Poslovni broj: P-1298/2022-41
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. VE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Lovorki Vilenici, odvjetnici iz Matulja, protiv tuženika Liburnia Riviera hoteli d.d. iz Opatije, MaršalaTita 198, OIB 15573308024, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi služnosti na nekretninama, nakon održane glavne i javne rasprave 3. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka te objave 3. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je u korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao CESARA površine 786 m2 (ŠUMA 786 m2) upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] osnovano pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika na teret svakodobnih vlasnika poslužnih nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao ŠUMA površine 600 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao ŠUMA površine 773 m2, obje upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i k. č. br. [katastarska čestica] opisana kao ŠUMA površine 1290 m2, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve sukladno nalazu geodetskog vještaka Sandra Viškanića dipl.ing.geod. iz rujna 2023.g. te dopuni nalaza geodetskog vještaka Sandra Viškanića dipl.ing.geod. iz lipnja 2024.g., koji čine sastavni dio ove presude i to na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 23 m2, zatim na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 54 m2 i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 115 m2 pa je tuženik LIBURNIA RIVIERA HOTELI d.d. dužan trpjeti da osnovom ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Opatija, prvotužiteljica VE i drugotužitelj ZE uknjiže pravo stvarne služnosti puta i to pravo kolnika na teret svakodobnih vlasnika predmetnih nekretnina kao poslužnih, a u korist svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao CESARA površine 786 m2 (ŠUMA 786 m2) upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženiku LIBURNIA RIVIERA HOTELI d.d. naknaditi prvotužiteljici VE i drugotužitelju ZE troškove parničnog postupka u iznosu od 3.240,58 EUR, sa zateznom kamatom, od 3. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici nekretnine svaki u ½ dijela z.č. 584 k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik nekretnina z.č. 5831, 5832 i 5833 sve k. o. [katastarska općina]. Preko ovih nekretnina tužitelji da dolaze do svoje nekretnine te da im je to jedini kolni prilaz koji koriste već više od 20 godina pa predlažu da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev te ističe da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 29 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje: ZV) obzirom da tužitelji nisu u poštenom posjedu služnosti 20 godina kako to navode u tužbi. Tužitelji da su se upisali kao vlasnici nekretnine z.č. 5829/4 k. o. [katastarska općina] tek 2019. pa nije jasno kako od 1991. koriste predmetne nekretnine za prolaz do kuće. Ističu da tužitelji ne mogu zahtijevati upis prava stvarne služnosti obzirom da se je tuženik upisao kao vlasnik dijela nekretnina još 2009., a dijela 2020. kada predmetne nekretnine nisu bile opterećene pravom stvarne služnosti. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvatke iz zemljišne knjige, skicu izmjere, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Sandra Viškanića koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, saslušanjem svjedoka KE i IE, te saslušanjem stranaka.
4. Ocjenom provedenih dokaza sud utvrđuje temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
5. Iz izvadaka iz zemljišne knjige razvidno je da su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine z.č. 5829/4 upisane u k. o. [katastarska općina], dok je tuženi vlasnik nekretnina z.č. 5831, 5832 i 5833 k. o. [katastarska općina].
6. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Sandra Viškanića utvrđeno je gdje se nalazi predmetni put u odnosu na koji tužitelji traže utvrđenje prava služnosti, a to je vještak prikazao na skici lica mjesta s lista 132 spisa u dopuni nalaza geodetskog vještaka iz lipnja 2024. Djelomično put s javne ceste prolazi nekretninom z.č. 5833 k. o. [katastarska općina] označeno plavom bojom, nastavno po z.č. 5832 k. o. [katastarska općina] označeno crvenom bojom i z.č. 5831 k. o. [katastarska općina] označeno žutom bojom. Upravo prema skici lica mjesta vještaka tužitelji u postavili tužbeni zahtjev, a prema skici izmjere Geoas d.o.o. razvidno je da se put nastavlja prema nekretninama z.č. 5829/1 i z.č. 5830/2 koje su vlasništvo i suvlasništvo tužitelja i kojim nekretninama tužitelji dolaze do svoje kuće. Iako vozilom ne mogu doći do kuće, već prolazeći prijeporom i svojim nekretninama mogu doći do cca 50 m od kuće kako je to utvrđeno na očevidu 6. rujna 2023.
7. Svjedoci KE i IE koji žive na udaljenosti cca 100- 200 metara od prijepora imaju saznanja da su tužitelji došli živjeti u kuću negdje 80- tih godina prošlog stoljeća, a da je predmetni put probijen početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, time da je isti betoniran negdje nakon par godina. U radovima oko probijanja puta da su još sudjelovali susjedi LE i ĆE. Nakon što je put probijen da tužiteljima nitko nije branio da tuda prolaze, niti im je postavljao neke fizičke prepreke koje bi sprječavale prolaz.
8. Tužitelji su saslušani kao stranke i iskazali su da je ovaj put probijen 1991. time da se je 7 godina kasnije moglo tuda proći autom. S tuženima da nisu komunicirali u vrijeme gradnje niti su znali čije su to nekretnine. S bivšom vlasnicom nisu bili u kontaktu u vezi prolaženja tom nekretninom. Da je nekretnina od ČE da su saznali nakon dugo godina što su prolazili nekretninom.
9. Iz u bitnome suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da tužitelji najmanje od 1998. prolaze prijeporom svojim vozilom te nastavno dolaze do kuće u kojoj je i pisan raspravni zapisnik, time da 50 metara do kuće mogu doći autom. Od kada je ovaj put probijen nitko tužiteljima nije osporavao da prolaze tim putem niti je u vezi toga vođen sudski postupak pa sud smatra da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti i to pravo kolnika preko nekretnina vlasništvo tuženika z.č. 5831, z.č. 5832 i z.č. 5833 k. o. [katastarska općina] u korist nekretnine vlasništvo tužitelja z.č. 5829/4 k. o. [katastarska općina] jer je odredbom čl. 229 st. 1 ZV-a propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnivati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (st.2).
10. U konkretnom slučaju tužitelji su izvršavali sadržaj stvarne služnosti, a tuženik i njegovi pravni prednici nikada mu to pravo nisu osporavali time da valja naglasiti da se radi očiglednoj služnosti gdje se radi o pravu kolnika koji je izbetoniran i u čijem je financiranju djelomično sudjelovala Općina Lovran.
11. Odredbom čl. 230 ZV-a propisano je da pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona. Na ovu odredbu poziva se tuženik u odgovoru na tužbu obzirom da je ½ dijela nekretnine z.č. 5831 k. o. [katastarska općina] stekao još 2009. upisom u zemljišnu knjigu pod posl.br. Z-1384/2009, a preostale nekretnine i suvlasnički dio ½ z.č. 5831 k.o. Tuliševica 2020., dakle prije podnošenja tužbe. Neosnovano je pozivanje tuženika na citiranu odredbu čl. 230 ZV-a jer tuženiku nije moglo postati nepoznato da preko kupljenih nekretnina prolazi betonirani put jer se isti jasno vidi na licu mjesta i taj put je betoniran još 1998. Obzirom na tu okolnost tuženik je imao dovoljno razloga posumnjati da su kupljene nekretnine opterećene pravom služnosti u smislu odredbe čl. 122 st. 2 ZV-a. Put preko predmetnih nekretnina je dovoljno dugačak i vidljiv tako da je tuženi mogao znati da tim putem netko prolazi vozilom, osobito obzirom na činjenicu se u produžetku toga puta nalaze kuće koje su jasno vidljive s nekretnine tuženika pa je tuženik mogao bez problema doći do informacije da je netko taj put sagradio i da ga duže vrijeme koristi za prolaz do svoje nekretnine. Stoga se na tuženika ne može primijeniti citirana odredba čl. 230 u vezi čl. 122 st.2 ZV-a.
12. Neosnovan je daljnji prigovor tuženika da tužitelji imaju mogućnost drugog pristupa do svoje nekretnine jer to nije relevantno u ovom predmetu kraj činjenice da su tužitelji temeljem zakona dosjelošću stekli pravo služnosti kolnika do svoje nekretnine. Ovo može eventualno biti relevantno u parnici radi ukidanja prava služnosti, ali ne i u ovom postupku. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 i 155 st.1 ZPP-a, a dosuđeni trošak tužiteljima odnosi se na sastav tužbe 200,00 EUR, pristup odvjetnika na pet ročišta u iznosu od po 200,00 EUR, sastav dva podneska u iznosu od po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.600.00 EUR, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nastavno je tužiteljici priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 106,18 EUR, troškovi izlaska suda na lice mjesta i vještačenje u ukupnom iznosu od 1.134,40 EUR, tako da je tužiteljima ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.240,58 EUR.
U Opatiji, 3. siječnja 2025.
S u d a c :
Denis Putić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
DNA:
-pun. tužitelja uz pristojbu na presudu
-pun. tuženika
