Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-329/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice VE iz [adresa], 4. jul 22/4, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice RE iz [adresa], Đ 1/6, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Dinku Matijaševiću, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženog GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženog AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Dubravku Marjanoviću, odvjetniku u Osijeku, radi prividnog ugovora, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 3. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužba i tužbeni zahtjev I., II. i III. tužiteljice, kao neosnovani u cijelosti, a koji glase:

"Ugovor o zajmu na iznos od 750.000,00 kn, sklopljen između I. -tužitelja GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. - tužiteljice PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama III. -tužitelja AE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], površine 725 m2, u Osijeku, J.J.Strossmayera 41, koji Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava je upisan u zemljišnim knjigama 17.10.2012.god, br.ov. 473/13, a radi osiguranja povrata novčane tražbine u iznosu od 750.000,00 kn za korist II. -tužiteljice PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prividan je ugovor temeljem čega ne proizvodi pravne učinke.“

II. Nalaže se I., II. i III. tužiteljicama da I., II. i III. tuženicima isplate iznos od 4.512,00 EUR (četiritisućepetstodvanaesteura), i to u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev I., II. i III. tužiteljica za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 6.177,72 EUR (šesttisućastosedamdesetsedameuraisedam desetdvacenta) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode kako je III. tuženik upisan kao vlasnik 1/1 na nekretnini uknjiženoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], površine 725 m2, u Osijeku, J. J. Strossmayera 41. Sklopio je s II. tuženicom fiktivni Ugovor o zajmu na iznos od 750.000,00 kn, te je na temelju Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika upisanim u zemljišnim knjigama od 17.10.2012., broj Ov-473/13 uknjiženo založno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], površine 725 m2, u Osijeku, J. J. Strossmayera 41, a radi osiguranja povrata novčane tražbine vjerovnika u iznosu od 750.000,00 kn za korist II. tuženika, znači, III. tuženik je založni dužnik. Pravomoćnim rješenjem o ovrsi ovog suda od 10. kolovoza 2015., broj Ovr-3687/2015, određena je ovrha na nekretnini III. tuženika. Navedeni Ugovor o zajmu predstavlja pravnu radnju poduzetu na štetu tužitelja/vjerovnika u smislu članka 66. stavka 2. i članka 67. ZOO- a. U smislu odredbe članka 285. stavka 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika apsolutno je simuliran pravni posao kojim su I. tuženik i II. tuženica sklopiti ugovor, ali s namjerom da se u stvarnosti ne proizvedu pravne posljedice koje su predviđene u ugovoru. Umjesto toga, postoji skriveni dogovor među stranama o nekoj drugoj stvarnoj svrsi, koju žele postići, a koja nije u skladu s onim što je izraženo u ugovoru. Da se radi o apsolutno simuliranom pravnom poslu svjedoči i činjenica da je majka I. tuženika i II. tuženice darovala 90.000,00 eura kćeri, II. tuženici, a ova potom pozajmila novac I. tuženiku, bratu, a ne odmah svome sinu za kojeg je znala u kakvoj je situaciji, da se protiv njega vodi kazneni postupak, kao i postupak naknade štete prouzročene kaznenim djelom. Postavlja se pitanje zašto bi majka I. i II. tuženika darovala navedeni iznos kćeri, a ova potom pozajmila bratu, a ne odmah svome sinu za kojeg je znala u kakvoj je situaciji, da se protiv njega vodi kazneni postupak, kao i postupak naknade štete prouzročene kaznenim djelom. Iz navoda pod ovom točkom razvidno je da se radi o apsolutno simuliranom pravnom poslu jer je zajam „realiziran“ 2007. godine, a Ugovor o zajmu zaključen tek 2012. godine, ovjeren 2013. godine samo po sebi govori koja je svrha gornjih raspolaganja tuženika. Da se radi o apsolutno simuliranom pravnom poslu svjedoči i činjenica da je II. tuženica pozajmila I. tuženiku 750.000,00 kn 17. listopada 2012., a 12.3.2012. sklopila je Ugovor o stambenom kreditu sa Hrvatskom poštanskom bankom na iznos od 240.000,00 kuna. U takvom slučaju, sklopljeni Ugovora o zajmu sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama III. tuženika predstavlja apsolutnu simulaciju pravnog posla. Apsolutna simulacija pravnog posla je nezakonita i predstavlja kršenje osnovnih pravnih načela u vezi sa sklapanjem ugovora. Ako se otkrije da je ugovor sklopljen uz apsolutnu simulaciju, takav ugovor se smatra ništavim i neće imati pravne posljedice. Slijedom navedenog, a s obzirom da I. tuženik i III. tuženik nemaju drugu imovinu iz koje bi tužitelji mogli naplatiti svoje potraživanje temeljem presude ovog suda broj P-1931/07, te da je navedeni Ugovor o zajmu učinjen isključivo u cilju izbjegavanja plaćanja duga prema tužiteljima, odnosno onemogućavanjem tužitelja da u cijelosti naplate svoja potraživanja, tužiteljice predlažu sudu donijeti presudu.

2. Tuženici su se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako prije svega prvenstveno ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani sve tri tužiteljice. Naime, prividnost ugovora kao razlog ništavosti mogu isticati samo ugovorene strane. Treće osobe, čije je pravo povrijeđeno ugovorom, mogu to pravo štititi pobijanjem pravnih radnji dužnika. Tužiteljice svoj zahtjev temelje na potpuno pogrešnoj činjeničnoj osnovi. Nadalje navode kako se tužiteljice pod točkom 2. tužbe pozivaju na presudu ovog suda broj P-1931/07, navodeći kako ista presuda ne postoji, već da je ukinuta rješenjem VSRH broj Rev-3255/18, kojim rješenjem je predmet vraćen I. stupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju su tužiteljice pravomoćno odbijene s tužbom i tužbenim zahtjevom i obvezane su na platež parničnih troškova. Ovršni postupak broj Ovr-3687/15 se istina vodio, međutim donošenjem presude ovog suda broj Pn-222/21, pravomoćna, otpala je osnova za određivanje ovrhe. Nadalje navodi kako tužiteljice nisu vjerovnici, te ne raspolažu niti jednom valjanom ispravom, temeljem čega bi one (kao vjerovnici) išta potraživale od tuženika. Ne postoji niti jedan pravni posao temeljem čega bi tuženici išta dužili tužiteljicama. Ako tužiteljice tvrde drugačije, na tužiteljicama je teret dokaza. Navodi kako za točke 5 i 6 tužbe ne postoje nikakvi drugi ugovori prikriveni zajmom. Tužiteljice koriste pogrešan put pravne zaštite (točka 7 tužbe). Ako je ugovor o zajmu sačinjen isključivo u cilju izbjegavanja plaćanja duga prema tužiteljicama, a kako to tvrde tužiteljice, takva zaštita ne ostvaruje se ovakvom tužbom, već tzv. paulijanskom tužbom. Na temelju svega naprijed navedenog, tuženici predlažu da sud tužbu odbije kao neosnovano i da obveže tužiteljice da solidarno plate troškove tuženicima.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prilježe spisu i to ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika upisanim u zemljišnim knjigama od 17.10.2012., broj Ov-473/13 (stranice 8-9 spisa), potvrdu (solemnizaciju) od 1. veljače 2013., broj Ov-473/13 (stranica 10 spisa), zk. ul. broj [broj ZK uloška] (stranice 11-12 spisa), ugovor o stambenom kreditu broj 9912189293 (stranice 13-14 spisa), izjavu od 21. siječnja 2007. (stranice 15-16 spisa), prijedlog ovrhe na temelju ovršne isprave od 6. kolovoza 2015. (stranice 17-20 spisa), rješenje ovog suda od 11. kolovoza 2015., broj Z-6270/15 (stranica 21 spisa), odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019., broj Rev-3255/2018-5 (stranice 39-42 spisa), te je izvršen uvid u e-spis aplikaciju za predmete brojeva Ovr-3687/2015 i Pn-222/21.

3.1. Na ročištu održanom kod ovog suda 20. studenog 2024. obijeni su dokazni prijedlozi punomoćnika parničnih stranaka za priklop spisa brojeva Ovr-3687/2015 i Pn-222/21, budući se isti nalaze kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a navedena činjenica se može potvrditi uvidom u e-spis.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

5. Predmet spora je da ugovor o zajmu sklopljen između I i II tuženika (u tužbenom zahtjevu pogrešno označeni kao I i II tužitelji) kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini III tuženika AE je prividan ugovor, te da isti ne proizvodi pravne učinke.

6. U postupku je nesporno da su I i II tuženici PE i GE, kao zajmodavateljica i zajmoprimatelj sklopili ugovor o zajmu, te da je III tuženik AE založni dužnik u navedenom ugovoru, kao i da je predmet zajma iznos od 750.000,00 kuna, radi osiguranja koje tražbine je založni dužnik dozvolio zasnivanje založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Također je i nesporno da je III tuženik u cijelosti vlasnik nekretnine na kojoj je upisano predmetno založno pravo.

7. Među strankama je sporno imaju li tužitelji ovlast pokrenuti postupak za ostvarivanje svojeg zahtjeva prema predmetu spora (aktivnu legitimaciju). Također je sporno imaju li tužitelji potraživanje prema I i III tuženiku temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1931/07. Sporno je također radi li se o simuliranom pravnom poslu sklapanje ugovora o zajmu, odnosno da je predmetni ugovor o zajmu prividan ugovor i da kao takav ne proizvodi pravne učinke.

8. Radi utvrđenja sporne činjenice, na raspravi je izvršen uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prilježe spisu.

9. Iz ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama dužnika upisanim u zemljišnim knjigama od 17.10.2012., broj Ov-473/13 (stranice 8-10 spisa) proizlazi kako je I tuženik PE, kao zajmodavateljica dala u zajam II tuženiku GE, kao zajmoprimatelju, novčani iznos od 750.000,00 kuna, koji novčani iznos je isti dužan vratiti u jednakim mjesečnim ratama počev od 1. studenog 2012. do najkasnije 1. studenog 2027., te je istim ugovorom, a radi osiguranja potraživanja III tuženik AE dopustio zasnivanje založnog prava za korist I tuženika PE na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Navedeni ugovor je potvrđen kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka, 1. veljače 2013.

10. Iz zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stranice 11-12 spisa) proizlazi da je vlasnik predmetne nekrentine III tuženik AE, kao i da je na istoj kao teret upisan zalog u iznosu od 155.700,00 CHF za korist Privredna banka Zagreb d.d., te predmetni ugovor o zajmu za korist I tuženicu PE.

11. Iz ugovora o stambenom kreditu broj 9912189293 (stranice 13-14 spisa) proizlazi da je I tužena PE **.**.2012. podignula stambeni kredit za kupnju nekretnine u iznosu od 240.0000,00 kuna na rok otplate od 120 mjeseci.

12. Iz izjave od 21. siječnja 2007. (stranice 15-16 spisa) proizlazi kako je ĐEC svojoj kćeri, ovdje I tuženici PE darovala, bezpovratno iznos od 90.000 eura, kao dio zajedničke ušteđevine.

13. Iz prijedloga ovrhe na temelju ovršne isprave od 6. kolovoza 2015. (stranice 17-20 spisa) proizlazi kako su ĆE, SE, te I-III tužitelji pokrenuli ovršni postupak, kao ovrhovoditelji, radi naplate novčane tražbine po ovršnoj ispravi Presudi Općinskog suda u Osijeku broj P-1931/07 od 6. travnja 2011. protiv III tuženika AE, kao ovršenika, i to na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te je Općinski sud u Osijeku, temeljem navedenog prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, donio rješenje o ovrsi broj Ovr-3687/2015-2 od 10. kolovoza 2015.

14. Iz rješenja ovog suda od 11. kolovoza 2015., broj Z-6270/15 (stranica 21 spisa) proizlazi kako je zabilježeno rješenje o ovrsi u zemljišnoj knjizi broj 2930, k. o. [katastarska općina]. 15. Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019., broj Rev- 3255/2018-5 (stranice 39-42 spisa) proizlazi kako je ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P-1931/07-60 od 6. travnja 2011. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gžx-99/11-2 od 25. listopada 2012., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

16. Iz izvršenog uvida u e-spis aplikaciju za predmete brojeva Ovr-3687/2015 i Pn- 222/21. proizlazi kako su tužitelji pravomoćno odbijeni u svome tužbenom zahtjevu, te je donijeto i rješenje o obustavi ovršnog postupka, a budući da je otpala presuda temeljem koje je donijeto rješenje o ovrsi.

17. Odredbom članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.- u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je kako ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 327. stavkom 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Člankom 285. stavkom 1. ZOO je propisano kako prividan ugovor nema učinak među ugovornim stranama.

18. U konkretnom slučaju sud je utvrdio kako tužitelji ne mogu isticati prividnost ugovora kao razlog ništetnosti, a budući da isti nisu ugovorne stranke (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Vukovaru, broj Gž-589/04 od 2. lipnja 2004.), a budući da kao prividnost ugovora kao razloga ništetnosti mogu isticati samo ugovorne stranke. Treće osobe (što bi u ovome slučaju bili tužitelji), kojih je pravo povrijeđeno ugovorom, mogu to pravo štititi pobijanjem pravnih radnji dužnika, na način propisanim člancima 66. do 71. ZOO-a. Stoga je ovaj sud utvrdio kako u navedenom slučaju tužitelji nisu aktivno legitimirani pokretati ovaj postupak.

18.1. Također za istaknuti je kako tužitelji nisu ovome sudu podnijeli deklaratornu tužbu i nisu zahtijevali utvrđenje ništetnosti ugovora, stoga sud bez takvog tužbenog zahtjeva nema ovlasti donijeti presudu da je ugovor ništav (tako u svojoj odluci i Vs, broj Rev- 1040/07 od 10. siječnja 2008.).

19. Isto tako sud je utvrdio kako tužitelji niti nemaju tražbinu prema tuženicima (konkretno III tuženiku GE), budući da je njihovo potraživanje temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1931/07 otpalo i to temeljem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019., broj Rev-3255/2018-5 (stranice 39-42 spisa), dok ničim drugim nisu dokazali postojanje tražbine prema tuženicima (odnosno, u konkretnom slučaju, III tuženiku GE). Čak štoviše sud je utvrdio kako je u ponovljenom postupku u predmetu broj P-1931/07 (sada Pn-222/21) tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom.

20. Stoga, cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da tužitelji nisu aktivno legitimirani utvrđivati ništetnost ugovor o zajmu, budući da isti nisu stranke ovoga postupka, već su kao vjerovnici trebali koristiti pravnu zaštitu temeljem instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji (članak 66. ZOO) i to kao vjerovnici čija je tražbina dospjela na isplatu. Također sud je utvrdio u ovome postupku kako tužitelji niti nemaju tražbinu dospjelu na isplatu prema tuženiku GE, pa stoga tužitelji niti na opisani način nemaju pravnu osnovu tražiti pravnu zaštitu, budući da nisu dokazali postojanje svoje tražbine.

21. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga, a temeljem odredbe članka 285. stavak 1. ZOO, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica, te presuditi kao u izreci.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tužiteljicama naknaditi trošak tuženicima prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a u svezi s Tbr.7. toč. 1. Tarife sa 752 boda, uvećano za 20% sukladno Tbr. 40. točci 1. Tarife, kao i za trošak pristupa raspravi od 20. studenog 2024. sa 752 boda, uvećano za 20% sukladno Tbr. 40. točci 1. Tarife, odnosno sveukupno 1.804,80 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 4.512,00 EUR. 23. Tužiteljice su u cijelosti odbijene za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 6.177,72 EUR, budući su iste u cijelosti izgubile parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

Osijek, 3. siječnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljica

2. punomoćniku tuženika