REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8954/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja VČ, punomoćnice po zaposlenju i punomoćnice tuženika Lidije Klepo, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., dana 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u cijelosti:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 17.156,11 eura / 129.262,71 kn sa zateznom kamatom koja teče od 03.08.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 31. kolovoza 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je osiguranik tužitelja EČ stradao dana 28. listopada 2016. u prometnoj nesreći koju je prouzročio ČČ, upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika, te da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1206/17 od 08. prosinca 2017. osiguranik tuženika proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće, kao i da je radi posljedica predmetne prometne nesreće rješenjem tužitelja broj: 1102851 od 04. veljače 2019. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, kao i da mu je rješenjem broj: 1102851 od 21. ožujka 2019. priznato i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje te da je tužitelj u razdoblju od 01. rujna 2020. do 30. lipnja 2023. pretrpio štetu od ukupno 14.090,32 eura isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, te iznosa od 3.065,79 eura isplatom naknade za tjelesno oštećenje osiguranika tužitelja u istom razdoblju. Ističe da je odštetnim zahtjevom tužitelj pozvao tuženika dana 12. srpnja 2023. da mu mirnim putem naknadi štetu, što je tuženik odbio. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štetu u iznosu od 17.156,11 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. kolovoza 2023. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i činjenicu da je u navedenoj prometnoj nezgodi sudjelovao osiguranik tužitelja EČ, no navodi da je tuženik eventualno dužan naknaditi samo stvarnu štetu koja je za tužitelja nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja, a to nije cjelokupni iznos invalidske mirovine već eventualno ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Također ističe i prigovor podijeljene odgovornosti iz razloga što je osiguranik tužitelja doprinio opsegu štete na način što je propustio koristiti sigurnosni pojas u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja. Ističe i prigovor zastare, te osporava da je tužitelj izvršio isplate obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku odštetnog zahtjeva tužitelja od 17. srpnja 2023. s povratnicom (list 3-4), presliku izračuna mirovine (list 5), presliku izračuna naknade za tjelesno oštećenje (list 6), presliku zapisnika o očevidu od 05. prosinca 2016. (list 7-11), presliku presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1206/17 od 08. prosinca 2017. (list 12-15), presliku rješenja tužitelja urudžbeni broj 338-21-81-18-10 od 15. listopada 2018. (list 16-17), presliku rješenja tužitelja broj: 1102851 od 04. veljače 2019. (list 18-20), presliku nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika od 03. prosinca 2018. (list 21-34), presliku rješenja tužitelja broj: 1102851 od 21. ožujka 2019. (list 35-36), presliku nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku (list 37-42), presliku nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša od 28. ožujka 2023. (list 54-57), presliku nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Mayera od 09. listopada 2023. (list 58-59), kao i u spis ovog suda poslovni broj: P-5470/2020 i spis MUP-a, PP Velika Gorica, broj: K-483/16.

4. Sud nije proveo dokaz kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem kao nepotrebnim.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.156,11 eura s osnova invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje koje je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku EČ u razdoblju od 01. rujna 2020. do 30. lipnja 2023., a povodom ozljeda koje je isti zadobio u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.

7. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja EČ zadobio teške tjelesne povrede 28. listopada 2016., u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ČČ i da je tužiteljevim rješenjem broj 1102851 od 04. veljače 2019. priznato osiguraniku tužitelja EČ pravo na invalidsku mirovinu te rješenjem broj: 1102851 priznato pravo na naknadu za tjelesno oštećenje jer mu je zbog ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći nastao potpuni gubitak radne sposobnosti.

8. Sporno je ima li pravo tužitelj na regresno potraživanje od tuženika nastalog na ime isplate invalidskih mirovina i naknade za tjelesno oštećenje osiguraniku tužitelja EČ, kao i pitanje zastare i doprinosa osiguranika tužitelja nastalim ozljedama u predmetnoj prometnoj nesreći.

9. Glede primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, valja napomenuti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.(„Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

10. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP-u.

11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku trebala donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.

14. Odredbom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. istog Zakona) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, a člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. S obzirom da u ovom postupku treba utvrditi, a kako je to prethodno obrazloženo, postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja te naknada za tjelesno oštećenje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji, kolika bi iznosila ta razlika, odnosno shodno tome, samu osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, teret dokaza za isto je na tužitelju, a što tužitelj, iako uredno upozoren sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, nije dokazao s obzirom da nije predložio adekvatan dokaz kojim bi sud mogao utvrditi isto.

16. Naime, sukladno odredbi čl. 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. S obzirom da sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao utvrditi činjenicu postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i ukoliko postoji kolika bi iznosila ta razlika, u ovom postupku bilo je potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem što tužitelj, iako je teret dokaza na tužitelju, nije predložio. Stoga sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem i nije mogao utvrditi ključne činjenice da bi mogao odlučiti o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.

17. Slijedom navedenog, s obzirom da tužitelj, na kojem je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazao da je invalidska mirovina i naknada za tjelesno oštećenje koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja EČ veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je sud ne ocjenjujući prigovor zastare i prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku štetnih posljedica, zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada 2016. kao i spornu uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada 2016. i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tuženiku priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 30. listopada 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 250 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 05. travnja i 26. studenog 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x250 bodova, što ukupno iznosi 750 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tuženika iznosi 1.500,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.875,00 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 03. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku, po pun.