REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1252/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja RS iz [adresa], državljanina Sjedinjenih američkih država, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Gaj 2, Duboševica, kojega zastupa ĆS, službena osoba, radi otkaza kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske, 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, BROJ: 511-07-32-23-2, KLASA: NK UP/I-216-04/23- 04/148 od 9. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, BROJ: 511-07-32-23-2, KLASA: NK UP/I- 216-04/23-04/148 od 9. rujna 2023., u točki I. izreke određeno je da se tužitelju, rođenom **.**.1979., u mjestu Minnesota, Sjedinjene američke države (USA), nositelju putne isprave Sjedinjenih američkih država serijskog broja: [serijski broj], izdane 30. studenog 2017., otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 (jednog) mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen. Sukladno točki 2. izreke rješenja, tužitelju kao državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od sedam (7) dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvoga dana od dana dostave tog rješenja, dok je točkom 3. izreke rješenja određeno da će se tužitelj prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku za dobrovoljni odlazak. U skladu s točkom 4. izreke rješenja tužitelj je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj podnosi tužbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Ističe da gramatičko-teleološkim tumačenjem odredbe članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20., 114/22., 151/22.), na kojoj se temelji predmetno rješenje, proizlazi zaključak kako se pod istu odredbu mogu podvrgnuti činjenični opisi radnji koje su se već prethodno zbile, drugim riječima, postojanje valjanih razloga za otkaz kratkotrajnog boravka izričito je ograničen na radnjama koje su dovršene. Također, tužitelj smatra kako mora postojati opravdana sumnja da netko nije koristio, a ne i opravdana sumnja kako netko neće koristiti, kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu dok tuženik unaprijed, iznošenjem vlastitog predviđanja budućeg mogućeg činjeničnog stanja o činjenju prekršaja, tužitelju rješenjem otkazuje kratkotrajni boravak i izriče zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Smatra da je za postojanje pretpostavke otkaza kratkotrajnog boravka, prvenstveno potrebno utvrditi da je državljanin treće zemlje prijavio namjeravanu svrhu boravka u Republici Hrvatskoj (što tuženik ne utvrđuje), a potom usprkos prijavljenoj svrsi, kratkotrajni boravak koristio protivno istoj, a što tuženik nije učinio. Nadalje, tužitelj smatra da tuženikovo prejudiciranje budućih radnji tužitelja (kao navodnog sljedbenika Liberlanda), samo po sebi nije inkriminirajuće te isto ne predstavlja stadij opravdane sumnje o mogućem počinjenju prekršaja. Tvrdi da je područje Gornje Sige područje čiju teritorijalnu pripadnost tek treba utvrditi u postupku rješavanja spora između Republike Hrvatske i Republike Srbije (a da nikako ne predstavlja područje unutar Republike Hrvatske kako to implicira tuženik), odnosno u ovom trenutku predstavlja dio zemljišne površine koje prema međunarodnom pravu ima značaj (lat.) terra nulliusa. Dalje navodi da područje Gornje Sige ne potpada pod državnu vlast Republike Hrvatske i Republike Srbije, o čemu su očitovanje dostavili Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar nekretnina Beli Manastir te Služba za katastar nepokretnosti Sombor, Republika Srbija gdje u bitnome oba tijela navode da isto područje nije u službenoj evidenciji nijednog katastarskog odjela, što konkretno znači kako ne postoji suverena vlast ni jedne od navedenih zemalja na tom području. Dodatno, smatra kako činjenicu ne postojanja državne vlasti nad navedenim područjem prikazuje i prostorni plan „Kopački rit" (Park prirode), u kojem sporno područje nije prikazano kao područje u sastavu Republike Hrvatske. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, obavljanjem očevida na licu mjesta uz vještaka mjernika, saslušanjem u svojstvu svjedoka ES, TS, AS i MS. Zaključno, predlaže poništiti osporavano rješenje uz nadoknadu troškova upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Navodi kako je osporeno rješenje doneseno na temelju članka 56. Zakona o strancima, a činjenično stanje utvrđeno je na temelju izjave tužitelja, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu zatjecanja tužitelja. Navodi da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao rent-a- car vozilom iz Mađarske 7. rujna 2023., nakon čega je u Zmajevcu, po prethodnom dogovoru, preuzeo bicikl od aktivista virtualne, nepostojeće države zvane „ Slobodna Republika Liberland" – eng. "Free Republic of Liberland" (dalje: Liberland), te istim došao na nasip Dunav-Drava, s namjerom odlaska na područje tzv. Liberlanda (Gornja Siga), na kojem području se, od 2015., okupljaju sljedbenici tzv. Liberlanda. Nadalje, kao razlog odlaska na područje Gornje Sige tužitelj je u postupku naveo da je namjeravao sudjelovati na rođendanskoj proslavi samoproglašenog predsjednika tzv. Liberlanda, ES. Napominje da sljedbenici navedene nepostojeće države na području Gornje Sige od 2015. smišljeno i planski provode razne provokativne aktivnosti na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njezine sigurnosti, kao i sigurnosti susjednih država, ignoriraju i osporavaju službena rješenja hrvatskih institucija, otežavaju redovne poslove policijskim službenicima te uznemiruju lokalno stanovništvo. U vezi toga, da je u navedenom vremenu na tom području, samo od strane policije, evidentirano preko osamdeset raznih vrsta prekršaja te procesuirano sukladno zakonskim propisima, dok je tijekom 2023. na području Gornje Sige zabilježeno preko trideset raznih protupravnih radnji, zbog kojih su sljedbenici tzv. „Liberlanda" procesuirani od strane policijskih službenika, raznih inspekcija Državnog inspektorata, Lučke kapetanije te Službe šumarske i lovne inspekcije. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako je pravilno zaključio da tužitelj nije opravdao svrhu kratkotrajnog boravka, odnosno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije i neće koristiti u turističke svrhe te shodno utvrđenim razlozima za otkaz kratkotrajnog boravka pravilno proveo postupak i donio osporeno rješenje.

3.1. Dakle tužitelj ne osporava da je svrha boravka bila poduzimanje radnji kojima je cilj promoviranje virtualne, nepostojeće države tzv. Liberland. Ističe kako se prilikom kontrole boravka državljana trećih zemalja utvrđuju svih pet razloga koji obvezuju tuženika na donošenje rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka, što znači da se, između ostalog, utvrđuje i opravdanost svrhe i uvjeta ulaska i kratkotrajnog boravka. Smatra netočnom tvrdnju tužitelja da za donošenje rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka mora postojati opravdana sumnja da netko nije koristio, a ne i opravdana sumnja kako netko neće koristiti kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu. Nadalje, tuženik zaključuje kako se boravak tužitelja ne može smatrati turističkim boravkom, odnosno kako postoji sumnja da će tužitelj tijekom svog boravka činiti prekršaje (nezakonito kampiranje na području Gornje Sige). Osim toga, ističe da je postojala i sumnja kako će tužitelj obavljati razne poslove na području Gornje Sige, bez radnopravne dokumentacije. Slijedom navedenog, tuženik je zaključio da postoji opravdana sumnja kako tužitelj svoj boravak neće koristiti u namjeravane (turističke) svrhe, pri čemu nezakonito kampiranje, odnosno nezakoniti rad ne potpadaju pod turističke svrhe, zbog čega je donio rješenje u skladu s člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima, kojim su propisani razlozi za otkaz kratkotrajnog boravka, odnosno kojim je u točki 5. propisano je da će državljaninu treće zemlje otkazati kratkotrajni boravak ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu, dok je točkom 2. propisano da će državljaninu treće zemlje otkazati kratkotrajni boravak ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka.

3.2. Tuženik smatra kako tužitelj želi anakronim i netočnim tumačenjem međunarodnog prava područje Gornje Sige prikazati kao ničiju zemlju (lat. terra nullius), odnosno stvaranje novog međunarodnog subjekta „Slobodna Republika Liberland". Ističe da takvo tumačenje ne odgovara stvarnom međunarodnopravnom teritorijalnom statusu spomenute lokacije zato što je ta lokacija (pored još nekoliko uz obale Dunava) predmet pregovora o točnom i konačnom razgraničenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije te ujedno i zato što dvije susjedne države nikada nisu smatrale tu lokaciju ničijom zemljom. Također naglašava da je do okončanja postupaka razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije navedeno područje, sukladno bilateralnom dogovoru između dvije države, pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti. Napominje da se i diplomatske putne isprave koje (online) izdaje tzv. „Free Republic of Liberland", na službenoj stranici Europske komisije nalaze na popisu izmišljenih putnih isprava (Fantasy passports). Dodaje da su u provedenom postupku uzete u obzir okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, nakon čega je, na temelju individualne procjene i u skladu s pravilom razmjernosti, doneseno osporeno rješenje. Vezano uz članak 56. stavak 2. Zakona o strancima ističe da je izrečena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj određena na temelju navedenih okolnosti i u skladu je s propisanim zakonskim rasponom, a traje od 27. rujna 2023. do 27. prosinca 2023. Odredba vezana uz napuštanje EGP-a primijenjena je sukladno članku 184. stavku 1. Zakona o strancima, koji istu propisuje kao obaveznu za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi, dok je rok za povratak određen u trajanju od sedam dana, sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima, jer je tužitelj posjedovao važeću putnu ispravu i nisu postojale smetnje za povratak iz članka 182. Zakona o strancima. Zaključno, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je 3. prosinca 2024. održao raspravu kako bi, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude svakoj stranki dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja (na daljinu, putem platforme ZOOM, primjenom članka 89. stavak 2. ZUS-a) i službene osobe tuženika.

5.1. Opunomoćenik tužitelja je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te u spis i za protivnu stranu priložio dopis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 30. kolovoza 2024. i dopis Županijskog suda u Osijeku u predmetu poslovni broj R2-21/2024-2 od 09. rujna 2024., iz kojih smatra da proizlazi da državna tijela Republike Hrvatske, kao i tuženik i ovaj sud, nemaju jurisdikciju u predmetnom postupku. Nadalje, isti je izjavio da tužitelj ostaje i kod prijedloga za izvođenjem dokaza iznesenih u tužbi i predlaže da sud izvrši uvid u predmetne spise odnosno odluke, te da sud provede i dokaz grafološkog vještačenja potpisa osporavanog rješenja radi utvrđenja vjerodostojnosti istoga. U odnosu na dostavljeni odgovor na tužbu opunomoćenik tužitelja naveo je da tuženik, pozivajući se na primjenu čl. 56. Zakona o strancima, pogrešno zaključuje da tužitelj nije imao namjeru koristiti boravak u svrhe koje nisu turističke odnosno da bi sudjelovao u smišljenom i planskom provođenju provokativnih aktivnosti kao sljedbenik tzv. Liberlanda te da je imao namjeru za činjenje prekršaja; nadalje, u odnosu na pitanje jurisdikcije opunomoćenik tužitelja naveo je da note između Ministarstva vanjskih poslova na koje se poziva tuženik ne predstavljaju akt međunarodnog prava odnosno međunarodnog ugovora sukladno Ustavu, a također i geografsko područje na koje se tuženik poziva pobijanim rješenjem nije područje katastarski evidentirano u Republici Hrvatskoj dok se granice Republike Hrvatske mogu mijenjati samo odlukom Sabora Republike Hrvatske; sukladno čl. 113. ZUS-a zatražio je odgodu ročišta radi mogućnosti razgledanja spisa i dostave spisa tuženika.

5.2. Obzirom da sud nije našao da ne bi bio stvarno nadležan za postupanje u ovoj upravnoj stvari (kao i mjesno nadležan) sud je nastavio s postupanjem.

5.3. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te je izjavila da se protivi izvođenju dokaza grafološkim vještačenjem potpisa službene osobe obzirom da je osporavano rješenje potpisao po ovlaštenju službujući djelatnik Postaje granične policije Beli Manastir. Nadalje, službena osoba u spis je priložila i presudu javno objavljenu na stranicama Vrhovnog suda, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Ppž-564/2024 od 3. srpnja 2024. u kojoj je u točkama 6, 6.1. i 6.2. zauzet stav o jurisdikciji državnih tijela Republike Hrvatske na području Gornje Sige.

5.4. Opunomoćenik tužitelja predložio je odgodu ročišta i kako bi se mogao očitovati na navedenu presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske.

5.5. Sud nije odgodio ročište radi mogućnosti razgledavanja spisa tuženika, obzirom da je tužitelj usmeno na raspravi upoznat sa cjelokupnim sadržajem spisa tuženika, koji se sastoji od tužitelju poznatih nota Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike Srbije, te zapisnika o uzimanju izjave sastavljen u prostorijama tuženika 9. rujna 2023. u nazočnosti tužitelja osobno. Slijedom navedenog sud nije smatrao da su ispunjeni uvjeti za potrebu odgode ročišta radi mogućnosti razgledavanja spisa, također i primjenom članka 8. ZUS-a. Tako odredba članka 113. stavak 1. ZUS-a propisuje da stranke imaju pravo obavijestiti se o tijeku spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim akata koji su označeni određenim stupnjem tajnosti. Nacrti sudskih odluka i pripremni tekstovi izrađeni tijekom rada na predmetu nisu sastavni dio spisa. Nadalje, tužitelj pogrešno tumači i odredbu članka 48. stavak 3. ZUS-a iz koje proizlazi obveza tuženika na dostavu odgovora na tužbu, u kojemu se treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode; uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti sve dokaze kojima raspolaže. Dakle, iz sadržaja navedenih odredbi ZUS-a ne proizlazi obveza suda, kao ni tuženika, da tužitelju dostavlja spis upravnog postupka, kao ni presliku istoga.

5.6. Nadalje, sud nije prihvatio prijedlog opunomoćenika tužitelja za odgodom ročišta radi mogućnosti očitovanja na navedenu presudu Visokog prekršajnog suda, obzirom da u navedenim točkama obrazloženja nije riječ o opunomoćeniku tužitelja nepoznatom stavu o jurisdikciji državnih tijela Republike Hrvatske na spornom području.

5.7. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a, sud je na navedenom ročištu odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge: saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, očevida na licu mjesta uz vještaka mjernika, saslušanje svjedoka ES, TS, AS i MS, te dokaz grafološkog vještačenja potpisa službene osobe na osporavanom rješenju, također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, obzirom da navedeni dokazi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ovoga spora, odlučne činjenice moguće je utvrditi uvidom u spis tuženika, te su (djelomično) postavljeni i s ciljem odugovlačenja spora.

5.9. Sud nije provodio dokaz grafološkim vještačenjem potpisnika donositelja rješenja jer je u odnosu na pitanje potpisnika rješenja evidentno da je isto potpisano po službenoj osobi, uz ovlaštenje načelnika.

5.10. Nadalje, sud nije smatrao potrebnim niti pribavljanje podatka od Hrvatskog Sabora o tome nalazi li se sporno područje Gornje Sige na teritoriju Republike Hrvatske, budući da predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice Republike Hrvatske.

5.11. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja na okolnosti boravka, jer je odlučne činjenice moguće utvrditi iz sadržaja izjave tužitelja dane na zapisnik tuženika. Također, tužitelj je bio dužan napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 7 dana od primitka osporavanog rješenja te bi daljnje odgađanje rješavanja ovog spora bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a i uzrokovalo bi nepotrebne troškove.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

7. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 1. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava osječko-baranjske, Postaja granične policije Beli Manastir, 9. rujna 2023., po službenoj dužnosti donijelo je osporeno rješenje o otkazu kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske tužitelja, koji je zatečen 9. rujna 2023. na nasipu Dunav –Drava, te je policijskim službenicima naveo da mu je namjera bila biciklom (posuđenim od aktivista tzv. Liberlanda) doći na rođendansku proslavu ES, predsjednika tzv. Liberlanda.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je 9. rujna 2023. tuženik sastavio zapisnik, KLASA: NK UP/I-216-04/23-04/148, URBROJ: 511-07-32-23-1, o obavljenom nadzoru zakonitosti kretanja i boravka stranca, čiji je sastavni dio izjava prethodno citiranog sadržaja tužitelja, pri čemu je predmet nadzora bilo utvrđivanje zakonitosti ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je također izjavio da nema odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a te da u Republici Hrvatskoj nema članova uže obitelji, kao ni drugih veza s Republikom Hrvatskom.

10. Notom broj 4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, obavještava se Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije o provođenju nadzora i kontrole na području Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a radi osiguranja nadzora vanjske granice Republike Hrvatske s obzirom na to da je vanjska granica Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013. ujedno vanjska granica Europske Unije, a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Diplomatskom notom No 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije primilo je na znanje tu obavijest i navelo da dijeli mišljenje da će se uspostavljanjem vlasti i nadzora na tom dijelu teritorija spriječiti proglašavanje ničije zemlje (terra nullius) i onemogućiti zaposjedanje i ilegalno kretanje osoba. U obje diplomatske note izražena je spremnost svake strane za daljnje pregovore o utvrđivanju granice, te iste obvezuju države u čije ime su upućene.

10.1. Diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, te se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području. „Diplomatska nota je formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država. Uvijek se predaje u pisanom obliku, piše u trećem licu; ima službeni karakter i njezin sadržaj pravno obvezuje državu u čije je ime upućena. Razmjena nota općenito je prihvaćen način međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova pojedinih država, između diplomatske misije države šiljateljice i ministarstva vanjskih poslova države primateljice, a također između pojedinih diplomatskih misija u istoj državi primateljici.“ (Citiranje: nota. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024.). U svezi s navedenim valja istaknuti i da se preko razmjene nota može uspostaviti i međunarodni ugovor, te je razmjenu nota moguće interpretirati kao (ovdje) dvostrani međunarodni pravni ugovor. Navedeno je također istovjetno utvrđeno u priloženoj presudi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Ppž-564/2024 od 3. srpnja 2024.

11. Kratkotrajni boravak je boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama (članak 55. stavak 1. Zakona o strancima).

12. Sukladno članku 56. stavku 1. Zakona o strancima, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: 1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, 2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, 3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, 4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj, 5. postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se rješenjem iz stavka 1. toga članka određuje zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.

13. Prema članku 184. stavku 1. Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Sukladno stavku 3. toga članka, prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana, dok je stavkom 6. toga članka propisano da rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanja kazne zatvora.

14. Ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak (članak 186. stavak 2. Zakona o strancima).

15. Zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen (članak 192. stavak 7. točka 1. Zakona o strancima).

16. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, odnosno činjenice da je tužitelj, kao državljanin treće zemlje, zatečen na prethodno opisani način u boravku u Republici Hrvatskoj, pojavila se opravdana sumnja da tužitelj kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Naime, iz citirane izjave tužitelja na zapisnik, KLASA: NK UP/I- 216-04/23-04/148, URBROJ: 511-07-32-23-1, od 9. rujna 2023., razvidno je da narav njegovog boravka nije bila (samo) turizam u Republici Hrvatskoj, već je isti ciljano došao s namjerom posjete tzv. Liberlandu i njegovim pristašama i promotorima. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju (pravilno) rješenjem otkazao kratkotrajni boravak i odredio povratak iz Republike Hrvatske na temelju članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.

17. Suprotno tumačenju tužitelja, sud smatra da je u postupanju tužitelja 9. rujna 2023. i namjeri sudjelovanja u aktivnostima pristaša tzv. Liberlanda ostvaren uvjet za primjenu članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima. To stoga što postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu, odnosno u turističke svrhe, nego je namjeravao ući na područje takozvanog Liberlanda, pri čemu sljedbenici navedene nepostojeće države primarno ne poštuju nadležna tijela Republike Hrvatske, kao ni nadležnost istih za postupanje, nesporno su zatečeni u brojnim prekršajima (podaci razvidni iz e-spisa), te predstavljaju štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.

18. Stoga, sukladno zakonskom izričaju iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima, postoji osnova za otkazivanje kratkotrajnog boravka. U odnosu na tuženikov navod da postoji opravdana sumnja da tužitelj neće (dakle, ubuduće) koristiti kratkotrajni boravak u namjeravanu svrhu, tuženik je pojasnio u odgovoru na tužbu navodeći da postoji opravdana sumnja da tužitelj nije i neće koristiti kratkotrajni boravak u turističke svrhe. Dakle, radi se o stavu tuženika da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak već nije korišten u namjeravanu svrhu, a uz to iznosi predviđanje da postoji opravdana sumnja da on neće biti korišten ni ubuduće. Shodno navedenome, nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu tvrdnje tužitelja vezane uz gramatičko-teleološko tumačenje članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.

19. U odnosu na prigovor jurisdikcije državnih tijela Republike Hrvatske, za naglasiti je da predmet ovoga spora nije utvrđivanje državne granice, nego otkaz kratkotrajnog boravka i povratka iz Republike Hrvatske. Takozvana "Slobodna Republika Liberland" nije međunarodno priznata država, stoga nema nikakvu vlast na području na kojemu tužitelj tvrdi da se ona nalazi. Također valja istaknuti da se ne radi o „ničijoj zemlji“ jer međunarodno pravo ne počiva na načelu ničije zemlje (terra nullius). Radi se o prostoru o kojemu se vode pregovori o razgraničenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije, kao sljednica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, pod čiji je teritorij to područje potpadalo. Stoga sud zaključuje da postoji ovlast i jurisdikcija tuženika da donese osporeno rješenje.

20. Glede tužbenog navoda da navedeni prostor nije u službenoj evidenciji Područnog ureda za katastar nekretnina Beli Manastir niti Službe za katastar nepokretnosti Sombor, Republika Srbija, za zaključiti je da će se dovršetkom pregovora i točnim utvrđenjem državne granice urediti i stanje u katastrima obje države glede predmetnog područja.

21. Neosnovane su tvrdnje tužitelja kako tuženik selektivno, nezakonito, arbitrarno i samovoljno sankcionira osobe koje se mogu povezati s tzv. Liberlandom. Naprotiv, sud smatra da je tuženik postupao u potpunosti unutar svojih zakonskih ovlasti te da tužitelj nije dokazao postojanje nezakonitog, arbitrarnog niti samovoljnog sankcioniranja tužitelja, kao ni ikakve elemente diskriminacije.

22. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

23. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

23.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku