REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1329/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja SLAVONIA POINT d.o.o., OIB:37005012480 sa sjedištem u Cemiku, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Tomljanoviću, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, kojeg zastupa službena osoba DH, inspektorica rada, uz sudjelovanje zainteresirane osobe NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi primjene propisa zakonitog zapošljavanja, 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-02/23-01/385, URBROJ: 443-02-01-11- 23-1 od 6. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-116-02/23-01/385, URBROJ: 443-02-01-11-23-1 od 6. listopada 2023., u toč. 1. izreke utvrđeno je da za trgovačko društvo SLAVONIA POINT d.o.o., OIB:37005012480, sa sjedištem u [adresa] (dalje u tekstu: poslodavac) radi radnica NH (zainteresirana osoba), OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], za koju poslodavac nije podnio prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od 7. kolovoza 2023. koji je zapisnikom KLASA: 116-02/23-01/4715, URBROJ:443-02-01-11-23-5, od 6. listopada 2023., utvrđen kao početak njenog rada za poslodavca; u toč. 2. izreke utvrđeno je da je zainteresirana osoba prijavljena na obvezno mirovinsko osiguranje kod tužitelja kao poslodavca, od dana 1. listopada 2023.; u toč. 3. izreke naloženo je tužitelju kao poslodavcu da za zainteresiranu osobu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje od 7. kolovoza 2023., na puno radno vrijeme; u toč. 4. izreke naloženo je tužitelju kao poslodavcu da uplati iznos od 2.650,00 eur (19.966,43 kn) za neprijavljenu radnicu iz točke 2. rješenja u korist Državnog proračuna; u točkama 5. – 6. specificirana je obveza i rokovi uplate, te posljedice ne postupanja po navedenom rješenju.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim zbog bitnih povreda upravnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na povrede upravnog postupka tužitelj navodi da obrazloženje osporavanog rješenja ne sadržava razloge za odluku, te tužitelju nije omogućeno davanje očitovanja na relevantne okolnosti i činjenice. U pogledu činjenica smatra da je tuženik propustio utvrditi pretežitu djelatnost kojom se bavi tužitelj i činjenicu kako je u pitanju usluga smještaja (noćenje) osoba čije je poslovanje tijekom 2023. bilo različitog intenziteta i kvantitete, dakle neizvjesne dinamike koja je kod tužitelja osnovanog 2020. godine u vrijeme pandemije korona virusa i s jednom zaposlenom osobom (ĆH), stvaralo potrebu za povremenim i kratkoročnim izvršenjem usluge prvenstveno kuhanja, ali i čišćenja njegovih prostora, za koje potrebe je s NH višekratno tijekom 2023. sklapao ugovore o djelu radi izvršenja tih poslova, najčešće u trajanju od 2 do 3 dana. Navedeni ugovori o radu bili su uvjetovani potrebom određenog broja ljudi za smještajem i uslugom pripreme objeda, a koji tijekom 2023. nisu bili niti kontinuirani niti u pravilnim periodima. Smatra da za takvo poslovanje nije imao mogućnost niti potrebu zapošljavanja radnika, te je ponekad bilo potrebno samo čišćenje nakon odlazaka gostiju, a ponekad i priprema objeda, a upravo je povremena priprema objeda bila odlučna okolnost za sklapanje ugovora o djelu. Ističe da navedene okolnosti poslovanja u promatranom razdoblju, sve do 1. listopada 2023., nisu zahtijevale niti opravdavale zapošljavanje radnika niti je priroda, intenzitet, izvjesnost i dinamika potrebnih usluga opravdavala postojanje radnog odnos. Kao dokaz navedene činjenice ističe da inspektorica u jednom navratu, prilikom obavljanja nadzora, nije zatekla nikoga u objektu. Nadalje smatra da odnos tužitelja i NH u navedenom spornom periodu, niti ikada prije, nije imao elemente radnog odnosa jer nije imao kontinuitet, niti objektivnog opravdanja koji radni odnos podrazumijeva, a niti je volja stranaka bila usmjerena uspostavljanju radnog odnosa. Kada bi se, u spornom periodu, određeni broj posjetitelja unaprijed izjasnio da za određeni dan trebaju obrok tada bi NH pristupila izvršenju ugovorne obveze i istima pripremila objed. Stoga smatra da tuženik nije dokazao da je tužitelj u spornom razdoblju pokušavao izbjeći prijavu zainteresirane osobe na obvezno mirovinsko osiguranje i izbjeći sklapanje ugovora o radu. U vezi navedenoga ističe da visina ugovorene neto naknade po ugovoru ukazuje da je cilj ugovaranja bio upravo ugovor o djelu, kao dvostrano obvezujući ugovor, jer je tužitelj preuzeo obvezu plaćanja poreza za takav ugovor te stoga bruto iznos isplate po takvom ugovoru o djelu premašuje ukupan iznos tužiteljevog troška koji bi istog teretio da je sklopljen ugovor o radu. Smatra da nije riječ o prikrivenom radnom odnosu, te da je tuženik pogrešno protumačio stvarnu volju ugovornih strana, u svezi čega je valjalo u postupku pribaviti i izjavu zainteresirane osobe. Smatra i da je ugovorni odnos između tužitelja i zainteresirane osobe nastao suglasnošću volja tek 1. listopada 2023., nakon što je tužitelju tijekom mjeseca rujna, za razdoblje od 1. listopada 2023. nadalje najavljen onaj broj posjetitelja s naručenom uslugom pripreme objeda koji u smislu izvjesnosti i kontinuiteta opravdava zasnivanje radnog odnosa. Ističe da je tuženik već naplatio iznos iz točke 4. osporavanog rješenja, te da bi provedba točke 3. osporavanog rješenja odnosno dužnost (ranije) prijave NH na obvezno mirovinsko osiguranje za tužitelja predstavljalo dodatnu štetu u vidu troška obveze poslodavaca po osnovi ugovora o radu iako je za istu osobu za isti period dužan platiti poreze koji proizlaze iz ugovora o djelu. Predlaže da sud izvede dokaze saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, saslušanjem zainteresirane osobe, saslušanjem bivšeg zakonskog zastupnika tužitelja CH iz [adresa], te da sud nakon provedenog dokaznog postupka poništi osporavano rješenje tuženika i naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava navode tužbe jer su isti u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u pobijanom rješenju. Slijedom navedenoga tuženik ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju akta koji se osporava i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik osporava navod da tužitelju nije omogućeno očitovanje jer je tužitelju 2. listopada 2023. dostavljen poziv na dostavu dokumentacije i očitovanja, između ostaloga, na okolnost rada i zapošljavanja zainteresirane osobe, te je tužitelj 5. listopada 2023. dostavio tuženiku traženo očitovanje s prilozima. Tuženik je zapisnik o nadzoru od 6. listopada 2023. dostavio tužitelju na očitovanje. Tuženik osporava i navod tužitelja o potrebi kontinuiteta rada kako bi se isti smatrao predmetom ugovora o radu, jer se radi o zakonskoj obvezi tužitelja, odnosno mogućnosti koju tužitelju pruža odredba čl. 10. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), koja propisuje da se radni odnos zasniva ugovorom o radu (ne ugovorom o djelu) kao i da ukoliko je s radnikom sklopljen ugovor (u ovom slučaju ugovor o djelu) za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, da se smatra kako je s radnikom sklopljen ugovor o radu. Ističe da tužitelj pogrešno ocjenjuje narav posla koji ih je obavljala zainteresirana osoba, te ističe da poslodavac ima zakonsku obvezu zasnivanja radnog odnosa u slučaju i najmanjeg i najrjeđeg angažiranja radnika za obavljanje određenog posla za poslodavca (naručitelja posla, a ne naručitelja usluge). U prilog navedenom je bitno naglasiti kako Zakon o radu tužitelju omogućuje da samostalno ocijeni hoće li radnika zaposliti u punom ili nepunom radnom vremenu (koje može biti i jedan sat dnevno) kao što omogućuje tužitelju i da samostalno ocijeni treba li radnik raditi u nejednakom ili preraspodjeljenom rasporedu radnog vremena na način da u određene dane radi više od ugovorenog radnog vremena, a u određene dane radi manje ili uopće ne radi što ovisi upravo o samostalnoj procjeni tužitelja u ovisnosti o, kako sam navodi o „sporadičnim posjetima različitog intenziteta što stvara potrebu za sporadičnim povremenim i kratkoročnim izvršenjem usluga prvenstveno kuhanja i čišćenja prostora". U tom smislu Zakon o radu propisuje i da je radno vrijeme ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Ističe da je iz posljednjih sklopljenih ugovora o djelu razvidna stvarna namjera poslodavca da se, u razdoblju od 7. kolovoza 2023. do 30. rujna 2023., koristi radom zainteresirane osobe koji rad se nastavio bez prekida 1. listopada 2023. sklapanjem ugovora o radu i prijavom zainteresirane osobe na mirovinsko osiguranje. Nadalje ističe da se i iz predočenih ugovora o djelu specificiranih u obrazloženju osporavanog rješenja također može zaključiti da se tužitelj i u prethodnom razdoblju nezakonito koristio radom zainteresirane osobe kao i namjera da tužitelj u razdobljima koja nisu bila pokrivena tim ugovorima ne koristi rad zainteresirane osobe. Kako zainteresirana osoba za tužitelja radi kontinuirano od 7. kolovoza 2023., a nije prijavljena nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja s prvim danom početka njenog kontinuiranog rada, koji se nastavio do dana nadzora, u tom smislu ističe da je odredba čl. 6. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine" br. 151/22.) primijenjena u korist tužitelja, odnosno utvrđeno je da je rad zainteresirane osobe trajao kontinuirano kraće od 6 mjeseci. Ističe da tuženik ima mogućnost primjenom odredbe čl. 131. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP), u slučaju saznanja novih činjenica i dokaza na temelju kojih bi mogao donijeti drugačiji zaključak, poništiti ili ukinuti doneseno rješenje, a što nije bilo moguće na temelju sadržaja dostavljenog očitovanja tužitelja. Smatra da nije od utjecaja niti saslušavanje zainteresirane osobe jer iz pribavljenih materijalnih dokaza nedvojbeno proizlazi da je ista potpisala navedene ugovore o djelu te na temelju istih obavljala navedene poslove. Poziva se na sadržaj odredbe čl. 58. ZUP-a navodeći da je upravo uvidom u evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno da zainteresirana osoba nije bila mirovinski osigurana po osnovi rada kod tužitelja od 7. kolovoza 2023. iako je od toga dana do dana nadzora za tužitelja obavljala poslove čišćenja i pripreme hrane, na temelju sklopljenih ugovora o djelu. Nadalje poziva se na sadržaj odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o radu navodeći da je osporavano rješenje doneseno iz razloga što zainteresirana osoba nije bila mirovinski osigurana prije početka svog rada odnosno s prvim danom početka svog rada kod tužitelja kao poslodavca. Ističe da Zakon o radu, kao i čl. 9. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) poznaje osim redovnog i dopunski rad kao i rad u nepunom i skraćenom radnom vremenu te ostavlja poslodavcu mogućnost izbora da raspored radnog vremena uredi onako kako je izvjesno da će postojati potreba za tim radom, a kontinuitet rada može postojati i kada radnik radi samo jednom mjesečno. Poziva se na odredbu čl. 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, u svezi tumačenja odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima. U svezi naplate iznosa iz t. 4. izreke osporavanog rješenja navodi da ovrhu provodi Financijska agencija kao zakonom ovlašteno tijelo, dok ne postupanje tužitelja po točki 3 izreke osporavanog rješenja ne uzrokuje štetu poslodavcu već radniku po kojemu za vrijeme neprijavljenog rada nije bila isplaćena plaća kao ni porezi i doprinosi iz plaća. Tuženik navodi da tužitelj u postupku nije dokazao da je platio porez koji proizlaze iz sklopljenih ugovora o djelu pri čemu navedena činjenica eventualnog plaćanja ne utječe na činjenicu da je za rad angažirao radnicu koju nije prijavio nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja prije početka njenog rada, niti bi navedena činjenica uplate mogla umanjiti obveze koje za tužitelja proizlaze iz obveze podnošenja prijave navedenim tijelima.

4. Tužitelj je 20. siječnja 2024. dostavio očitovanje u kojemu je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu te je istaknuo da je zainteresirana osoba u spornom razdoblju posao obavljala po pozivu tužitelja, na koji odnos nisu primjenjive odredbe Zakona o radu o nepunom radnom vremenu ili preraspodjeli radnog vremena, te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Revr 314/2013 od 22. listopada 2014. i Revr 657/14 od 02. prosinca 2014.) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2112/2017 od 13. ožujka 2018.).

5. Zainteresirana osoba je, po pozivu suda za sudjelovanje u ovome sporu, 22. listopada 2024. dostavila odgovor na tužbu (očitovanje) u kojemu je navela da do 1. listopada 2023. nije bila u radnom odnosu sa tužiteljem, niti je to htjela ili mogla. Navodi da je u spornom ljetnom razdoblju, kao i prije toga, sa tužiteljem imala dogovor da po potrebi izvrši određene usluge čišćenja i pripreme objeda za posjetitelje prenoćišta. ističe da su dolasci posjetitelja bili nepravilni i bez unaprijed poznatog termina, te poslove obavljala po pozivu direktiva društva, najčešće usluga čišćenja nakon odlaska gostiju, a ponekad priprema objeda za neke posjetitelje koji bi takvu želju unaprijed izrazili. Navodi da je posao obavljala povremeno, ponekad jednom tjedno u trajanju od 4 do 5 sati, a ponekad i 3 puta tjedno u trajanju od ukupnog 15 sati tjedno, također u skladu sa slobodnim vremenom, pri čemu je usluge čišćenja (pranja) ponekad obavljala i u svojoj kući. Ističe da su u konkretnom razdoblju postojali određeni, nespecificirani, privatni razlozi zbog kojih zainteresiranoj osobi nije bila prihvatljiva opcija zapošljavanja na pola radnog vremena. Ističe da je ugovor o radu sa tužiteljem sklopila u mjesecu listopadu 2023., jer je od tada mogla preuzeti obveze iz ugovora o radu. U odnosu na preostale tužbene navode ističe da iste ne osporava. Zainteresiranoj osobi je poziv za ročište zakazano za 10. prosinca 2024. uredno dostavljen 23. listopada 2024.

6.1. Dana 10. prosinca 2024. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Ive Kaselj Šabić, odvjetnice u Osijeku, prema zamjeničkoj punomoći za zastupanje i službene osobe tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe koja nedolazak nije ispričala, primjenom odredbe članka 7. i članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 – dalje: ZUS). Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda te je izveden dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka CH, kao zakonskog zastupnika tužitelja u spornom razdoblju. Navedeni svjedok naveo je da je predmetni hostel uzet u zakup u vrijeme trajanja pandemije korone točnije 1. travnja 2020. te zbog navedenih okolnosti opseg poslova nije bio trajan niti učestao a gosti su dolazili isključivo po prethodnom dogovoru te je u hostel bilo moguće dogovoriti dolazak putem e-maila, telefona ili preporuke, odnosno isti nije otvoren prema drugim subjektima od 0-24; Hostel ima 40-tak kreveta te ima i mogućnost pružanja ugostiteljskih usluga; U odnosu na zainteresiranu osobu naveo je da je ista primarno bila angažirana kada je dogovoreno pružanje ugostiteljskih usluga a povremeno i za poslove čišćenja koje su inače odrađivali svjedok i zaposlenik ĆH; U odnosu na sklapanje ugovora o radu počevši od 1. listopada 2023. navodi da mu je poznato da je došlo do povećanja opsega posla te mu je poznato da zainteresirana osoba i nadalje radi za tužitelja na temelju sklopljenog ugovora o radu.

6.2. Sud nije provodio i dokaz saslušanjem sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja s obzirom da isti nema neposrednih saznanja o okolnostima rada zainteresirane osobe u spornom razdoblju kod tužitelja, te je stoga isti sud, primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a ocijenio nepotrebnim.

7. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, te u sve isprave koje su priložene istima.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 9. Iz podataka spisa proizlazi da je u razdoblju od 19. rujna 2023. do 5. listopada 2023. proveden inspekcijski nadzor nad radom tužitelja kao poslodavca u primjeni propisa zakonitog zapošljavanja, te su u postupku pribavljeni dokazi: izjava odgovorne osobe poslodavca, Ugovori o djelu sklopljeni između predmetnog poslodavca i NH za obavljanje poslova kuhanja i pripreme obroka, čišćenja i održavanja opreme i prostora i to: ugovor od 12. siječnja 2023. koji je trajao do 20. siječnja 2023.; ugovor od 26. siječnja 2023. za dan 26. siječnja 2023.; ugovor od 1. veljače 2023. koji je trajao do 2. veljače 2023.; ugovor od 27. ožujka 2023. koji je trajao do 28. ožujka 2023.; ugovor od 29. travnja 2023. koji je trajao do 2. svibnja 2023.; ugovor od 7. svibnja 2023 . koji je trajao do 8. svibnja 2023.; ugovor od 26. svibnja 2023. koji je trajao do 31. svibnja 2023; ugovor od 23. lipnja 2023. koji je trajao do 25. lipnja 2023.; ugovor od 7. kolovoza 2023. koji je trajao do 31. kolovoza 2023.; ugovor od 1. rujna 2023. koji traje do 30. rujna 2023.

10. Nadalje, u nadzoru je utvrđeno da za tužitelja, na temelju ugovora o radu, na neodređeno puno radno vrijeme radi ĆH kao ugostiteljski radnik, dok je sa zainteresiranom osobom sklopljen ugovor o radu 29. rujna 2023. na određeno, puno radno vrijeme za obavljanje poslova kuhara, počevši od 1. listopada 2023. koji traje do 31. prosinca 2023. u kojemu nije naveden objektivan razlog sklapanja na određeno vrijeme, protivno čl. 12. st. 3. Zakona o radu, te ugovor nije sklopljen prije početka njenog rada, protivno odredbi članka 14. Zakona o radu.

11. Nadalje, iz obrasca prijave o početku osiguranja HZMO-a dostavljenim od strane tužitelja proizlazi da je za zainteresiranu osobu podnesena prijava na obvezno mirovinsko osiguranje kod predmetnog poslodavca od 29. rujna 2023. na puno radno vrijeme s početkom rada/osiguranja te radnice od 1. listopada 2023., a do toga dana zainteresirana osoba nije bila mirovinski osigurana po osnovi rada kod predmetnog poslodavca.

12. Kao što je već navedeno tužitelj je 5. listopada 2023. dostavio traženo očitovanje, u kojemu je, u bitnome, naveo da je zainteresiranu osobu od 1. listopada 2023. zaposlio u punom radnom vremenu, a da je ona prije sklapanja ugovora o radu obavljala poslove kuhanja i brige o kuhinji na temelju ugovora o djelu koji su redovito sklapani kao i isplaćivani u dogovoru s djelatnicom, prema financijskim mogućnostima društva, kao i da nisu postojali uvjeti i potrebe za zasnivanjem radnog odnosa na duži ili neodređeni period za poslove kuhanja; tužitelj je također priložio i 10 do tada sklopljenih ugovora o djelu za obavljanje poslova kuhanja i čišćenja počevši od 12. siječnja 2023. kao i ugovor o radu sklopljen s NH **.**.2023. za obavljanje poslova kuhanja i ostalih poslova. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da je tužitelju u pravnom postupku omogućeno očitovanje, a na tuženiku je bila procjena potrebe izvođenja daljnjih dokaza, koji izbor dokaza je tuženik i obrazložio u osporavanom rješenju.

13. O ishodu provedenog nadzora sastavljen je zapisnik KLASA:116-02/23- 01/4715, URBROJ:443-02-0l-11-23-5 od 6. listopada 2023.

14.1. Odredba članka 3. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada propisuje da je neprijavljeni rad u užem smislu rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: 1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili 2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili 3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos.

14.2. Odredba članka 10. stavak 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada propisuje da je poslodavac dužan u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona za svaki mjesec pretpostavljenog razdoblja rada iz članka 6. ovoga Zakona isplatiti plaću za puno radno vrijeme u visini mjesečne bruto medijalne plaće u Republici Hrvatskoj te doprinos za obvezna osiguranja koji se isplaćuje na plaću.

14.3. Odredba članka 7. stavak 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada propisuje da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

14.4. Odredba članka 112. stavak 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje da podatke za vođenje matične evidencije obveznici dostavljaju u sljedećim rokovima: podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 9. stavka 1. točaka 1. - 7. ovoga Zakona - najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. Također, nesporno je da Zakon o mirovinskom osiguranju definira i pojmove punoga radnog vremena i radnog vremena kraćeg trajanja, za potrebe mirovinskog osiguranja.

14.5. Odredba članka 120. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) propisuje da se prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznoga zdravstvenog osiguranja podnose u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.

14.6. Odredba članka 10. st. 2. Zakona o radu propisuje ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

15. U odnosu na navod tužitelja da je u postupku zanemarena pretežita djelatnost kojom se bavi tužitelj i privremeni i povremeni karakter obavljanja posla u odnosu na zainteresiranu osobu, sud smatra da je u postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj, između ostaloga, registriran i za djelatnost pripreme i usluživanja jela, pića i napitaka i pružanje usluga smještaja, te da tužitelj povremeno pruža uslugu pripreme hrane gostima (za koju je registriran), za koje poslove je povremeno, a najmanje od 12. siječnja 2023. angažirao zainteresiranu osobu što je razvidno iz priloženih sklopljenih ugovora o djelu sa zainteresiranom osobom počevši od 12. siječnja 2023. te pisanog očitovanja tužitelja. Nadalje, tužitelj je od 7. kolovoza 2023. do 1. listopada 2023. za navedene poslove kontinuirano, dakle bez prekida, angažirao zainteresiranu osobu, što je utvrđeno u posljednja dva ugovora o djelu, sklopljena s navedenom radnicom i to od 7. kolovoza 2023. do 31. kolovoza 2023. te od 1. rujna 2023. do 30. rujna 2023. Dakle, tužitelj je od 1. listopada 2023. za obavljanje istih poslova, u skladu s odredbom čl. 4. Zakona o radu kojim je propisano da je radnik fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja (ne nužno kontinuirano i stalno) određene poslove za poslodavca, sklopio s tom radnicom ugovor o radu.

16. U pogledu mogućnosti organizacije rada, sa sklopljenim ugovorom o radu, na temelju odredbi Zakona o radu, sud ocjenjuje pravilnim navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbu, koje neće ponavljati.

17. Dakle, iz ukupnosti izvedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora proizlazi da zainteresirana osoba za predmetnog poslodavca obavlja poslove kuhanja te pripreme obroka, čišćenja i održavanja prostora i opreme, te je navedene poslove obavljala najmanje od 7. kolovoza 2023. na temelju sklopljenog ugovora o djelu između predmetnog poslodavca kao naručitelja posla i radnice kao izvršitelja, a navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, pri čemu tužitelj nije imenovanu radnicu prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njenog rada (odnosno 7. kolovoza 2023.), što nedvojbeno proizlazi iz pribavljenog izvješća HZMO o osiguranim osobama kod predmetnog poslodavca. Dakle, zainteresirana osoba je u citiranom razdoblju radila kod tužitelja bez prijave kod tog poslodavca na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka odnosno na odgovarajuće radno vrijeme, što predstavlja neprijavljeni rad iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, kao i povredu odredbe članka 112. stavak 1. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, te povredu članka 120. stavak 4.

Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

18. Sud ocjenjuje pravilnim i stav tuženika da nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari niti činjenica da je zainteresirana osoba svakodnevno radila od trenutka sklapanja ugovora o djelu 7. kolovoza 2023. do sklapanja ugovora o radu 1. listopada 2023., kao što je nebitno i je li nastavila svakodnevno i kontinuirano raditi nakon što je zasnovala radni odnos s tužiteljem, jer je evidentna namjera tužitelja da radnicu kontinuirano obveže u skladu s odredbom čl. 60. Zakona o radu da bude obvezna obavljati poslove za poslodavca ili barem biti raspoloživa za obavljanje tih poslova, za što je bio dužan sklopiti s njom ugovore o radu i prijaviti iste u tijelu mirovinskog osiguranja s prvim danom početka njenog rada.

19. Tužitelj nije priložio dokaz o navodnom postojanju razlike između ugovornog odnosa sa zainteresiranom osobom u razdoblju od 7. kolovoza 2023. do 30. rujna 2023. te 1. listopada 2023. nadalje, jer je upravo sklapanjem ugovora po djelu od 7. kolovoza 2023. za istovjetne poslove za koji je kasnije sklopljen ugovor o radu, utvrđeno postojanje volje ugovornih stranaka da zainteresirana osoba kontinuirano bude na raspolaganju obavljati poslove pripremanja hrane, dakle poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos.

20. U odnosu na dostavljeno očitovanje zainteresirane osobe sud zaključuje da je isti usmjeren na otklanjanje odgovornosti sadašnjeg poslodavca iste, te zainteresirana osoba nije iznijela uvjerljive razloge nemogućnosti sklapanja ugovora o radu koji bi postojali na njezinoj strani. U tom smislu sud je ocijenio i značaj da ista, iako uredno pozvana, nije pristupila na zakazano ročište, prema članku 87. st. 5. ZUS- a.

21. Nadalje, sud ocjenjuje pravilnim i stav tuženika da tužitelj u postupku nije dokazao da je platio poreze koji proizlaze iz sklopljenih ugovora o djelu pri čemu navedena činjenica eventualnog plaćanja ne utječe na činjenicu da je za rad angažirao radnicu koju nije prijavio nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja prije početka njenog rada, niti bi navedena činjenica uplate mogla umanjiti obveze koje za tužitelja proizlaze iz obveze podnošenja prijave navedenim tijelima.

22. Suprotno shvaćanju tužitelja sud ocjenjuje da osporavano rješenje sadržava relevantne razloge za odluku.

23. Stoga tužitelj u ovoj upravnoj stvari nije dokazao postojanje razloga nezakonitosti osporavanog rješenja.

24. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je odlučio kao u toč. I. izreke presude.

25. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi