Poslovni broj: Us I-2016/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje Marijane Jurić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi prava na novčanu naknadu, bez održavanja rasprave, dana 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/ll-102-05/18- 01/53, URBROJ: 344-222/1-22-12 od dana 20. listopada 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/ll-102-05/18-01/53, URBROJ: 344- 222/1-22-12 od dana 20. listopada 2022., tužiteljica je, u bitnom, navela da su upravna tijela već donijela više rješenja o predmetnoj upravnoj stvari. Drugostupanjsko tijelo da je već donosilo rješenja kojima je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužiteljica dužna vratiti nepripadno isplaćenu novčanu naknadu (rješenje od dana 18. svibnja 2022.). Poništavanjem tog rješenja da su poništene sve pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo te da nije bilo nikakve osnove da se daljnja rješenja donose. Dodatno, da se ističe da je nastupila i zastara obzirom da se radi o naknadi za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 28. rujna 2016. pa da je i zbog toga rješenje neosnovano, a i da je proteklo razdoblje od 3 godine za obnovu postupka iz članka 123. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Ni u kojem slučaju da se ne radi o nepripadno primljenoj novčanoj naknadi. Naslovno tijelo da je donijelo rješenje od 1. kolovoza 2016. temeljem kojeg je određeno da tužiteljica ima pravo na novčanu naknadu u iznosu od 4.106,67 kuna. Dakle, da je tužiteljica temeljem rješenja istog tijela ostvarila svoje pravo na isplatu iznosa od 4.106,67 kuna za koje da naslovno tijelo sada tvrdi da je neosnovano isplaćeno. Nadalje, da naslovno tijelo navodi da je po rješenju od dana 1. kolovoza 2016. odobreno tužiteljici pravo na novčanu naknadu do 28. rujna 2016. ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Nesporno je da prije isteka roka određenog s danom 28. rujna 2016. nije nastupio nikakav razlog za obustavu isplate niti je prestalo pravo na novčanu naknadu. Naime, da prvostupanjsko tijelo navodi da je tužiteljica ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad od 18. studenog 2014. Međutim, u vremenu u kojem je rješenjem određeno da ima pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 28. rujna 2016. da tužiteljica nije imala pravo na mirovinu niti je mogla znati da će joj mirovina biti odobrena. Dakle, da je tek rješenjem HZMO od dana 24. travnja 2017. tužiteljici uspostavljena mirovina po njenom zahtjevu koji da je podnesen odmah nakon što joj je radni odnos prestao.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je točno da je osporavanim rješenjem žalba OČ, ovdje tužiteljice, izjavljena na rješenje o obvezi povrata nepripadno primljene novčane naknade Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područna služba Split, KLASA: UP/l-102-05/02-01/283, URBROJ: 2181-34-103/3-22- 29 od dana 1. lipnja 2022., odbijena kao neosnovana. Drugostupanjsko tijelo da je, postupajući povodom žalbe imenovane, ocijenilo da je postupak pred tijelom prvog stupnja proveden pravilno i po propisima te da se prvostupanjsko rješenje temelji na zakonu pa da je slijedom navedenog, dana 20. listopada 2022. donijelo rješenje o odbijanju žalbe KLASA: UP/ll-102-05/18-01/53, URBROJ: 344-222/1-22-12. Budući da u dostavljenoj tužbi imenovana ne navodi nove okolnosti ni činjenice te da su tužiteljičina žalba i tužba identičnog sadržaja, da tuženik ostaje pri svemu navedenom u osporavanom rješenju te da predlaže da Sud u cijelosti odbije tužbu.

3. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/ll-102-05/18-01/53, URBROJ: 344-222/1-22-12 od dana 20. listopada 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split KLASA: UP/l-102-05/02-01/283, URBROJ: 2181-34-103/3-22-29 od dana 1. lipnja 2022., a kojim je OČ, ovdje tužiteljici, utvrđena obveza povrata Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nepripadno primljene novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 28. rujna 2016. u iznosu od 4.106.67 kuna.

4. Ovaj Sud odlučio je riješiti ovu upravnu stvar bez održavanja usmene rasprave u smislu članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS) nakon što je ocijenio da su činjenice utvrđene u upravnom postupku nesporne, a tužiteljica osporava samo primjenu prava te stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave pa je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

6. Prema odredbi članka 75. st. 1. Zakona o tržištu rada („Narodne novine", br. 118/18, 32/20 i 18/22, dalje: Zakon) propisano je da nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo, dužna ih je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

7. Člankom 76. st. 1. Zakona propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu.

8. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-102-05/18-01/53 utvrđeno je: da se tužiteljica dana 4. srpnja 2016. prijavila Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Regionalnom uredu Split te podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a po prestanku radnog odnosa u Osnovnoj školi „Manuš", Split s danom 30. lipnja 2016.; da je žaliteljici rješenjem Regionalnog ureda Split KLASA: UP/l-102-05/02-01/283, URBROJ: 2181-34-67/5-16-13 od dana 1. kolovoza 2016. utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 90 dana, počevši od dana 1. srpnja 2016. do zaključno 28. rujna 2016., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu; da je Regionalni ured Split naknadno došao do saznanja da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od dana 24. travnja 2017. uspostavljena, počevši od dana 1. srpnja 2016., isplata ranije obustavljene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad; da je iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od dana 8. kolovoza 2017. utvrđeno da je tužiteljica počevši od dana 18. studenog 2014. ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad isplata koje da joj je bila obustavljena u razdoblju od 6. rujna 2015. do 30. lipnja 2016.; da je Regionalni ured Split postupak obnovio rješenjem KLASA: UP/l-102-05/02-01/283, URBROJ 2181-34-67/5-17-15 od dana 8. rujna 2017. na način da je poništio rješenje o pravu na novčanu naknadu te utvrdio da tužiteljica nema pravo na naknadu; da je tužiteljica na to rješenje izjavila žalbu povodom koje je doneseno rješenje tuženika KLASA: UP/ll-102-05/18-01/53; URBROJ: 344-116/1-18-06 od dana 26. studenog 2018. kojim je ožalbljeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje; da je u ponovljenom postupku doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split KLASA: UP/l-102-05/02-01/283, URBROJ: 2181-34-67/4-19- 26 od dana 8. ožujka 2019., a kojim je obnovljen postupak okončan rješenjem o pravu na novčanu naknadu KLASA: UP/l-102-05/02-01/283, URBROJ: 2181-34-67/5- 16-13 od dana 1. kolovoza 2016. kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 90 dana, počevši od dana 1. srpnja 2016. do zaključno 28. rujna 2016. ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Citirano rješenje je poništeno i zamijenjeno novim rješenjem kojim je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu; da je tužiteljica na navedeno rješenje uložila žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/ll-102-05/18-01/53, URBROJ: 344-222/1-22-11 od dana 20. listopada 2022.; da je protiv tog rješenja tužiteljica podnijela tužbu ovom Sudu te da se predmet vodio pod posl. br. UsI-2729/22; da je u ovom predmetu doneseno rješenje o prekidu upravnog spora dana 18. siječnja 2023. do pravomoćnog okončanja predmeta koji se kod ovog Suda vodio pod posl. br. UsI-2729/22; da je dana 5. veljače 2024. Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu pod poslovnim brojem: Usž-2877/23-2 kojom je odbijena žalba ovdje tužiteljice i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Usl-2729/22-4 od dana 23. siječnja 2023.; da je rješenjem ovog Suda pod posl. br. Usl-2736/2022-5 od dana 20. kolovoza 2024. doneseno rješenje kojim se nastavlja ovaj upravni spor.

10. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da s obzirom da je rješenjem KLASA: UP/l-102-05/02-01/283; URBROJ: 2181-34-67/4-19-26 od dana 8. ožujka 2019., a osnovanost kojeg rješenja je potvrđena i drugostupanjskim rješenjem KLASA: UP/ll-102-05/18-01/53, URBROJ: 344-222/1-22-11 od dana 20. listopada 2022. (zakonitost kojeg je nakon donošenja osporenog rješenja potvrđena i pravomoćnom presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Usl- 2729/22-4 od dana 23. siječnja 2023.), poništeno rješenje temeljem kojeg je žaliteljica ostvarila pravo na novčanu naknadu te je utvrđeno da žaliteljica nema pravo na istu naknadu, da je pravilno tijelo prvog stupnja postupilo kada je sukladno članku 75. Zakona osporavanim rješenjem utvrdilo obvezu povrata i visinu nepripadno primljene novčane naknade, a s obrazloženjem kojeg se u cijelosti slaže ovaj Sud te prigovore koje tužiteljica opetovano iznosi u tužbi ne drži potrebnim ponovno navoditi obzirom da su istovjetni onim iznesenim u žalbi te pravilno otklonjeni osporenim rješenjem tuženika.

9. Tužiteljica u tužbi, pored toga, ističe i da je ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad od dana 18. studenog 2014., ali da u vremenu u kojem je rješenjem određeno da ima pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti za razdoblje od 1. srpnja 2016.do 28. rujna 2016. nije imala pravo na mirovinu niti je mogla znati da će joj mirovina biti odobrena. Tek rješenjem HZMO od dana 24. travnja 2017. da joj je uspostavljena mirovina po njenom zahtjevu, stoga da u trenutku kada joj je priznato pravo na naknadu temeljem nezaposlenosti nije primala mirovinu niti je mogla znati da će za to isto razdoblje dobiti mirovinu koja joj je dodijeljena tek rješenjem koje je doneseno osam mjeseci kasnije. Odmah nakon prestanka radnog odnosa da je sva nadležna tijela obavijestila o tome te da ni u kojem slučaju ne može biti odgovorna za neusklađenost postupanja državnih tijela pri čemu se pozvala i na stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čakarević protiv Hrvatske iz presude od dana 26. travnja 2018. Međutim, takve prigovore ovaj Sud drži u cijelosti neosnovanima jer spisu tuženog tijela prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: 141-02/17-01/03435252675, URBROJ: 341-18-05/3-17-048491 od dana 24. travnja 2017. kojim je određeno da se uspostavlja, počevši od dana 1. srpnja 2016., isplata invalidske mirovine u svoti od 1.193,99 kn mjesečno. Iz obrazloženja navedenog rješenja nadalje proizlazi da je rješenjem Područne službe u Splitu, broj spisa: 207399 od dana 6. listopada 2015. korisnici invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti obustavljena s danom 6. rujna 2015. isplata mirovine zbog zaposlenja sukladno odredbi čl. 99. st. 1. ZOMO. Imajuću u vidu naprijed navedeno jasno proizlazi da je tužiteljici obustavljena isplata invalidske mirovine uslijed zaposlenja s danom 6. rujna 2015., a da joj je ponovno uspostavljena isplata mirovine rješenjem od dana 24. travnja 2017., a ne kako je to pogrešno navedeno u tužbi da bi joj tek po prvi put bila priznata mirovina rješenjem od dana 24. travnja 2017. Stoga je upravo tužiteljica bila dužna Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijaviti prestanak radnog odnosa jer se u tom trenutku odmah uspostavlja isplata pripadajuće joj mirovinezbog potpunog gubitka radne sposobnosti, ali je tužiteljica umjesto toga neosnovano prvostupanjskom upravnom tijelu podnijela zahtjev za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti dana 22. srpnja 2016. pa je u konkretnom slučaju pozivanje na stajalište izneseno u presudi Europskog suda za ljudska pravau predmetu Čakarević protiv Hrvatske u cijelosti promašeno. Navedeno je detaljno izneseno i u pravomoćnoj presudi ovog Suda pod poslovnim brojem: Usl-2729/22-4 od dana 23. siječnja 2023

10. Nadalje, tužiteljica ističe kako je osporavano rješenje neosnovano i zbog toga što je nastupila zastara budući da se radi o naknadi za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 28. rujna 2016., međutim odredbom čl. 76. st. 1. Zakona, propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijevaju za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu. U konkretnom slučaju Zavod je saznao za nepripadnu isplatu u 2017. -oj kada je na temelju Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od dana 8. kolovoza 2017. utvrdio da je tužiteljica ostvarila pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od dana 18. studenog 2014., te da je isplata iste bila obustavljena u razdoblju od 6. rujna 2015. do 30. lipnja 2016. zbog zaposlenja, radi čega je odmah prvostupanjsko upravno tijelo postupak obnovilo rješenjem KLASA: UP/l-102-05/02-01/283, URBROJ: 2181-34-67/5-17-15 od dana 8. rujna 2017. na način da je poništilo rješenje o pravu na novčanu naknadu te utvrdilo da tužiteljica nema pravo na naknadu pa se prigovor kako je nastupila zastara utvrđivanja nepripadne isplate ukazuje u cijelosti neosnovanim bez obzira što je navedeno rješenje od dana 8. rujna 2017. poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. 11. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali navodi tužiteljice nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

12. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je tužiteljičin zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 3. siječnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, Put Supavla 1,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Središnjem uredu, Zagreb, Savska cesta 64,

- u spis