REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-611/2022-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa pisarnicom u Bjelovaru, protiv tuženika FP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, Nova Ves 50, radi ukidanja prava služnosti, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 05. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenica punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 03. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

" I. Ukida se pravo služnosti kolnika i pješačkog prolaza osnovano, odnosno uknjiženo na teret nekretnine tužiteljice KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.: 300934, Grad Bjelovar i to k. č. br. [katastarska čestica] – kuća, jedna zgrada i dvor u Frankopanskoj ulici, površine 325 m2 kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, a u korist nekretnine tuženice FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.: 300934, Grad Bjelovar i to k. č. br. [katastarska čestica] – prizemna stambena zgrada, pomoćni dvorišni objekt i dvor u [adresa], površine 324 m2 kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Bjelovar, te se tuženici zabranjuje svaki daljnji provoz, prolaz ili tome sličan čin preko nekretnine tužiteljice.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru provesti upis iz toč. I. ove presude.

III. Nalaže se tuženici FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.517,02 Eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 03. siječnja 2025. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Tužiteljica KP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] je dužna tuženoj FP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 03. siječnja 2025. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene podneskom od 18. srpnja 2022. godine, podnijela tužbu radi ukidanja prava služnosti.

2. U tužbi je navela da je tužena jedini i isključivi vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], te da je u korist te nekretnine tužene, upisano u zemljišnoj knjizi pravo služnosti kolnika i pješačkog prijelaza preko nekretnine čija je jedina i isključiva vlasnica tužiteljica, a ta poslužna nekretnina tužiteljice je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica]. Tužiteljica tvrdi da je na temelju Ugovora o kupoprodaji od dana 22.12.1959. godine, očitovanja od dana 22.12.1959. godine, te nacrta od dana 08.11.1958. godine, upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, navedeno pravo služnosti kolnika i pješačkog prijelaza.

3. Pozivajući se na čl. 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZV), kojeg je citirala u historijatu tužbe, ali i na sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu od dana 18.12.2018. godine iz odluke broj Gž-6121/2018- 2, tužiteljica je predložila da se ukine navedeno upisano u zemljišnim knjigama pravo služnosti jer po tužiteljici, tužena ima pristup javnom putu, odnosno ulici, te samim time tužena, prema mišljenju tužiteljice, nema potrebu koristiti navedenu poslužnu nekretninu tužiteljice, sukladno uknjiženom pravu služnosti kolnika i pješačkog prijelaza.

4. U pisanom odgovoru na tužbu, tužena je osporila tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Naime, tužena je istakla da iz članka 242. ZV, kojeg tužiteljica citira u predmetnoj tužbi, jasno proizlazi da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine ukinuti služnost puta, samo ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz, a u tom smislu je naglasila kako tužiteljica nije ničime dokazala da bi prolaz koji spominje u tužbi bio prikladniji ili jednako prikladan prolazu koji se nalazi na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Naime, tužena tvrdi kako prolaz, koji spominje tužiteljica u tužbi, nije jednako prikladan niti prikladniji prolaz, obzirom da se istim ne može pristupiti stražnjem dijelu povlasne nekretnine, a na kojem je dijelu povlasne nekretnine jedino moguće parkirati vozila, te se tim putem ne može vozilom pristupiti oranici koja se nalazi na stražnjem dijelu povlasne nekretnine. Također, put koji navodi tužiteljica u tužbi, ističe tužena, nije dovoljno širok da bi tužena vozilom uopće mogla pristupiti povlasnoj nekretnini, odnosno javnom putu te je isti zarastao, obzirom se na istome nalaze višegodišnja stabla i gustiš (drveće, visoka trava, grmlje). Shodno tome, jedini prikladni put kojim tužena može vozilom, ali i pješice pristupiti nekretnini koje je vlasnica, odnosno stražnjem dijelu predmetne nekretnine na kojem parkira vozila, kao i oranici koja se nalazi u stražnjem dijelu nekretnine, odnosno kojim može pristupiti javnom putu, upravo je put koji prolazi nekretninom koja je u vlasništvu tužiteljice.

6. Tužena smatra kako je pokretanje ovog postupka maliciozan način da se tuženu pokuša onemogućiti u korištenju kolnog puta i pješačkog prolaza, obzirom da je i sama tužiteljica vrlo dobro upoznata sa činjenicom da navodni pristup javnom putu nije u dovoljnoj mjeri prikladan ili prikladniji. U prilog prethodno navedenom, tužena je ukazala i na postupanje tužiteljice koje je u suprotnosti sa odredbom članka 177. stavka 3. ZV, obzirom da tužiteljica onemogućava, odnosno bitno otežava izvršavanje služnosti predmetnog kolnog puta i pješačkog prolaza i to na način da je cijelom dužinom nekretnine tužiteljice (poslužne nekretnine), a uz među sa nekretninom tužene (povlasne nekretnine) zaorana brazda, koja bitno otežava korištenje kolnog puta i pješačkog prolaza.

7. Nadalje, u odnosu na sudsku praksu, odnosno presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž 6121/2018 od 18. prosinca 2018. godine, na koju se tužiteljica pozvala u predmetnoj tužbi, tužena je navela da je i u toj presudi sud utvrdio da je nužan preduvjet ukidanja prava služnosti kolnog puta, postojanje prikladnijeg prolaza, odnosno jednako prikladnog prolaza, a koji uvjet u konkretnom slučaju nije zadovoljen. Zbog toga, tužena je predložila da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da se naloži tužiteljici da naknadi tuženoj, troškove ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom, koja se obračunava sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, a teče od presuđenja do isplate.

8. Radi razjašnjenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina] (list 4-5), sudsku praksu u vidu presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž 6121/2018-2 od 18. prosinca 2018. godine (list 6-8), fotografije lica mjesta (list 9-15, 23-24), zračni prikaz susjednih nekretnina stranaka (list 29), izvod iz katastarskog plana za susjedne nekretnine stranaka od 06.12.2022.g. (list 33), uvjerenje o identifikaciji zemljišnoknjižnih i katastarskih čestica Područnog ureda za katastar Bjelovar od 07.09.2022.g. (list 34-35), nacrt od 08.11.1958.g., kupoprodajni ugovor od 22.12.1959.g., te određene odluke, očitovanje i uvjerenja iz spisa Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-1832/60 (list 49-65), uviđajima na licu mjesta dana 24.05.2023.g. (list 72-76), te dana 23.05.2024.g. (list 222-225), uvidom u pisani nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Damira Mlinarića od 04.09.2023.g. i skicu izmjere od 24.05.2023.g., kao i fotografije vještaka s održanog uviđaja (list 85-93), potvrdu Policijske postaje Bjelovar od 08.03.2024.g. (list 124), prvu stranicu rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj R I-504/58-11 (list 125), rješenje Područnog ureda za katastar Bjelovar od 23.01.2024.g. (list 126-131), izvod iz katastarskog plana za susjedne nekretnine stranaka (list 132-133), dokaz o podnošenju žalbe protiv navedenog rješenja Područnog ureda za katastar Bjelovar od 23.01.2024.g. u vidu primjeraka žalbe (list 134-138), geodetski elaborat društva Geofocus d.o.o. Zagreb od 08.09.2022.g., sa svim popratnim prilozima (list 139-210), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Damira Mlinarića od 04.06.2024.g., sa skicom izmjere od 23.05.2024.g. (list 231-232), sudsku praksu u vidu rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 690/1997-2 od 18.03.1998.g. (list 245-246), te dopis vještaka Damira Mlinarića od 23.08. 2024.g. (list 250).

9. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 41-42) i tužene (list 43-44) u svojstvu stranaka, ali i vještaka Damira Mlinarića (212-214, 261-262).

10. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice je po ocjeni ovoga suda neosnovan i zbog toga je isti odbijen.

12. Između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica poslužne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], kao i da je tužena vlasnica povlasne nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica], niti je bilo sporno da je u zemljišnim knjigama u navedena dva uloška upisano pravo služnosti kolnika i pješačkog prolaza (bez ikakvih konkretiziranih detalja u vezi širine i dužine, odnosno bar ukupne površine upisane služnosti), preko čestice broj 1739/2, a za korist navedene čestice broj 1739/1 i to na temelju kupoprodajnog ugovora od 22. prosinca 1959. godine, očitovanja od 22. prosinca 1959. godine i nacrta od 08. studenog 1958. godine.

13. Sporno je između stranaka treba li ili ne ukinuti navedenu služnost kolnika i prolaza, odnosno jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za ukidanje navedene služnosti, tj. postoji li drugi prikladniji prolaz do nekretnine tužene ili drugi jednako prikladan prolaz koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manju štetu. Osim toga, sporno je između stranaka i da li tužena uopće ima potrebu koristiti susjednu poslužnu nekretninu tužiteljice broj 1739/2, uslijed činjenice da čestica tužene broj 1739/1 međaši sa javnom cestom, odnosno ima direktni pristup javnom putu.

14. Iz uvjerenja Područnog ureda za katastar Bjelovar o identifikaciji katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica datiranog sa 07. rujnom 2022. godine, proizlazi da samo dio predmetne poslužne nekretnine tužiteljice koja je u zemljišnoj knjizi upisana pod brojem 1739/2 (zajedno sa zemljišnoknjižnom česticom broj 1740/1), predstavlja katastarska čestica broj [katastarska čestica], dok dio predmetne povlasne nekretnine tužene koja je u zemljišnoj knjizi upisana pod brojem 1739/1, uz zemljišnoknjižne čestice broj 1740/2, ali i dio zemljišnoknjižne čestice broj 1739/1, predstavlja katastarska čestica broj [katastarska čestica], pri čemu na tu činjenicu upućuje navedeno uvjerenje o identifikaciji koje se nalazi u spisu na listu 34, a to je vidljivo i iz izvoda iz katastarskog plana od 06. prosinca 2022. godine, Područnog ureda za katastar Bjelovar, koji se nalazi u spisu na listu 33. Ujedno na istinitost tih činjenica indirektno upućuju i skice izmjere vještaka Damira Mlinarića od 24. svibnja 2023. godine i od 23. svibnja 2024. godine (list 86 i 232).

15. Sam položaj susjednih nekretnina stranaka (poslužne čestice tužiteljice i povlasne nekretnine tužene) je vidljiv iz više fotografija koje su stanke dostavile sudu, ali i iz fotografija geodetskog vještaka Damira Mlinarića (pogotovo onih na listovima 91 i 93 u spornom dijelu), pri čemu iz sudske skice lica mjesta (list 76 spisa), ali i vještačke skice izmjere (list 86 i 232), jasno proizlazi da se predmetne nekretnine obje stranke nalaze tik do ceste u [adresa] u [adresa], s kojom katastarskom česticom broj [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja cestu, obje predmetne nekretnine stranaka međaše u početnom dijelu, a što je inače između stranaka i nesporna činjenica.

16. Tužiteljica pogrešno po uvjerenju ovoga suda u tom kontekstu smatra (a što je izričito artikulirala u točci IV. historijata tužbe), da tužena ima pristup javnom putu, odnosno ulici, te da samo zbog toga tužena uopće nema potrebu koristiti susjednu nekretninu tužiteljice broj 1739/2, sukladno uknjiženom pravu služnosti kolnika i pješačkog prolaza.

17. Naime, da je kojim slučajem točna ta promašena pretpostavka tužiteljice, dakle da je samo uslijed činjenice da čestica tužene broj 1739/1, međaši u jednom početnom dijelu sa cestom, doista nepotrebna služnost kolnika (i podredno pješačkog prolaza) preko susjedne nekretnine tužiteljice broj 1739/2, tada nikada zapravo ne bi postojao zakonski razlog niti za osnivanje prava služnosti kolnika i pješačkog prijelaza kakav je osnovan između susjednih nekretnina stranaka i kakva služnost je uostalom i upisana u zemljišnim knjigama u navedenim ulošcima.

18. Imajući u vidu nesporni položaj susjednih nekretnina stranaka, utvrđenu činjenicu o tome što se nalazi na susjednim nekretninama stranaka, a u što se predmetni sudac uvjerio na licu mjesta, čak u dva navrata prilikom predmetnih uviđaja u prisutnosti geodetskog vještaka Damira Mlinarića, a koji položaj predmetnih nekretnina stranaka, ali i činjenice o tome što se nalazi na njihovim nekretninama su dobro poznate i samim strankama i njihovim punomoćnicima u osobi odvjetnika, a ujedno je to i vidljivo svakom sucu koji bude postupao u ovome predmetu iz sudačke skice lica mjesta (list 76 spisa), vještačkih skica izmjere, kopije katastarskog plana i dijela fotografija koje se nalaze u spise, po uvjerenju ovoga suda, potpuno je jasno da navedene dvije služnosti nisu bile osnovane još davne 1959. godine, stoga što je primjerice gledajući od ceste, put do nekretnine broj 1739/1, bio najprikladniji preko čestice broj 1739/2.

19. Iz sadržaja rješenja Kotarskog suda u Bjelovaru broj R I– 504/58-11 od 18. rujna 1959. godine, ali i sadržaja kupoprodajnog ugovora od 28. prosinca 1959. godine (list 51-56 spisa), proizlazi da su navedene dvije služnosti osnovane i upisane u zemljišnim knjigama, samo i jedino zbog toga, što je bila razvrgnuta suvlasnička zajednica između susjednih nekretnina stranaka broj 1739/1 i 1739/2, te je trebalo očito omogućiti prilaz do dijela čestice broj 1739/1(i to očito ne do početnog dijela koji međaši sa cestom – ulicom), preko čestice broj 1739/2, zbog samog položaja tih nekretnina odnosno objekta – kuće koja se nalazila na čestici broj 1739/1, ali i dijela zemljišta pored kuće na čestici broj 1739/1, što inače u vezi prilaza nije bilo moguće preko javne ceste ili preko katastarske čestice broj [katastarska čestica] (na kojoj čestici se prema skici izmjere geodetskog vještaka nalazi cesta) jer da je tako nešto bilo moguće, ne bi postojao niti opravdan razlog za osnivanje navedene služnosti koja je osnovana.

20. Drugim riječima, ako se od davne 1959. godine, kada je osnovana navedena služnost, prebacimo u sadašnjost, nesporna je činjenica (što je vidljivo i iz fotografija koje pokazuju lice mjesta – pogotovo iz fotografija vještaka na listu 87,91 i 93 spisa, ali i vještačkih skica izmjere), da položaj same kuće tužene izgrađene na čestici broj 1739/1, ako se isti analizira u odnosu na bočni položaj ceste (u [adresa] u [adresa]) u odnosu na ulaz u kuću tužene, upućuje na zaključak kako objektivno nije moguće koristiti kolni prolaz preko te čestice tužene od smjera ceste u [adresa] u [adresa] (neovisno o postojećoj drvenoj ogradi tužene, raslinju i posađenim stablima tužene) da se dođe do dijela zemljišta koje se nalazi ispred ulaza u kuću tužene u smjeru sjevero-zapada u odnosu na cestu, dakle u smjeru u kojem se nalazi ulaz u garažu tužene na predmetnoj nekretnini tužene broj 1739/1, ali i u kojem se nalazi zemljište ispred ulaza u kuću tužene i zemljište ispred ulaza u garažu tužene. Također, prilikom održanog uviđaja i geodetskim vještačenjem je utvrđeno u ovome postupku da se na povlasnoj nekretnini tužene nalazi i početni dio garaže tužene (koji ostali dio garaže se proteže na drugu nekretninu tužene koja se nalazi u produžetku povlasne nekretnine tužene, gledajući od smjera ceste), odnosno da se na povlasnoj nekretnini tužene nalazi ulaz u garažu tužene.

21. Na istinitost ovog utvrđenja suda, pored ili osim osobnog opažanja predmetnog suca prilikom održanih uviđaja na licu mjesta, direktno upućuje i skica izmjere geodetskog vještaka Damira Mlinarića od 23. svibnja 2024. godine, ali i iskaz vještaka koji je saslušan na raspravi dana 27. ožujka 2024. godine, a iz iskaza kojeg vještaka sasvim jasno proizlazi, da se tuženoj praktički samo izvedivo da preko poslužne nekretnine tužiteljice broj 1739/2, pristupi sa motornim vozilom da ulaza u garažu na svojoj čestici broj 1739/1 (a taj ulaz u garažu se također u svom početnom dijelu nalazi na čestici broj 1739/1, prema u tom dijelu prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka Damira Mlinarića), te da tako nešto nije moguće da tužiteljica učini preko svoje čestice 1739/1, ukoliko se kreće od ceste – ulice K. [adresa] u [adresa].

22. Nadalje, iz fotografija vještaka koje se nalaze u spisu na listovima 87, 91 i 93, jasno proizlazi da jedna ulazna kapija tužene vodi ka ulazu u kuću tužene na povlasnoj nekretnini, dok druga ulazna kapija tužene vodi ka dvorišnom ulazu tužene na česticu broj 1739/1, ali i u ciglom izgrađenu garažu tužene (koja garaža vidljiva na slici vještaka na listu 93 spisa, se samo u početnom dijelu nalazi na predmetnoj nekretnini tužene broj 1739/1), a te dvorišne ulazne kapije su vertikalno (a ne horizontalno) postavljene u odnosu na cestu u [adresa] u [adresa] i nedvojbeno je jedini mogući kolni put do tih kapija samo i jedino preko nekretnine tužiteljice broj 1739/2 jer ne može tužena primjerice automobilom preletjeti preko svog dijela zemljišta na čestici broj 1739/1 i dijela zemljišta na čestici tužiteljice broj 1739/2, da bi aterirala neposredno pred ulaz u svoju garažu ili bar na zemljište koje se nalazi neposredno ispred garaže na nekretnini tužene broj 1739/1. Tvrdnje tužiteljice istaknute tijekom ove parnice, da se radi o garaži tužene koja nije niti upisana u zemljišnu knjigu, su potpuno irelevantne za ovu parnicu i nisu od značaja za donošenje predmetne odluke, već mogu biti od značaja za neke sasvim druge postupke.

23. Imajući u vidu sve ove okolnosti i utvrđenja na koja upućuju kako fotografije lica mjesta, održani uviđaji na licu mjesta, ali i nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Damira Mlinarića, te njegove skice izmjere, sud utvrđuje da je tužiteljica potpuno nerealno i neobjektivno pokušala predmetnom tužbom prikazati u ovom postupku da treba ukinuti navedene služnosti, odnosno da postoji drugi prikladniji prolaz do nekretnine tužene ili bar drugi jednako prikladni prolaz, koji bi za nju kao vlasnicu navedene poslužne nekretnine bio manje štetan jer se ovdje ne radi uopće samo o prolazu od ceste do početnog dijela nekretnine tužene broj 1739/1, već zapravo o prolazu koji je oformljen kao pravo služnosti kolnika i pješačkog prolaza preko zemljišta tužiteljice broj 1739/2 (a koje poslužno zemljište tužiteljice i sada u naravi predstavlja poljoprivredno zemljište – oranicu vidljivu na slici s lista 9, 11, 23-24, 91 i 93) do ulaza u dvorište ispred kuće tužene ili do ulaza u garažu tužene, koji sam ulaz u garažu tužene se nalazi na njezinoj povlasnoj nekretnini broj 1739/1.

24. Prilikom uviđaja na licu mjesta sudac je zatražio od stranaka da pokažu na licu mjesta gdje se po njima nalazi predmetna služnost u svojoj širini i dužini, a to što je tužiteljica pokazala na licu mjesta da po njoj predstavlja površinu služnosti, odnosno što je tužena također pokazala na licu mjesta u vezi površine služnosti, geodetski vještak Damir Mlinarić je prikazao na svojoj skici izmjere od 24. svibnja 2023. godine, iako je u samoj skici vještak doista omaškom naznačio da se radi o "prijedlogu služnosti tužiteljice i tužene", koja omaška u pisanju od strane vještaka nema nikakve veze sa predmetom ovoga spora. Unatoč tome, te iako je iz samog sadržaja zapisnika s održanog prvog uviđaja, bilo potpuno vidljivo da su obje stranke pokazale na zahtjev suca na licu mjesta gdje se po njihovom mišljenju nalazi i proteže površina služnosti kolnika i pješačkog prolaza preko čkbr. [katastarska čestica] za korist čestice 1739/1, a što je vještak izmjerio u vezi širine i dužine, tužiteljica je u više navrata u pisanim podnescima sasvim nepotrebno problematizirala navedenu omašku vještaka u pisanju, sa skice izmjere, o tome što predstavlja ta površina pokazana po strankama, odnosno nepotrebno naglašavajući da se ne radi o prijedlogu služnosti, čak i nakon što je vještak prilikom saslušanja na raspravi dana 27. ožujka 2024. godine, izričito naveo da je na skici izmjere prikazao širinu i dužinu služnosti koju je svaka stranka pokazala na licu mjesta na zahtjev suca. Time je tužiteljica raspravljanje o bitnim činjenicama u ovome predmetu, učestalim navođenjem da je na skici vještaka istaknut prijedlog služnosti, potpuno nepotrebno pokušala skrenuti na potpuno periferne stvari ili nebitne propuste vještaka.

25. Kako vještak prilikom prvog održanog uviđaja nije prikazao na skici izmjere što se sve nalazi na predmetnoj zemljišnoknjižnoj povlasnoj nekretnini tužene, održan je drugi uviđaj na licu mjesta, nakon kojeg je vještak uzeo potrebne podatke za davanje nalaza i mišljenja u tom dijelu i u svojoj skici izmjere od 23. svibnja 2024. godine, prikazao je da se početni dio ulaza u garažu tužene, odnosno manji prednji dio garaže tužene, nalazi na predmetnoj zemljišnoknjižnoj povlasnoj nekretnini tužene broj 1739/1, a što je proizlazilo i iz vještačkog očitovanja prilikom saslušanja na raspravi održanoj dana 05. prosinca 2024. godine.

26. Iako je iz tog vještačkog očitovanja, ali i ranijeg saslušanja vještaka bilo sasvim jasno i razvidno da ne postoji bilo kakva praktička mogućnost da tužena sa motornim vozilom dođe do svoje garaže koja je u početnom dijelu nalazi na povlasnoj nekretnini tužene, krećući se od [adresa] u [adresa], primjerice preko svoje povlasne nekretnine (čak i da se sklone ili sravne sa zemljom drvena ograda tužiteljice, travnato raslinje i stabla koja se nalaze horizontalno u odnosu na [adresa] u [adresa], na čestici tužiteljice), zbog premalog razmaka od ruba kuće tužene do kraja njezine čestice broj 1739/1 u odnosu na početak susjedne poslužne čestice tužiteljice, ali i zbog bunara koji se nalazi između ulaza u kuću tužene i ulazne kapije koja vodi ka ulazu u kuću tužene, te da je zapravo jedini mogući put za kolni prolaz motornim vozilom do garaže tužene i dvorišnog dijela ispred kuće i ispred garaže tužene, upravo preko susjedne poslužne nekretnine tužiteljice broj 1739/2, dakle da se uopće dođe do garaže tužene ili bar parkira vozilo ispred garaže tužene na povlasnoj nekretnini tužene ispred kuće i to na zemljištu vidljivom na fotografijama s lista 23, 91 i 93, tužiteljica je podneskom od 17. lipnja 2024. godine, opet našla smislenim isticati da se povlasna nekretnina tužene nalazi tik do javnog puta, odnosno ulice i zbog toga sasvim pogrešno smatra da je sporno pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu, te da tužena nema opravdanog razloga ili potrebe koristiti poslužnu nekretninu tužiteljice.

27. Tužiteljica istim podneskom, potpuno nerealno i netočno tvrdi da tužena ima jednako prikladan prolaz s prednje strane povlasne nekretnine od ulice, međutim, tužiteljica se pri tome nije potrudila na razuman ili smislen način pojasniti na koji bi to praktični način tužena uopće mogla preko prednjeg dijela svoje nekretnine broj 1739/1 (vidljivog na fotografijama s lista 11, 12,13, 15, 92 i 93), doći do dvorišnog dijela povlasne nekretnine primjerice automobilom (jer služnost kolnog prolaza obuhvaća prolaz motornim vozilom – automobilom), dakle na zemljište koje se nalazi ispred samog ulaza u kuću tužene ili na zemljište koje se nalazi ispred ulaza u garažu tužene ili na koji bi to način automobilom mogla ući u garažu, ukoliko ne preko poslužne susjedne nekretnine tužiteljice broj 1739/2 na dijelu na kojem je i osnovana služnost kolnika i prolaza pješice. Naime, jedini mogući način da to praktički tužena učini, po uvjerenju suda, bi bio izvediv da tužena sravni sa zemljom i cijelu svoju kuću na povlasnoj nekretnini i sve što se nalazi na zemljištu povlasne nekretnine i tek tada bi se nesmetano tužena mogla vozilom kretati od [adresa] u [adresa], preko cijele svoje čestice broj 1739/1.

28. Iako sud nije za potrebe donošenja predmetne odluke bio dužan precizno rekonstruirati površinu sporne služnosti koja je inače samo površno - tekstualno upisana u zemljišnim knjigama, bez konkretiziranih podataka u vezi širine i dužine, iz materijalnih dokaza koje je o tome dostavila tužiteljica u spis (primjerice na listu 49- 60), doista proizlazi da je površina te služnosti bila sasvim paušalno određena ili nedovoljno određena. Također, sud primjećuje da je tužiteljica prilikom prvog uviđaja pokazala sasvim nerealnu površinu sporne služnosti u širini od samo 2 metra i dužini od samo 10 metara jer da je doista u tim dimenzijama, kojim slučajem, upisana u zemljišnoj knjizi površina služnosti na način na koji ju je tužiteljica pokazala prilikom prvog uviđaja, niti jedna fizička osoba ne bi mogla koristiti takvu služnost kolnog prolaza, sa nekim automobilom da pristupi do garaže tužene ili bar ispred garaže tužene sa motornim vozilom, na povlasnu nekretninu tužene.

29. Naime, površina služnosti kako ju je pokazala tužena, prilikom prvog uviđaja na zahtjev suca, svakako omogućuje da se motornim vozilom konzumira pravo služnosti kolnog prolaza preko poslužne nekretnine tužiteljice za korist povlasne nekretnine tužene i niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza u ovoj parnici ne proizlazi da postoje ikakvi zakonski uvjeti da se ukine navedena služnost koja samo usput uz služnost kolnika, obuhvaća i služnost pješačkog prolaza. Pri tome je po uvjerenju suda, sasvim nebitno što iz vještačkog nalaza proizlazi da bi se praktički i preko prednjeg dijela povlasne nekretnine (koji se nalazi uz [adresa] u [adresa]) tužena mogla pješice uputiti ka ulazu u svoju kuću, kada je tuženoj nemoguće na isti način motornim vozilom doći do svoje garaže, ukoliko ne koristi površinu sporne služnosti kolnika preko bočne poslužne nekretnine tužiteljice, pa kako ne postoje zakonski uvjeti za ukidanje služnosti kolnika, sud ne nalazi opravdanim u tim okolnostima ukidati samo i isključivo služnost prolaza pješice preko poslužne nekretnine tužiteljice jer se na taj način kroz konzumiranje prava služnosti pješačkog prolaza, ni na koji način ne čini šteta tužiteljici u situaciji kada ta potrebna širina i dužina služnosti kolnika za prijevoz motornog vozila ili ulaz vozila sa nekretnine tužiteljice na nekretninu tužene, treba ostati upisana u zemljišnoj knjizi i ne može ju se ukidati.

30. Sudska praksa koju je tužiteljica dostavila u prilogu tužbe sudu u vidu drugostupanjske odluke od 18. prosinca 2018. godine, ne samo da nema nikakve veze sa okolnostima ovog slučaja, nego ista direktno upućuje na sasvim drugačiju pravnu situaciju u sudskom predmetu u vezi kojeg je donesena i ta odluka, ali i prvostupanjska presuda pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1154/2018. Naime, iz sadržaja obrazloženja dostavljene drugostupanjske odluke od 18. prosinca 2018. godine, jasno proizlazi da je u tom slučaju doista bilo utvrđeno da postoji prohodan odvojak, dovoljne širine za prilaz motornog vozila i pješaka, kojim se tužena može koristiti da sa svojeg zemljišta izravno izađe na A8 ulicu, a to je bio i opravdan razlog u tom predmetu da se u smislu čl. 242.st.2. ZV, udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja iz te parnice. Te činjenice utvrđene u tom sudskom postupku, pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1154/2018, baš nikakve veze nemaju sa predmetnim postupkom i nejasno je uopće u kojem kontekstu tužiteljica osobno ili barem posredstvom svog punomoćnika u osobi odvjetnika, nalazi bilo kakvu sličnost sa ovim postupkom. Također, sudska praksa u vidu rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-690/1997-2 od 18. ožujka 1998. godine (list 245-246), nema baš nikakve veze sa okolnostima ovog slučaja, pa je potpuno bespredmetna.

31. Sud je već naveo u obrazloženju ove odluke da okolnost kako se [adresa] u [adresa] (dakle, javni put ili javna cesta), nalazi neposredno do predmetne povlasne nekretnine tužene, samo u jednom dijelu, a što po uvjerenju ovoga suda nema veze sa predmetnim služnostima, ne znači a priori da samo zbog toga, treba ukinuti sporne služnosti i da su iste izgubile razumnu svrhu. Također, ta okolnost ne znači da tužena praktički ili objektivno može gledajući od te ulice, krećući se motornim vozilom samo preko svoje nekretnine pristupiti na dio zemljišta na svojoj predmetnoj nekretnini ispred kuće tužene i ispred garaže tužene ili ući vozilom u garažu tužene.

32. Napokon, na raspravi održanoj dana 13. veljače 2023. godine, tužiteljica je pozvana dostaviti u spis nacrt služnosti od 08. studenog 1958, godine, koji se spominje u zemljišnoj knjizi u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prilikom upisa sporne služnosti na povlasnoj nekretnini, time da je uz podnesak od 13. ožujka 2023. godine, tužiteljica dostavila i taj nacrt (list 49 spisa), između ostalog. Iz relativno izblijedljelog navedenog nacrta, te slabo vidljivog smjera sporne služnosti koji je bio istaknut isprekidanim crticama, jasno je vidljiv i uočljiv smjer sporne služnosti koji se proteže u poluluku preko poslužne nekretnine tužene (koji smjer očito nema nikakve veze s onim što je pokazala tužiteljica prilikom prvog održanog uviđaja na zahtjev suca u vezi smjera služnosti – manje je bitno što taj smjer nije sukladan niti onome što je tužena prikazala, iako je tužena, zapravo prikazala površinu služnosti koja bi najmanje opterećivala poslužnu nekretninu tužiteljice u okolnostima slučaja – opaska suca), a koji smjer prema navedenom izblijedljelom nacrtu u svakom slučaju omogućuje vršenje služnosti kolnika (a time i služnost pješačkog prolaza), pa tužiteljica sebi ne može i ne smije uzimati za pravo da tuženu uopće sprječava u vršenju prava sporne služnosti kolnika i prolaza pješice preko poslužne nekretnine (što sada očito čini) jer time postupa suprotno čl. 177.st.3. ZV (na što je tužena, inače, opravdano ukazala u ovome postupku). Naime, sasvim je jasno da ukoliko tužiteljica osobno ili bar posredstvom neke druge, primjerice muške osobe vičnije radnji oranja od tužiteljice, izore ili ore poslužnu nekretninu broj 1739/2, kao što je to očito bilo svojevremeno učinjeno jer to proizlazi iz fotografija koje je tužena dostavila u prilogu svog predmetnog odgovora na tužbu (list 23-24), da tim činom direktno smeta tuženu u korištenju prava služnosti kolnika preko poslužne nekretnine i da se izlaže riziku da ju tužena tuži za smetanje korištenja prava služnosti.

33. U ovome postupku su tijekom faze glavne rasprave iznesene određene činjenice od strane tužiteljice u podnesku od 20. ožujka 2024. godine, koje su se dogodile nakon zaključenja prethodnog postupka, a koje po uvjerenju suda, nemaju nikakve veze sa predmetom spora. Iste se odnose na to da je tužena posjekla oko 100 komada bambusa (koje bambuse se tužiteljica očito sjetila posaditi, posredstvom AP, na dijelu svog zemljišta koje se nalazilo između kuće tužene i ceste), te da je te posječene bambuse iznijela pred kuću tužiteljice. Također, nove činjenice se odnose i na okolnost da je tijekom ove parnice radi promjena u katastarskom operatu, doneseno rješenje od strane nadležnog tijela dana 23. siječnja 2024. godine, kojim se između ostalog tužiteljici na nekretnini površine 867m2, koja se nalazi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oduzima dio površine od 53m2, tako da sadašnja površina te katastarske čestice iznosi 814m2 (a na tom spornom oduzetom dijelu zemljišta su se i nalazili navedeni posječeni bambusi). Tužiteljica je protiv tog rješenja od 23. siječnja 2024. godine, podnijela žalbu i o tim iznesenim činjenicama je uz taj podnesak dostavila i materijalne dokaze.

34. Vještak Damir Mlinarić je prilikom saslušanja na glavnoj raspravi na svojoj skici izmjere od 24. svibnja 2023. godine (list 86 spisa), isprekidanom linijom pokazao o kojem se "oduzetom zemljištu" na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], radilo (a to nazovi sporno oduzeto zemljište se nalazi između dijela susjednih nekretnina stranaka i [adresa] u [adresa], prema toj skici vještaka) i ta činjenica po uvjerenju ovoga suda nema baš nikakve veze sa predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljice u vezi ukidanja prava služnosti koja služnost se proteže bočno i lijevo od navedenog "oduzetog zemljišta" gledajući od ceste, niti je od značaja za donošenje ove odluke sam čin sječe navedenih bambusa ili ishod tog upravnog postupka, odnosno odluka o žalbi koju je podnijela tužiteljica protiv navedenog rješenja od 23. siječnja 2024. godine.

35. Kako je sud utvrdio da ne postoje nikakvi opravdani razlozi za ukidanje u zemljišnim knjigama upisanih prava služnosti kolnika i pješačkog prolaza (pri čemu po uvjerenju suda nije uopće od značaja što iz nalaza vještaka proizlazi, a što sud prihvaća kao istinu, da tužena fizički može krećući se pješice proći i preko svoje čestice broj 1739/1 da dođe do ulaza u svoju kuću iz razloga navedenih u točci 29. obrazloženja ove odluke), preko poslužne nekretnine tužiteljice, za korist povlasne nekretnine tužene, valjalo je odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, neovisno o tome što su same stranke, uopće navodile prilikom saslušanja u ovome postupku.

36. Naime, sve bitne činjenice za donošenje ove odluke su se u kontekstu navoda stranaka iznesenih u podnescima, morale prvenstveno utvrditi geodetskim vještačenjem na licu mjesta i samim izvođenjem dokaza uviđajem na licu mjesta, a te bitne činjenice su i utvrđene tim dokazima uz neke već navedene materijalne dokaze iz kojih je sud crpio određena utvrđenja, pa je objektivno od manjeg značaja za donošenje ove odluke bilo što je:

A) tužiteljica tvrdila prilikom saslušanja u svojstvu stranke:

- da tužena ne posjeduje automobil (što je tužena potvrdila),

- da se prema njezinom mišljenju osobni automobil može uputiti do daljnjeg dijela povlasne nekretnine tužiteljice ukoliko prođe drvenu ogradu tužiteljice vidljivu na slici 11, 13-15 spisa (mada tužiteljica nije pojasnila do kuda bi to točno stigao taj automobil u tom slučaju, čak i da se sravne sa zemljom stabla koja se nalaze iza ograde gledajući od ceste, ukoliko ne do bočnog dijela kuće tužiteljice vidljive na listu 11 spisa – opaska suca),

- da se iza ograde i drveća koji se nalaze iza drvene ograde tužene ne nalaze objekti (a što inače nema veze sa istinom i nejasno je kako tužiteljica samo tako nešto može uopće tvrditi, uz zdrave oči koje joj omogućuju da neke stvari, poput kuće tužene, vidi sa svojih nekretnina koje se nalaze s lijeve i desne strane povlasne nekretnine tužene, gledajući od ceste, odnosno bar iz svoje kuće koja se nalazi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] – vidljivoj u skici izmjere vještaka – opaska suca),

- da se na poslužnoj nekretnini tužiteljice sadi kukuruz, premda tužiteljica ne koristi površinu služnosti za sadnju kukuruza (što očito nema veze s istinom, ukoliko se usporedi materijalni dokaz s lista 49 spisa i fotografije s lista 23-24 – opaska suca),

- da tužiteljica smatra da je potpuno izvedivo tuženoj, ukoliko tužena iščupa stabla iza drvene ograde, da tužena preko svoje čestice broj 1739/1, može prilagoditi put koji se nalazi iza njezine drvene ograde, do stražnjeg dijela svoje nekretnine (premda se vještak nije pozdravio s pameću kada je na svojim skicama izmjere pokazao u kojoj se širini nalazi kuća tužene na povlasnoj nekretnini tužene, već je sasvim vjerno u skici izmjere, ali i fotografijama s uviđaja, prikazao zatečeno stanje prilikom uviđaja na licu mjesta, a što svakom razumnom čovjeku jasno daje do znanja je li izvedivo ili nije iza drvenog plota tužene pristupiti motornim vozilom do zemljišta ispred kuće tužene i ispred garaže tužene – opaska suca),

B) tužena tvrdila prilikom saslušanja u svojstvu stranke:

- da zbog načina oranja tužiteljičine poslužne nekretnine broj 1739/2, odnosno pooranog zemljišta na poslužnoj nekretnini tužiteljice, tužena ne može koristiti svoju služnost kolnika za potrebe svoje povlasne nekretnine i ne može se sa motornim vozilom doći do garaže tužene,

- da doista trenutno nema automobil, iako ga je imala svojevremeno jer je inače vozač, ali da automobil ima njezina kćerka,

- da se kuća tužiteljice nalazi s desne strane odmah do povlasne nekretnine tužene, gledajući od ceste,

- da je njoj poznato da u zemljišnim knjigama nisu upisane dimenzije površine služnosti,

- da se ne može na drugi način doći pred njezinu kuću ili pred njezinu garažu motornim vozilom, nego li preko poslužne nekretnine tužiteljice, čak i da se sravne sa zemljom stabla koja se nalaze na povlasnoj nekretnini tužene iza drvene ograde tužene i da se ta ograda ukloni jer se bočno s desne strane uz rub kuće tužene nalazi put u širini od cca 40-50 cm (taj put je vještak fotografirao i prikazao na listu 88 spisa, na kojem se ujedno vidi i žuta kuća tužiteljice – opaska suca),

- da je tužena do 2002. godine, posjedovala automobil i da je do tada uvijek parkirala svoj automobil u svojoj garaži, te da postoji mogućnost da u dogledno vrijeme kupi automobil,

- da njezini gosti ili njezina kćerka ne mogu zbog pooranog zemljišta na poslužnoj nekretnini doći sa motornim vozilom pred garažu tužene ili parkirati svoj automobil u garažu tužene, koristeći se poslužnom nekretninom tužiteljice, već da se uglavnom u tim situacijama parkiraju na dijelu zemljišta pored kuće tužene uz cestu i na dijelu nogostupa.

37. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.1. ZPP.

38. Parnični troškovi su odmjereni tuženoj na temelju troškovnika odvjetnice tužene, a primjenom važeće Odvjetničke tarife, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, koja je bila istaknuta u tužbi tužiteljice.

39. Stoga je tuženoj za sastav odgovora na tužbu, priznat iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima održanim dana 02. prosinca 2022. godine, 13. veljače 2023. godine, na uviđaju održanom dana 24. svibnja 2023. godine i 23. svibnja 2024. godine, odnosno na ročištima održanim dana 27. ožujka i 05. prosinca 2024. godine, priznat je ukupan iznos od 1.200,00 eura ili 200,00 eura po zastupanju. Za sastavljanje podnesaka od 07. prosinca 2023. godine i 23. kolovoza 2024. godine, priznat je tuženoj ukupan iznos od 400,00 eura za ta dva podneska, a na sve ove opravdane troškove u ukupnom iznosu od 1.800,00 eura, tuženoj je priznat i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 450,00 eura, što daje ukupan opravdan trošak od 2.250,00 eura. Zbog toga je tužiteljica obvezana tuženoj nadoknaditi taj parnični trošak.

U Bjelovaru, 03. siječnja 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, počevši od dana 04. siječnja 2025. godine, a putem ovoga suda.