Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-173/2024-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić i Alitović iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d., Hrvatska, Split Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupana po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 28. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 3. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, da tužiteljici JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 10.341,36 € (slovima:desettisućatristočetrdesetjedaneuro i tridesetšestcenta) zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na iznose kako slijedi:
na iznos od 2,93 € od 17.4.08. godine do isplate
na iznos od 30,84 € od 19.5.08. godine do isplate
na iznos od 25,93 € od 17.06.08. godine do isplate
na iznos od 34,42 € od 17.07.08. godine do isplate
na iznos od 27,92 € od 19.08.08. godine do isplate
na iznos od 25,40 € od 16.09.08. godine do isplate
na iznos od 28,18 € od 16.10.08. godine do isplate
na iznos od 54,06 € od 17.11.08. godine do isplate
na iznos od 45,17 € od 16.12.08. godine do isplate
na iznos od 36,41 € od 16.01.09. godine do isplate
na iznos od 63,35 € od 17.02.09. godine do isplate
na iznos od 49,42 € od 16.03.09. godine do isplate
na iznos od 42,78 € od 16.04.09. godine do isplate
na iznos od 134,36 € od 18.05.09. godine do isplate
na iznos od 121,09 € od 17.06.09. godine do isplate
na iznos od 70,65 € od 16.07.09. godine do isplate
na iznos od 58,44 € od 20.08.09. godine do isplate
na iznos od 66,01 € od 15.09.09. godine do isplate
na iznos od 49,42 € od 15.10.09. godine do isplate
na iznos od 62,03 € od 16.11.09. godine do isplate
na iznos od 56,05 € od 17.12.09. godine do isplate
na iznos od 66,67 € od 18.01.10. godine do isplate
na iznos od 93,88 € od 16.02.10. godine do isplate
na iznos od 83,26 € od 16.03.10. godine do isplate
na iznos od 87,91 € od 15.04.10. godine do isplate
na iznos od 89,23 € od 14.05.10. godine do isplate
na iznos od 98,53 € od 16.06.10. godine do isplate
na iznos od 96,80 € od 16.07.10. godine do isplate
na iznos od 110,47 € od 13.08.10. godine do isplate
na iznos od 114,05 € od 16.09.10. godine do isplate
na iznos od 125,73 € od 18.10.10. godine do isplate
na iznos od 118,43 € od 16.11.10. godine do isplate
na iznos od 122,81 € od 16.12.10. godine do isplate
na iznos od 208,02 € od 17.01.11. godine do isplate
na iznos od 75,96 € od 16.02.11. godine do isplate
na iznos od 118,96 € od 15.03.11. godine do isplate
na iznos od 125,73 € od 15.04.11. godine do isplate
na iznos od 123,08 € od 13.05.11. godine do isplate
na iznos od 134,89 € od 15.06.11. godine do isplate
na iznos od 155,60 € od 15.07.11. godine do isplate
na iznos od 166,88 € od 17.08.11. godine do isplate
na iznos od 12,92 € od 24.08.11. godine do isplate
na iznos od 154,14 € od 15.09.11. godine do isplate
na iznos od 148,56 € od 14.10.11. godine do isplate
na iznos od 148,07 € od 16.11.11. godine do isplate
na iznos od 152,65 € od 16.12.11. godine do isplate
na iznos od 159,91 € od 13.01.12. godine do isplate
na iznos od 162,26 € od 15.02.12. godine do isplate
na iznos od 159,71 € od 15.03.12. godine do isplate
na iznos od 159,46 € od 13.04.12. godine do isplate
na iznos od 75,96 € od 15.05.12. godine do isplate
na iznos od 270,67 € od 19.06.12. godine do isplate
na iznos od 161,17 € od 13.07.12. godine do isplate
na iznos od 158,52 € od 14.08.12. godine do isplate
na iznos od 150,29 € od 14.09.12. godine do isplate
na iznos od 157,99 € od 16.10.12. godine do isplate
na iznos od 162,50 € od 15.11.12. godine do isplate
na iznos od 157,85 € od 14.12.12. godine do isplate
na iznos od 152,54 € od 15.01.13. godine do isplate
na iznos od 153,61 € od 18.02.13. godine do isplate
na iznos od 155,99 € od 15.03.13. godine do isplate
na iznos od 160,91 € od 15.04.13. godine do isplate
na iznos od 149,49 € od 15.05.13. godine do isplate
na iznos od 148,30 € od 14.06.13. godine do isplate
na iznos od 36,15 € od 15.07.13. godine do isplate
na iznos od 265,76 € od 14.08.13. godine do isplate
na iznos od 152,41 € od 13.09.13. godine do isplate
na iznos od 72,29 € od 15.10.13. godine do isplate
na iznos od 168,87 € od 16.12.13. godine do isplate
na iznos od 168,87 € od 16.1.14. godine do isplate
na iznos od 155,60 € od 17.2.14. godine do isplate
na iznos od 208,69 € od 15.3.14. godine do isplate
na iznos od 79,73 € od 15.4.14. godine do isplate
na iznos od 76,98 € od 15.5.14. godine do isplate
na iznos od 77,95 € od 13.6.14. godine do isplate
na iznos od 77,29 € od 15.7.14. godine do isplate
na iznos od 83,46 € od 14.8.14. godine do isplate
na iznos od 82,60 € od 15.9.14. godine do isplate
na iznos od 83,73 € od 15.10.14. godine do isplate
na iznos od 86,25 € od 14.11.14. godine do isplate
na iznos od 86,02 € od 15.12.14. godine do isplate
na iznos od 102,51 € od 16.1.15. godine do isplate
na iznos od 120,89 € od 13.2.15. godine do isplate
na iznos od 44,22 € od 13.3.15. godine do isplate
na iznos od 80,34 € od 15.4.15. godine do isplate
na iznos od 80,93 € od 15.5.15. godine do isplate
na iznos od 77,29 € od 15.6.15. godine do isplate
na iznos od 75,96 € od 14.8.15. godine do isplate
na iznos od 106,30 € od 17.8.15. godine do isplate
na iznos od 63,62 € od 15.9.15. godine do isplate
na iznos od 80,34 € od 15.10.15. godine do isplate
na iznos od 98,79 € od 13.11.15. godine do isplate
na iznos od 62,17 € od 15.12.15. godine do isplate
na iznos od 80,41 € od 15.1.16. godine do isplate
na iznos od 80,34 € od 15.2.16. godine do isplate
na iznos od 172,54 € od 15.3.16. godine do isplate
na iznos od 177,04 € od 17.3.16. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. 7. 2015., a od 1. 8. 2015. godine 1. 10. 2015. godine do 31.12.2022. g. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. g., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 212,68 € (slovima: dvjestodvanaesteura i šezdesetosamcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
III. Odbija se prijebojni zahtjev tuženika prema tužitelju u iznosu od 438,62 € (slovima:četristotridesetosameura i šezdesetdvacenta) kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužiteljici JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.663,05 € (slovima: četiritisućešestošezdesettrieura i petcenta) zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude 3. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 41276/06 od 5. 5. 2006. godine sklopljenog između tužiteljice JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HVB Splitska banka d.d. kao pravnog prednika tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, solemniziranog dana 5. 5. 2006. godine po javnoj bilježnici Marini Ostović, Koprivnica, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OU-477/06- 1, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu koja je promjenjiva preko prvotno ugovorene kamatne stope od 4,30 % te se utvrđuje da predmetne odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.
Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 41276/06 od 5. 5. 2006. godine sklopljenog između tužiteljice JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i HVB Splitska banka d.d. kao pravnog prednika tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, solemniziranog dana 5. 5. 2006. godine po javnoj bilježnici Marini Ostović, Koprivnica, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OU-477/06- 1, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti anuitete koji su posljedica promjene tečaja preko iznosa prvotno ugovorenih anuiteta prema tečaju koji je bio u primjeni na dan korištenja kredita te se utvrđuje da predmetne odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane."
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da su dana 5.svibnja 2006. godine tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 41276/06 je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-477/06 (dalje u tužbi: Ugovor), kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 78.610,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom u članku 5. određena je kamatna stopa u visini od 4,30% godišnje, promjenjiva sukladno jednostranoj odluci Banke a otplata je ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima. Tužiteljica je nakon toga sklopila s prednikom tuženika kao kreditorom Dodatak Ugovora o kreditu kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tužiteljica tvrdi kako su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njena prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. Ugovor o kreditu tužiteljica i tuženik su sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, a o ugovornim odredbama stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga tužitelj smatra kako je ova nepoštena ugovorna odredba ništetna. Tužiteljica dalje navodi kako visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika pa je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana nekoliko puta, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Tužiteljica ne spori kako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno u RH na način da predmetne odredbe predstavljaju zaštitne vrijednosne klauzule kojima je svrha da očuvaju kupovnu moć novca u kojem je izražena obveza a u slučajevima dugotrajnijih poslovnih odnosa i kako bi se vjerovnik osigurao da će vrijednost primljenog iznosa kod ispunjenja odgovarati vrijednosti koja je bila ugovorena. No na sporni pravni posao se primjenjuje i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Tužiteljica stoga tvrdi kako je odredba članka 1. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba, budući je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužiteljice i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo je do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu a tuženik kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužiteljica kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Dapače, prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je sporni "kreditni proizvod" sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužitelj, postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom tvrdi da mu tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjeren da pristane na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama, nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku. Tužiteljica navodi kako je Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od dana 14.6.2018.g. koja je potvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od dana 4.7.2013.g. u kojoj je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita. Nadalje, tužitelj smatra da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku, a prema naprijed navedenom, u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune, nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, te o kojoj mogućnosti tužiteljica nije bila unaprijed upozorena, a što joj direktno uzrokuje štetu zajedno sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, budući da je istovremeno sa rastom tečaja švicarskog franka, tuženik -netransparentno- podizao i kamatnu stopu. Tužiteljica stoga tvrdi da ukoliko se primijeni kamatna stopa i koja je bila na snazi na dan sklapanja ugovora o kreditu tužiteljica je preplatila te zbog valutne klauzule, odnosno uplatila tuženiku više u iznosu od 40.428,28 kn čiji povrat traži tužbom. Tužiteljica nadalje navodi kako je provedena konverzija sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015.g., ali sklopljenim dodatkom nije nestao uzrok ništetnosti budući da konverzijom tužiteljici nije naknađen iznos na koju tužiteljica ima pravo zbog više plaćenog tuženiku.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u skladu sa navodima iz odgovora na tužbu. Tuženik ne osporava sklapanje ugovora , no predlaže prekid ovog postupka do odluke Vrhovnog suda povodom revizije koja je podnesena protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž-6632/17 a kojom je potvrđena presuda trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. i ističe prigovor zastare. Navodi kako se ne može utvrđenja iz kolektivne parnice potrošač primijeniti na konkretan predmet. Tuženik navodi kako je kreditni odnos između stranaka izmijenjen jer je izvršena konverzija. Nadalje se navodi kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva te je korisnik sklapanjem Ugovora svjesno i dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK a tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja odnosno da bi time nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Tuženik tvrdi kako nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope a tužitelj ima interes za podizanje tužbe samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, a odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja odnosno nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. tuženik također prigovara postavljenoj visinu tužbenog zahtjeva. Podneskom od dana 01.08.2019.g. tuženik je nadopunio navode iz odgovora na tužbu navodeći kako je sklopljen Dodatak ugovoru pa predlaže da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev a podredno u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva stavlja u prijeboj iznos od 3.304,81 kn.
3. Sud je donio presudu broj P-487/2019/36 od dana 4.siječnja 2023.g. kojom je usvojio tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnim odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Sud je također naložio tuženiku platež iznosa od 3.688,31 € te iznosa od 6.865,73 €, dok je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 438,62 € te je odbio prijebojni zahtjev tuženika prema tužitelju za iznos od 438,62 €. Županijski sud u Bjelovaru je povodom žalbe tuženika donio odluku broj Gž-193/2023-2 od dana 28.ožujka 2024.g. kojom je potvrdio odluku u pogledu utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi dok je ukinuo u odnosu na točke III., IV., VI. i VII izreke presude i vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a u nepobijanoj točki V. izreka je ostala neizmjenjena. U obrazloženju odluke se navodi kako je presuda prvostupanjskog suda nerazumljiva jer je prvostupanjski sud preplaćene iznose iz točke III. i IV. izreke dosudio u cijelosti, bez iznosa umanjene preplate od 438,62 € a koja visina proizlazi iz dokumentacije tuženika i vještačkog nalaza, a točkom VI. izreke odbija postavljeni procesni prigovor prijeboja tuženika u iznosu od 438,62 €, a također nejasno i proturječno obrazloženje suda te protivno vještačkom nalazu jer pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je u preplaćenom iznosu od 10.554,04 € oduzet preplaćeni iznos po konverziji od 438,62 € dok iz financijskog vještačenja proizlazi da je ukupan iznos na ime preplaćenih ništetnih odredbi 10.341,36 € a ne dosuđeni iznos od 10.554,04 €.
4. U ponovljenom postupku u svrhu dokaza pročitani su Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 5.5.2006. (list 7-10), kopija zk. izvadak, opća punomoć, ovjera potpisa , ovjera preslike (list 7-13), sudski registar- podaci o poslovnom subjektu (list 14-18), dodatak br. 1 Ugovora o kreditu br. 41276/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (list 19-20), Ugovor o kreditu (list 21-24), izvadak iz zemljišne knjige (list 25-27), obavijest Splitske banke od 7.1.2011. i dopis Splitske banke od 20.12.2013 (list 28-29), izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 41276/06 (list 30-33), tekući račun (list 34-42), žurni zahtjev tuženiku od 30.5.2019., žurni zahtjev od 5.6.2019., žurni zahtjev od 5.6.2019. (list 43-45), preslika presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012. od 4.7.2013. (list 46-134), odluka br. Pž-7129/13-4 Visokog trgovačkog suda RH (list 135-156)., kopija presude br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. Visokog trgovačkog suda RH (list 157-192), revizija i presuda (list 208-210), Croatb CDS UsD SR (list 211), sporazum o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu (list 213- 215), Sporazum o korištenju pretplate po konverziji kredita (list 216), odluka ŽS u Varaždinu br. Gž- 1654/2017-3 od 21.11.2018. i odluka ŽS u Varaždinu br. Gž-794/2018-2 od 25.3.2019, odluka ŽS u Splitu br. Gž-1070/2017-2 od 8.11.2018., (list 217- 220), podnesak tužitelja zajedno sa Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline (list 222-224), rješenje od 18.7.2019. Hrvatske odvjetničke komore (list 225-226), podnesak tužiteljice od 2.10.2019. (list 227-232), obavijesti o promjeni kamatne stope (list 233-237), Izračun EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 41276/06 (list 238-244), podnesak tužiteljice od 13.1.2020. (list 247-259), odluke (list 260-307), podnesak tužiteljice (list 313-314),kopija povratnice (list 315), podnesak tužiteljice (list 316-328), odluke (list 329-376), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje, saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušan je svjedok GČ.,
5.Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6.Nesporno je da su dana 5.svibnja 2006. godine tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao Banka, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 41276/06 je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-477/06 (dalje u tužbi: Ugovor), kojim ugovorom je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 78.610,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom u članku 5. određena je kamatna stopa u visini od 4,30% godišnje, promjenjiva sukladno jednostranoj odluci Banke a otplata je ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima. Stoga, nesporno je utvrđeno da je u predmetnom Ugovoru, u ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o čijoj visini se nije pregovaralo, budući da je kao takva predstavljala je dio sadržaja standardnog tipskog ugovora, koji karakteriziraju unaprijed formulirane ugovorne odredbe od strane tuženika kao kreditora, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakvog utjecaja. Konačno, za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, u trenutku kad je nastupila promjena u visini ugovorene kamatne stope, ista je bila ostvarena jednostranom odlukom tuženika, bez jasno određenih uvjeta promjenjivosti referentne kamatne stope. Tužiteljica je podneskom od dana 29.listopada 2024.g. sredila tužbeni zahtjev međutim, ostala je s tužbenim zahtjevom kojim se traži da sud utvrdi ništetnim odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Međutim, sud je o ovom dijelu tužbenog zahtjeva već odlučio presudom broj P- 487/2019-36 od dana 4.siječnja 2023.g. a koja je u tom dijelu potvrđena odlukom broj Gž-193/2023-2 od dana 28.ožujka 2024.g. pa kako sud po službenoj dužnosti dužnosti pazi da li je u pogledu tužbenog zahtjeva već pravomoćno odlučeno sud je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbacio prema odredbi članka 333.st.2. Zakona o parničnom postupku.
7. Pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 13.lipnja 2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2245/17-2 proizlazi kako: „prema shvaćanju revizijskog suda, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05. Stoga, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 – dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.“
8. Sud nije prihvatio prigovor tuženika kako su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu odnosno konverziju, pa tužitelj nema pravni interes jer se radi o novom ugovoru kojim su stranke u cijelosti regulirale pravni odnos jer sud smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a o čemu je stajalište zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18 od dana 26.svibnja 2020.g. Samim tim, sve do sklapanja ugovora o konverziji postojao je na snazi Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke temeljem kojih je tužiteljica bila u obvezi ispunjavati ugovornu obvezu prema nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi I valutnoj klauzuli što je sud utvrdio ovom presudom stoga sud smatra kako postoji interes tužitelja za utvrđenje da je preplatio obvezu. Sporno je naime, što tuženik navodi kako je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužiteljici izračun konverzije kredita sa stanjem do dana 30.rujna 2015.g. zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, te su prilikom konverzije kredita uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF koji su pretvoreni u EUR te su na taj način konverzijom stranke zamijenili novi otplatni plan u valutnoj klauzuli u EUR, kao i sve ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog Ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana i anuiteta, glavnice i kamata. Sud ovakvo osporavanje tuženik nije mogao uzeti u obzir jer smatra kako sklapanje Sporazuma o konverziji sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu, pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03- dalje ZZP/03) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. Tužitelj sklapanjem sporazuma o konverziji nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane a o čemu je dosada zauzeo stajalište i Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukama Rev 3868/20918-2 od 12.veljače 2019.g. i odlukom broj Rev 18/2018-2 od dana 26.svibnja 2020.g.
9. Sud je saslušao tužiteljicu i predloženog svjedoka koji u svojim iskazima suglasno trvrde kako su se za tuženika odlučili budući da su imali najmanje kamate a djelatnici tuženika su ih uvjerili kako je kredit u CHF najbolji za njih jer je CHF najstabilnija valuta iako su željeli uzeti kredit u EUR-ima jer su ovim kreditom željeli vratiti već podignuti kredit u EUR-ima. Nisu pregovarali o promjenjivoj valuti jer je ugovor bio unaprijed sastavljen, a niti su pregovarali o povećanju rate već su o povećanju samo zaprimili od banke obavijest. Djelatnici Banke su im rekli da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi no nisu napomenuli na koji način će se obračunavati promjena odnosno po kojim parametrima, no na početku je rata iznosila 2.000,00 kn do 2.100,00 kn a najveća rata je bila od 3.600,00 kn do 3.700,00 kn.
10.Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita, te na okolnost da li je sklapanjem dodatka ugovora odnosno ugovora o konverziji uspostavljena ravnoteža između stranaka proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije KČ. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica tuženiku do dana izračuna konverzije platila više 27.789,56 kn dok je razlika obveza radi promjene tečaja ukupno 51.729,81 kn odnosno tužiteljica je više uplatila 79.515,39 kn. Punomoćnicima stranaka je dostavljen nalaz i mišljenje na koje niti jedna od stranaka nije stavila prigovore pa takav nalaz i mišljenje prihvaća i ovaj sud. Tužitelj u skladu s nalazom sredio tužbeni zahtjev podneskom od dana 18.listopada 2022.g. a koji je dostavljen protivnoj strani a koja se o tome nije izjasnila. Vještak je na ročištu od dana 21.listopada 2024.g. dodatno pojasnila da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja te je navela kako je izračunala da je ukupni glavni dug uzimajući pritom pozitivne i negativne razlike 10.341,36 €.
11.U skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos od 10.341,36 € s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa a prema vještačkom nalazu.
13. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 212,68 € jer je tužiteljica podneskom od dana 29.listopada 2024.g. prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva ponovno (kada se zbroje oba iznosa preplate po promjenjivoj kamati te valutnoj stopi) ostala kod iznosa od 10.554,04 €, a budući da je vještak izračunala iznos od 10.341,36 € sud je odbio dio tužbenog zahtjeva za višak od 212,68 €, a odbio je i prijebojni zahtjev tuženika za iznos od 438,62 € budući da je taj iznos vještak uračunao u nalaz i mišljenje te preplatu do konverzije između stranaka.
12. Iako je tužitelj djelomično uspio u ovom sporu, u konkretnom slučaju se radi o sporu u kojem je tužitelj potrošač, radi čega tužitelju u cijelosti pripada naknada parničnog troška koji je bio opravdan. Naime, ovaj stav proizlazi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-920/2023-2 od 25. ožujka 2023. te presude suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točki V. izreke, a koja odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač, kao u konkretnom slučaju, tužitelju kao potrošaču u cijelosti pripadne naknada parničnog troška, čak neovisno o tome što nije u cijelosti uspio u sporu. Ovo stoga što su odredbe Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su izvan domaćeg prava te bi u suprotnom potrošaču, tj. tužitelju nastala prepreka koja bi ga mogla odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je određeno Direktivom 93/13. Tužitelju je stoga u cijelosti priznat parnični trošak prema VPS-u i Odvjetičkoj tarifi te temeljem članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), pa je sud dosudio trošak tužitelj u cijelosti. Budući da se radi o vrijednosti predmeta spora od 10.341,36 € proizlazi da trošak za svaku radnju iznosi 200,00 €, a ne 500,00 € kako traži pun.tužiteljice. Stoga je tužiteljici priznat trošak za tužbu u iznosu od 200,00 €, za podneske od dana 1.8.2019.g., 23.9.2019.g., 2.10.2019., 13.1.2020.g.,17.10.2022., 18.10.2022.,29.10.2024. svaku u iznosu od 200,00 €, te za zastupanje na ročištima od dana 29.1.2020.g., 11.3.2020.,g. 11.3.2020.g., 29.9.2020.g., 18.10.2020.g., 22.11.2024.g., 6.9.2024.g., 21.10.2024.g., 28.11.2024.g. svakog u iznosu od 200,00 € odnosno sveukupno 3.400,00 € te PDV od 25% u iznosu od 850,00 €, pristojba na tužbu u iznosu od 147,61 € i predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 265,44 € odnosno sveukupno 4.663,05 €.
13.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
Koprivnica, 3. siječnja 2025.
Sudac
Darko Magdić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvj. Ognjen Krznarić, OD Krznarić & Alitović j.t.d., Zagreb,Ul. Šiška Menčetića 4 preko e-oglasne ploče
2. Odvj. Miroslav Plašćar, OD Žurić i partneri, Zagreb, Savska cesta 32-preko e- oglasne ploče
