REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9506/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Ivanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o, protiv tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., dana 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24.04.2008.g, koji su zaključili NP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., iz Zagreba (Grad Zagreb), Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb), kao kreditor u dijelu čl. 8. st. 2. Ugovora, koji glasi “U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužitelju NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.603,82 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 19. travnja 2022. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem potražuje od tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, isplatu zatezne kamate na iznos od 2.603,82 eura tekuće od 15. travnja 2022. do 19. travnja 2022.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.108,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 04. listopada 2023., navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa prednikom tuženika Ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24. travnja 2008. u iznosu od 190.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate od 30 godina. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 8.2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te naplatio od tužitelja na ime prijevremene otplate kredita dana 19. travnja 2022. naknadu za prijevremenu otplatu kredita od 2.603,82 eura, te na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem. Navodi da je odredba članka 8. st. 2. predmetnog ugovora suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi, nepoštena je, te se radi o ništetnoj odredbi. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu utvrditi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 106-086/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24.04.2008.g, koji su zaključili NP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., iz Zagreba (Grad Zagreb), Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb), kao kreditor u dijelu čl. 8. st. 2. Ugovora, koji glasi “U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d.“ te tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.603,82 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 15. travnja 2022. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o njegovoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita i o istoj je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su mu informacije o istoj bile dostupne. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Kasnije tijekom postupka čini nespornom visinu i dan naplate predmetne naknade za prijevremenu otplatu kredita.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24. travnja 2008. (list 10-21), presliku Aneksa uz Ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. siječnja 2016. (list 22-26), presliku Obavijesti o prijevremenom zatvaranju (list 27-28), presliku Obavijesti o plaćenom kreditu (list 29), presliku izjave svjedoka MP od 12. prosinca 2023. (list 50-53), presliku izjave svjedoka GP (list 54-56), presliku Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite (list 57). Sud je također proveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 61).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka obzirom da je tuženik od istog dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 03. svibnja 2024.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24. travnja 2008. i Aneks uz Ugovor o kreditu broj 106-086/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 18. siječnja 2016. na iznos od 190.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 30 godina (članak 4. Ugovora), te činjenice da je od tužitelja dana 19. travnja 2022. od strane prednika tuženika naplaćen iznos od 2.603,82 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je, je li odredba članka 8.2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te je li tužitelju neosnovano naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita dana 19. travnja 2022. u iznosu od 2.603,82 eura kao i pitanje zastare.

8. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 8.2. predmetnog ugovora koji se odnosi na činjenicu da se prijevremeno zatvaranje kredita može izvršiti samo uz tzv. naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi čl. 8.2. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi, te da je odredba bila točno određena, odnosno odrediva.

12. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita prilikom prijevremene otplate kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se ista sastoji. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi ugovora.

13. Također navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan, u kojem navodi da su mu djelatnici prednika tuženika ponudili gotovi tipski ugovor na koji nije mogao utjecati, dakle nije mogao pregovarati o niti jednoj odredbi ugovora, pa tako niti o odredbi ugovora koja se odnosi na tzv. naknadu za prijevremenu otplatu kredita, niti su mu djelatnici tuženika objasnili, niti ga upozorili na navedenu naknadu. Navodi da mu je naknada za prijevremeno zatvaranje kredita naplaćena u iznosu od oko 2.600,00 eura u travnju 2022.

14. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da je sporna odredba čl. 8.2. predmetnog Ugovora o kreditu nije određena, a niti odrediva, niti je o istoj tužitelj mogao pregovarati s tuženikom, to je ista u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve naknade tužitelj financijski oštećen jer je tuženik povrijedio zakon na njegovu štetu.

15. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu članka 8.2. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“

16. U odnosu na prigovor zastare vezane za spornu naknadu tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

17. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos ulazne naknade na temelju ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe je vraćanje preplaćenog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

18. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunao i naplatio iznos navedene naknade, u visini koja je između stranaka nesporna, odnosno bez pravne osnove.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime preplate zbog nepoštene i ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 2.603,82 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja navedenog iznosa, dakle od 19. travnja 2022. (utvrđeno uvidom u Obavijest o otplaćenom kreditu te navoda tužitelja u tužbi) do isplate, te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude, dok je za preostali dio potraživanja zatezne kamate na iznos od 2.603,82 eura tekuće od 15. travnja 2022. do 19. travnja 2022., tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen, odnosno odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 5. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjernom neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 04. listopada 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 23. studenog 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima 03. svibnja i 26. studenog 2024., sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,25 eura i na presudu u iznosu od 72,50 eura, odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.108,75 eura, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 03. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 72,50 eura 2. Tuženiku po pun.