REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2260/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Ivana Adžića i punomoćnice tuženika, SE, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., dana 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj kreditne partije: 7103377271, sklopljenog dana 30. listopada 2006. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao Kreditora i tužitelja TE kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba čl. 6. st. 1. Ugovora u dijelu kojim se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 328,82 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, iznos od ukupno 522,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,48 eura od 14. ožujka 2008.,

- 1,91 eura od 14. listopada 2008.,

- 9,64 eura od 14. studenog 2008.,

- 15,11 eura od 14. siječnja 2009.,

- 16,97 eura od 14. veljače 2009.,

- 11,02 eura od 14. ožujka 2009.,

- 12,17 eura od 14. travnja 2009.,

- 12,83 eura od 14. svibnja 2009.,

- 10,30 eura od 14. lipnja 2009.,

- 11,43 eura od 14. srpnja 2009.,

- 7,99 eura od 14. kolovoza 2009.,

- 10,97 eura od 14. rujna 2009.,

- 8,46 eura od 14. listopada 2009.,

- 10,35 eura od 14. studenog 2009.,

- 9,47 eura od 14. prosinca 2009.,

- 14,87 eura od 14. siječnja 2010.,

- 18,05 eura od 14. veljače 2010.,

- 17,38 eura od 14. ožujka 2010.,

- 20,91 eura od 14. travnja 2010.,

- 26,12 eura od 14. svibnja 2010.,

- 28,43 eura od 14. lipnja 2010.,

- 36,51 eura od 14. srpnja 2010.,

- 33,85 eura od 14. kolovoza 2010.,

- 46,00 eura od 14. rujna 2010.,

- 39,11 eura od 14. listopada 2010.,

- 41,50 eura od 14. studenog 2010.,

- 49,57 eura od 14. prosinca 2010.,

do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.726,55 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. ožujka 2023. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj kreditne partije 7103377271 od dana 30. listopada 2006. u iznosu od 15.782,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj kreditne partije: 7103377271, sklopljenog dana 30. listopada 2006. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao Kreditora i tužitelja TE kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba čl. 6. st.

1. Ugovora u dijelu kojim se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 328,82 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 522,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužitelja od 14. ožujka 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, ističući prigovor zastare te navodeći da tuženik nije mogao znati za rast tečaja CHF, a tužitelj je bio upoznat s valutnim rizikom te je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Također navodi da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora pružio tužitelju sve potrebne informacije. Također osporava potrošački status tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 32077683360, broj kreditne partije: 7103377271 od 30. listopada 2006. (list 8-11), presliku otplatnog plana (list 12- 13), presliku pregleda promjena kamatnih stopa (list 14), presliku prometa po kreditu/specifikacija uplata (list 15-18, 56-59), presliku promotivnog letka tuženika (list 45). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 128-133), te dokaz saslušanjem tužitelja (list 173-174).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 32077683360, broj kreditne partije: 7103377271 od 30. listopada 2006. na iznos od 15.782,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 48 mjeseci (članak 3. Ugovora), pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF te potrošačko svojstvo tužitelja.

7. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

8. Sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

9. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

10. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 21. studenog 2024. navodi da se sjeća kada je sklapao predmetni ugovor o kreditu u švicarskim francima za kupnju osobnog automobila. Ponuđen mu je gotov formirani ugovor o odredbama kojeg nije mogao pregovarati s djelatnicima tuženika, niti su ga djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Sredstva iz kredita je iskoristio za kupnju osobnog automobila kojeg je koristio isključivo u privatne, a ne poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, a shodno tome i rata kredita. Kredit je u cijelosti osobno otplatio.

11. Dakle i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da ga djelatnici tuženika nisu upozorili da bi moglo doći do povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, te da nije mogao pregovarati s djelatnicima tuženika o niti jednoj odredbi kredita, već mu je ponuđen gotov formirani ugovor.

12. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužitelj nije potrošač i da je tužitelj dužan dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužitelj nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj predmetni kredit u cijelosti iskoristio za kupnju vozila kojeg je koristio isključivo u privatne, a ne u poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

13. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja, Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30. ožujka 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

14. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

15. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 28. veljače 2024. proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 3.935,89 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 522,40 EUR. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

16. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

17. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja, valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga nije nepošten stjecatelj i ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023. tužitelj niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

18. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

19. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 522,40 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 30. ožujka 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 24. kolovoza 2023., te 14. ožujka i 11. travnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 07. veljače i 21. studenog 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.726,55 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

21. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podneska od 05. siječnja 2024. s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, te za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 03. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.