određen trošak za četiri obrazložena podneska u tijeku prvostupanjskog postupka, a ostali podnesci u skladu s Tbr. 8/4 Tarife, dok trošak sastava podneska od 9.1.2023., kojim se očituje na očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje, nije bio potreban za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćnici uz rj kojim se pozivaju dostaviti rj o oslobođenju od plaćanja pristojbe u skladu s navodima u tužbi

2. Tuženiku po punomoćnici