REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-645/2021-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Željku Ćapinu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Milanu Remetinu, odvjetniku u Trogiru, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. rujna 2024. godine u nazočnosti pun. tužiteljice, tužiteljice i pun. tuženika, dana 3. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužiteljica JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21000 isključiva i jedina vlasnica za 9/10 idealnog dijela nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Solin upisanim u KO [katastarska općina] i označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], upisanim u Verificirani ZK uložak: [broj ZK uloška], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu – zemljišnoknjižni odjel Solin uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za 9/10 idealnog dijela uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika za 9/10 idealnog dijela, koju uknjižbu je tuženik dužan trpjeti.
2.Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove postupka."
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični troška u iznosu od 600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 18.veljače 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu – ZK odjel Solin, u k. o. [katastarska općina] u verificiranom ZK ulošku broj;533, tuženik upisan kao vlasnik:
- čest.zem. sudske oznake 2422 za 9/10 navedene nekretnine,
- čest.zem. sudske oznake 2379 za 9/10 navedene nekretnine. Upis da ne odgovara stvarnom stanju s obzirom da je tužiteljica isključiva i jedina vlasnica predmetnih nekretnina za cijelo, a koje pravo vlasništva da je stekla nasljeđivanjem od svoje pok. majke BF pok. ĆF, a koja da je vlasništvo stekla temeljem dosjelosti vršenjem kvalificiranog (i poštenog) posjeda kroz zakonom određeno vrijeme a sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik da je dana 12.01.2021. godine kod Javnog bilježnika Maja Radovani iz Solina,Kralja Zvonimira 85, pod brojem ovjere OV-147/2021 ovjerio izjavu kojom svoj udjel od 9/10 navedenih čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] vraća iz dosadašnjeg posjedovnog lista br. 446 u prethodno posjedovno stanje na ime JFJ,Sivre 3,21206 [adresa] odnosno na ime pravne prednice tužiteljice. Radi navedenog tužitelj postavlja tužbeni zahtjev spram tuženika koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isključiva i jedina vlasnica za 9/10 idealnog dijela nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu – zemljišnoknjižni odjel Solin upisanim u KO [katastarska općina] i označenim kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica],upisane u Verificirani ZK uložak: [broj ZK uloška],slijedom čega je tužiteljica ovlaštena na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu- zemljišnoknjižni odjel Solin uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime za 9/10 idealnog dijela uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika za 9/10 idealnog dijela,koju uknjižbu je tuženik dužan trpjeti.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove postupka ali sukladno odluci suda ali samo u slučaju da se isti protivi tužbenom zahtjevu."
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, uz osudu tužiteljice na snašanje parničnog troška. Navodi da je prije cca 24 godine sa obitelji došao ovdje živjeti iz Vojvodine, na svoju djedovinu, otac tuženika da je u Vojvodini davno zasnovao obitelj. Kada su tuženikove rodice čule da je došao ovdje, da su mu ponudile vraćanje imovine, četiri rodice da su darovnim ugovorima, kao i brat tuženika, darovale tuženiku nekretnine na koje je on platio porez. Navodi da je ugovore proveo i u zemljišniku i u katastru, obitelj BF da je uredno 10.siječnja 2012.godine bez primjedbe zaprimila rješenje, ali da je brat tužiteljice LF, 2016.godine, podnio tužbu za čest. zem. [katastarska čestica] površine 579 m2, u toj tužbi da je naveo kako je njegov pokojni otac AF kupio 1965.godine tu parcelu od NF, tuženik navodi da ista nikada nije bila niti posjednica niti vlasnica te nekretnine, nakon toga da je LF povukao tužbu u tom predmetu (broj P-6369/16), za koju sada tužiteljica podnosi tužbu spram tuženika za 9/10 dijela. Rodice i poznanici tuženika da su, nakon što su čuli za ovaj postupak, dali izjave. Tuženik u odgovoru na tužbu detaljno navodi i komunikaciju sa tužiteljicom i članovima njene obitelji, svakako, spori da bi tužiteljica predmetne nekretnine stekla na bilo koji način, pa i temeljem dosjelosti, a ako su i stupili u posjed ili upisali posjed, da je njihov posjed nepošten.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj P- 6369/16; saslušanjem parničnih stranaka, pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Solin, za ZU 533 k. o. [katastarska općina] na dan 17.veljače 2021. godine te uvidom u isti na dan izrade odluke putem web stranice Uređena zemlja kao i povijesnog prikaza na dan 20.ožujka 2023.godine; izjave tuženika od 12.siječnja 2021.godine koja je ovjerena u njegovom potpisu kod javnog bilježnika iz Solina Maje Radovani broj OV-147/21 dana 12.siječnja 2021.godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj O- 1160/16 od 28.rujna 2016.godine iza smrti BF; dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Solin Klasa: 932-01/17-02/7, Urbroj: 541-26-04/8-17-2 od 10.travnja 2017.godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-30/90… od 22.travnja 1991.godine iza smrti OF (sa popisom – list 35 spisa); izvoda iz posjedovnog lista na dan 12.ožujka 2021.godine za kat. čest. [katastarska čestica] [adresa]; pisanih izjava TF, KF, UF, ŽF, izvoda iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] na dan 31.kolovoza 2016.godine; povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave… Klasa: 936/02-16-05/118, Urbroj: 541-26-04/2-16-2 od 21.srpnja 2016.godine te na dan 3.travnja 2023.godine Klasa: 930/04/23-05/126, Urbroj: 541-28-04/2-23-2 sa prilozima.
Zahtjev tužiteljice nije osnovan.
U svom iskazu tužiteljica, stara 74 godine, nesrodna sa tuženikom, navodi da je ona nasljednica svoje majke pok. BF, majka da je preminula 2016. godine, a otac tužiteljice ĐF, suprug BF da je preminuo prije više od 30 godina. Predmetne nekretnine da su položene u selu Radunić, da je majka čitav život tu živjela s ocem, u kući anagrafske oznake [adresa], navodi da je nakon očeve smrti majka naslijedila oca, a da je tužiteljica imala još dva brata koji su preminuli i brata LF koji je živ. Navodi da njen brat LF stanuje u istom selu, u kući [adresa] i da su brat i ona nakon majčine smrti između sebe podijelili i majčinu imovinu, majka da je imala više zemalja i nekretnina, da je ona u dogovoru s bratom LF stekla pravo vlasništva ove čestice 2422, zemlja zv. Krč, a njenom bratu da je pripala ova druga nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], zemlja zvana Djanica. Dakle, da ona sa ovom zemljom zv. J nema ništa, i da to nije njena zemlja nego da je to zemljište njenog brata LF, da je ona samo njegova punomoćnica, da njega zastupa. Navodim da nikada nisam čula za ženu SF žena Ć, ne znam tko je ta osoba. Nadalje, da nije znala niti za stanje upisa nekretnina u zemljišnim knjigama nego da su tek nakon majčine smrti provjeravali stanje upisa brat i ona te da su utvrdili da se upisao tuženik kao vlasnik. Što se tiče zemlje zv. Krč koju smatra svojom i nasljedstvom iza svoje majke, to da je zemlja površine od 1.500 do 1.700 m 2, da je ista neograđena, da je to prije bila cjelovita parcela koja se cijepala na tri parcele odnosno dijelila i tako da je nastala ova zemlja zv. Krč. Navodi da je ona bila stara 15- ak godina i da je tada živjela u selu iz kojeg je otišla 1979. godine i nakon toga stalno dolazila kod roditelja. Dakle, tada da je bila stara 15-ak godina kada su njeni roditelji ĐF i SF kupili ovu zemlju zv. Krč od RF koji je pokojni, da ne zna je li mu to prezime ili nadimak, da ne zna ni kada je umro, svakako, moja njena majka da je prodala vola (bika) i oni da su od toga kupili zemlju zv. Krč i odmah nakon toga da su roditelji počeli obrađivati ovu zemlju i saditi pšenicu, zob, kukuruz, da je to bila plodna obradiva površina, na zemlji da nije bila dovedena voda niti je bio bunar, navodi da nisu posadili nikakva stabla niti voćke, sve do očeve smrti da se to redovno obrađivalo, nakon očeve smrti manje, a kada je mama umrla u dobi od 93 godine 2016. godine, to da se prestalo trajno obrađivati iako da su to suprug i ona uređivali, čistili i tu dolazili stalno, do danas. Majka tužiteljica da je nakon očeve smrti pa do svoje smrti obrađivala dio te parcele koliko je mogla, da nikada nitko nije branio da je to njihovo, da su svi znali da je to njihova i da se to nalazi točno ispod njihove obiteljske kuće, kao međašna parcela. Navodi da je ova zemlja zv. J velike površine, to da je zemlja njenog brata LF, zemlja da nije ograđena, ali da postoje veliki kameni međašni znaci, ta zemlja da nije kupljena nego da je ona od davnine njihova, nasljedstvo, da je prelazila sa koljena na koljeno pa sve do oca tužiteljice, nakon toga majke pa do brata. Navodi da se tuženik nije u tom selu rodio, tu da nije živio iako je tu imao svoju djedovinu. Njega da je upoznala tek kod svoje majke u kući prije otprilike 10-12 godina, navodi da je on ranije, kako je čula po priči, živio u [adresa] i da je došao nakon rata u mjesto i tamo da je počeo uređivati svoju potpuno propalu obiteljsku kuću, navodi da sam tuženik najbolje zna kako je sređivao, uglavnom, brat tužiteljice da mu je dao i struju, da su se između sebe dobro slagali od kada su se upoznali tako da apsolutno među njima da nije bilo problema i sadašnja situacija da joj nije lagodna jer da tuženik dobro zna što je njeno. Tuženik da nije niti znao što je njegovo u selu ili pored sela, on da ima kuću dalje od kuće tužiteljice, u samom selu, a kuća tužiteljice da je izvan sela, brat tužiteljice da je tuženiku kazivao što bi bilo njegovo po djedovini, a da nikada nije bilo priče o ove dvije nekretnine da bi bile njegove. Navodi da nikada tuženik to nije obrađivao niti koristio niti da je ikada od njega čula da bi on ovo tražio za sebe. Navodim da smo brat i ja nakon majčine smrti uvidom u zemljišne knjige utvrdili, nakon što su utvrdili da ovih zemalja nema u majčinoj ostavini, da se tuženik upisao na iste, da joj nije jasno zašto je to napravio te da se tuženik upisao na više od pola sela nekretnina od kako se vratio, nekretnine koje su drugima pripale još od kralja B. Dakle, sve što zna o ovome da je iskazala i ovu parcelu da drži svojom, a ovu drugu - 2379 njenog brata LF. Navodi da sam prije podnošenja ove tužbe otišla kod tuženika kući, iznenađena ovim upisom na njegovo ime, tuženik da je bio sa svojom suprugom i da mu je kazala da je to njeno, navela kako je kupljena ta zemlja i kada, tuženik da je šutio, da je tražila od njih da vrate upis u prvobitno stanje, tuženikova supruga da je tražila da tu zemlju prodaju tužiteljice, što da je za tužiteljicu bio šok. Na posebno pitanje pun. tužiteljice, tužiteljica ponavlja da ona i njen suprug zemlju zv. Krč čiste od korova, smreke, čitavo vrijeme, redovno, kako stignu, a da su to zadnji put napravili prije otprilike 6 mjeseci. Navodi da joj tuženik ni za jednu ni za drugu česticu nije smetao posjed odnosno čišćenje ili korištenje, nije ni nju ni brata tjerao sa ovih nekretnina te da to nije bio slučaj. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužiteljica navodi da ona iza očeve smrti nije posebno vodila računa o brojevima čestica koje su bile očeve, da su oni djeca toga se prihvatili i sve prepustili majci da bi ostavili poslije da se riješi iza majčine smrti što je čije. Nakon što je majka umrla da su tek onda tražeći papire utvrdili da je ova J upisana kao očeva ostavina, a L nije. Njena dvojica dvojica braće koji su preminuli, da su bili bez nasljednika, jedan da je bio svećenik, drugi da nije bio oženjen i oni da su umrli bez nasljednika. Ovaj brat koji je bio svećenik da se zvao fra HF i da je preminuo prije 14 godina, a drugi brat da je umro 2013. godine i isti da se zvao CF. Navodi da ne zna kada je tuženik sa suprugom došao živjeti u selo, da je iskazala o tome kako ga je upoznala, a da prije toga za njega nije uopće čula.
Tuženik, star 77 godina, nesrodan sa tužiteljicom, navodi u svom iskazu da je rođen u mjestu Stanišić pored Sombora u Vojvodini, sada Republika Srbija, njegovi roditelji da su preminuli, otac A 1967. godine, a majka N 2006. godine, da su oni zajedno stalno stanovali u mjestu Stanišići i da nisu stanovali u mjestu Radunić, dakle, prebivalište tuženika i njegovih roditelja da je bilo u Vojvodini, gdje su mu roditelji i preminuli. Navodi da je sa nekih 10-ak godina života počeo dolaziti kod rodbine na more u mjesto Kaštel Sućurac, što se tiče mjesta Radunić odakle su njegovi porijeklom i gdje ima starinu, tamo su živjeli u obiteljskoj kući djed i baka, djed MF da je preminuo 1943. godine, a baka nakon toga 10 godina odnosno 1953. godine, tuženik da je rođen 1947.godine. Navodim da sam dolazio tamo nakon njihove smrti, samo povremeno kada bi bio kod rodbine u Kaštel Sućurcu, da ne znam koliko je to bilo puta jer je bilo iznimno rijetko. Što se tiče stare kuće odnosno starine koju je sada obnovio, [adresa], nakon djedove i bakine smrti ta kuća da je bila prazna, da nitko u njoj nije stanovao i ona da je propala radi nekorištenja, prvi put da je u Radunić došao iz Srbije nakon Domovinskog rata kada sam se odlučio vratiti za stalno odnosno preseliti u Hrvatsku i to da je bilo u lipnju 1998. godine. Sa suprugom da je došao u Kaštel Sućurac kod rodbine, te da je prvi put gore u Radunić otišao 2000. godine, tamo da je otišao kod susjeda MF, MF da je gore živio sve do prije 5-6 godina, isti da je preminuo. Što se tiče tog susjeda MF, on da mu je prilikom posjete pokazao tuženikovu obiteljsku kuću, tu starinu koja je bila u potpunosti obrasla šikarom i dračom, isti da mu je također pokazivao zemlje koje bi bile tuženikova djedovina, odnosno djedovina pok. djeda MF. Navodi da mu je pokazao veliki broj zemalja, negdje oko 33.000 m2 ukupno, da je on kasnije pristupio sređenju zemljišnoknjižnog stanja, a da su sve pokazane zemlje od strane MF bile neobrađene i nekorištene. Nadalje, 2002.godine da je počeo sređivati papire da bi pristupio sređenju obiteljske kuće 2010. godine, upoznao tužiteljičinu majku BF, njenog brata LF, navodi da je sa njima bio u dobrim susjedskim odnosima, da je i tužiteljicu gore upoznao kod njih, ali da je istu sretao rjeđe, s obzirom da ona gore nije živjela. Navodi da sa BF, LF i tužiteljicom nikada u tim kontaktima nije bilo nikakve priče o nekim njihovim zemljama pa da nikada niti riječi nisu kazali o dvije predmetne zemlje. Tužiteljica da je u svom iskazu navela da je ova zemlja 2422 zemlja zv. Krč, što da nije točno, ta zemlja da je pašnjak i da je ograđena suhozidom, čitavo vrijeme od prvog trenutka kada mu je MF pokazao ta zemlja da je bila zarasla u žbunje i da nije bila obrađivana pa tako ni do danas. To da mu je MF pokazao kao tuženikovo, ta zemlja da je površine, što je kasnije utvrdio 1.438 m2, da to tužiteljica traži za sebe. Druga zemlja da je čest. zem. [katastarska čestica] i ona je zemlja zv. Krč, a tužiteljica pogrešno navodi da bi to bila zemlja zv. Djanica, ona da je površine 579 m2, da nema ograde, da je nekultivirana čitavo vrijeme, obrasla i nekorištena. Navodi da je ona zemlja Krč zemlja koju su članovi obitelji tužiteljice koristili da bi preko te nekretnine došli do zemalja zv. O, a te zemlje O do kojih su oni dolazili preko Krča, koji nije L, da nije ona J o kojoj je iskazivala tužiteljica. Ove dvije čestice 2422 i 2379 da nisu međašne, da su udaljene jedna od druge sigurno 200-300 m. Dakle, navodi da tužiteljica nije upoznata sa okolnostima u pogledu tih zemalja. Kako nije bilo nikakvog govora o tome da bi bilo što pripadalo njima, sa njima da nije o tome bilo priče, a navodi da niti jedna zemlja koja je bila pokazana od strane MF da bi bila tuženikova djedovina nije bila obrađena i korištena od strane bilo koga, da je on izvršio upis u zemljišnim knjigama na tim nekretninama. Nakon toga da je zaista tužiteljica sa svojim suprugom pristupila kod njega prije podnošenja ove tužbe, ona da je kazala da bi ova zemlja površine 579 m2 bila njena, onu parcelu površine 1.438 m2 da uopće nije spominjala, ona da je za ovu parcelu od 579 m2 pričala da je njena majka prodala vola, da je to kupila od T, da bi to bilo njeno i u svakom slučaju, da je on radi dobrosusjedskih odnosa bio voljan vratiti upis na raniji, pa neka se utvrdi naknadno što je čije, međutim, kako je njen brat LF podnio tužbu protiv njega, to da je ostavio stanje upisa i navodi da je to njegovo. Ranije da je želeći vratiti stanje upisa na ranije zbog dobrosusjedskih odnosa dao izjavu i ovjerio izjavu u pogledu navedenog, međutim, to da je povukao i povlači upravo zbog podnesene tužbe i tužbi. Navodi da ni tužiteljici ni njenom bratu ne priznaje da bi bili vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] površine 1.439 m2 ali da bi isključivo radi dobrosusjedskih odnosa njima, pa kako se oni između sebe dogovore priznao da se briše kao vlasnik odnosno suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] površine 579 m2 k. o. [katastarska općina], zemlja zv. Krč, jer da je to zemlja koja njima služi da bi došli do drugih zemalja zv. O. Dakle, da je to njegov stav i ono što on navodi.
Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasnica za po 1/9 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje ZU 533 k. o. [katastarska općina]. Uvidom u zk izvadak priložen tužbi utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama na ove dvije čestice upisan tuženik 9/10 idealnog dijela, a izvjesna SF žena Ć za 12/20 dijela. Tužiteljica u iskazu navodi da za ovu SF nikada nije čula, da ne zna tko je ta osoba, a ona tužbu nije niti podnijela u odnosu na upisanu SF, samo spram tuženika za njegovih upisanih 9/10 idealnog dijela, iako u biti iz iskaza i očitovanja tužiteljice proizlazi da ona smatra da je čest. zem. [katastarska čestica] njeno vlasništvo u cijelosti, a što opet ukazuje na to da tužiteljica luta i sa zahtjevom i očitovanjem toga što u biti traži i pravnim osnovima stjecanja.
Tužiteljica i njen brat LF su zakonski nasljednici njihove majke BF.OF, iza njene smrti doneseno je rješenje o nasljeđivanju od strane Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu broj O-1160/16 od 28.rujna 2016.godine, ista je preminula **.**.2016.. Predmetne dvije nekretnine nisu navedene kao ostavina pok.majke tužiteljice u ovom rješenju o nasljeđivanju, dakle, istu su naslijedili tužiteljica i njen brat LF. Navedeno je da njenu ostavinu predstavljaju, između ostalog, kao izvanknjižno vlasništvo nekretnina u k. o. [katastarska općina], koje čine upis u posjedovni list broj 238 (navedene su pojedine čestice, ali ne i posebno predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Otac tužiteljice i LF, a suprug BF je bio OF.K koji je preminuo 1989.godine, iza njegove smrti doneseno je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-30/90 od 22.travnja 1991.godine, predmetne nekretnine nisu upisane u to rješenje kao ostavina pok.OF, rješenju o nasljeđivanju utvrđen je sastav ostavine, a spisu je priložen popis nekretnina na ime OF broj O- 30/90 (list 35 spisa), navedena je čest. zem. [katastarska čestica] ZU 355 za 4/20 dijela. Njega je naslijedila supruga BF, za cijelo.
Iz povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od 21.srpnja 2016.godine (list 65 spisa) proizlazi popis nekretnina unutar posjedovnog lista 238 k. o. [katastarska općina], pa tako i predmetna čest. zem. [katastarska čestica], neplodno, kamenjar, površine 579 m2, ista prelazi u posjedovni list 446 i upisuje se na SF za 12/120 dijela, VF za 9/20 dijela i PF za 9/20 dijela.
Za navesti je da je tužiteljica u tužbi navela da je obje nekretnine, pa tako i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 533 k. o. [katastarska općina], stekla kao isključiva i jedina vlasnica (a traži upis za 9/10 dijela upisanog na ime tuženika, dok ne podnosi tužbu za ostali idealni dio upisan na, njoj nepoznatu osobu, SF) od svoje pok.majke BF koja je vlasništvo stekla temeljem dosjelosti vršenjem kvalificiranog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Dakle, pravni osnov stjecanja istaknut u tužbi za obje predmetne nekretnine je stjecanje temeljem zakona, temeljem dosjelosti, dok u svom iskazu navodi je ovaj čest. zem. [katastarska čestica] (zvana J, a što je očito pogrešan naziv te zemlje) pripala u cijelosti njenom bratu LF, temeljem njihovog dogovora nakon smrti njihove majke BF. Za navesti je dakle, da tužiteljica sama u svom iskazu navodi da nije stvarna vlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da sa ovom zemljom nema ništa i da istu ne traži kao vlasnica. Dakle, sama tužiteljica pobija svoje navode u svom iskazu i za navesti je da je njen iskaz bio po nju nepovoljan, ali nije ostavila dojam osobe koja ne zna o čemu govori, kratko rečeno, u pogledu predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ista se zaista očitovala da njoj ta zemlja ne pripada ni na kakav način, ničim nije dokazala da je njen zahtjev u odnosu na ovu nekretninu osnovan, dapače. Nije bilo mjesta izvesti dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice, jer je tužiteljica saslušana na istom ročištu za glavnu raspravu na kojem je saslušan i tuženik, u njen iskaz se u smislu razjašnjenja i rasvjetljivanja svih detalja, uložilo sve što je bilo moguće uložiti, kratko rečeno, tužiteljica sama navodi da njoj ne pripada čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pored okolnosti što nije dokazala niti da je njena prednica stekla ovu nekretninu temeljem dosjelosti. Za navesti je da je upravo tužiteljičin brat LF podnio pred ovim sudom tužbu u predmetu pod brojem P-6369/16, spram istog tuženika, u tužbi, koju je LF povukao, navedeno je da je tu česticu stekao tužiteljičin i njegov otac Stipe Muslim 1965.godine od NF i stupio u posjed iste. LF je ovu tužbu povukao, a podnošenjem iste smatrao je da ova nekretnina pripada njemu u odnosu na upisane vlasnike, sama tužiteljica navodi da bi po njoj ova nekretnina bila isključivo i stvarno vlasništvo njenog brata LF, dakle, ne i njeno. Radi navedenog je zahtjev tužiteljice vezano za 9/10 čest. zem. [katastarska čestica] ZU 533 k. o. [katastarska općina] valjalo odbiti kao neosnovan. Pravni osnov stjecanja naveden u tužbi je dosjelost, dok sam LF, brat tužiteljice u svojoj tužbi koju je kasnije povukao navodi da je istu kupio njegov i tužiteljičin otac RF od NF, za koju se ne zna tko je i koja nikada nije bila upisana vlasnica ove nekretnine, pa, sve i da je ĐF ovu nekretninu kupio od NF, ničim nije dokazano da je to kupio od stvarne vlasnice odnosno da je NF bila vlasnica ove zemlje, dapače. Svakako, tužiteljica osobno sa ovom nekretninom nema ništa u smislu stjecanja prava vlasništva na svoje ime, to je ista uredno i jasno iskazala pred sudom.
Što se tiče druge predmetne nekretnine- čest. zem. [katastarska čestica] ZU 533 k. o. [katastarska općina], tužiteljica u tužbi navodi da je stekla od svoje majke BF koja je istu stekla dosjelošću, dakle, temeljem zakona, dok u svom iskazu tužiteljica navodi da su njeni roditelji BF i ĐF, kada je tužiteljica bila stara 15-ak godina, kupili, prodavši bika, od prodavatelja RF koji je pokojni, a da ne zna je li mu to prezime ili nadimak i kada je preminuo. Dakle, tužiteljica miješa dva osnova stjecanja, u tužbi i svom iskazu i očito ostaje kod navoda da su njezini roditelji kupili ovu česticu, pašnjak od prodavatelja RF. Za navesti je da se uopće ne zna tko je RF i temeljem čega bi isti bio vlasnik ove nekretnine, pored okolnosti što nema nikakvog pisanog traga, ugovora, priznanice, toj kupoprodaji. Sve i da su roditelji tužiteljice ovu zemlju posjedovali, isti bi bili nepošteni posjednici, kao mještani sela Radunić isti su očito dobro znali da je i ova čestica vlasništvo prednika tuženika, MF koji je preminuo 1943.godine, a kod okolnosti da su se nasljednici, otac tuženika, odselili iz Radunića i da nisu ostali na djedovini, došlo je, ukoliko je došlo, do posjeda koji je nepošten, dakle, nema potrebnu karakteristiku da bi se uopće moglo govoriti o stjecanju prava vlasništa temeljem zakona, a to je poštenje. Nepošten posjednik ne može nikada i ni na kakav način steći pravo vlasništva dosjelošću i to je ovdje slučaj, dakle, svi su očito u selu znali što je imovina MF, da su njegovi sin i snaha otišli u Vojvodinu gdje se tuženik rodio i da su tamo i ostali, očito nije bilo za očekivati da se tuženik vrati u Radunić, na djedovinu u smislu stanovanja, da će isti početi utvrđivati što je njegovo odnosno što je vlasnost njegovih prednika, u selu. Dakle, ničim tužiteljica nije dokazala da su njeni roditelji ovu nekretninu kupili od toga RF, za kojeg se ne zna tko je a posebno nije dokazano da je isti bio vlasnik ove nekretnine, niti da su bili pošteni posjednici kroz zakonom predviđeno vrijeme. U ovom slučaju nema nikakvog traga toj kupoprodaji, a to se zaista ne može na kvalitetan način, u ovom slučaju i radi velikog proteka vremena, dokazivati putem svjedoka i samo svjedoka. Osoba koju tužiteljica označava kao RF, a nije ni poznato kako se uopće prezivao i kada je preminuo, nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik ove nekretnine, a niti u katastru kao posjednik iste, dakle, tužiteljica nije dokazala niti tu kupoprodaju, nije dokazala da je nekretnina od strane njenih prednika bila stečena od vlasnika, a iz svih izvedenih dokaza proizlazi da ukoliko je ista bila u posjedu prednika tužiteljice u smislu sijanja pšenice, zobi, kukuruza… to je očito bilo kraće vrijeme i za to stvarni vlasnik nije niti znao niti mogao znati, prednici tuženika.
Prema stavu ovog suda, ovako nešto se, kod očitovanja i neuvjerljivosti same tužiteljice, ne može dokazati saslušanjem svjedoka, jer je već i sam tuženik priložio ovjerene izjave rođaka i poznanika, a sud i ne temelji odluku na tim pisanim izjavama jer iz svih dokaza i očitovanja samih stranaka proizlazi da zahtjev tužiteljice niti u odnosu na ovu nekretninu nije osnovan. Iskaz tužiteljice pred sudom nije logičan i uvjerljiv, sud u potpunosti poklanja vjeru iskazu tuženika koji je pred sudom dao logičan, uvjerljiv i životan iskaz. Sama tužiteljica u svom iskazu navodi da su njeni roditelji nakon kupnje ove zemlje novcem dobivenim od prodaje bika, počeli istu obrađivati sadnjom pšenice, zobi, kukuruza, da na zemlji nije bilo vode niti bunara, da nisu posađena nikakva stabla niti voćke. Tuženik pak navodi da su sve zemlje kada je došao u Radunić nakon Domovinskog rata bile neobrađene i zarasle, pa tako i ova zemlja koja je bila zarasla u žbunje, neobrađena, ograđena suhozidom i očito da je ista ranije, davno, bila pašnjak i kamenjar, a tužiteljica ničim nije dokazala da su ovu zemlju njeni roditelji kupili od vlasnika i da su bili pošteni posjednici iste, dapače, da su istu kupili od vlasnika, upisali bi se kao vlasnici kupljene nekretnine u zemljišnim knjigama temeljem tog pravnog posla. Ovako, desetljećima nakon te kupoprodaje o kojoj tužiteljica iskazuje, tužiteljica podnosi ovu tužbu spram tuženika (ne i upisane SF), držeći sebe isključivom vlasnicom ove nekretnine. Dakle, za navesti je da, sve i da je majka tužiteljice stekla na valjan način ili pravnim poslom ili temeljem zakona ovu nekretninu, svejedno bi i tužiteljica i njen brat LF naslijedili svoju majku kao njeni zakonski nasljednici, a njihovog pisanog sporazuma u tom pravcu nema. Sve i da su tužiteljica i njen brat LF dogovorili da se LF neće tužiteljici "dirati" u njeno pravo vlasništva ove nekretnine i da ista po njemu pripada tužiteljici u cijelosti, svejedno, tužiteljica nije stekla niti mogla steći pravo vlasništva iste niti u jednom dijelu, pa niti onom upisanom na tuženika u zemljišnim knjigama za 9/10 dijela.
Sud prihvaća kao logičan navod tuženika vezano za danu i ovjerenu izjavu tuženika od 12.siječnja 2021.godine, kojom je svoj udio od 9/10 čest. zem. [katastarska čestica] vratio iz sadašnjeg posjedovnog stanja u prethodno posjedovno stanje, na ime majke tužiteljice, koju je izjavu kasnije opozvao. Tuženik je obrazložio sve okolnosti davanja i opoziva izjave za ovu česticu, ali da bi isključivo radi dobrosusjedskih odnosa tužiteljice i njenom bratu LF, kako se oni između sebe dogovore, priznao brisanje svog upisanog dijela od 9/10 na ovoj čestici, jer im ta zemlja služi da bi došli do drugih njihovog zemalja, zv.O. Dakle, ova okolnost predstavlja dobru volju tuženika, vezano za sve okolnosti slučaja i dobrosusjedske odnose u selu, ali se ta izjava ne odnosi na tužiteljicu jer je već sama tužiteljica u svom iskazu pred sudom navela da ona ne polaže nikakva prava na ovu česticu jer bi ista bila stvarno vlasništvo njenog brata LF, sukladno njihovom dogovoru, a da tome i nije tako, vezano za ovaj dogovor, svejedno tužiteljica nije dokaza da bi istu mogla steći temeljem valjanog pravnog posla sa vlasnikom iste koji proizvodi pravne učinke ili temeljem zakona.
Za navesti je i to da je sud izvršio uvid u web stranicu Državne geodetske uprave "Uređena zemlja" i da je utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica] površine 4316 m2 ukupno, zemlja zvana "Krč", ista je neobrađena, bez ikakve građevine i očito može služiti i služi samo eventualno kao pašnjak, što je i upisana namjena iste. Druga nekretnina, čest. zem. [katastarska čestica] je zemlja zvana "Dionica" i ima površinu od 579 m2, nema nikakvih građevina na istoj, neobrađena je i zarasla, a upisana je kao kamenjar. Stanje upisa prava vlasništva na ove dvije nekretnine je ista i danas i u vrijeme podnošenja tužbe, za 9/10 idealnog dijela na tuženika, za 1/10 idealnog dijela na SF.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak potreban za vođenje parnice, tuženiku je obistinjen trošak zastupanja na tri održana ročišta, po 200,00 eura, što ukupno zbrojeno daje iznos od 600,00 eura, ovaj iznos tužiteljica je obvezana isplatiti tuženiku na ime naknade parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a preostali trošak tuženiku nije obistinjen jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 3. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika
