REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-66/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu tog suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Dozet, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 03. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama od 10. svibnja 2022., posl. broj Ovr-377/2022."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 400,00 Eur.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj navodi kako je rješenjem ovog suda posl.br.: Ovr-377/2022 od 12.siječnja 2024. upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama od 10. svibnja 2022., posl. broj Ovr-377/2022, zbog razloga određenih čl. 46. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ), a u vezi čl. 48. st. 3. Ovršnog zakona. Tužiteljica smatra da je predmetna ovrha određena rješenjem o ovrsi nedopuštena zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a, odnosno da je protekao je rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, da je nastupila je zastara tražbine ovršenika prema ovrhovoditelju, sporna je visina, metoda i način obračuna kamata, dostava ovršne isprave – presude i rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama od 10. svibnja 2022., posl. broj Ovr-377/2022 tužiteljici kao ovršeniku je bila neuredna, odnosno protivna odredbama iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a (koji se odgovarajuće primjenjuje sukladno odredbama iz čl. 19. OZ) – obzirom da tužiteljici kao ovršeniku u ovršnom postupku Ovr-377/2022 zbog neuredne dostave naznačenog rješenja nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Osporavanim Rješenjem o ovrsi posl.br.: Ovr- 377/2022 od 10.05.2022. određena je ovrha na pokretninama ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.:Pn- 7439/08 od dana 27.07.2009. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 23.09.2009. i rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-1718/2011 od 04.08.2011. koje je postalo pravomoćno dana 22.11.2011. Prijedlog za ovrhu u rubriciranom predmetu podnesen je dana 04.04.2022., odnosno po proteku 10 godina od dana pravomoćnosti presude posl.br. Pn-7439/08 od 27.07.2009. i 10 godina od dana pravomoćnosti Rješenja o ovrsi posl.br.: Ovr-1718/2011 od 04.08.2011. Nastupila je zastara ovrhovoditeljeve tražbine sukladno odredbama iz čl. 233. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje u tekstu: ZOO). Stoga je protekom 10 godina od dana pravomoćnosti naznačene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.: Pn-7439/08 od 27.07.2009. i rješenja o ovrsi posl.br.: Ovr-1718/2011 od 04.08.2011. nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja iz naznačenih sudskih odluka. Zastarom glavnog potraživanja zastarjevaju i sporedna potraživanja kao što su kamate i troškovi. Pored navedenog sukladno odredbama iz čl. 233. st. 2. ZOO-a nastupila je i zastara kamata (povremenih tražbina) koje obračunava ovrhovoditelj ovršeniku prema dostavljenom obračunu kamata priloženom uz osporavano rješenje o ovrsi, obzirom da povremene tražbine (kamate) zastarijevaju u roku od tri godine. Ovrhovoditelj nije temeljem odredaba iz čl. 5. OZ. u ovršnom predmetu Ovr-1718/11 zatražio promjenu predmeta i sredstava ovrhe u roku od 2 mjeseca. Osporava se visina, način i metoda obračuna kamata iz priloženog obračuna sastavljenog od strane ovrhovoditelja i priloženog izdanom rješenju o ovrsi. Sporna je stopa po kojoj je ovrhovoditelj obračunavao kamate zbog zakašnjenja. Tužiteljica smatra da je iz priloženog obračuna kamata i ukupnog dugovanja ovdje tužiteljice kao ovršenika, tuženik kao ovrhovoditelj prilikom obračuna ukupnog navodnog dugovanja tužiteljice kao ovršenika pribrajao glavnici kamatu i troškove i na zbroj svih tih iznosa dalje obračunavao kamatu. Iz priloženog obračuna kamata vidljivo je da je tuženik kao ovrhovoditelj obračunavao kamatu na kamatu i tako počinio povredu zabrane anatocizma, prema kojem načelu kamatu na kamatu smiju obračunavati kreditne institucije/banke, a ne i tuženik kao ovrhovoditelj koji je osiguravajuće društvo. Pored navedenog sukladno odredbama iz čl. 223. ZOO-a smatramo da je potraživanje kamata u zastari obzirom da navedeni članak propisuje da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine uključujući i kamate i troškove. Dakle ako je tražbina iz gore naznačene presude i rješenja o ovrsi zastarjela zbog proteka 10 godišnjeg zastarnog roka, zastarjele su i sporedne tražbine iz tih odluka i to i kamate i troškovi. Osim toga sukladno odredbama iz čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata zastarijevaju u roku za tri godine. Kamate koje je ovrhovoditelj prema priloženom obračunu kamata obračunavao tužiteljici kao ovršeniku u ovršnom postupku Ovr-377/2022 su u zastari. Pored navedenog tužiteljica ističe da ovršne isprave na temelju kojih se traži ovrha u ovršnom predmetu i to sudska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br.:Pn-7439/08 od dana 27.07.2009. i Rješenja o ovrsi posl.br.:Ovr- 1718/2011 od 04.08.2011. nikada nisu bili dostavljeni tužiteljici. Zbog toga tužiteljica nije mogla pravovremeno uložiti pravne lijekove na navedene odluke temeljem kojih se sada traži ovrha. Dakle nije mogla uložiti žalbu niti protiv presude a niti protiv naznačenog rješenja o ovrsi posl.br.:Ovr-1718/2011 od 04.08.2011.Tužiteljica napominje da joj je dostava tijekom parničnog i ovršnog postupka vršena na adresu u [adresa], s koje adrese je tužiteljica u trenutku slanja i donošenja odluka odjavila prebivalište i imala prijavljeno prebivalište u [adresa]. Obzirom da je dostava sudskih odluka upućena na staru adresu u [adresa], tužiteljica navedene odluke nije primila, već je dostava naznačenih sudskih odluka tužiteljici izvršena stavljanjem na oglasnu ploču. Na taj način je tužiteljici je uskraćeno pravo na žalbu i pravo na pristup sudu, jer nije mogla isticati adekvatne prigovore protiv ovdje ovrhovoditelja najprije u parničnom postupku (donesena presuda zbog ogluhe), a kasnije i u ovršnom postupku (Ovr-1718/2011), pa je za navedene odluke nastupila pravomoćnost sa svim pravnim posljedicama iste, iako tužiteljica u stvarnosti nije imala mogućnosti iste osporavati obzirom da joj iste nisu bile dostavljene. Slijedom navedenog, predlaže ovom sudu donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenom ovrha sve uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe kako je tužiteljica upućena u parnicu zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ- a dok je iz tužbe razvidno da tužitelj tvrdi da bi bili nastupili razlozi navedeni u čl. 50. st. 1. toč. 2., 5., 7., 10 i 11. Ovršnog zakona. Člankom 52. Ovršnog zakona predviđeno je upućivanje u parnicu isključivo ako je žalba izjavljena iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7 i toč. 9 do 11 OZ-a. Sukladno čl. 55. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen tužitelj može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Nesporno je da je radi naplate predmetnog potraživanja pred ovim sudom tužitelj već ranije vodio ovrhu na temelju prijedloga od 9. rujna 2011., a koji postupak je vođen pod posl. br. Ovr-1718/11 na računima tužiteljice te je tom radnjom sukladno čl. 241. ZOO-a izvršen prekid zastare. Financijska agencija je dopisom od 20.01.2022. obavijestila sud da je predmetno rješenje isknjiženo na temelju odredbe čl. 12. zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima jer po istom nije bilo naplate posljednjih 6 mjeseci, a isto je bilo zavedeno u redoslijed dulje od 3 godine. Tuženik je navedenu obavijest zaprimio 3.02.2022. sukladno odredbi čl. 5. Ovršnog zakona, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine u roku od 2 mj od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrhovoditelj je postupio sukladno navedenoj odredbi i 04.04.2022. predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe na pokretnine ovršenika. Dakle predmetni postupak se vodi u kontinuitetu od 9.09.2011. te od tada traje prekid zastare stoga ista i dalje ne teče te je neosnovano pozivanje tužiteljice na nastup zastare za kamate u trogodišnjem zastarnom roku sukladno čl. 226. ZOO-a Rješenje o ovrsi doneseno je na temelju presude koja je opskrbljena potvrdama pravomoćnosti i ovršnosti, a isto je dostavljeno tužiteljici osobno. Budući da je dostavnica javna isprava i dokazuje istinitost onoga što je u njoj navedeno, tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila tvrdnje o neurednoj dostavi, a ista je izvršena na adresu njezinog prebivališta. Sukladno pozivu suda, tuženik je 25.02.2009. dostavio u spis OGS-a posl. br. Pn-7439/08 uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu iz koje je razvidna adresa njenog aktualnog prebivališta. Sukladno zaključku OS Sesvete posl. br. Ovr-1718/11 od 16.09.2011. tuženik je i u ovršni spis dostavio uvjerenje o prebivalištu te je rješenje o prijenosu doneseno s naznakom adrese tužiteljice sukladno tada važećem prebivalištu. Prigovor visine je također nedokazan obzirom na to da je tuženik dostavio u ovršni spis ovršne isprave te specifikaciju FINA-e za predmetnu osnovu iz koje proizlazi da nije bilo nikakve naplate. Tuženik na iznose iz tih isprava potražuje zakonske zatezne kamate sukladno zakonu te ne postoji obračun kamate na kamatu. Nasuprot tome tužiteljica ne dostavlja nikakve dokaze da bi potraživanje bilo podmireno, makar i djelomično već paušalno osporava visinu potraživanja dok se zatezne kamate obračunavaju tekuće od dospijeća u skladu s ovršnim ispravama te nije potrebno vještačiti način i metodu obračuna istih. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti sve uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje Općinskog suda u Sesvetama posl. br. Ovr-377/2022 od 12.01.2024. (list 6-8 spisa), rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1718/11 od 04.08.2011. (list 25-27 spisa), presudu zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-7439/08 od 27.07.2009. (list 28 i 29 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1718/11 (list 30 spisa), Obavijest FINA-e od 20.01.2022. (list 31 spisa), podnesak tuženika od 04.04.2022.u predmetu posl. br. Ovr-1718/11 (list 32-34 spisa), podnesak tuženika od 25.02.2009. u predmetu posl. br. Pn-7439/08 (list 50 spisa), zaključak ovoga suda posl. br. Ovr-1718/11 od 16.09.2011. (list 52 spisa), podnesak tuženika u predmetu posl. br. Ovr-1718/11 (list 53 spisa), rješenje o prijenosu posl. br. Ovr- 1718/11-7 od 24.11.2011(list 55 spisa) te je izvršen uvid u spis ovoga suda posl. br. Ovr-377/22 (ranije Ovr-1718/11).

4. Primjenom odredbe čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 150/23 - u daljnjem tekstu ZPP), kojom je propisano da sud odlučuje koje će od dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, nije proveden dokaz saslušanjem tužiteljice te provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka propisano odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a jer je moguće utvrditi odlučne činjenice za rješenje konkretnog spora provođenjem dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu, a kako je nastavno obrazloženo.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama od 10.05.2022., posl. broj Ovr-377/2022. na pokretninama tužiteljice kao ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-7439/08 od dana 27.07.2009. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 23.09.2009.g. i rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-1718/2011 od 04.08.2011. koje je postalo pravomoćno dana 22.11.2011.

7. Rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-377/2022 od 12.01.2024. upućena je tužiteljica u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona, odnosno iz razloga nastupanja zastare potraživanja tuženika te iz razloga da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

8. Tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće s uspjehom podnijeti isključivo zbog žalbenog razloga radi kojeg je tužitelj upućen na parnicu, te se ona može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi te se stoga u ovoj pravnoj stvari može se raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11 OZ) te stoga sud sukladno čl. 55. OZ-a u konkretnom postupku nije ocjenjivao navode tužiteljice iz tužbe koji ne predstavljaju razloge koje je istaknula u žalbi u povodu koje je upućena na parnicu.

9. Slijedom navedenog, tvrdnje tužiteljice kako je ovrha nedopuštena između ostalog i iz razloga jer ovršne isprave na temelju kojih se traži ovrha u ovršnom predmetu i to presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-7439/08 od 27.07.2009. i Rješenja o ovrsi posl.br.:Ovr-1718/2011 od 04.08.2011.g., nikada nisu bile dostavljene tužiteljici te da tužiteljica nije mogla pravovremeno uložiti pravne lijekove na navedene odluke temeljem kojih se sada traži ovrha, odnosno da joj je dostava tijekom parničnog i ovršnog postupka vršena na adresu u [adresa], s koje adrese je tužiteljica u trenutku slanja i donošenja odluka odjavila prebivalište i imala prijavljeno prebivalište u [adresa], odnosno da tužiteljica navedene odluke nije primila, već je dostava naznačenih sudskih odluka protivno mjerodavnim propisima tužiteljici izvršena stavljanjem na oglasnu ploču, sud nije razmatrao prije svega zato jer tužiteljica sukladno čl. 59. i 60. OZ-a u ovoj parnici može iznositi samo one činjenice koje su prema njegovom prigovoru u ovršnom postupku bile sporne i radi kojih je upućen na parnicu dok se isti ujedno ne mogu podvesti niti pod jedan razlog iz kojih je upućen na parnicu. Podredno, rješenje o ovrsi doneseno je na temelju presude s potvrdama pravomoćnosti i ovršnosti, a isto je dostavljeno tužiteljici osobno. Budući da je dostavnica javna isprava i dokazuje istinitost onoga što je u njoj navedeno, tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi potkrijepila tvrdnje o neurednoj dostavi, a ista je izvršena na adresu njezinog prebivališta. Sukladno pozivu suda, tuženik je 25.02.2009. dostavio u spis OGS-a posl. br. Pn-7439/08 uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu iz koje je razvidna adresa njenog aktualnog prebivališta. Sukladno zaključku OS Sesvete posl. br. Ovr-1718/11 od 16.09.2011. tuženik je i u ovršni spis dostavio uvjerenje o prebivalištu te je rješenje o prijenosu doneseno s naznakom adrese tužiteljice sukladno tada važećem prebivalištu.

10. Također, tužiteljica je u žalbi protiv predmetnog rješenja o ovrsi odnosno u predmetnoj tužbi osporila osnovanost visine tražbine koja je predmet sporne ovrhe navodeći da dug utvrđen u ovršnoj ispravi ne odgovara tražbini navedenoj u spornom rješenju o ovrsi s obzirom na osporenu visinu, način i metodu obračuna kamata. Navedeni prigovor predstavlja žalbeni razlog koji se po svom sadržaju nalazi unutar regulatornih okvira odredbe čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, a iz kojeg razloga tužiteljica nije upućena na parnicu.

11. Tužiteljica je naime u predmetnoj žalbi protiv rješenja o ovrsi i tijekom ove parnice tvrdila da je iznos tražbine u rješenju o ovrsi (koji je samo specificiran na način da je naveden iznos s osnova glavne tražbine i troška ovršnog postupka), izmijenjen (neosnovano uvećan) u odnosu na tražbinu koja je naznačena odnosno definirana u ovršnoj ispravi jer da je sporna stopa po kojoj je ovrhovoditelj obračunavao kamate zbog zakašnjenja. Tužiteljica smatra da je iz priloženog obračuna kamata i ukupnog dugovanja ovdje tužiteljice kao ovršenika, tuženik kao ovrhovoditelj prilikom obračuna ukupnog navodnog dugovanja tužiteljice kao ovršenika pribrajao glavnici kamatu i troškove i na zbroj svih tih iznosa dalje obračunavao kamatu, odnosno da je iz priloženog obračuna kamata vidljivo je da je tuženik kao ovrhovoditelj obračunavao kamatu na kamatu i tako počinio povredu zabrane anatocizma. Podredno, neovisno što tužiteljica iz predmetnog razloga nije upućena na parnicu, ističe se da su navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani obzirom na to da iz ovršnih isprava te specifikacije FINA-e za predmetnu osnovu proizlazi da nije bilo nikakve naplate dok tuženik istovremeno na iznose iz tih isprava potražuje zakonske zatezne kamate sukladno zakonu te ne postoji obračun kamate na kamatu.

12. Uvidom u ovosudni spis posl. br. Ovr-1718/11 utvrđeno je kako je tuženik kao ovrhovoditelj podnio 21.07.2011. prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn- 7439/08 od 27.07.2009. na računima i oročenim novčanim sredstvima ovdje tužiteljice kao ovršenika radi naplate iznosa od 14.554,68 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.08.2007. pa do isplate kao i troška parničnog postupka u iznosu od 1.970,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.07.2009. pa do isplate temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1718/11 od 04.08.2011.

13. Iz presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-7439/08 od 27.07.2009. proizlazi kako je ista pravomoćna i ovršna 23.9.2009.

14. Iz dopisa Financijske agencije tuženiku kao ovrhovoditelju od 20.01.2022. proizlazi kako je ista prestala izvršavati osnovu za plaćanje broj Ovr-1718/11 od 04.08.2011. sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18) obzirom na to da po istoj nije bilo naplate te da tužiteljica kao ovršenik nema aktivnih računa na kojima se ovrha može provesti.

15. Iz podneska tuženika kao ovrhovoditelja u predmetu posl. br. Ovr-1718/11 proizlazi kako je isti 04.04.2022. nakon zaprimanja dopisa Financijske agencije od 20.01.2022. podnio prijedlog za promjenom predmeta ovrhe sukladno čl. 5. st. 3. OZ-a uz novi prijedlog za ovrhu popisom, procjenom i prodajom ovršenikovih pokretnina na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-7439/08 od dana 27.07.2009. te pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1718/11 i to radi naplate novčanog potraživanja tužitelja u iznosu od 14.554,68 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.08.2007. pa do isplate kao i troška parničnog postupka u iznosu od 1.970,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.07.2009. pa do isplate te iznosa od 2.155,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 04.08.2011. te troška ovrhe.

16. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Financijske agencije broj:

Ovr-1718/11 od 09.09.2011. proizlazi kako po istoj do 28.02.2024. ništa nije naplaćeno te da iznos dugovanja iznosi s osnova glavnice 1.931,74 Eur te 261,46 Eur, a s osnova ovršnog troška iznosi 286,36 Eur.

17. U odnosu na istaknuti materijalnopravni prigovor zastare potraživanja, sporna tražbina utvrđena je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-7439/08 od 27.07.2009. i pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-1718/11. Stoga se po pitanju zastare predmetne tražbine primjenjuju mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 , 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05)

18. Prema odredbi čl. 233. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom zastarijevaju za deset godina.

19. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

20. Prema odredbi čl. 226. ZOO-a potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima (povremena potraživanja) pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima kao što su kamate, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Prema odredbi čl. 227. st. 1. samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja dok prema stavku 2. tog članka kada zastari pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

21. Za konkretan slučaj, u pogledu pravnog pitanja zastare povremenih potraživanja (kamata), relevantno je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2019. koje glasi: ''Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.''

22. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Ovr-377/2022 od 10. svibnja 2022, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. Broj: Pn-7439/08 od 27. srpnja 2009. godine koja je postala pravomoćna i ovršna 23. rujna 2009. godine i rješenja o ovrsi posl. broj: Ovr- 1718/11 od 04. kolovoza 2011. godina koje je postalo pravomoćno 22. studenog 2011. godine, određena je ovrha na pokretninama tužiteljice kao ovršenice čije proglašenje nedopuštenom ista potražuje u ovom postupku.

Međutim, tuženik je kao ovrhovoditelj ranije temeljem pravomoćne i ovršne presude posl. Broj: Pn-7439/08 od 27. srpnja 2009. godine koja je postala pravomoćna i ovršna 23. rujna 2009. podnio prijedlog za ovrhu 21.07.2011. temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi posl.broj: Ovr-1718/11 od 04. kolovoza 2011., odnosno isti je poduzetom radnjom protiv tužiteljice kao dužnika nesporno unutar zastarnog roka od 10. godina kako je isti propisan čl. 233. ZPP-a u smislu odredbe čl. 241. prekinuo tijek zastare koja tada nije nastupila kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na potraživanja zatezne kamate (čl. 226. ZOO-a) koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom - pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-7439/08 od 27. srpnja 2009. Dakle predmetni postupak se vodi u kontinuitetu od 2011. te od tada traje prekid zastare stoga ista i dalje ne teče iz razloga kako slijedi.

23. Financijska agencija je dopisom od 20.01.2022. obavijestila sud da je predmetno rješenje o ovrsi posl. broj: Ovr-1718/11 od 04.08.2011. isknjiženo na temelju odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima jer po istom nije bilo naplate posljednjih 6 mjeseci, a isto je bilo zavedeno u redoslijed dulje od 3 godine. Tuženik je navedenu obavijest zaprimio 03.02.2022., a sukladno odredbi čl. 5. Ovršnog zakona, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine u roku od 2 mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrhovoditelj je postupio sukladno navedenoj odredbi i 04.04.2022. predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe na pokretninama ovršenika. Dakle predmetni postupak se vodi u kontinuitetu od 9.09.2011. te od tada traje prekid zastare stoga ista i dalje ne teče.

24. Naime, rješenje o ovrsi posl. broj: Ovr-377/2022 od 10.05.2022. doneseno je na temelju ovrhovoditeljeva prijedloga za promjenom predmeta i sredstva ovrhe od 04.04.2022. slijedom čega se ne radi o novopokrenutom postupku već o nastavku postupka pokrenutog još 2011. S time u svezi je još uvijek u tijeku prekid zastare nastao podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 21.07.2011. Također, tuženik nije tijekom prijašnje ovrhe vlastitim nečinjenjem, pridonio nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika već je ta nemogućnost ovrhe bila uvjetovana objektivnom nemogućnošću njezine provedbe zbog razloga koji leže na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja.

Kako to navodi i tuženik čak i kada bi se uzelo da je prethodni ovršni postupak okončan pa se prijedlog za ovrhu od 04.04. 2022. ima računati kao pokretanje novog zasebnog postupka, još uvijek bi bilo nesporno da desetogodišnji zastarni rok nije protekao jer bi se, u tom slučaju imalo uzeti, da je zastara započela teći iznova od dana 03. veljače 2022. godine, kada je ovrhovoditelj zaprimio od suda obavijest Financijske agencije o nemogućnosti provedbe daljnje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

25. Također, u postupku nije utvrđeno da bi bio ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika obzirom na to da iz prethodnih utvrđenja jasnim proizlazi aktivna legitimacija tuženika kao ovrhovoditelja za naplatu tražbine temeljem ovršne isprave za koju tužiteljica u postupku sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a niti tvrdi niti dokazuje da bi bila podmirena bilo u cijelosti bilo djelomično.

26. S obzirom na prethodna utvrđenja te ostvarenje pretpostavki za proglašenje ovrhe nedopuštenom nisu razmatrani daljnji prigovori tužiteljice iz tužbe jer odluka o istima ne bi dovela do drugačije odluke suda te je odlučeno kao u izreci presude.

27. Tuženik koji je u cijelosti ostvario uspjeh u sporu i koji bi sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a imao pravo na naknadu istog predmetni trošak nije potraživao te je slijedom navedenog odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 400,00 Eur. U [adresa] 03. siječnja 2025.

Sudac:

Iva Raos

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku