Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-339/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja HO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika BO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Rafaelu Krešiću, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 70b, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1238/2022-50 od 24. svibnja 2023., dana 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika BO i djelomično potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1238/2022-50 od 24. svibnja 2023. pod toč. I./ izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju HO isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.061,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. kolovoza 2018. do isplate i na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 46,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 2023. do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od 1.167,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 2023. do isplate i pod toč. III./ izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1238/2022-50 od 24. svibnja 2023. pod toč. I./ izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku BO da tužitelju HO isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 46,45 EUR za razdoblje od 29. kolovoza 2018. do 23. svibnja 2023., tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika BO za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I./ Nalaže se tuženiku BO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju HO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.108,24 EUR1 / 8.350,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. kolovoza 2018. do isplate, sve to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.167,48 EUR / 8.796,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 398,17 EUR / 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 08. travnja 2021. do isplate, i do 31. prosinca.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I./ i III./ izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku jer nije jasno ocijenio izvedene dokaze, zatim povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istog Zakona naglašava kako je osporio uzročno posljedičnu vezu o kojem prigovoru prvostupanjska presuda nema razloga niti se može ispitati. Naime, vještaci svojim usmenim očitovanjem nisu otklonili prigovore tuženika istaknute u odgovoru na tužbu i u odnosu na njihovo vještvo. Tužitelj je dostavio u spis medicinsku dokumentaciju koja je bila predmet vještačenja, a iz koje je razvidno da se tužitelj i prije štetnog događaja liječio kod liječnika specijalista. Vještaci bez uvida u dokumentaciju tužitelja koja je prethodila štetnom događaju nisu mogli utvrditi oštećenje zdravlja tužitelja jer tvrde da je došlo do pogoršanja prethodnog zdravstvenog stanja, koje stanje nisu imali na temelju čega utvrditi, pa stoga niti vještačiti posljedice pogoršanja stanja koje nisu mogli utvrditi. Vještaci su ocjenu dali isključivo na temelju kazivanja tužitelja što je nedopustivo i protivno pravilima struke. Citira se točka 32. obrazloženja pobijane presude sa zaključkom da je utvrđenje suda pogrešno i manjkavo. Dosuđeni iznosi previsoki su jer tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu tako da je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri donošenju odluke o troškovima parničnog postupka. Slijedom navedenog predlaže se drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu prvostupanjsku odluku i tuženiku dosuditi troškove uključivo trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud prilikom donošenja presude u pobijanom dijelu nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19., dalje ZID ZPP) u svezi čl. 338. st. 4. istog Zakona budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju izložio zahtjev tužitelja, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, također je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio odnosno koje je dokaze izvodio i zašto kao i kako ih je ocijenio. Osim toga, prvostupanjski sud je iznio koje je odredbe materijalnog prava primijenio donoseći odluku.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, izreka pobijane presude nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju presude, koje ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 1.108,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. kolovoza 2018. koju je tužitelj pretrpio ozljeđivanjem od strane tuženika 27. siječnja 2018.

9. Prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu pod toč. I./ izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koju odluku temelji na utvrđenjima da je tužitelju nastupila šteta povredom prava osobnosti kao i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu pri čemu je cijenio sadržaj medicinske dokumentacije priložene spisu, zatim nalaza i mišljenja vještaka dr. Zorana Veira i dr. CO s time što je također, pri donošenju odluke uzeo u obzir narav i karakter zadobivenih ozljeda (natučenje glave i oguljotine desnog lakta, prolazno pogoršanje simptomatike poremećaja prilagodbe, elemenata PTSP). Primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) u svezi čl. 19. st. 1. i st. 2. istog Zakona, kao i čl. 223. ZPP tužitelju je priznata pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.108,24 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 29. kolovoza 2018. uz obrazloženje da iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja bilo okončano 12. lipnja 2018., dakle do podnošenja odštetnog zahtjeva, pa bi tuženik bio u zakašnjenju sa isplatom neimovinske i imovinske štete od navedenog datuma.

10. Po ocjeni ovog suda, neosnovanim se ocjenjuje žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja dok se djelomično osnovanim ocjenjuje žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

11. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna osnova tužbenog zahtjeva koju tuženik dovodi u pitanje prvenstveno negirajući uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda i štetnog događaja.

11.1. U svezi štetnog događaja navesti je da iz pravomoćne presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu broj Ppij-142/18 od 6. srpnja 2018. proizlazi da je tuženik proglašen krivim što je 27. siječnja 2018. u 14,20 sati u Zagrebu kod ..., na cesti, narušavao javni red i mir na naročito drzak način tako da je prišao tužitelju te ga vrijeđao riječima "kretenu", da bi ga nakon toga sa svojom nogom udario u predjelu trbuha te ga potom udario nogom tri puta po tijelu i svojom zatvorenom šakom po prednjoj strani lica.

11.2. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je tužitelj navedene zgode pozvao policiju, a potom da je po policiji pozvana hitna medicinska pomoć, zatim da je na ime oštećenika priložena medicinska dokumentacija u kojoj su navedene tjelesne ozljede istog, ali i to da je doveden kolima hitne medicinske pomoći nakon što je fizički napadnut oko 14,00 sati upravo na mjestu koje je opisano u izreci presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu i da je zadobio udarac u trbuh i tri udarca u glavu od nepoznate osobe.

11.3. Nadalje, vještačenjem po vještacima Zoranu Veiru, specijalistu kirurgije i CO, specijalistu psihijatrije, subspecijalistu forenzičke i biologijske psihijatrije utvrđeno je da je tužitelj stradao u spornom štetnom događaju kada je zadobio natučenje glave i oguljotine desnog lakta. Vještaci su zaključili da između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza i da je kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Također slijedi da je tužitelj na psihičkom planu razvio prolazno pogoršanje simptomatike poremećaja prilagodbe – elemenata PTSP. Tužitelj da je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet. Navedeno da je i dovelo do razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja. Konačno aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranje istog.

11.4. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka na način kako to sada upire u žalbi naglašavajući da se tužitelj i ranije liječio kod specijalista radi čega je prvostupanjski sud pozvao vještake da se usmeno očituju koji su u cijelosti ostali kod svog zaključka o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, pa kako tuženik nije imao daljnjih pitanja vještacima odnosno prigovora, a izričito je pismenim podnescima naveo da ne predlaže provođenje novog medicinskog vještačenja slijedi da žalbeni navodi izneseni u tom smislu ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

11.5. Činjenica da je tužitelj bio sudionik domovinskog rata od 1991. -1992., da se psihijatrijski liječio u rujnu 2017., kao i da koristi xanax, samo za sebe ne znači da ne postoji uzročno-posljedična veza između zadobivenih ozljeda i štetnog događaja, štoviše vještak je naveo da se kod tužitelja, zbog štetnog događaja razvilo prolazno pogoršanje simptomatike poremećaja prilagodbe-elemenata PTSP.

12. Visina zahtjeva pravilno je utvrđena temeljem dokumentacije priložene spisu, iskaza tužitelja, kao i nalaza i mišljenja imenovanih vještaka iz kojeg proizlazi da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i slabijeg narednih deset dana. Također je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma, trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno dva dana te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno jednog tjedna. Nakon toga slabiji oscilirajući strah do sveukupno tri tjedna te da je zaostao kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Također je utvrđeno da je od strane ukućana tuđa pomoć bila potrebna tužitelju u smanjenom opsegu od dva sata dnevno u razdoblju kroz sedam dana, zbog pomoći kod težih svakodnevnih aktivnosti.

12.1. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda polazeći od gornjih utvrđenja, kao i sadržaja odredbe 1100. ZOO, na strani tužitelja, zbog štetnog događaja, nastupila je povreda prava osobnosti i težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.061,78 EUR za neimovinsku štetu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. kolovoza 2018. kao dana podnošenja pisanog zahtjeva (l.s. 20-25) u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO.

12.2. Za imovinsku štetu pravilno je dosuđen iznos od 46,45 EUR, međutim u konkretnom slučaju tužitelj na kojem je teret dokaza nije predložio dokaze kojima bi sud stekao mogućnost utvrditi neto zaradu osobe za pomoć u kućanstvu, pa je pravilno prvostupanjski sud visinu te naknade utvrdio slobodnom ocjenom na temelju ovlaštenja iz čl. 223. ZPP, ali je pogrešno u pogledu odluke o početku tijeka zakonskih zateznih kamata primijenio odredbu čl. 1103. ZOO i istu dosudio od podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno s obzirom da je visina za taj vid štete određena temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 223. ZPP pa je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi od dana donošenja odluke, a za prethodno razdoblje zahtjev za zateznu kamatu odbiti kao neosnivano zatraženu.

13. Žalbeni navodi tuženika nisu osnovano doveli u pitanje pravilnost odluke o troškovima parničnog postupka koju odluku je prvostupanjski sud pravilno utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14. i 70/19., dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP.

14. Slijedom svega iznesenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske presude odnosno po odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kako je to odlučeno pod toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP/19 budući da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva odnosno samo u pogledu sporednog zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, radi čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. III izreke.

16. U preostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. II./ izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Sanja Dujmović