REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2225/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 2 AA iz [adresa], 10 El Gavilan Rd,Orinda, CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ad. 1 PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Bogdanu Srdeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o. Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. studenog 2024. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 3. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima ad.1 PA i ad.2 OA, solidarno isplatiti tužiteljima ad.1 ČA i ad.2 ŽA, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iznos od 67.100,00 CAD u protuvrijednosti eura prema prodajnom tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 11.rujna 2016.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 da solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužiteljima ad.1 i ad.2 parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.941,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 7.rujna 2021.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su tuženici sa pokojnim ocem tužitelja CA dana **.**.2013. godine kao zajmodavcom sklopili pisani Ugovor o zajmu (dalje: Ugovor). SA da je imenovao tužiteljicu ad.1 izvršiteljicom njegove posljednje volje i oporuke sastavljene dana 15.02.2009. godine, a njegovi nasljednici da su upravo tužitelji. Temeljem predmetnog Ugovora SA, kao zajmodavac, da je pozajmio tuženicima, kao zajmoprimcima, iznos od 67.100,00 CAD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Predmetni Ugovor o zajmu da je sklopljen s rokom otplate od 3 godine, a taj rok da je istekao 10.09.2016. godine. Tužitelji ističu kako u periodu od 3 godine, tuženici nikada nisu osporavali postojanje predmetnog zajma. Čak štoviše, da su čitavo vrijeme pokojnog gospodina SA, lažno uvjeravali kako će predmetni iznos vratiti do isteka dogovorenog roka od 3 godine, dovodeći ga time u zabludu. Po isteku navedenog roka, SA, te po njemu tužiteljica ad.1 da su nebrojeno puta, što usmeno, što pisanim putem, pozivali tuženike, na plaćanje, tj. povrat zajma. Tuženici da nisu pozajmljeni novac vratili do dana podnošenja ove tužbe. Tužiteljica ad.1 da je tuženicima, svakom pojedinačno, putem punomoćnika poslala pisanu opomenu, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, dana 25.03.2021. godine, no isti da nisu postupili po opomeni, niti podmirili svoje dospjelo dugovanje. Tuženici da su predmetnu opomenu zaprimili 29.03.2021. godine, te da na istu nisu dostavili odgovor. Radi navedenog tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužiteljima ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JA iz [adresa], 10 El Gavilan Rd, Orinda, CA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 67.100,00 CAD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 11.09.2016. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JA iz [adresa], 10 El Gavilan Rd, Orinda, CA, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknade trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana." Svojim podneskom od dana 5.svibnja 2023.godine tužitelji preciziraju svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.

U svom odgovoru na tužbu tuženici navode da je zahtjev tužitelja neosnovan, da tužitelji nisu državljani Republike Hrvatske, temeljem čl. 61. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu predlažu sudu da naloži tužiteljima da radi osiguranja troškova postupka na žiroračun suda predujme iznos od 40.000,00 kuna. Tužitelji da uz tužbu nisu dostavili dokaz da je SA preminuo i da su oni proglašeni njegovim nasljednicima. Uz tužbu da je dostavljena oporuka SA iz 2009. godine, što da ne znači da je ista bila na snazi u vrijeme njegove smrti, obzirom da je poznato da ostavitelj može u svako vrijeme svoju oporuku opozvati. Stoga da je potrebno dostaviti dokaz da je SA preminuo i da su tužitelji utvrđeni kao njegovi nasljednici, pa se za sada ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ukoliko je točno da je SA preminuo, da su točni navodi da su tuženici s njim potpisali dokument naziva IZJAVA-UGOVOR temeljem kojeg su se obvezali gospodinu SA vratiti iznos od 67.100,00 CAD. Međutim, navedena izjava da ne predstavlja pravu volju ugovornih stranaka, obzirom da SA davanje navedenog iznosa novca nije smatrao zajmom. Naime, tuženik ad.1. da je došao 2010. godine u Kanadu temeljem radne dozvole radeći kao geodet. U Kanadi da je upoznao prednika tužitelja, obzirom da je suprug tuženikove rodice njegov prvi rođak. Nakon njihovog upoznavanja i nekoliko susreta prednik tužitelja da mu je samoinicijativno ponudio financijsku pomoć, na koju je tuženik ad. 1. pristao tek kad mu je rečeno da navedene iznose ne mora vratiti ukoliko to ne bude mogao. Naime, tuženik ad. 1 da je imao osiguran posao 7 do 8 mjeseci godišnje, obzirom da se u zimskom periodu ne obavljaju geodetski poslovi. Kako tuženik ad. 1. za vrijeme kad nije radio, nije smio raditi druge poslove, osim onih za koje je dobio radnu dozvolu, da je došao u financijske probleme vezano za plaćanje smještaja i nedostatka financija za svoje uzdržavanje, iz tih razloga da mu je prednik tužitelja ponudio financijsku pomoć, navodeći pri tome da se ne treba opterećivati povratkom te pomoći jer da će istu vratiti kad bude u mogućnosti. Vremenom da se njihov odnos produbio i oni da su funkcionirali kao obitelj, osobito kad je u Kanadu došla tužena ad.2 s djecom. Kako je prednik tužitelja imao u to vrijeme 72 – 73 godine on da ih je doživljavao kao članove svoje obitelji jer je bio razveden i u nikakvim odnosima sa bivšom suprugom i djecom, koju u tri godine boravka u Kanadi tuženici nikad nisu vidjeli niti ih je prednik tužitelja spominjao. Kako je prednik tužitelja bio narušenog zdravlja to da su tuženici mu za uzvrat ponudili svu svoju pomoć koja mu je bila potrebna, da su se često družili, radili poslove na održavanju njegove imovine, servisirali automobil, vodili računa o održavanju broda, vodili ga na liječničke i bolničke preglede, pomagali oko održavanja kuće. Prednik tužitelja da je često boravio od njih u stanu, a zadnjih nekoliko mjeseci njihovog boravka da su oni živjeli u njegovoj kući. Godine 2012. godine prednik tužitelja da je predložio tuženici ad. 2. da pokrene vlastiti posao s čišćenjem namještaja i tepiha te da je u cijelosti podmirio račun za nabavku strojeva u iznosu od oko 17.000,00 CAD. Koncem 2013. godine tuženici da su htjeli podnijeti zahtjev za odobrenjem trajnog boravka u Kanadi. Kako po zakonu nisu smjeli borati na teritoriju Kanade dok im se ne riješi zahtjev, da su se morali vratiti u Hrvatsku. Prije odlaska za Hrvatsku navedenu Izjavu – Ugovor da je sastavio tuženik ad.1. samoinicijativno, bez da je prednik tužitelja to od njega tražio. Naime, da je osjećao moralnu obvezu prema istom te da se u znak zahvalnost prema predniku tužitelja dobrovoljno obvezao da će, ukoliko bude u mogućnosti, predniku tužitelja vratiti cjelokupni iznos koji su u tri godine, dok su bili u Kanadi, primili od prednika tužitelja bilo u novcu ili u kupljenim stvarima. Naime, iznos od 67.100,00 CAD da se sastoji kako od sredstava koje su tuženici primili tako i novca kojim su plaćeni strojevi za čišćenje namještaja i tepiha, namještaj, tehnika i elektronika u stanu koji su koristili tuženici. Kad su tuženici preselili u kuću SA, svi ti strojevi, namještaj tehnika i elektronika da su doneseni u njegovu kuću gdje su i ostali kad su oni otišli za Hrvatsku, njihova vrijednost da je oko 27.000,00 CAD. U momentu pisanja izjave tuženici da su namjeravali doći za stalno živjeti u [adresa] te da su obzirom na njihova primanja koja bi imali u Kanadi mogli bez problema u tri godine vratiti ta novčana sredstva. Međutim, stjecajem okolnosti nakon što su se vratili u Hrvatsku da su morali odustati od svojih planova, jer se odobrenje za trajno nastanjenje odužilo preko godinu dana. Međutim, kako su djeca već krenula sa srednjoškolskim obrazovanjem, a stariji sin i sa igranjem košarke na profesionalnom nivou, radi djece da su odustali od povratka u Kanadu, da su ostali u stalnom kontaktu s prednikom tužitelja s kojim su se često čuli telefonom. Prema tome, prednik tužitelja da za svog života nikada od tuženika nije tražio da mu se vrati navedeni iznos, a što da je vidljivo iz činjenice da su tuženici s njim često komunicirali bez da je prednik tužitelja ikada tuženicima postavio pitanje vraćanja navedenog novca. Čak naprotiv, da im je uvijek govorio da ne brinu zbog toga i da na novac zaborave. Stoga da je očito da navedeni sporazum ne predstavlja pravu volju ugovornih stranaka o potrebi vraćanja navedenog iznosa, već da samo predstavlja izraz zahvalnosti tuženika prema predniku tužitelja za način pomaganja dok su živjeli u [adresa], pa da se nije radilo o ugovoru o zajmu već ugovoru o darovanju. Prema tome, da se radi o prividnom ugovoru koji nema nikakvu pravnu snagu, a vezano za odredbu članka 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da se radilo o ugovoru o darovanju da je vidljivo iz činjenice da za razdoblje od tri godine do kada je trebalo vratiti navedena novčane sredstva nije ugovorena kamata, a što da je jedan od sastojaka ugovora o zajmu, a SA za života da i nije pokrenuo sudski postupak za povrat tih novčanih sredstava. Radi navedenog da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa se predlaže da sud isti odbije uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Izjave – Ugovora od 10. rujna 2013. godine u originalu i prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski; oporuke pok. SA od 15. veljače 2009. godine; dopisa pun. tužitelja tuženicima od dana 25. ožujka 2021. godine sa dokazom o slanju i primitku; računa na ime tuženika ad. 2 (list 33 i 34 spisa); smrtnog lista za pok. SA; računa za avionske karte; potvrde o punomoći upravitelju ostavine oporukom pok. SA na ime tužiteljice ad. 1 od 16. travnja 2021. godine; dopisa VONSCHRADER od 14. ožujka 2016. godine; dokumentacije u pogledu telefonskih poziva i poruka; fotodokumentacije potvrde od 13. svibnja 2012. godine na iznos od 100 USA $ na ime tuženika ad. 2; rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KP-DO-1718/21 od 19. listopada 2021. godine; preslika putovnica za tužitelje; očitovanja tužitelja uz podnesak od 28. listopada 2024. godine; predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KP- Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 67.100,00 CAD u eurskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime pozajmice odnosno ugovora o zajmu koji su zaključili prednik tužitelja, njihov otac, sada pok. SA sa tuženicima ad. 1 i ad. 2 kao zajmoprimcima. Tuženici su osporili aktivnu legitimaciju tužitelja, ovaj prigovor nije osnovan, naime, tužitelji su u spis priložili dokumentaciju iz koje proizlazi da je sada pok. SA, njihov otac, dana 15. veljače 2009. godine pisanim putem opozvao sve prethodne oporuke i oporučna raspolaganja, imenovao tužiteljicu ad. 1 da bude izvršiteljica njegove posljednje volje i oporuke, a tom oporukom je raspolagao svojom ostavinom na način da svu svoju imovinu ostavlja svojoj djeci na jednake dijelove, dakle, tužiteljici ad. 1 i tužitelju ad. 2. Ova dokumentacija priložena je u izvorniku, prijevodu i kopiji, iz iste nedvojbeno proizlazi da su jedini nasljednici sada pok. SA upravo tužitelji, njegova djeca, oni su aktivno legitimirani podnijeti ovu tužbu i tražiti povrat pozajmljenog iznosa sa kamatama, kao nasljednici pok. SA. Sada pok. SA u trenutku smrti bio je udovac, preminuo je 8. siječnja 2021. godine u Kanadi. Tužitelji su spisu priložili Izjava – Ugovor u rukopisu na engleskom jeziku (Statement – Agreement), kao i u prijevodu na hrvatski jezik i prijepisu. Iz ovog Ugovora koji je zaključen dana 10. rujna 2013. godine proizlazi da SA kao zajmodavac tuženicima kao zajmoprimcima daje u zajam iznos od 60.100,00 CAD (kanadskih dolara), tuženici kao zajmodavci se obvezuju i obećaju da će vratiti ovaj puni iznos SA najkasnije unutar tri godine od 10. rujna 2013. godine. Dakle, rok za povrat pozajmljenog iznosa utanačen je između ugovornih strana na tri godine, tuženici su se obvezali, nedvojbeno, SA vratiti pozajmljeni iznos najkasnije do 10. rujna 2016. godine, a ukoliko ne budu u mogućnosti vratiti ovaj iznos SA, pristaju na upis založnog prava na kuće u [adresa] i [adresa].

Prema stavu ovog suda, zaključeni ugovor o zajmu ne ostavlja nikakvih dvojbi, tekst je jasan, jasne su sve ugovorne odredbe i tuženici su jasno i na nedvojben način preuzeli obvezu prema SA u roku od tri godine vratiti istom pozajmljeni iznos. Tuženici to do danas nisu napravili. Sud je odlučio izvesti dokaz saslušanjem tuženika u svojstvu parničnih stranaka, vezano za njihovo usmeno očitovanje po pitanju svog odgovora na tužbu, tuženici nisu pristupili na ročište radi saslušanja, nisu opravdali svoj nedolazak na ročište i sud je odustao od izvođenja ovog dokaza.

Naime, tužitelji su u ovom postupku dokazali da je njihov otac SA pozajmio tuženicima iznos od 67.100,00 CAD na rok od tri godine, bez kamate za to vrijeme, dokazali su da tuženici nisu vratili pozajmljeni novac u ostavljenom roku, niti do danas te da su isti u obvezi ovaj iznos isplatiti tužiteljima kao nasljednicima SA odnosno zajmodavca kojemu to zbog činjenice njegove smrti više ne mogu isplatiti odnosno vratiti, dakle, to su dužni vratiti njegovim nasljednicima – tužiteljima, na jednake dijelove jer su oni svog oca na jednake dijelove i naslijedili. Za navesti je da u predmetnom ugovoru o zajmu nije ugovorena kamata za vrijeme trajanja roka za vraćanje pozajmljenog iznosa, svim strankama ugovora o zajmu na raspolaganju je mogućnost ugovaranja kamate, očito SA kamatu za vrijeme od tri godine od tuženika nije tražio i u tom segmentu se ogleda njegova pomoć tuženicima, svakako, nakon isteka roka od tri godine za vraćanje pozajmljenog iznosa tuženici padaju u zakašnjenje i od tog trenutka dospijeva njihova obveza vraćanja pozajmljenog novca sa zakonskim zateznim kamatama radi zakašnjenja pa do isplate.

Tužitelji su protiv tuženika 24. kolovoza 2021. godine podnijeli kaznenu prijavu radi kaznenog djela prijevare upravo radi predmetne pozajmice, pregledom predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KP-DO-1718/21 utvrđeno je da su osumnjičenici – tuženici dali svoje izjave, dana 19. listopada 2021. godine doneseno je rješenje ODO Split pod tim poslovnim brojem kojim je odbačena kaznena prijava protiv tuženika zbog kaznenog djela prijevare uz obrazloženje da se ne može utvrditi da su osumnjičenici prema SA postupali sa tzv. prijevarnom namjerom, s obzirom da je isti preminuo, upućeni su oštećenici na mogućnost preuzimanja progona protiv osumnjičenika u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja. U obrazloženju tog rješenja navedeno je kako je tuženik ad. 2 pri obavijesnom ispitivanju naveo da je spreman vratiti novac u dogovoru sa tužiteljima budući da nema mogućnost cjelokupni iznos vratiti odjednom. Tužena ad. 1 je pri obavijesnom ispitivanju navela da ne bježe od duga te planiraju isti u dogovoru sa drugom stranom vratiti. Na ovakvo očitovanje tuženika kao osumnjičenika ukazuju tužitelji u svom podnesku od 5. svibnja 2023. godine, dakle, zaista su tuženici de facto pri obavijesnom ispitivanju priznali postojanje dugovanja, pozajmice i postojanje svoje obveze da tužiteljima pozajmljeni iznos vrate, ovaj navod tuženika bio je nakon podnošenja ove tužbe radi isplate i tuženici su u biti priznali dugovanje.

Prema odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Čl. 500. ZOO-a propisano je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate, čl. 501. propisano je da je zajmodavac dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije određen, onda kad to zajmoprimac zatraži.

Temeljem svih izvedenih dokaza, priložene dokumentacije, predmeta ODO Split, pisanih izjava tužitelja, sud drži utvrđenim da se u ovom slučaju zaista radilo o klasičnom primjeru zaključenja ugovora o zajmu kojim je prednik tužitelja SA pozajmio i predao tuženicima kao zajmoprimcima iznos od 67.100,00 CAD, na rok od tri godine, nakon kojeg roka mu tuženici nisu novac vratili. Niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi se radilo o darovanju odnosno da je SA tuženicima ovaj iznos darovao, da se radilo o darovanju onda zasigurno ne bi bilo nikakvog pisanog traga nego bi jednostavno SA novčani iznos predao tuženicima ili bi postojala priznanica da se radi o darovanju predmetnog novčanog iznosa tuženicima. U ovom slučaju ugovor o zajmu nije fiktivan pravni posao, isti i ne prikriva darovanje, radi se o klasičnom ugovoru o zajmu i činjenici da tuženici pozajmljeni iznos nisu vratili zajmodavcu SA, što su bili dužni, nisu novac vratili ni njegovim nasljednicima koji na jednake dijelove nasljeđuju i njegova prava, a u predmetu ODO Split su to priznali i naveli kako će novac vratiti tužiteljima. Okolnosti druženja i interni odnosi tuženika sa CA nisu relevantni u ovoj pravnoj stvari jer njihovo druženje i prijateljevanje ne predstavlja oprost duga niti darovanje, dapače. Da se radilo o darovanju, u tom slučaju ne bi SA i tuženici zaključili pisani ugovor o zajmu. Radi se i o značajnoj svoti novca pa je logično da je SA htio pomoći tuženike ovom novčanom pozajmicom, bez kamata za tri godine na koji rok je zajam ugovoren, ali, niti iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da je SA ovaj novac darovao tuženicima i da ga oni ne trebaju vratiti njegovim nasljednicima. Ova tužba podnesena je u roku, u ovom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok, tužba je podnesena 7. lipnja 2021. godine, a tuženici su pozajmljeni iznos trebali vratiti najkasnije do 10. rujna 2016. godine.

Sud drži da su izvedeni svi potrebni dokazi i da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan i valjalo je obvezati tuženike da tužiteljima isplate pozajmljeni iznos od 67.100,00 CAD protuvrijednosti u eurima po prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate i to sa zakonskim zateznim kamatama radi zakašnjenja koje na ovaj iznos teku od 11. rujna 2016. godine do isplate jer su tuženici pozajmljeni iznos trebali vratiti najkasnije do 10. rujna 2016. godine, temeljem čl. 29. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljima s obzirom na v.p.s., odnosi se na trošak sastava tužbe od 500 bodova; sastava obrazloženih podnesaka od 24.kolovoza 2021.godine i 5.svibnja 2023.godine od po 500 bodova; zastupanja na ročištima održanim dana 17.listopada 2023.godine, 14.veljače 2023.godine i 24.rujna 2023.godine (ročište od 20.studenog 2024.godine nije popisano od strane tužitelja) od po 500 bodova; pristupa na odgođena ročišta od dana 9.ožujka 2023.godine i 21.travnja 2023.godine od po 125 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 eura i uvećanje od 10% za zastupanje dvije osobe daje iznos od ukupno 7.150,00 eura, na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 1.787,50 eura; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 501,78 eura i sudsku pristojbu 501,78 eura; što ukupno zbrojeno daje iznos od 9.941,06 eura koliko su tuženici ad.1 i ad.2 solidarno obvezani isplatiti tužiteljima ad.1 i ad.2, ukupno, na ime naknade parničnog troška, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Splitu, 3. siječnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika