Broj: Pp-11350/2021.-11.

Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sucu Snježani Radovniković uz sudjelovanje Ane Vlajčić kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika CL zbog prekršaja iz članka 57. stavka 4. i 7. u svezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23) odlučujući po prigovoru okrivljenika protiv prekršajnog naloga PU SD, Postaje prometne policije Split pod brojem: 511-12-36/05-3-1724-1/2021 od 06. srpnja 2021. nakon provedenog žurnog postupka sukladno članku 222. stavku 3. Prekršajnog zakona (NN broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 dalje PZ) dana 03. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik

CL OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i majke P, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., SSS, profesionalni vozač, zaposlen, plaća 6.500,00 kuna, oženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan, zastupan po branitelju Hrvoju Krišti, odvjetniku iz Splita, Trg HBZ broj 8.,

k r i v  j e

što je dana 26. lipnja 2021. oko 07:00 sati u Splitu na raskrižju Sukoišanske ulice, Ličke ulice i Trga hrvatske bratske zajednice izazvao prometnu nesreću sa materijalnom štetom na način da je upravljao autobusom marke "Iveco Crossway" registarske oznake i broja [registarska oznaka] krećući se sjevernom kolničkom trakom Ličke ulice iz smjera istoka u smjeru zapada, te je dolaskom do mjesta događaja ušao u raskrižje vršeći radnju skretanja u desno na kolnik Sukoišanske ulice a da prethodno nije propustio sva vozila koja se kreću kolnikom iste, pri čemu je prednjim lijevim kutom autobusa udario u zadnji dio desne strane osobnog automobila marke "Fiat Tipo" registarske oznake i broja [registarska oznaka] s kojim je upravljao PL istočnom kolničkom trakom Sukoišanske ulice iz smjera juga u smjeru sjevera zadržavajući smjer kretanja,

dakle, kao vozač vozila koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska bio je dužan propustiti sva vozila koje se kreću tom cestom,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 57. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po članku 57. stavku 7. istog Zakona, u svezi člankom 293. stavkom 1. istog Zakona pa se okrivljeniku temeljem narečenog Zakona a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA.

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude jer će se u protivnom ista naplatiti prisilno.

Člankom 152. stavkom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona je propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena.

Temeljem članka 138. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove postupka u iznosu od 68,40 EUR-a od čega iznos od 40,00 eura otpada na troškove ovog Suda, iznos od 26,50 eura otpada na materijalne troškove izrade situacijskog plana mjesta događaja, iznos od 1,90 eura otpada na materijalne troškove fotodokumentacije očevida sukladno računu Postaje prometne policije Split od 20. rujna 2021. sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split pod brojem: 511-12-36/05-3-1724-1/2021 je dana 13. listopada 2021. dostavila ovom Sudu prigovor okrivljenika kojeg je isti u zakonskom roku podnio protiv prekršajnog naloga narečene Postaje od 06. srpnja 2021.pa je sukladno članku 221. stavku 1. točci 6. Prekršajnog zakona ovaj Sud proveo žurni postupak.

Okrivljenik ispitan pred ovim Sudom je izjavio kako ostaje pri iskazu koji je dao pred ovim sudom istog dana, odnosno 08. travnja 2022. Napomenuo je da kada je vršio radnju skretanja u raskrižje da je zbog parkiranih vozila morao ući jedno 30-ak centimetara u suprotnu traku kako bi mogao izvršiti radnju, da je tako svakodnevno zbog parkiranih vozila, a također je napomenuo da je ispočetka mislio da je netko sa kamenom udario u vozilo, jer se zna događati, a da je potom vidio da je došlo do sraza sa tim taksi vozilom. Naveo je dakle dok je bio zaustavljen zbog prolaska pješakinje na način da je dijelom stajao u suprotnoj prometnoj traci nije više obraćao pozornost na vozila koja bi dolazila iz suprotnog smjera jer je bio zaustavljen i gledao pješakinju.

Okrivljenik saslušan pred ovim Sudom dana 08. travnja 2022. je izjavio da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, da su točni navodi optužnog prijedloga da je navedene prigode upravljao autobusom reg. oznake [registarska oznaka] kolničkom trakom Ličke ulice u smjeru zapada, te je točno da sam po dolasku na raskrižje sa ul. Trg Hrvatske bratske zajednice ušao u raskrižje vršeći radnju skretanja u desno, u smjeru sjevera, da na ovoj relaciji kao vozač autobusa prometujem svakodnevno 5-6 puta dnevno i dobro poznajem navedeno križanje, u smjeru skretanja s desne strane nalaze se parkirana vozila koja ometaju preglednost i da je sam morao malo izaći na kolnik da bi nastavio skretanje, a u tom momentu mu nije bio nitko sa lijeve strane, a s druge strane budući je tu bio pješački prijelaz, da je u stupanju na kolnik opazio pješakinju, pa se zaustavio vozilom i čekao da ona prijeđe pješački prijelaz, a kada je čuo udarac u vozilo da u prvom momentu nisam znao gdje se i što događa, potom je ispred sebe na drugom križanju opazio žuto taxi vozilo sa upaljenim pokazivačima smjera, sva četiri, iz vozila su izašli putnici, te je vozač tog vozila krenuo unatrag za 100-tinjak metara i kad ga je pitao što se dešava, vidio je oštećenje na njegovom vozilu i to stražnje desne strane, a kako on nije imao od kuda drugo doći, shvatio je da je on prošao suprotnom kolničkom trakom, njemu sa lijeve strane i u tomu oštetio prednji lijevi kut autobusa. Dakle, da ga je taj vozač dok se još nalazio u križanju, zaustavljen, u opisanom položaju pretjecao ili obilazio, pa da se ne osjeća krivim za nesreću.

Branitelj je naveo kako je okrivljenik bio u fazi napuštanja predmetnog križanja te pod tim okolnostima su svi ostali sudionici u prometu bili dužni omogućiti svojim pravodobnim i dovoljno dalekim zaustavljanjem da isti gabaritnim vozilom kao što je autobus napusti ovo usko i nepregledno križanje, na kojem izvjesno svi sudionici ovog postupka dnevno prolaze, pa time svjedoče činjenici da autobusi javnog gradskog poduzeća ne mogu prometovati navedenim križanjem ukoliko se ostali sudionici prije njihovog i za vrijeme njihovog ulaska u križanje kao i za vrijeme napuštanja križanja ne zaustave dovoljno daleko, odnosno izvan putanje autobusa.

U dokaznom postupku je saslušan u svojstvu svjedoka PL, izvršeno je suočenje između okrivljenika i svjedoka, izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa RH-a temeljem kojeg je utvrđeno da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno kažnjavan, prekršajni nalog Postaje prometne policije Split od 30. listopada 2023., račun Postaje prometne policije Split od 06. srpnja 2021., prigovor okrivljenika od 06. kolovoza 2021., zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Split od 06. srpnja 2021., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Postaje prometne policije Split broj: 02048869 za R i broj: 02048870 za U od 06. srpnja 2021., službenu zabilješku o zaprimanju prijave o događaju Postaje prometne policije Split broj: 1611 od 06. srpnja 2021. te fotodokumentaciju očevida prometne nesreće Postaje prometne policije Split.

Svjedok PL je izjavio da je kritične prigode upravljao taksi vozilom, a da je prethodno bio zaustavljen na taksi parkiralištu u Sukoišanskoj ulici, da je izvršio radnju uključivanja u promet na kolnik Sukoišanske ulice skrećući udesno, da je išao ka raskrižju ulica Sukoišanske, Ličke i Trg HBZ, da je tada došao autobus kojim je upravljao ovdje nazočni okrivljenik i koji mu je došao s desne strane, da su već bili u raskrižju, da je vidio da nitko neće stati, da se dao što je mogao više ulijevo, da je autobus stao kočiti međutim da je ipak prednjim dijelom autobusa udario u zadnja desna vrata njegovog vozila. Nakon sraza da su izašli iz vozila te da su zvali policiju. Na posebno pitanje suca naveo je kako je narečene prigode u raskrižju zadržavao smjer kretanja.

Nakon što je svjedok upoznat s iskazom okrivljenika, svjedok je naveo da je bilo okolo ljudi, ali da se ne sjeća pješakinje o kojoj govori okrivljenik. Na posebno pitanje suca isti je naveo kako su se oba vozila kretala u trenutku sraza, dakle da se okrivljenik upravljajući autobusom kretao vršeći ulazak u raskrižje, a on se također kretao zadržavajući smjer kretanja kroz raskrižje. Okrivljenik i svjedok su naveli da ostaju pri svojim iskazima.

Branitelj je pitao svjedoka je li to prvi njegov prolazak kroz navedeno raskrižje budući je taksi vozač, a svjedok je naveo da je tu nebrojeno puta tu već prošao, da stalno tu prolazi budući se nalazi taksi stajalište. Branitelj je pitao svjedoka da li mu je poznato da se tu nalazi i stajalište autobusa, a svjedok je naveo da mu je poznato. Branitelj je pitao svjedoka je li mu se već dogodila situacija da dok bi prolazio vozilom narečenom prometnicom da bi autobus ulazio u raskrižje ili namjeravao ući u raskrižje, a svjedok je naveo da mu se već događalo da dok je u raskrižju dolazi autobus, uz napomenu da ukoliko je on jedno 10 metara od raskrižja da može vidjeti kada autobus ulazi u raskrižje, ali da mu se nije dogodilo da bi dok je on u raskrižju autobus ulazio u raskrižje, da dok je on u raskrižju da sva vozila koja dolaze iz Ličke ulice propuštaju vozila koja su u raskrižju, a kako bi izvršili radnju skretanja udesno. Branitelj je pitao svjedoka da mu opiše radnju skretanja autobusa iz Ličke u Sukoišansku ulicu, kao i prostorni obuhvat kojeg tom prigodom autobus zauzima, a na posebno pitanje suca da li branitelj misli na ovu situaciju, branitelj je naveo da ne misli na ovu situaciju nego na neke druge situacije koje je svjedok zasigurno doživio a obzirom da je predmetnom prometnicom nebrojeno puta prošao, a svjedok je naveo da ukoliko autobus ulazi u raskrižje isti ide dok mu je vidno polje, zatim gleda da li može nastaviti kretanje na siguran način, uz napomenu da autobus treba uhvatiti veći luk pri skretanju, a nakon ulaska u raskrižje da autobus mora ući dijelom i u suprotnu traku kako bi izvršio radnju skretanja. Branitelj je pitao svjedoka može li se sjetiti kojom brzinom je kritične prigode upravljao, svjedok je naveo da se kretao brzinom od oko 30-40 km/h. Branitelj je pitao svjedoka zašto nije propustio autobus, svjedok je naveo da to nije bilo moguće jer je već bio u raskrižju. Branitelj je pitao svjedoka gdje je bio točno u raskrižju, svjedok je naveo da je bio između dva pješačka prijelaza, a na posebno pitanje suca da li su pomicali vozila do dolaska policije ili su ostali na mjestu događaja isti je naveo kako su pomicali vozila. Branitelj je pitao svjedoka u kojem trenutku se dao što može više sa strane, svjedok je naveo da se dao ulijevo što je mogao više, da se nalazio malo prije drugog pješačkog prijelaza. Branitelj je pitao svjedoka gdje se tada nalazio autobus, a svjedok je naveo da u trenutku prije udarca je vidio da će autobus udariti u njega, pa se dao što je više mogao ulijevo, da je to bila refleksna radnja. Branitelj je pitao svjedoka u kojem trenutku uočava autobus, svjedok je naveo da se nalazio na prvom pješačkom prijelazu. Branitelj je pitao svjedoka gdje se tada nalazio autobus, svjedok je naveo da se autobus nalazio na svom pješačkom prijelazu, a da ne zna na kojem dijelu istog. Branitelj je pitao svjedoka zašto nije reagirao na kočnicu u trenutku kada je uočio autobus, a svjedok je naveo jer se nalazio na glavnoj cesti, a vozila koja dolaze s Ličke ulice su dužna propustiti vozila koja se kreću glavnom cestom. Sudac je pitao okrivljenika zašto nije propustio vozača taksi vozila, budući je to bio dužan sukladno propisima, a isti je naveo da je on bio zaustavljen propuštajući pješakinju, da je bio skoncentriran na istu, da se nije micao, a na posebno pitanje suca kako je onda došlo do sraza ako se on nije micao autobusom, a isti je naveo da je on sa autobusom ušao jedno pola metra u suprotnu traku. Branitelj je pitao svjedoka može li procijeniti brzinu kretanja autobusa u trenutku kada se isti nalazio na svom pješačkom prijelazu, svjedok je naveo da po jačini udarca, te koliko je uspio vidjeti da se isti kretao brzinom od oko 10 km/h.

Branitelj je naveo kako iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka proizlazi kako njegov branjenik nije počinio predmetni prekršaj. Naime Sudu je poznato, branitelju, a i samom okrivljeniku i svjedoku o kakvom se križanju radi jer istim križanjem svi dnevno prolazimo, pa je tako uz minimalnu pažnju moguće primijetiti kako autobusi koji napuštaju kolodvor u Sukoišanskoj ulici prilikom izlaska iz Ličke ulice i izlaska i stupanja na kolnik Sukoišanske zbog karakteristika samog križanja prednjim dijelom moraju zahvatiti onu kolničku traku koja je položena u smjeru kretanja sjever-jug Sukoišanske ulice, a sve iz razloga što bez takvog manevra nije moguće s gabaritnim vozilom kao što je autobus svladati isto križanje, jer bi bez takve radnje autobus sa svojim stražnjim dijelom zahvatio rubnjak stražnjim osovinama popeo se na rubnjak zahvatio nekog od pješaka, te u daljnjem kretanju prešao preko zelenila koje se nalazi na istom dijelu pločnika. U izbjegavanju ovakvog scenarija svaki vozač jedino što je u mogućnosti započeti radnju uključivanja u promet Sukoišanske ulice upravo na način kako je to vršio i okrivljenik kritične prigode, a dužnost je svakog vozača osobnog automobila prilikom uočavanja vršenja manevra autobusa zaustaviti svoje vozilo te pričekati dovršetak radnje uključivanja autobusa u prometni tok Sukoišanske ulice. Ovo su dužni učiniti dakle zaustavit se vozači koji se kreću smjerom sjever-jug a jednako tako smjerom kojim se kretao drugi sudionik nesreće PL. Da je upravo PL kao drugi sudionik nesreće istu i uzrokovao proizlazi već iz činjenice da je isti svojim vozilom krećući se nepropisanom brzinom poduzeo radnju mimoilaženja s autobusom onog trenutka kada je autobus bio već duboko u samom križanju, a koja radnja vozača PL je u suprotnosti s odredbama ZSPC-a. Naime puka je sreća da zbog ovako opisanog postupanja nije došlo do frontalnog sudara između vozila kojim je upravljao PL s vozilom koje je izvjesno moglo naići iz suprotnog smjera. Slijedom svega navedenog branitelj okrivljenika drži kako okrivljenik nije niti doprinio niti uzrokovao prometnu nesreću već je u cijelosti postupao s dužnom pažnjom ali isti ni na koji način nije mogao onda niti danas može utjecati na izostanak pravodobne reakcije bilo kojeg drugog sudionika u prometu slijedom čega se predlaže Sudu isto osloboditi od optužbe.

Temeljem ovako provedenog postupka Sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci ove presude.

Nesporno je da je okrivljenik upravljao autobusom krećući se Ličkom ulicom iz smjera istoka u smjeru zapada, da je na raskrižju Sukoišanske ulice, Ličke ulice i Trga hrvatske bratske zajednice ušao u raskrižje vršeći radnju skretanja u desno na kolnik Sukoišanske ulice gdje došlo do sraza sa osobnim automobilom marke "Fiat Tipo" koji se kretao Sukoišanskom ulicom iz smjera juga u smjeru sjevera zadržavajući smjer kretanja, a da je do sraza došlo između prednjeg lijevog kuta autobusa i zadnjeg dijela desne strane osobnog automobila marke "Fiat Tipo".

Nadalje, iako je okrivljenik negirao krivnju za počinjeni prekršaj u postupku je nedvojbeno utvrđeno uvidom u zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Split od 06. srpnja 2021. i fotodokumentaciju očevida prometne nesreće Postaje prometne policije Split koje ovaj Sud smatra vjerodostojnim dokazima, a koji su u skladu s iskazom svjedoka PL, da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Sud je priklonio vjeru u iskaz svjedoka PL ocjenjujući iskaz istog kao istinit, razložan i vjerodostojan, a koji svjedok je valjano i argumentirano obrazložio svoje navode između ostalog navodeći da je narečene prigode upravljao osobnim automobilom marke "Fiat tipo" krećući se Sukoišanskom ulicom iz smjera juga u smjeru sjevera i da je dolaskom do raskrižja sa Ličkom ulicom i Trga hrvatske bratske zajednice zadržavao smjer kretanja, da je već bio u raskrižju kada je vidio da autobus koji dolazi iz Ličke ulice na raskrižju neće stati, pa da se dao što je mogao više ulijevo, da je to bila refleksna radnja, da je autobus stao kočiti međutim da je ipak prednjim dijelom autobusa udario u zadnja desna vrata njegovog vozila, dok je na pitanje branitelju zašto nije propustio autobus, svjedok je naveo da to nije bilo moguće jer je već bio u raskrižju i to između dva pješačka prijelaza, a da se upravo on nalazio na glavnoj cesti, a vozila koja dolaze s Ličke ulice su dužna propustiti vozila koja se kreću glavnom cestom. Također valja napomenuti da policijski službenici nisu pri vršenju očevida činjenično utvrdili da bi okrivljenik propuštao neku pješakinju na pješačkom prijelazu, niti ima ikakvih dokaza za to osim iskaza samog okrivljenika, a svjedok PL je izjavio da se ne sjeća nikakve pješakinje, dok je dakle okrivljenik na pitanje suca zašto nije propustio vozača taksi vozila, budući je to bio dužan sukladno propisima, naveo da je on bio zaustavljen propuštajući pješakinju, da je bio skoncentriran na istu, da se nije micao, a na posebno pitanje suca kako je onda došlo do sraza ako se on nije micao autobusom, a isti je naveo da je on sa autobusom ušao jedno pola metra u suprotnu traku. Međutim valja navesti da nije tehnički održiv iskaz okrivljenika jer da je on ušao samo pola metra u suprotnu traku kako navodi tada i ne bi došlo do narečene predmetne prometne nesreće, već je očito da isti nije, kako je već naveo, obratio pozornost na vozilo koje je dolazilo iz Sukoišanske ulice a na koju ulicu je on ulazio vršeći radnju skretanja udesno. Valja napomenuti da je sukladno članku 57. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a to što okrivljenik u konkretnom slučaju upravlja autobusom i mora zauzeti veći prostor kako bi izvršio radnju skretanja udesno u raskrižju istog ne opravdava niti ga eskulpira od odgovornosti već je dužan postupiti sukladno narečenom članku Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući se prometna pravila ne mogu proizvoljno mijenjati, te ista vrijede za sve sudionike u prometu. Stoga je mišljenje ovog Suda da su se u postupanju istog obistinila obilježja narečenog prekršaja.

Članak 57. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura počinitelj, dok članak 293. stavak 1. ZSPC-a propisuje da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura, dok stavak 8. istog članka propisuje da će se vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 7. ovog članka izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od najmanje 3 mjeseca ako je prekršaj počinjen drugi put. Pri odmjeravanju kazne vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, olakotne okolnosti su što je prekršajno nekažnjavan, dok otegotnih okolnosti osim samog počinjenja prekršaja nije bilo, pa je Sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u nižem iznosu od one koju Zakon propisuje za tu vrstu prekršaja smatrajući da će se i takvom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije ne prihvativši time prijedlog ovlaštenog tužitelja da se okrivljenik kazni novčanom kaznom u iznosu od 520,00 eura.

Temeljem članka 58. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona Sud nije okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „D“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca a cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika te budući je Sud mišljenja da će se i samim izricanjem novčane kazne polučiti svrha kažnjavanja.

Izreka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni dio troškova, uzevši u obzir dužinu trajanja postupka i imovno stanje počinitelja, te račun Postaje prometne policije Split od 20. rujna 2021.

Split, 03. siječnja 2025.

Zapisničar

S U D A C

Ana Vlajčić, v.r.

Snježana Radovniković, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM SREDSTVU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana po primitku iste, a putem ovog Suda u dva primjerka bez pristojbi.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.