REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2826/2019-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, Boškovićeva 16 protiv tuženika Addiko Bank d.d., [adresa], OIB: 14036333877, zastupano po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 19. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 3. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nezakonit jednostrani otkaz ugovora o oročenom depozitu od 14. rujna 2018., a koji ugovor je sklopljen između Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 i UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2013. godine, pod brojem: 512664109.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :"Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.729,01 američki dolar (USD) u eurskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku od 09. siječnja 2019. pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
III. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da su: Ugovor o oročenom depozitu od 08.01.2013. i Aneks 1 od 01.04.2014. koji su zaključeni između Adiko bank d.d. i UŠ, pravno važeći ugovori, koji su bili na pravnoj snazi sve do isteka njihova trajanja, odnosno 09. siječnja 2019."
IV. Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke 8. siječnja 2013. sklopile ugovor o oročenom depozitu te 01. travnja 2014. aneks 1 uz ugovor o oročenom depozitu, da je 15. siječnja 2019. suprug tužiteljice PŠ posjetio poslovnicu tuženika u Rijeci gdje je dobio informaciju da je tuženik jednostrano otkazao ugovor o oročenom depozitu 14. rujna 2018. i novac prenio na a vista račun uz obrazloženje službenice u banci da je tuženik donio 2018. nove opće uvjete temeljem kojih ima pravo jednostrano raskinuti ugovor. Tužitelj smatra da se ne mogu na pravni odnos između stranaka primijeniti opći uvjeti poslovanja iz 2018. budući da je ugovor sklopljen 2013., da se radi o ugovoru na određeno vrijeme, a ne o trajnom obveznom odnosu. Nadalje, tužitelj smatra da nije dozvoljeno jednostrano mijenjati sadržaj ugovora koji je zaključen na određeni rok. Tužitelj navodi da je tužiteljica pretrpjela štetu zbog smanjenog prinosa kamata.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da su ugovor i aneks prestali otkazom koji je tuženik izjavio 14. rujna 2018. temeljem izmijenjenih općih uvjeta poslovanja oročenim depozitom/štednim ulogom potrošača od 6. kolovoza 2018. koji se primjenjuju od 22. kolovoza 2018., a kojima je u čl. 18. tuženiku omogućeno redovno otkazivanje ugovora. Tuženik ističe da se radi o ugovoru sa automatskim prolongatom pa isti ne prestaje istekom roka nego se nastavlja, zbog čega se ne može smatrati ugovorom na određeno vrijeme pa je tuženik temeljem čl. 211. i 212 Zakona o obveznim odnosima imao pravo otkazati ugovor redovitim otkazom. Nadalje, tuženik smatra da otkazivanje ugovora od strane tuženika ne može biti predmet ocjene nepoštenosti. Tuženik ističe da je općim uvjetima koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja ugovora predviđeno pravo tužitelja da redovno otkaže ugovor pa davanje takvog prava tuženiku nije uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka.
3. Podneskom od 27. siječnja 2020. tužitelj je preinačio tužbu na način da zahtjeva utvrđenje da su ugovor o oročenom depozitu od 08.01.2013. i Aneks 1 od 01. travnja 2014. koji su zaključeni između Addiko bank d.d. i UŠ, pravno važeći ugovori, koji su bili na pravnoj snazi sve do isteka njihova trajanja, odnosno 09. siječnja 2019., a navedena preinaka je dopuštena raspravnim rješenjem od 28. siječnja 2020. Tužitelj je podneskom od 8. listopada 2021. povukao tužbu u dijelu u kojem zahtjeva utvrđenje da su ugovor o oročenom depozitu od 08. siječnja 2013. i aneks 1 od 01. travnja 2014. koji su zaključeni između Adiko bank d.d. i UŠ, pravno važeći ugovori, koji su bili na pravnoj snazi sve do isteka njihova trajanja, odnosno 09. siječnja 2019., a koji podnesak je tuženik zaprimio 14. listopada 2021. te se u roku od 15 dana nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, već se podneskom od 11. studenog 2021. suglasio sa povlačenjem slijedom čega je sud u skladu sa čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) odlučio kao u točki III. izreke ove presude.
4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: ugovor o oročenom depozitu (list 5 spisa), aneks I uz ugovor o oročenom kreditu (list 6 spisa), opće uvjete poslovanja oročenim depozitom/štednim ulogom potrošača od 6. kolovoza 2018. (list 20-24- spisa), opće uvjeti poslovanja oročenim depozitom/ štednim ulogom potrošača od 16. listopada 2012. (list 25-27 spisa), smjernice za objavu općih uvjeta poslovanja i izmjena i dopuna općih uvjeta poslovanja kreditnih institucija u poslovanju s potrošačima (list 28-32 spisa), rješenje HNB-a od 3. srpnja 2019. (list 36-48 spisa), poziv za sklapanje novog ugovora o oročenom depozitu (list 49 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o oročenom depozitu (list 50 spisa), ugovor o oročenom depozitu (list 51 spisa), aneks 1 uz ugovor o oročenom depozitu od 16. listopada 2019. (list 52 spisa), rješenje HNB-a o mjerama za zaštitu potrošača (list 53-54 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Ručević Vještačenja d.o.o. (list 73-78, 97- 98,116-119 spisa).
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
6. Predmet spora je utvrđenje nezakonitim otkaza ugovora o oročenom depozitu od 14. rujna 2018. te zahtjev za isplatom iznosa od 1.729,01 USD u eurskoj protuvrijednosti tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu broj 396-33/2007 o valutnoj klauzuli.
7. Među strankama nije sporno da su tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o oročenom depozitu od 8. siječnja 2013., Aneks 1 uz ugovor o oročenom depozitu od 1. travnja 2014. te da je tuženik 4. rujna 2018. otkazao predmetni Ugovor. Nadalje, između stranaka nije sporno niti da su sklopili Ugovor o oročenom depozitu dana 16. listopada 2019.
8. Između stranaka je sporno da li je otkaz ugovora o oročenom depozitu od 4. rujna 2018. zakonit i da li tužitelj ima pravo na naknadu štete, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
9. Iz ugovora o oročenom depozitu od 8. siječnja 2013. proizlazi da su stranke sklopile ugovor o oročenom depozitu kojim se tuženik obvezao primiti, a tužitelj se obvezao položiti iznos od 58.376,00 USD u okviru kamatnog razreda preko 36 mjeseci na rok oročenja od 8. siječnja 2013. do 8. siječnja 2016. Čl. 3 Ugovora tuženik se obvezao platiti tužitelju kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno odluci banke i odluci o visini pasivnih kamatnih stopa za fizičke osobe. Odredbom iz čl. 5 ugovora stranke su ugovorile da se na dan isteka ugovorenog roka oročenja, depozit i pripisana kamata dalje oročavaju na isti rok po kamatnoj stopi važećoj na dan obnavljanja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke i odluci o visini pasivnih kamatnih stopa za fizičke osobe.
10. Odredbom čl. 295. st. 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, dalje: ZOO) propisano je da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Imajući u vidu navedeno, na predmetni ugovor o oročenom depozitu ne mogu se primijeniti opći uvjeti poslovanja oročenim depozitom/štednim ulogom potrošača od 6. kolovoza 2018. budući da isti u vrijeme sklapanja ugovora nisu postojali, pa samim time nisu mogli niti biti poznati tužitelju. Na predmetni ugovor o oročenom depozitu primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja oročenim depozitom/štednim ulogom potrošača od 16. listopada 2012.
11. Nadalje, a imajući u vidu odredbu čl. 2 i čl. 5 Ugovora o oročenom depozitu sud je utvrdio da se radi o ugovoru sa određenim trajanjem, slijedom čega tuženik nije ovlašten otkazati ugovor temeljem odredbe iz čl. 212.st.1. ZOO-a.
12. S obzirom na činjenicu da je ugovor o oročenom depozitu od 8. siječnja 2013. ugovor na određeno vrijeme, tuženik nije bio ovlašten otkazati navedeni ugovor otkazom od 14. rujna 2018. pa je sud usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke presude.
13. Uvidom u rješenje HNB-a od 3. srpnja 2019. sud je utvrdio da je naloženo tuženiku da potrošačima kojima je jednostrano otkazao ugovore o oročenom depozitu tijekom trajanja roka oročenja zbog izmjena i dopuna općih uvjeta poslovanja oročenim depozitom/ štednim ulogom potrošača koji su stupili na snagu 22. kolovoza 2018. dostavi poziv za sklapanje novog ugovora o oročenom depozitu u koje mora navesti: iznos glavnice depozita koji odgovara iznosu glavnice depozita iz otkazanog ugovora o oročenom depozitu, rok oročenja koji odgovara iznosu glavnice depozita iz otkazanog ugovora o oročenom depoziti i u valuti u kojoj je bio ugovoren, rok oročenja koji je jednak broju dana od dana nastupa posljedica jednostranog otkaza ugovora o oročenom depozitu do dana na koji bi istekao ugovoreni rok oročenja da otkaza nije bilo, kamatnu stopu koja u slučaju ugovorene promjenjive kamatne stope, struktura ponuđene kamatne stope koja se sastoji od fiksnog i promjenjivog dijela mora biti jednaka onoj iz otkazanog ugovora o oročenom depozitu, pri čemu se za izračun visine kamatne stope uzima fiksni dio iz otkazanog ugovora o oročenom depozitu i promjenjivi parametar iz otkazanog ugovora o oročenom depozitu važeći na dan sklapanja novog ugovora o oročenom depozitu, uz navođenje visine kamatne stope utvrđene primjenom parametara važećeg na dan slanja poziva.
14. Odredbom čl. 311 Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18.) propisano je da Hrvatska narodna banka može rješenjem odrediti mjere i rokove za njihovo ispunjenje radi osiguravanja zaštite potrošača u skladu s odredbama tog zakona, odredbi drugih zakona kojima se uređuje zaštita potrošača, za nadzor kojih je ovlaštena po tim zakonima, a osobito:1) naložiti prestanak nezakonitog postupanja, 2) naložiti otklanjanje nezakonitosti i/ili nepravilnosti uz određivanje roka u kojemu je to potrebno učiniti ili 3) naložiti izradu, dopunu i/ili promjenu procedura, poslovnih politika i drugih akata kreditne institucije koji se odnose na poslovanje s potrošačima.
15. Iz poziva od 2. listopada 2019. sud je utvrdio da je tuženik pozvao tužitelja da sukladno rješenju Hrvatske narodne banke, a radi otklanjanja pravnih posljedica nezakonitosti povezanih sa jednostranim otkazom ugovora o oročenom depozitu od 14. rujna 2018. sklopi novi ugovor o oročenom depozitu.
16. Iz Ugovora o oročenom depozitu od 16. listopada 2019. sud je utvrdio da su sukladno pozivu od 2. listopada 2019. stranke sklopile ugovor o oročenom depozitu kojim je tuženik obvezao primiti, a tužitelj obvezao položiti oročeni devizni depozit u iznosu od 72.692,20 USD na rok oročenja od 16. listopada 2019. do 10. veljače 2020. pri čemu se tuženik obvezao tužitelju platiti kamatu, a visina iste vezana je za promjenjivi i fiksni dio te u trenutku sklapanja ugovora iznosi 6,35 % godišnje.
17. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik postupio u skladu sa rješenjem Hrvatske narodne banke, a koje rješenje je doneseno radi otklanjanja pravnih posljedica nezakonitosti povezanih sa jednostranim otkazom ugovora o oročenom depozitu od 14. rujna 2018., da je tuženik bio dužan sa tužiteljem sklopiti novi ugovor o oročenom depozitu sa obveznim sastojcima sukladno rješenju Hrvatske narodne banke, te da su stranke navedeni ugovor sklopile, sud smatra da tužitelj nema pravo na isplatu utuženog iznosa naknade štete budući da je sklopio novi ugovor o oročenom depozitu kojim mu je naknađena šteta nastala nezakonitim otkazom ugovora o oročenom depozitu.
18. Valja istaknuti i to da bi u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete, koji tužitelj zahtjeva tužbom, tužitelju bila isplaćena veća šteta od stvarno pretrpljene. Naime, ugovor o oročenom depozitu od 16. listopada 2019. koji je sklopljen upravo temeljem rješenja Hrvatske narodne banke ima pravna obilježja nagodbe u smislu čl. 150 ZOO-a kojim su stranke između kojih postoji spor o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekinule spor, odnosno otklonile neizvjesnost i odredile svoja uzajamna prava i obveze.
19. Odredbom čl. 1190 ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Ovaj sud smatra da bi dosudom tražene naknade štete tužiteljeva materijalna situacija bila bolja u odnosu na stanje da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
20. Ovaj sud smatra da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, slijedom čega je svaka stranka dužna snositi svoje troškove postupka.
U Zagrebu, 3. siječnja 2025.
SUDAC:
Marko Ivrlač
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).