K-1061/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje Ane Čerkez kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika LT, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz nehaja – djelo opisano po članku 121. stavku 1. u vezi s člankom 118. stavkom 1. i 2. i člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje: KZ/11) povodom optužnice ODO-a u Splitu broj K:- DO-1091/2024 od 2. prosinca 2024, nakon javne rasprave dana 3. siječnja 2025. održane u prisutnosti zastupnice optužbe AT, optuženika i branitelja po službenoj dužnosti Darka Krčuma, odvjetnika u Splitu, istog dana, 3. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 554 stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08)

utvrđuje se

da je optuženik LT, zvan " L", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin OT i JT, djevojački A, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, agronom, nezaposlen, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, pismen sa završenom srednjom školom, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, drugi postupak se ne vodi,

I. dana 6. listopada 2024. u večernjim satima u obiteljskoj kući u [adresa], u stanju u kojem zbog teške duševne bolesti nije mogao shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom, lakomisleno smatrajući da time neće teško tjelesno ozlijediti svog oca OT, tijekom naguravanja s njime odgurnuo svoju majku JT koja je stala između njih dvojice kako bi ih razdvojila, koja je pritom pala na OT uslijed čega je on izgubio ravnotežu i pao na pod udarivši pritom lijevim laktom u radijator i tako zadobio oguljotinu lijevog lakta te prijelom vrata lijeve bedrene kosti što kao cjelina predstavlja tešku tjelesnu ozljedu,

II. dakle, u stanju neubrojivosti iz nehaja drugoga teško tjelesno ozlijedio, a djelo je počinio prema bliskoj osobi,

III. pa da je time počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz nehaja – djelo opisano po članku 121. stavku 1. u vezi s člankom 118. stavkom 1. i 2. i člankom 24. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11).

IV. Na temelju članka 554. stavka 1. ZKP/08 utvrđuje se da je optuženik LT radnjama opisanima pod točkom I. počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz nehaja – djelo opisano po članku 121. stavku 1. u vezi s člankom 118. stavkom 1. i 2. i člankom 24. stavkom 2., u stanju neubrojivosti.

V. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

VI. Na temelju članka 554 stavka 1. ZKP/08 u svezi članaka 51. stavka 1 Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Narodne Novine br. 76/14, u daljnjem tekstu ZZODS) optuženiku LT određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Obrazloženje

1. Dana 2. prosinca 2024. zaprimljena je optužnica Općinskog državnog odvjetništvo u Splitu poslovnog broja KO-DO-1091/2024 od 2. prosinca 2024. podignuta protiv optuženika zbog počinjenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz nehaja – djelo opisano u članku 121. stavak 1 u svezi s člankom 118. stavak 1 i 2 i člankom 24 stavkom 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, u daljnjem tekstu KZ/11) uz zahtjev da se optuženiku nakon što se utvrdi da je počinio protupravna djela u stanju neubrojivosti odredi prisilan smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetanjima (Narodne Novine br. 76/14).

2.1. Prije početka rasprave, a na temelju članka 553. stavka 2. ZKP/08 stalna sudska vještakinja za psihijatriju, dr. Sanja Batina ispitala je optuženika radi ocjene okolnosti njegove raspravne sposobnosti iz članka 325. stavka 5. ZKP/08, odnosno je li optuženik sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti procesne radnje i njihove posljedice, te se sporazumijevati s braniteljem i davati mu upute.

2.2. Nakon što je vještakinja obavila kraći psihijatrijski klinički razgovor sa optuženikom ista je zaključila da je optuženik sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti pojedine procesne radnje i njihove posljedice, sporazumijevati se sa svojom braniteljicom i davati joj upute odnosno da je raspravno sposoban.

2.3. Prilikom očitovanja o optužnom aktu, optuženik se izjasnio kako nije počinio protupravno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te je svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

3. U dokazne svrhe, a suglasnošću stranaka, pročitana je i pregledana slijedeća dokumentacija te reproducirane snimke: medicinska dokumentacija za žrtvu OT (listovi 9, 29, 91-94 spisa), zapisnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe općeg kriminaliteta o ispitivanju osumnjičenog LT sukladno odredbi članka 208.a ZKP/08 s audio-video snimkom od 6. studenoga 2024. (listovi 11-15 spisa), otpusno pismo Kliničkog bolničkog centra Split, Klinike za psihijatriju za okrivljenog LT od 6. studenoga 2024. (list 41 spisa),. zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog LT s audio-video snimkom od 6. studenoga 2024. (listovi 51-54 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Sanje Batine od 11. studenoga 2024. (listovi 69-78 spisa), zapisnik suca istrage Županijskog suda u Splitu o ispitivanju svjedokinje JT od 20. studenoga 2024. (listovi 88-89 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu mr. sc. Antonija Alujevića od 21. studenoga 2024. (listovi 98-99 spisa).

4.1 Optuženik je naveo da nije opasan za svoje roditelje, da je on vidio kako je otac pao i slomio kuk te da je upravo on (optuženik) zvao hitnu pomoć.

4.2. U završnom govoru zastupnica optužbe je na temelju članka 444. ZKP/08 iznijela svoju ocjenu dokaza izvedenih na raspravi, izložila svoje zaključke o činjenicama važnim za odluku te obrazložila svoj prijedlog da sud utvrdi kako je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti te da mu se odredi prisilan smještaj sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama.

4.3. U završnom govoru branitelj optuženog navelo je da je oštećenik napao optuženika a ne obrnuto te da je optuženik postupao u nužnoj obrani i da je upotrijebio najmanju moguću silu kako bi se zaštitio od nasrtaja svojih roditelja, odnosno svoga oca. Predložio je da se optuženiku ukine istražni zatvor i da mu se odredi blaža mjera – liječenje na slobodi.

5. Nije sporno da je došlo do događaja dana 6. listopada 2024. u večernjim satima u obiteljskoj kući u [adresa], na adresi [adresa]. . Nije sporno ni da je IT zadobio teške tjelesne ozljede (oguljotinu lakta te prijelom vrata lijeve bedrene kosti) kako je navedeno u Nalazu od 25. studenog 2024. stalnog sudskog vještaka dr. Antonije Alujevića. Sporno je je li optuženik prilikom naguravanja, odgurnuo svoju majku JT koja je stajala između optuženika i njegovog oca OT koja je potom pala na OT uslijed čega je on izgubio ravnotežu i pao i ozlijedio se. Sporno je je li optuženik napao oca ili je otac napao njega.

6.1. Prilikom prvog ispitivanja optuženika pred ODO-om u Splitu od dana 06. studenog optuženik je naveo da se radi o "nehotičnom" slučaju, da se branio od pasivne i aktivne agresije svojih roditelja. Naveo je da ga roditelji zlostavljaju od 2002. godine, da mu prijete i vrijeđaju i njega i njegovu bivšu ženu Anu koja mu je oslonac u životu. Naveo je da zovu policiju kako bi manipulirali s njim. I tog dana je vidio da će ga napasti. Naveo je da je morao odgurnuti oca jer ga otac ugrožava psihički, fizički, duhovno i duševno. Opisao je da ga je gurnuo rukama u rame, da je u tom trenu on (optuženik) bio na vratima sobe da da je otac bio u hodniku. Otac je pao u hodnik ni nije se mogao micati, radi čega je optuženikova majka pozvala hitnu pomoć.

6.2. Kasnije je na raspravi promijenio iskaz i naveo je da je vidio da je otac pao, pa da je on zvao hitnu pomoć.

7.1. Stranke su se suglasile da se pročita iskazi svjedokinje JT pa ista nije ispitivana na raspravi nego je pročitan njezin iskaz.

7.2. Majka optuženika JT navela je da je došlo do naguravanja između optuženika, nje i njezinog supruga ispred vrata sobe. Optuženik je nju gurnuo a ona se naslonila na svog supruga koji je pao i ozlijedio se.

8. Svjedok -žrtva IT naveo je optuženik kada prestane piti lijekove dobije strahove i samo traži ključeve kako bi se negdje zaključao pa je tako bili i predmetnog dana. Optuženik se zaključao u sobu koju koristi jedna gošća, JT je inzistirala da izađe iz sobe. Kad je svjedok rekao da će obiti vrata ukoliko ih optuženik ne otvori, on (optuženik) je naglo otvorio vrata, gurnuo majku a ona njega (svjedoka), dok je padao optuženik ga je dodatno gurnuo. Smatra da je veliki problem za optuženika i njegova bivša supruga LTE s kojom komunicira "vječno, i dan i noć" a koja ga nagovara da "sredi" roditelje. U ruci je držao čekić kojim je htio zastrašiti optuženika, da otvori vrata sobe.

9. Svjedokinja LTE navodi da je tog dana kada se dogodio incident bila s optuženikom na videopozivu. Taj videopoziv je trajao cijelu noć, do pet sati ujutro. U jednom momentu optuženikovi roditelji su počeli lupati na vrata, optuženik je htio zatvoriti vrata, roditelji mu nisu dali da ih zatvori, majka je nasrnula na njega a nakon nje i njegov otac. Navodi da je ona zvala hitnu pomoć preko fiksne linije.

10.1. Sud zaključuje da optuženik ne govori istinu kad navodi da je on zvao hitnu pomoć. Njegova bivša supruga je iskazala da su cijelo vrijeme pričali na mobitel, da liniju nisu ugasili nekoliko sati, dakle da su pričali do ujutro. Tvrdnju da je pozvao pomoć dok cijelo vrijeme je na liniji sa bivšom suprugom (koja je pak izjavila da je ona zvala hitnu pomoć), optuženik brani navodom da ima dva mobitela odnosno da ima pet mobitela. U svojoj obrani pred ODO-om u Splitu naveo da majka zvala hitnu pomoć, tako da je kontradiktorna njegova obrana koja se odnosi na činjenicu tko je zvao hitnu pomoć.

10.2. Sud zaključuje da optuženik govori istinu kad u svojoj obrani navodi da je morao odgurnuti oca jer ga otac ugrožava i da je to učinio na način da ga je gurnuo rukama u rame. Ovo su potvrdili i njegovi roditelji. Majka je navela da je optuženik nju gurnuo pa se ona naslonila na svog supruga nakon čega je on pao.

10.3. Iskazi roditelja i optuženika nisu u međusobnom proturječju a nisu ni proturječni s medicinskom dokumentacijom. Optuženik je prilikom prvog ispitivanja naveo da nije baš jako gurnuo oca, koji iskaz je u skladu s nalazom i mišljenjem dr. Antonija Alujevića, stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu, u kojem nalazu je navedeno da je oštećeni IT dobio oguljotinu lijevog lakta te prijelom vrata lijeve bedrene kosti što čini jednu cjelinu koja predstavlja običnu tešku tjelesnu ozljedu nastalu padom na tlo, nakon što je izbačen iz ravnoteže odguravanjem silom slabijeg intenziteta.

10.4. Sud zaključuje da svjedokinja LTE ne govori istinu kad kaže da su roditelji nasrnuli na optuženika iz razloga jer je njezin iskaz u proturječju sa iskazima kako optuženika tako i njegovih roditelja. Ista je svoj iskaz usmjerila ka cilju da optuženika dovede u povoljniji položaj, tijekom ispitivanja pokazivala je izrazitu naklonost optuženiku.

10.5. U završnoj riječi navedeno je da se ovdje radi o nužnoj obrani no iz same obrane optuženika zaključuje se da nema mjesta primjeni ovog instituta i isključenju protupravnosti. Naime, optuženik je naveo da je morao gurnuti oca jer ga "ugrožava psihički, fizički, duhovno i duševno" i da ga tako ugrožava od 2002. godine, iz čega se da zaključiti da nije bilo istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada.

11.1. Stalna sudska vještakinja za psihijatriju navela je da je optuženik u višegodišnjem ambulantnom i bolničkom tretmanu psihijatara zbog psihičkih smetnju po tipu psihotičnog procesa, od srpnja 2024. ne dolazi na kontrolne preglede i upitne je terapijske suradljivosti. Lišen je poslovne sposobnosti a majka mu je skrbnica. Boluje od shizofrene psihoze paranoidnih značajki. Otežano se socijalno adaptira, ne uspijeva funkcionirati samostalno i nedostatne je kritičnosti prema nužnosti uzimanja terapije. Optuženik je tempore criminis bio neubrojiv, opasan je za okolinu i postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi (list 77 spisa).

11.2. Na raspravi održanoj 3. siječnja 2025. godine vještakinja je ponovila svoje mišljenje kako optuženik i dalje treba liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama zbog postojanja visokog stupanj vjerojatnosti da zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo.

12.1. Što se tiče ubrojivosti optuženika od samog početka postupka nije sporno da kod istog postoje duševne smetnje. U nalazu i mišljenje sudske vještakinje za psihijatriju navedeno je da je optuženik osoba sa duševnim smetnjama koje odgovaraju dijagnozi teške i trajne duševne bolesti – Paranoidne shizofrenije (F 20.0).

12.2. U odnosu na subjektivni odnos optuženika prema počinjenom protupravnom djelu, uvijek kada se radi o ovakvim kaznenim postupcima kada je potrebno dati razloge o tome postoji li svijest o protupravnosti te je li počinitelj postupao sa namjerom, potrebno je prije svega voditi računa o tome da se radi o kaznenom postupku koji se vodi prema osobama s duševnim smetnjama pa njegovo ponašanje treba promatrati na jedan objektivan način, odnosno usporediti ga s ponašanjem prosječne osobe. Dakle, u konkretnom slučaju, kada prosječna odrasla osoba postupi na način kako je to opisano u činjeničnom opisu djela, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja i da se takvim postupanjem može ostvariti određene posljedice.

13. Optuženik je ostvario sva zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela no isti nije kriv za počinjena djela jer nije mogao voljno kontrolirati ni svladavati svoje težnje koje su ga navodile na protupravno djelo jer je njegovo duševno stanje dovelo do poremećaja psihičkih funkcija u vidu nemogućnosti shvaćanja svog djela i nemogućnosti upravljanja svojom voljom. Optuženik dakle, nije počinio kazneno djelo, već je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela navedenog u izreci ove presude.

14. Na temelju ovako provedenih dokaza i dane obrane optuženika, sud smatra da su utvrđeni svi navodi optužnice odnosno smatra dokazanim da je optuženik počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz nehaja – djelo opisano po članku 121. stavku 1. u vezi s člankom 118. stavkom 1. i 2. i člankom 24. stavkom 2. KZ/11.

15. S obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući na temelju članka 554. stavka 1 ZKP/08 najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženiku u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo , i to radnjom opisanom pod točkom 1) protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz nehaja – djelo opisano po članku 121. stavku 1. u vezi s člankom 118. stavkom 1. i 2. i člankom 24. stavkom 2. KZ/11.

16. Na temelju članka 554 stavka 1. ZKP/08 u svezi članaka 51. stavka 1 Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Narodne novine br. 76/14, u daljnjem tekstu ZZODS) optuženiku određuje prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, sve sukladno nalazu i mišljenju sudske vještakinje za psihijatriju, kako je opisano pod točkom 9. obrazloženja.

17. Na temelju članka 554 stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik, Psihijatrijska bolnica Ugljan na Ugljanu

3. branitelj Darko Krčum, odvjetnik u Splitu

4. Uprava Zatvora u Splitu

5. oštećenik IT

6. u spis.