REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-492/2020-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnica Zvjezdana Zdjelar Lalović i punomoćnica Biserka Radolović, odvjetnice u Puli, protiv tuženika SK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Kovačević Fras, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnica tužiteljice te punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„I.I. Utvrđuje se da je jedan poslovni udio nominalnog iznosa 10,00 kuna u trgovačkom društvu ISTRA GAS j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom sa sjedištem u [adresa], OIB: 06895980535, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS 040296162, bračna stečevina tužiteljice ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika SK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

I.II. Nalaže se tuženiku SK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana izda ispravu podobnu za upis tužiteljice kao ovlaštenika na poslovnom udjelu nominalnog iznosa 10,00 kuna u trgovačkom društvu ISTRA GAS j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom sa sjedištem u [adresa], OIB: 06895980535, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS 040296162, u sudskom registru i knjizi poslovnih udjela, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„II.I. Utvrđuje se da su tužiteljica ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik SK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], imatelji jednog poslovnog udjela u trgovačkom društvu ISTRA GAS j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom sa sjedištem u [adresa], OIB: 06895980535, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS 040296162, svaki u ½ dijela.

II.II. Nalaže se tuženiku SK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ZK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana izda ispravu podobnu za prijenos i upis tužiteljice kao imatelja ½ dijela jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 10,00 kuna u trgovačkom društvu ISTRA GAS j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom sa sjedištem u [adresa], OIB: 06895980535, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS 040296162, u sudskom registru i u knjizi poslovnih udjela tog trgovačkog društva, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: „Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku cima osiguranja u iznosu od 100.000,00 eura

određuje se privremena mjera

1. Zabranjuje se tuženiku SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da otuđi i/ili optereti nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli- Pola, i to z. k. č. br. [katastarska čestica], livada, 740 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] .

2. Ovo rješenje će se dostaviti Općinskom sudu u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnom odjelu radi upisa zabilježbe zabrane iz ovog rješenja.

3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupa koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu, pod posl. br. P-492/2020.“

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 4. rujna 2020. podnijela tužbu radi utvrđenja i podjele bračne stečevine. U tužbi u bitnome navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 15. svibnja 2010. u [adresa], te da su stranke za trajanja braka osnovale jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću pod tvrtkom ISTRA GAS j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom sa sjedištem u [adresa], OIB: 06895980535, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS 040296162, 28. siječnja 2013. Tužiteljica pojašnjava da je kao osnivač i član društva formalno upisan samo tuženik, no predmetno društvo predstavlja bračnu stečevinu svake od parničnih stranaka u 1/2 dijela poslovnih udjela društva. Društvo ISTRA GAS j.d.o.o. OIB 06895980535, [adresa], je za potrebe poslovanja društva kupilo nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, i to zkč. br. [katastarska čestica], livada, 740 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da je navedeno trgovačko društvo osnovano 28. siječnja 2013., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, poslovni udio u navedenom trgovačkom društvu predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka sukladno odredbi članka 36. stavka 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20, dalje u tekstu: ObZ). Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva sadržaja kao u tužbi.

2. U odgovoru na tužbu od 23. listopada 2020. tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora naznačenoj u iznosu od 1.800.000,00 kn navodeći kako iz izvoda iz registra stanja dugotrajne imovine je vidljivo da je cjelokupna dugotrajna imovina društva ISTRA GAS j.d.o.o. vrijedna 210.715,00 kn. Nadalje, u bitnome navodi da ne spori okolnost zaključenja braka te okolnost da je društvo osnovano u vrijeme trajanja braka. Međutim, ističe da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], livada, 740m2, upisana u z.k. 3984 K. O. [katastarska općina], kupljena novcem koji predstavlja posebnu imovinu tuženika. Dalje navodi da tuženik priznaje tužiteljici da je investicija u građevinski objekt, ulaganja u software i mobitele bila bračna stečevina u visini od 95.000,00 kn, te da bi dio u tome tužiteljice iznosio 47.500,00kn., ili cca 23% ukupne dugotrajne imovine ISTRA GAS j.d.o.o. Tuženik priznaje djelomično tužbeni zahtjev ali ne da bi tužiteljica ZK stekla 1/2 dijela poslovnog udjela već da bi stekla u 23/100 poslovnog udjela, te je spreman u tom dijelu i izdati ispravu podobnu za prijenos i upis 23/100 poslovnog udjela. Tuženik je ujedno predložio da se ovaj postupak prekine, do pravomoćnosti postupka radi utvrđenja o doprinosu tužitelja i tužiteljice u imovini ISTRA GAS j.d.o.o. (koji je pokrenut kod OS Pula-Pola) kako bi se utvrdio stvarni doprinos bračnih drugova u poslovnom udjelu.

3. Tijekom postupka tuženik je isticao da je u podnesku od 10.12.2020. upućenog na posl.br. R1-72/2020 priznao tužiteljici ZK osnovanost tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva utvrđenje bračne stečevine na osnivačkim udjelima ISTRA GAS j.d.o.o., ali ne u 1/2 već u visini 23%. Ponovno ističe da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] livada 740m2 K. O. [katastarska općina] u vlasništvu društva financirana isključivo novcem tuženika koji je njegova posebna imovina. Pojašnjava da u tužbi za utvrđenje bračne stečevine u predmetu OS Pula-Pola posl. br. P-Ob-170/2020 investiranje radi stjecanja vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] predstavlja dio tužbenog zahtjeva. Smatra kako je riječ o predhodnom pitanju u ovom postupku stoga tuženik predlaže da sud donese djelomičnu presudu kojom utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica u osnivačkom ulogu od 23% ili u iznosu 2kn i 30lipa. Za ostali dio tužbenog zahtjeva od 27% predlaže donijeti odluku o prekidu predmetnog postupaka do pravomoćnog okončanja postupka posl. br. P-OB-170/2020 koji se vodi pred OS Pula-Pola. Tuženik drži da ukoliko sud odluči sam rješavati o visini uloženih sredstava bračnih drugova u imovinu društva i time odrediti visinu osnivačkih uloga, može doći do situacije da se o istom pravnom pitanju između istih stranaka vode dva spora na Općinskom sudu u Puli-Pola i Trgovačkom sudu (dvostruka litispendencija). Tuženik napominje da se utvrđenje posebne imovine bračnih drugova uložene u stvari i prava ne može odvojeno promatrati u odnosu na društvo, odnosno odvojeno promatrati u odnosu na stan na [adresa] o čemu se u cjelini vodi parnični postupak u P-492/2020. Upućuje na podnesak dostavljen u predmetu OS u Puli-Pola u kojemu navodi da je tuženik bio 18 godina zaposlenik INE d.d. (koja je više puta mijenjala naziv), sa plaćom od oko 7.000,00 kn mjesečno uz još skoro tolika primanja sa osnova prekovremenog rada i dr. Tuženik da je svo vrijeme radio i u “fušu” popravljao motore i sl. i tako dodatno zarađivao, a po prestanku radnog odnosa u INI d.o.o. ostvario je “otpremninu” u visini 122.000,00 kn. Isto tako tuženik je primao naknadu za nezaposlene 14 mjeseci od prestanka radnog odnosa. Za 18 godina rada imao je dovoljno ušteđevine za gradnju kuće u [adresa] koja je dovršena 2010. i u koju se uselio skupa sa tužiteljicom par dana prije rođenja zajedničke kćeri Z. Stranke su više godina bili u vezi, više puta je ta veza bila raskidana i opet uspostavljanja, a točno je da su neko kraće vrijeme zajedno živjeli kod tužiteljevih roditelja, međutim veza stranaka ne može se nazvati vanbračnom zajednicom u smislu zajedničkog života i zajedničkog privređivanja, svatko od njih je imao svoje prihode i raspolagao sa njima prema svojoj volji. Zajednički život prvo vanbračna, a zatim i bračna zajednica tužitelja i tužene počela je od trenutka kada je bila na putu zajednička kćer S, rođena sredinom 2010. Tužiteljica je predočila isprave da je 2007. prodan naslijeđeni stan u [adresa] ([adresa]) za iznos od 25.000,00 eura i da je prodana naslijeđena zemlja u Omišlju za iznos od 1.075,80 eura, na kojim nekretninama je tužiteljica bila sunasljednica sa sestrom ČK. Tužiteljica je sudu predočila ispravu da je 2008. ostvarila kredit u visini 5.000,00 eura kod OTP-e banke, pritom tužiteljica tvrdi da je dio navedenog novca uložila u kuću u [adresa], koja tvrdanja da nije točna, a tuženiku da nije poznato što je tužiteljica učinila sa tim novcem, ali mu je poznato da je vraćala očeve dugove za auto, za neuspješno pokrenuto privatno poslovanje i sl. Tuženik dalje pojašnjava kako je kuću u [adresa] izgradio i opremio vlastitim novcima, djelom posuđenih od svojih roditelja. Tužiteljica, tuženik i kćer S živjeli su u kući u [adresa] oko godinu dana kada su se preselili u stan na [adresa]. Dalje pojašnjava kako je tužiteljica predočila isprave da je 2012. prodala stan ([adresa]) naslijeđen skupa sa sestrom ČK od majke (preminule 2004.) u 1/2, a zatim stečen u 1/2 i od oca (preminulog 2011.), uz tvrdnju da je novac uložila u otplatu kredita za predmetni stan na [adresa]. Za naglasiti je da je tuženik svojim osobnim radom i sredstvima renovirao predmetni stan (Č) koji je bio u krajnje zapuštenom, gotovo uništenom stanju. Tvrdnja tužiteljice, da je ona vratila “kredit” iz svojih sredstava također nije točna jer je tuženik novcem od prodaje kuće u [adresa] i to iznosom od 639.360,00 kn isplatio kredit za stan na [adresa]. Ističe kako je tužiteljica bila zaposlena od 2004. do 2015. u ULJNIK - TESU d.d., zatim na period od 6 mjeseci u Arena Hospitality Group ( 07.2018-02.2019). Od 01.03.2019. do kraja 2020. radi u poduzeću ISTRAGAS j.d.o.o. u vlasništvu tuženika, gdje je zaposlena radi obiteljskog probitka i pomoći tužitelju u administrativnim i sl. poslovima, pritom napominje kako je tužiteljica tek formalno bila zaposlena u navedenom društvu, dok je tuženik obavljao sve obveze u društvu, ali i kućanske poslove te skrbio o djeci. Stranke su zajedničkim ulaganjem opremili stan na [adresa] i tuženik drži da su sve stvari i oprema stečeni u jednakim udjelima. Ističe da nije točna tvrdnja tužene da je od iznosa 150.000,00 kn (koliko je bilo u kućnom sefu) 90.000,00 kn utrošeno na “kućne troškove” zadnjih 5 godina. Na istaknute navode tuženik je predložio saslušati niz svjedoka.

4. Tijekom postupka tužiteljica je isticala da je tuženik radio u INI d.d. duži niz godina, ali ne za plaću kako on to prikazuje. Ističe da je iz IP obrasca u privitku iz 2009. razvidno da je godišnji iznos ukupnih osobnih primitaka tuženika 63.139,52 kn godišnje što u prosjeku iznosi 5.261,62 kn mjesečno, te da nije točno da bi isto toliko zaradio temeljem prekovremenih sati. U ovih 5.261,62 kn uključeni su i prekovremeni sati ako ih bilo. Navodi dalje da tuženik nije radio u "fušu" a u INI d.d. je dobio otpremninu ali ne u iznosu u kojem on tvrdi. Naime, 2011. zbog reorganizacije, loših međuljudskih odnosa sa kolegama i nadređenima, tuženik je dao otkaz i godinama je bio nezaposlen. S obzirom da su tada imali kredite i malo dijete tužiteljici je bilo jako teško sve financirati. 2013. zajedničkim dogovorom stranke osnivaju društvo Istra gas j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom i dogovorno ga samo formalno osnivaju na ime tuženika isključivo iz razloga što je isti mogao na taj način ostvariti potpore HZZ koju je trebao dobiti u programu potpore prilikom samozapošljavanja. Nažalost, radi ishitrene i nepromišljene odluke tuženika stranke nisu u konačnici uspjele ishoditi navedene potpore jer je tuženik otvorio društvo prije nego li je zatražio potporu i time izgubio sve mogućnosti ostvarivanja istih. Međutim, kao osnivač i član društva samo je formalno upisan tuženik. Zemljište u Marčani kupljeno je za potrebe poslovanja društva i to iz sredstava posebne imovine tužiteljice. Datum prodaje stana tužiteljice u [adresa], na adresi [adresa], kojeg je ista naslijedila od svojeg roditelja je 22.10.2012., a datum izdavanja prostornog uvjerenja za zemljište u Marčani je 22.11.2012., a datum upisa društva u sudski registar je 28.01.2013. Iz kronologije događaja, a u vezi sa time povezani su i datumi sa izlistom i isplatama sa računa HPB tužiteljice, jasno je da je tužiteljica vlastitim izvorima financirala osnivanje društva. Vidljivo je, naime, koliko se novaca podizalo sa njezinog računa kao i da je iz tih izvora, osim kupovine zemljišta društva, potrebne dokumentacije za projekte, infrastrukturu u plinari, kredit za kupovinu stana na [adresa], plaćala upravo tužiteljica. Pored toga, tužiteljica je u to vrijeme jedina u njihovom kućanstvu radila u Uljanik Tesu SZZ. Zemljište za društvo u Marčani je još i prije trebalo biti kupljeno, međutim dokupili su dio susjednog zemljišta tako da je taj objedinjeni dio iznosio 740 m2 i zbog svih zavrzlama sa zemljištem, tužiteljica za kupnju zemljišta u Marčani novce sa računa podiže 29.01.2013. u iznosu od 110.000,00 kuna što odgovara vremenu i cijeni kupljenog zemljišta u Marčani. Izvor plaćanja svega trebao bi biti i više nego jasan s obzirom da tuženik niti je bio u radnom odnosu, niti je išta naslijedio, a sve što je ikada imao uložio je u obiteljsku kuću svojih roditelja u [adresa] i na vlastite hobije. Razdoblje tuženikove nezaposlenosti bilo je od 2011. do 2015., izuzev 6 mjeseci rada na pola radnog vremena u Ibizi d.o.o. sa mjesečnom plaćom od cca 1.320,00 kn. Nakon problema sa dokumentacijom, 2015. društvo započinje s radom, pritom u prvim godinama rada nije se ostvarivala nikakva dobit nego su se tek vraćala ulaganja. Nakon učestalih napada i prijetnji otkazom, tuženik tužiteljici daje otkaz u društvu 30.11.2020. Radi stjecanja dojma o količini i ozbiljnosti problema, tužiteljica napominje da se protiv tuženika pred Općinskim sudom u Puli-Pola vodi i kazneni postupak zbog osnovane sumnje da je počinio niz kaznenih djela na štetu tužiteljice i njihove zajedničke maloljetne djece. Nakon davanja otkaza tužiteljici, tuženik planski počinje sa podizanjem pozajmica iz firme i zadržava ih za sebe, uvjeravajući tužiteljicu da je novac na računu firme. Tužiteljica je prodala ostale svoje dionice (HT-a ,Uljanik plovidbe, Ingre…), raskinula stambenu štednju, prodala zemljište na Krku od pokojnog djeda, te to također uložila u stan na [adresa]. Veza stranaka trajala je od 2001., a nakon smrti tužiteljičine majke 2004. počeli su stanovati zajedno u obiteljskoj kući u vlasništvu tuženikove majke u [adresa] put 7a. Tuženikovi roditelji živjeli su u stanu u [adresa] zajedno sa svojim drugim sinom, ali s obzirom da su bili u mirovini svakodnevno su boravili u [adresa]. Za vrijem tuženikove nezaposlenosti, pod pretpostavkom da je primao naknadu za nezaposlene u iznosu od nešto više od 1.000,00 kn mjesečno nije mogao otplaćivati mjesečne anuitete kredita za stan od 3.900,00 kn. Svoja primanja tuženik je ulagao u kuću u [adresa] koja je u vlasništvu njegovih roditelja i ta nekretnina nije predmet nikakvih rasprava, ali je tuženika njegova obitelj prevarila na način da su stranke na toj kući financirali fasadu, pločice, namještaj, kućanske aparate i ostalo, da bi ih na kraju tuženikovi roditelji prisilili da se isele. Radi navedenog tuženik je bio vrlo frustriran i razočaran, radi čega se i prepustio alkoholu. U gradnji kuće u [adresa] tuženikov otac je pomagao za što je bio plaćen 500 kn tjedno. Tuženikovi roditelji su im za gradnju te kuće pozajmili novac, a koji su stranke postupka istima vratile koristeći se novcem dobivenim kao poklon na vjenčanju i krštenju njihove starije kćerke (6. mjesec 2010.) te prodajom tužiteljičinih dionica i iz ušteđevine. U prilogu dostavlja pisanu ispravu iz koje da je razvidno detaljno vođenje evidencije o iznosima koje je tuženik primio i kako je vraćao kao i vrijeme prodaje tužiteljičinog stana u [adresa] u [adresa]. Tužiteljici nikada nije vratio niti kune. U suprotnom, tuženik sigurno ne bi napisao potvrdu da tužiteljica ima pravo na isplatu od prodaje kuće i koju je vlastoručno potpisao. Nadalje iz izlista HZZ vidjet će se da je radni odnos tužiteljice u Uljanik Tesu SZZ trajao do 1/2017. Nakon toga tužiteljica koristi naknadu sa HZZ u trajanju od 13 mjeseci da bi bila kući sa mlađim djetetom dok je starija kćerka tek kretala u školu. Kako tuženik ni na koji način nije sudjelovao u brizi o djeci i kućanstvu, tuženica je radi dobrobiti djece ostala kući dok se djeca malo nisu osamostalila, te se nakon naknade HZZ zapošljava od 7/2018 do 3/2019 u AHG kao zamjena za rodiljni dopust. Nakon povratka djelatnice sa rodiljinog dopusta ponuđen joj je drugi posao, ali u smjenama što tuženiku nije odgovaralo jer nije mogao sam popodne skrbiti o djeci. Nakon toga, tužiteljica se zapošljava u njihovom društvu ISTRA GAS j.d.o.o. Kuća u [adresa] prodana je za 118.000,00 eura, a stan na Vidikovcu otplaćen za 86.000,00 eura, s tom razlikom od 32.000,00 eura tuženik je kupio barku od 7.000,00 eura, vez od 3.500,00 eura, motor za 3.500,00 eura, auto 2.500,00 eura, dao pozajmice u firmu od 100.000,00 kuna. Stoga nikako nije moguće da je tuženik uz sve to, uštedio i stavio u sef 150.000,00 kuna. Tužiteljica naglašava kako je od početka vjerovala da sve što ulaže, ulaže u budućnost njihove zajedničke obitelji i trudila se da svojoj djeci osigura budućnost bez financijskih briga. Ista nikada nije gledala čije je što i nije joj bilo bitno što je u glavnini ona financirala i uopće omogućila osnivanje društva i dobiti iz njegovog poslovanja. Da nije bilo posebne imovine tužiteljice i prodaje naslijeđenih nekretnina sve ovo za tuženika nikada ne bi bilo ostvarivo. Iz svega je razvidno da je tužiteljičin stan u [adresa] koji je naslijedila prodan u isto vrijeme kada je građena kuća u [adresa], a drugi naslijeđeni stan tužiteljice je prodan kad je kupljeno zemljište u Marčani gdje je građena plinara, a uz to stranke su kupili i stan na [adresa] te baraku. Slijedom svega navedenog, tužiteljica smatra da nije upitno smatra li se predmetni poslovni udio bračnom stečevinom stranaka i da je ista ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u ½ dijela, te da se temeljem toga prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da izda ispravu podobnu za upis tužiteljice u knjigu poslovnih udjela društva ISTRA GAS j.d.o.o., kao i ispravu podobnu za upis kod nadležnog suda, kao ovlaštenika na tom poslovnom udjelu. Glede svojih navoda predložila je saslušanje niza svjedoka.

5. Na navode tuženika tužiteljica je uzvratila ističući da je prigovor dvostruke litispendencije promašen, obzirom je jasno da su trgovački sudovi stvarno nadležni za rješavanje sporova u kojima su predmet poslovni udjeli u trgovačkim društvima kao bračna stečevina i to neovisno o tome vodi li se pred drugim stvarno nadležnim sudovima kakav drugi spor između istih stranaka radi utvrđenja i podijele bračne stečevine na nekoj drugoj imovini. Nadalje navodi kako je iz očitovanja tuženika razvidno je da isti ne osporava osnovu tužbenog zahtjeva, već samo visinu smatrajući da bi tužiteljica bila suovlaštenica na poslovnom udjelu u visini od 23%, a ne kako to tužiteljica zahtjeva u jednakom dijelu kao i tuženik, odnosno u visini od 50%, navodeći da se preostalo ima smatrati posebnom imovinom tuženika. U odnosu na istaknute svjedoke od strane tuženika, tužiteljica smatra da su navedene osobe predložene za svjedoke s ciljem odugovlačenja postupka obzirom isti uopće nisu upoznati sa time kada je započela izvanbračna zajednica stranaka, sa porijeklom imovine stranaka, odnosno čijim sredstvima se osnovalo i ulagalo u predmetno društvo, što eventualno predstavlja posebnu imovinu svakog od njih i kako je teklo financiranje u društvu. Dakle, uopće nemaju relevantna saznanja osim ona koja im je tuženik sada rekao o predmetu ovog spora. ĐK se s tuženikom počeo povremeno družiti tek tamo 2013.-2014. tako da uopće nema znanja o periodu sklapanja braka niti onom koje je prethodilo prije toga, a sa tužiteljicom navedeni svjedok nikada nije razgovarao niti je upoznat sa njezinom vlastitom imovinom koju je stekla po drugim osnovama, neovisno o radu za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tuženikom. VK nikada nije bio kod stranaka u domaćinstvu, ne zna ništa o njihovom braku/izvanbračnoj zajednici, kada su počeli stanovati u istom kućanstvu, ulaganja, itd., OK je zapravo tuženikov kolega s posla dok je radio u INI, ali se ne radi o bliskom prijatelju koji bi imao kakva saznanja o predmetu spora. Isti je sa svojom izvanbračnom suprugom prvi puta bio kod stranaka u kući u [adresa] na dan vjenčanja stranaka. Isto tako i PK, radi se o tuženikovom poznaniku kojeg je upoznao prije nekoliko godina, a stranke su u vezi od 2001. godine, dok su 2004. uselili u zajedničko kućanstvo najprije na [adresa], a kasnije u [adresa] i zatim u stanu na [adresa]. IK je pak zaposlenik trgovačkog društva koji je predmet ovog spora i evidentno je da isti nema apsolutno nikakva saznanja o privatnom životu stranaka. Sve navedene osobe nikada nisu bile u kući u [adresa] tj. kada su stranke živjele u vanbračnoj zajednici, a kamo li da znaju kako se kuća i kada zidala. S druge strane, svjedoci koje je predložila tužiteljica su osobe koje su se sa strankama družile još u vrijeme kada su bili u vezi, prije nego li su uopće 2004. godine počeli stanovati zajedno, međusobno su si kumovi i vrlo su bliski sa time što je tko od stranaka imao prije sklapanja braka, kako su tekla njihova ulaganja, itd. Glede trajanja izvanbračne zajednice sa tužiteljicom tužiteljica je dostavila fotodokumentaciju iz toga razdoblja. U jednoj od fotografija (2005./2006. uslikana) iz razdoblja kada su stranke stanovale u [adresa], tužiteljica drži u naručju tuženikovu nećakinju koju je redovito čuvala i odlazila po nju u vrtić, rođena je **.**.1999., što dodatno dokazuje da je nelogičan navod tuženika da su stranke živjele zajedno od 2008., obzirom djeca sa 9 godina sigurno ne pohađaju u vrtić. Dostavljena je i fotografija iz 2005. kada su tuženik i njegov otac radili fasadu na obiteljskoj kući u [adresa], a to je sve iz razdoblja kad su stranke već stanovale skupa upravo tamo. 2006. godine stranke su kupile zemljište za gradnju kuće u [adresa] koja je izgrađena od zajedničkih plaća, gotovinskog kredita tužiteljice, pozajmica, prodaje tužiteljičine nekretnine koje je naslijedila iz pokojne majke, te ušteđevine stranaka koje su imale i tužiteljica i tuženik. Da je tužiteljica ulagala potvrđuje i vlastoručno sastavljena i potpisana izjava tuženika od 8.3.2009. kojom potvrđuje da je tužiteljica za izgradnju kuće u [adresa] dala 185.000,00 kn. Izlisti iz banke koje tužiteljica dostavlja predstavljaju dokaz o tome da je tužiteljica itekako imala svojih novčanih sredstava kojima su stranke financirale izgradnju plinare- zemljište je u cijelosti kupljeno njezinim novcem od prodaje jednog naslijeđenog stana, projekti za izgradnju, iskopi i veći dio građevinskih radova i otplatu kredita od stana. Radovi na plinari najvećim dijelom su se odvijali u razdoblju od 2013. do 2015., a društvo nije poslovalo, tj. stavljeno je u mirovanje zbog komplicirane dokumentacije pa se ti iznosi nisu prikazivali kao pozajmica jer se to tada nije moglo priznati s obzirom na status firme (društvo nije bilo aktivno). Dogovor između stranaka je bio da se od prodaje kuće u [adresa] isplati kredit od stana u [adresa] (stan na [adresa]) i da se od ostatka novca kupi, odnosno povrati stan za kćerku, ali to se nije realiziralo jer je tuženik htio kupiti motor i brod. U prilog dostavlja i tuženikove vlastoručno pisane iznose o povratu pozajmica koje su išle iz ostatka novca od prodaje kuće u [adresa], obzirom se taj novac tek od tada odnosno od 2015. mogao priznati kao pozajmica jer je društvo bilo napokon aktivno. Vidljivo je po analitičkoj kartici 100.200,00 kn od 2015. kada je novac stavljen kao pozajmica, ali je i vidljivo da je taj novac tuženik uredno i dizao sa računa i nikada ga nije vratio nazad u sef. Do 30.6.2020. stanje pozajmice iznosilo je 31.500,00 kn na računu društva. Ostala sredstva od kupoprodajne cijene kuće tuženik je potrošio na kupovinu broda, motora i još je neočekivanih troškova išlo na plinaru. Tuženik je taj novac povratio sebi i time svjesno oštetio tužiteljicu, a novac je uložio u Hita vrijednosnice i gotovinu negdje sakrio za sebe. Iz SMS poruka između stranaka vidljivo je da je tuženik o poslovanju društva raspravljao s tužiteljicom, što je logično jer je jasno da je društvo koliko i tuženikovo toliko i tužiteljičino pa je uvijek tražio njezino mišljenje i suodlučivanje. Isto tako iz fotografija je vidljivo da je tužiteljica radila u firmi i bila tamo prisutna te je dolazila na posao i aktivno radila. Stranke su u [adresa] stanovale samo godinu dana i već su 2011. kupili stan na [adresa] u [adresa], svaki od stanaka u ½ dijela. Kao ranije navedeno, nositelj kredita za kupovinu stana bio je tuženik, a tužiteljica je bila sudužnik. Predmetni stan je kupljen kreditom, a rate je u stvarnosti plaćala tužiteljica svojim plaćama, zatim raskinutom stambenom štednjom PBZ i prodajom drugog stana u [adresa] na adresi Đ tužiteljice koji je prodan 22.12.2012. Kredit je zatvoren prodajom kuće u [adresa]. Do njezine prodaje, kuće u [adresa] istu su stranke iznajmljivale. O navedenome tužiteljica dostavlja dokaze kupoprodajni ugovor stana, isplatne liste Poštanske banke d.d. i OTP banke d.d. i isplata stambene štednje. S druge strane, tuženik tada nije bio u radnom odnosu niti je imao ikakvih ostalih prihoda te nije imao odakle plaćati kredit od stana niti ulagati u plinaru. O tome tužiteljica također dostavlja dokaze i to izliste s njezinog računa Poštanske banke, kao i od tuženika te prijave HZMO. Kako navedeno plinara nije bila aktivna od 2013. do 2015., a ista je stavljena na tuženika samo iz razloga jer je tada tužiteljica bila u radnom odnosu u Uljaniku pa je tako bilo jednostavnije po pitanju dokumentacije, a osim toga tužiteljica je u to vrijeme, kraj svog posla, a kao i sada, potpuno samostalno brinula se o kućanstvu i zajedničkoj djeci. Tuženik je svoju plaću smatrao isključivo njegovom, od koje je plaćao samo mjesečne režije i godišnju registraciju vozila, dok je tuženica od svoje neto plaće u zajedničkom društvo koja je iznosila 3.250,00 neto, a od 1.3.2020. 4.000,00 kn, plaćala sve potrebe četveročlane obitelji (kupovina namirnica, potrepština za kućanstvo, sve što je djeci bilo potrebnom, knjige za školu, cipele, odjeću,…). Tužiteljica ponavlja da je apsolutna neistina da je zemljište društva kupljeno od tuženikove posebne imovine. Iznos od 110.000,00 kn isplaćen je sa računa tužiteljice otvorenog u Poštanskoj banci 29.01.2013. Navedeni novac tužiteljica je podignula sa svog računa i na ruke ga predala tuženiku ne sumnjajući da bi on to ikad zanijekao. Isto tako, tuženik se bez odobrenja tužiteljice koristio njezinom šifrom za trgovanje njezinim dionicama te je bez pitanja, na njezinu štetu kupio rizične dionice Jamnice i Leda i time ju oštetio za 20.000,00 kn. Nelogičnost tuženikovih navoda vidljiva je i u vremenskom ne preklapanju kada navodi da je on sam uspio sagraditi plinaru s novcima od prodaje kuće u [adresa], obzirom je kuća prodana 2015., a plinara se u glavini izgradila 2013. i 2014. godine, 2015. je ostalo još vrlo malo toga za učiniti. Fotografije gradnje s datumima tužiteljica je također dostavila u prilogu. Pored toga, nepodudaranje postoji i u tome da je kuća u [adresa] prodana za 118.000,00 EUR, kredit je plaćen 86.000,00 EUR pa je nemoguće da je od razlike u iznosu od 3.200,00 EUR napravljena plina, kupljena barka, motor i automobil i još da je tuženik štedio. Prema bilanci 2019. vrijednost dugotrajne imovine društva iznosila je 210.715,00 kn, a ukupna aktiva je iznosila 245.056,00 kn. U odnosu na označeni VPS od 1.800.000,00 kn, tužiteljica pojašnjava kako predmetni iznos predstavlja vrijednost zemljišta, vrijednost objekta, vrijednost bilance i vrijednost društva. Naime, prema ponudi BUTAN PLINA 2020. za najam objekta i poslovanja društva bila je ponuđena protuvrijednost od 100.000,00 eura za 5 godina i 5.000,00 kn mjesečno najam što godišnje iznosi 60.000,00 kn i pomnoženo sa 10 godina je 600.000,00 kn. Vrijednost samog objekta izgrađenog iznosi 350.000,00 kn, a zemljišta prema vrijednosti koja je bila plaćena u vrijeme kupovine 115.500,00 kn. To je ukupno 1.815.500,00 kn i zbog toga je vrijednost VPS- a kao minimalna označena od 1.800.000,00 kn.

6. Na navode tužiteljice tuženik je uzvratio ističući da je tuženik priznao nadležnost Trgovačkog suda, te je priznao i osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice dok je visinu istog osporio. Ponavlja kako je nužno odrediti prekid ovog postupka do okončanja postupka u predmetu OS Pul-Pola posl. br. P - Ob 170/2020. budući je riječ o istovjetnom činjeničnim osnovom (da se radi o posebnoj imovini tuženika) i pravnim osnovom (investiranje posebne imovine) u kome jedan od tužbenih zahtjeva glasi: “Utvrđuje se da je kupoprodajna cijena za nekretninu k. o. [katastarska općina] z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] u iznosu od 110.000,00 kn isplaćena od strane MK njegova posebna imovina.” Tuženik se poziva na odredbe članka 12. Zakona o parničnom postupku navodeći kako odluka o prethodnom zahtjevu predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku. Nadalje, ponovno prigovara visini vrijednosti predmeta spora od 1.800.000,00 kn, jer da je predmet spora poslovni udio u 1/2 od 10,00 kn, što iznosi 5.00 kn što u naravi predstavlja predmetni VPS. Pojašnjava kako nije sporno da su u trenutku rastave braka ZK i Tuženik bili upisani kao suvlasnici stana na [adresa], da je Tuženik dolazio upisan kao vlasnik osnivačkog udjela u “ISTRAGAS j.d.o.o. [adresa]”, da je prodana kuća u [adresa] u vlasništvu Tuženika i tim novcem od kupoprodaje je otplaćen kredit za stan na [adresa], vraćeni privatni dugovi, investiralo se je društvo te su kupljene neke stvari, ostatak novca pohranjen je u sefu koji se nalazi u stanu u [adresa]. Sporno je jesu li stranke postupka bile u izvanbračnoj zajednici od 2004. kako tvrdi tužiteljica a spori tuženik, da je kuća u [adresa] izvanbračna stečevina, a ne posebna imovina Tuženika iz koje je financirano “otvaranje” Firme- Plinare, te da je iznos od 110.000,00 kn kojim je plaćeno zemljište Firme-Plinare, tuženikova posebna imovina koja predstavlja “otpremninu” za 18 godina rada u INI, te da je isti iznos Tuženik dao sa namjerom da mu bude vraćen kada Firma-Plinara “stane na noge” kako bi taj novac (njegova posebna imovina) dalje bio oročena ušteđevina namijenjena za kćeri V i O kada odrastu i samostalno odlučuju. Dalje ističe da je tuženik vješt u puno zanata, automehaničarski, građevinski, stolarski, vodoinstalaterski, elektro, bravarski, vrtni i radi od svoje rane mladosti i zarađuje. Tuženik je radio u INI od svoje 18 godine, imao je dobru plaću, napojnice, zarađivao je popravkom i prodajom motora i auta u “fušu” tako da je 2006. imao dovoljno novca da kupi teren za kuću u [adresa]. Tuženikovi roditelji su dobrostojeći ljudi sa inozemnim mirovinama (u Nizozemskoj) i u svakom trenutku su pomagali tuženiku u novčanim pozajmicama i fizičkim radom. Tuženik je živio kod roditelja do preseljenja u kuću u [adresa], gdje gotovo da nije imao životnih troškova. Kao školarac Tuženik je radio preko ljeta kod UK u [adresa] ([adresa]) kao fizički pomoćnik kod postavljanja centralnog grijanja. 1995. Tuženik je bio u H.V. u pričuvnom sastavu IX Gardijska brigada gdje je dobivao plaću od oko 1.500,00 dem, a istovremeno je kao zaposlenik INE ostvarivao redoviti dohodak. Tuženik je u periodu kada je prestao raditi u INI (početak 2012.) do otvaranja Firme-Plinare (početak 2015.), u zakonom određenom vremenu ostvarivao naknadu na HZZ-o (14 mjeseci), a istovremeno fizički sam i zajedno sa ocem vršio pripremne radove za “Plinaru”, a zatim je (oko 28 mjeseci) svo vrijeme radio i više poslova istovremeno. Tuženik je prodao zemljište u Fažani za 40.000,kn. 2005. Tuženik je prodao vozilo Yamaha TDM 900 za 8.500,00 eura. Isto tako redovito od 2011. (od preseljenja obitelji u stan na [adresa]) kuća u [adresa] se je iznajmljivala turistima i INFOBIP-u do prodaje 2015. čime je zarađeno cca 12.000,00 eura. Tuženik je prodao na jesen 2006. svoje “dionice” INE za oko 8.000,00 eura. Tuženik je imao u vrijeme kupovine terena u [adresa] i početak gradnje 2006. oko 75.000,00 eura ušteđevine. 2014. prodao je motorno vozilo Lancia Delta, koju je posjedovao od 1998. za iznos od 30.000,00 eura, što je njegova posebna imovina. ZK i Tuženik upoznali su se 2001. 2001. ZK je živjela sa majkom u stanu na Stoji. P je radila u Uljanik Tesu od 2004. do 2015., a zatim 2018. je radila šest mjeseci u Arena Hospitality. Nakon majčine smrti 2004. ZK je nastavila živjela u majčinom stanu do 2007. kada je isti prodala. Osim novaca u ukupnom iznosu 185.000,00 kn, koje je ZK posudila tuženiku o čemu je Tuženik izdao potvrdu **.**.2009. ZK nikada za neke druge novce nije rekla tuženiku, niti ih je Tuženik vidio, a nije ni pitao, jer je smatrao da je to Alenkina posebna imovina i da ona može raspolagati sa njom kako želi. ZK i njena sestra ČK su vodile sudske parnice protiv oca, u koje je uloženo puno novaca. Tuženiku nije poznato kako su te parnice završene, ali je ZK nakon toga bila u dobrim odnosima sa ocem. ZK je 2007. i 2008. živjela sa ocem u njegovom stanu na Verudi od 50m2, koji je prodala 2012. Prije prodaje stana Tuženik je svojim osobnim radom i minimalnim sredstvima uredio. Glede predloženih svjedoka pojašnjava da se PK poznaje sa tuženikom od 2010., a od 2013. su prijatelji kada su skupa radili kod TK. PK je dobro upoznat sa obiteljskim prilikama ZK i Tuženika. Svjedok GK i njegov brat JK (koji je bio radni kolega tuženikov 18 godina u INI-Plinari ) su bliski prijatelji sa tuženikom zadnjih 28 godina. Druženje se intenziviralo od 2011. kada se je obitelj MK preselila u stan na [adresa], gdje GK imao poslovni prostor. Tuženik se sa VK druži od 1994., kada je počeo raditi u INI. TK je bio upućen u sve tuženikove poslovne i obiteljske prilike, jer je Tuženik često iznosio svoje planove, tražio savjete od TK ili se znao požaliti na ZK. Upravo je VK, kao iskusni i uspješni poduzetnik, (vlasnik IBIZA d.o.o.) podržao tuženika da realizira ideju o otvaranju privatnog poslovanja s plinom i upravo je TK savjetovao tuženika da lokacija plinare bude u Marčani jer je izvrsno poznavao branšu prodaje plina. Tužiteljica je u to vrijeme bila zaposlena u Uljanik-Tesu i nikako se nije bavila poslovima oko osnivanja i gradnje “Firme”. OK je kolega i prijatelj tuženika od 1994., od kada se počinju družiti, izlaziti i putovati zajedno. OK je vjenčani kum strankama te je upoznat sa obiteljskim i poslovnim prilikama tuženika. ĆK je također kolega i prijatelj tuženika od 1994. Ponovno ističe da je zemljište u [adresa] tuženik kupio od svog novca, svoje ušteđevine. Kuću je gradio tuženik zajedno sa ocem. Novac koji su roditelji posuđivali tuženiku, tuženik im je vraćao. Tužiteljica je posudila tuženiku 08.03.2009. 186.000,00 kn, kada je kuća bila potpuno gotova i spremna za useljenje, za centralno grijanje, za opremu, kuhinju, namještaj i sl. Tuženik se je obvezao vratiti tužiteljici zajam od kupoprodajne cijene kuće u [adresa]. Zajam je tužiteljici bio vraćen od kupopordajne cijene. Naime u ugovoru o prodaji kuće stoji da je kuća u [adresa] prodana za 118.000,00 eura, a zapravo je ista prodana za 142.000,00 eura. Od iznosa od 142.000,00 eura je plaćen kredit za stan na Vidikovcu u iznosu 86.000,00 eura, kupljen brod 6.500,00 eura, od čega je 1.500,00 eura bilo plaćeno od prodaje “stare barke”, kupljen motor za brod 1.700,00kn, stavljeno u kućni sef oko 50.000,00 eura, tužiteljica je odmah uzela svojih 185.000,00 kn na što je tuženik mislio da tako treba jer to su njeni novci koje mu je posudila, nešto se je potrošilo, oko 20.000,00 eura ili 150.000,00 kn je ostalo u sefu. Inače, do prodaje, kuća u [adresa] je iznajmljivana i od tog najma su plaćane rate kredita. Dakle, i otplata kredita išla je od posebne imovine tuženika, dok on taj kredit nije isplatio tom posebnom imovinom. Tužiteljica kao diplomirana ekonomistica sama je odlučivala što će raditi sa svojim novcem, koje i kakve vrijednosnice će kupiti i sama je to radila, imala je svoj pristup, svoj račun i svoju odgovornost. Tuženiku nije poznato što je tužiteljica investirala i što je dobila ili izgubila na vrijednosnicama i nikada mu to nije rekla da li je ostvarila dobit, da li je izgubila ili je prodala vrijednosnice. Tuženik je svojom posebnom imovinom, otpremninom kupio zemljište na kome je sada “Plinara”. Tuženik i njegov otac su sami izvodili radove za Firmu-Plinaru, postavljali su ogradu, vršili iskope za temelje i potrebne uređaje, obavili su gotovo sve radove. VK je pomogao tuženiku u materijalu, na način da je “firma” Moding-junior d.o.o. prema kome je VK imao potraživanja u novcu isporučila tuženiku metalnu bravariju. VK je pomagao tuženiku i svojim prijevozom i svojim strojevima. Novac od prodaje 2014. motornog vozila Lancia Delta koju je posjedovao od 1998. tuženik je investirao u potrebne priključke, dozvole i dr. potrebno za rad Firme - Plinare. Tužiteljica je svega par puta bila u Plinari kako bi se upoznala sa poslom i tada je nastao primjerak njenog potpisa na računu za plaćanje plina. Tužiteljica nije htjela raditi u Plinari. Tuženik je sam vodio poslovanje Firme-Plinare. Stranke su počele živjeti zajedno negdje 2010. u kući u [adresa]. Bili su zaposleni i pridonosili kućanstvu. Kada su se rodile kćeri S i I, tužiteljica nije radila, bila je na porodiljskom dopustu a 2015. prestala je raditi jer dobila je otkaz u ULJANIK TESU. Tužiteljica je 6 mjeseci radila u ARENA GRUPI kao ekonomistica, na određeno, ali ugovor o radu joj nije produžen. Tuženik je svo to vrijeme u većem dijelu doprinosio materijalnim potrebama kućanstva, da bi od 2019. sav materijalni teret kućanstva snosio samo tuženik, jer tužiteljica nije dolazila i nije radila u Firmi-Plinari mada je tamo bila zaposlena. Tuženik je jedini vozio, tako da je on razvozio djecu i ZK svuda gdje su trebale ići. Tuženik je kćer O čuvao za vrijeme radnog vremena o čemu prilaže fotografije. Tuženik je tolerirao da ZK ne kuha za njega, bilo mu je važno da kuha za O i V, isto tako bilo je i sa tuženikvom robom i održavanjem stana. Tuženik je sam obavljao sve kućanske poslove za sebe, uključivao perilicu rublja, otvarao konzerve hrane, kupovao sve namirnice, a uveliko je pomagao i ZK u drugim kućanskim poslovima. Sva imovina trgovačkog društva ISTRA GAS j.d.o.o. stečena je posebnom imovinom tuženika i isključivo njegovim radom.

7. Na pripremnom ročištu održanom 25. svibnja 2022. sud je odbio prijedlog tuženika glede prekida postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim sudom u Puli-Pola koji se vodi u predmetu posl. br. P-Ob-170/2020. Naime, tuženik pojašnjava kako je prekid predložen osnovom odredbe članka 12. Zakona o parničnom postupku budući da utvrđenje (bračne stečevine odnosno) posebne imovine tuženika u citiranom predmetu Općinskog suda u Puli-Pola predstavlja prethodno pitanje u ovom, posebno obzirom na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojoj nekretnini je izgrađena plinara u vlasništvu društva ISTRA GAS j.d.o.o. Međutim, u konkretnom slučaju predmet ovog spora nije imovina društva ISTRA GAS j.d.o.o. već poslovni udio u tom društvu kojeg drži tuženik. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od utjecaja utvrđenje (bračne stečevine odnosno) posebne imovine tuženika a koja imovina nije u izravnoj vezi sa stjecanjem poslovnog udjela u predmetnom društvu. Osim toga, upravo temeljem navedene odredbe Zakona o parničnom postupku sud je ovlašten sam provoditi postupak i donijeti odluku glede prethodnog pitanja. Pogrešno tuženik drži da bi se radilo o dvostrukoj litispendenciji, jer kako će kasnije biti obrazloženo, ne postoji identitet spora. Naime, kako su i rezultati dokaznog postupka pokazali, kupoprodaju predmetnog zemljišta u Marčani, kao uostalom kupoprodaju zemljišta u [adresa] (za izgradnju kuće), izgradnju kuće u [adresa], kupoprodaju stanova u [adresa] te kupoprodaju druge imovine nije moguće dovesti u izravnu vezu sa stjecanjem poslovnog udjela u imenovanom društvu, stoga nije bilo razloga za prekid ovog postupka do okončanja postupka pred Općinskim sudom u Puli-Pola.

8. Na pripremnom ročištu održanom 9. rujna 2022. sud je vrijednost predmeta spora, obzirom na prigovor tuženika, utvrdio u iznosu od 900.000,00 kn. Naime, prema odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP) kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Tužiteljica je, u konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora naznačila u iznosu od 1.800.000,00 kn, te pojasnila kako je prema ponudi BUTAN PLINA 2020. za najam objekta i poslovanja društva bila ponuđena protuvrijednost od 100.000,00 eura za 5 godina i 5.000,00 kn mjesečno za najam što godišnje iznosi 60.000,00 kn, te pomnoženo sa 10 godina iznosi 600.000,00 kn. Tužiteljica je dodatno istaknula da vrijednost samog objekta izgrađenog iznosi 350.000,00 kn, a zemljišta prema vrijednosti koja je bila plaćena u vrijeme kupovine 115.500,00 kn, što sveukupno iznosi 1.815.500,00 kn, na koji iznos procjenjuje vrijednost društva. Tuženik je naznačenoj vrijednosti prigovorio ističući da se u konkretnom slučaju raspravlja o osnivačkom ulogu od 10,00 kn koliko iznosi poslovni udio u odnosu na koji tužiteljica potražuje utvrđenje u ½, dok bi iznos od 1.800.000,00 kn predstavljao procijenjenu vrijednosti trgovačkog društva, koja da nije ničim dokazana. Sud je prihvatio obrazloženje tužiteljice glede određivanja vrijednosti predmeta spora kroz procijenjenu vrijednosti društva, budući da tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje (da poslovni udio predmetnog društva predstavlja bračnu stečevinu), pa iako je nominalna vrijednost poslovnog udjela tek 10,00 kn, njegova vrijednost procjenjivati će se (i) po vrijednosti imovine društva. Pritom, sud je cijenio navode stranaka o vrijednosti nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u tom trenutku u vlasništvu društva, zatim navode o vrijednosti objekta izgrađenog na toj nekretnini, stanje dugotrajne imovine tog društva (list 104 spisa) te ponudu Butan plina (list 469 spisa), te ocjenio da vrijednost predmeta spora nije očito suviše visoko naznačena obzirom na vrijednost imovine društva (arg. čl. 40. st. 3. ZPP-a), međutim budući da tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je imatelj poslovnog udjela u ½ dijela, to je sud primjenom odredbe članka 40. stavka 3. u svezi stavka 2. ZPP-a vrijednost predmeta spora utvrdio u polovici naznačenog iznosa, dakle u vrijednosti od 900.000,00 kn. Pritom, sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice glede provođenja vještačenja na okolnost vrijednosti trgovačkog društva budući je točnost naznačene vrijednosti predmeta spora mogao provjeriti na prikladan način sukladno odredbi članka 40. stavka 3. u svezi stavka 2. ZPP-a, kako je ranije obrazloženo.

8.1. Na istom ročištu, raspravnim rješenjem od 9. rujna 2022. zaključen je prethodni postupak.

9. Podneskom od 12. veljače 2024. tužiteljica je obavijestila sud da je tuženik tijekom ovog postupka, točnije u siječnju 2022., otuđio zemljište društva Istra Gas j.d.o.o. u Marčani (dakle zemljište na kojem je izgrađena plinara) na način da je zemljište prepisao na sebe, čime je oštetio tužiteljicu budući je zemljište stečeno posebnom imovinom tužiteljice. Tužiteljica ističe kako tuženik cijelo vrijeme drži u zabludi sud i tužiteljicu kada na raspravi odgovara kako ne zna u čijem je vlasništvu zemljište. Tuženiku da je u interesu uništiti društvo Istra Gas j.d.o.o. kako tužiteljica ne bi mogla izuzeti zemljište kao posebnu vlastitu imovinu. U istom podnesku predložila je rješenje nastalog spora na način da ju tuženik isplati sa 100.000,00 eura, te u svezi s time, a radi osiguranja predmetne novčane tražbine predložila donošenje privremene mjere zabilježbom na polovici stana i zemljišta u Marčani.

9.1. Rješenjem od 16. veljače 2024. sud je pozvao tužiteljicu uskladiti prijedlog za osiguranje privremenom mjerom na način da u sadržaju izreke prijedloga naznači novčanu/nenovčanu tražbinu čije osiguranje zahtijeva sukladno članku 341. Ovršnog zakona te da uredi sredstvo osiguranja na način da ga jasno precizira.

9.2. Podneskom od 7. ožujka 2024. tužiteljica je, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 eura, predložila donošenje privremene mjere kojom će se tuženiku zabraniti otuđenje/opterećenje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Prethodnim podneskom od istoga datuma tužiteljica je preinačila tužbu na način da je predložila usvajanje dodatnog tužbenog zahtjeva kojim će se tuženiku naložiti plaćanje novčanog iznosa koji će se odrediti po provedenom financijskom vještačenju, a sve obzirom na okolnost da je tuženik, kao ovlaštena osoba društva Istra Gas j.d.o.o., u vlastitu korist otuđio nekretninu tog društva za koju tužiteljica navodi da je stečena posebnom imovinom tužiteljice te isplaćivao s računa društva Istra Gas j.d.o.o. novčane naknade u vlastitu korist. U tom smislu tužiteljica predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost je li tuženik isplatio društvu novčanu naknadu na ime kupoprodaje zemljišta u Marčani, predstavlja li novčana naknada tržišnu cijenu nekretnine te na okolnost vrijednosti isplate svih novčanih naknada tuženiku od strane društva od prestanka bračne zajednice do dana izrade nalaza. Tuženik se u podnesku od 26. travnja 2024. protivio preinaci. Budući da je preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka odnosno nakon 9. rujna 2022. na temelju okolnosti koje su tužiteljici mogle ili morale biti poznate do zaključenja prethodnog postupka (uknjižba vlasništva zemljišta k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u korist tuženika provedene je 31. kolovoza 2022. prema sadržaju zemljišno knjižnog izvatka na listu 635-636 spisa) pa je tužbu tužiteljica mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a tuženik se preinaci protivio, to sud raspravnim rješenjem od 6. studenoga 2024. nije dopustio preinaku tužbe prema podnesku tužiteljice od 7. ožujka 2024. Nadalje, nije u pravu tužiteljica kada navodi da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi kada je tek u točci VI. podneska od 26. travnja 2024. istaknuo protivljenje, budući da je iz istog podneska razvidno da se tuženik očitovao o svakom navodu tužiteljice koji je prethodio prijedlogu preinake pa konačno i o samom prijedlogu preinake, jasno ističući protivljenje. Stoga, primjenom odredbe članka 190. stavak 1., 2. i 3. ZPP-a sud nije dopustio preinaku tužbe.

9.3. Glede predložene privremene mjere valja pojasniti kako se privremena mjera može predložiti tijekom parničnog postupka (čl. 341. st. 1. Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje u tekstu: OZ). Svrha privremene mjere je osiguranje tražbine adekvatnim sredstvom. U konkretnoj parnici tražbina se sastoji u deklaratornoj zaštiti tužiteljice (utvrđenje da poslovni udio u društvu Istra Gas j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu, utvrđenje da je tužiteljica imatelj poslovnog udjela u ½ dijela, te nalog tuženiku da izda ispravu podobnu za prijenos i upis tužiteljice kao imatelja ½ dijela poslovnog udjela u društvu Istra Gas j.d.o.o.) dakle nenovčanoj tražbini, pa bi u tom smislu valjalo primijeniti odredbe članka 346. i 347. OZ-a. Međutim, tužiteljica je predložila donošenje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine prema preinačenoj tužbi. Budući da preinaka tužbe nije dopuštena, posljedično ni predložena privremena mjera nije osnovana, jer nije svrsishodna za tražbinu koju osigurava. Prema odredbi članka 347. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja. Pritom valja istaknuti da su odredbom članka 347. OZ-a propisane vrste mjera radi osiguranja nenovčane tražbine, pa je kao sredstvo predviđena upravo i predložena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina. U konkretnom slučaju, tražbina tužiteljice upravljena je na poslovni udio u trgovačkom društvu Istra Gas j.d.o.o. Sud smatra kako predložena mjera (zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine) nije adekvatno sredstvo za osiguranje nenovčane tražbine o kojoj se raspravlja u ovom postupku budući da se ne odnosi na poslovni udio već na nekretninu (a nekretnina nije predmet ovog postupka), pa je ocjenjujući pretpostavke osnovanosti privremene mjere propisane odredbom članka 346. i 347. OZ-a zaključio kako prijedloga za određivanje privremene mjere sadržaja kao u izreci rješenja nije osnovan, kako je odlučeno u točci I. izreke rješenja.

10. Tužitelj i tuženik su u nekoliko navrata predlagali donošenje djelomične presude na temelju priznanja a sve iz razloga jer je tuženik u svojim navodima isticao kako priznaje osnovu tužbe i dio visine tužbenog zahtjeva, naime smatra da tužiteljica osnovano traži dio od 23/100 poslovnog udjela društva Istra Gas j.d.o.o. (naknadno navodi da priznaje tužiteljici pravo na ¼ dijela poslovnog udjela ili 25%). Međutim, kako će kasnije biti obrazloženo, sud nije imao mogućnosti donijeti djelomičnu presudu budući da poslovni udio u konkretnom slučaju nije moguće dijeliti na način da se uspostavlja suvlasništvo. Poslovni udio nije nekretnina niti drugo stvarno pravo te se u odnosu na njega ne može uspostaviti suvlasništvo sukladno odredbama članka 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP), već suovlašteništvo sukladno odredbama članka 417. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, dalje u tekstu: ZTD, koje odredbe se izmjenama tog zakona do današnjeg dana nisu mijenjale). Dakle, nije pravno utemeljeno tvrditi da je tužiteljica imateljica/vlasnica 23/100 (ili ¼) dijela poslovnog udjela, tužiteljica i tuženik mogu biti jedino ovlaštenici na istom poslovnom udjelu te sukladno članku 417. stavak 1. ZTD-a prava iz udjela ostvarivati samo zajedno (analogno institutu zajedničkog vlasništva u ZVDSP-u). Prema tome, ako je tuženik i tvrdio da je priznao osnovu tužbenog zahtjeva ali ne i visinu (tužiteljica traži utvrđenje bračne stečevine te utvrđenje da je imatelj ½ dijela poslovnog udjela), upravo zbog nerazumijevanja instituta „ovlaštenika na poslovnom udjelu“ tuženikovo priznanje osnove tužbenog zahtjeva je upitno te ga stoga sud nije cijenio kao priznanje. S druge strane, pogrešno tuženik drži da je sud odnosno tužiteljica bila u mogućnosti ishodovati ispravu podobnu za upis 23/100 dijela poslovnog udjela u poslovnim knjigama društva Istra Gas j.d.o.o. odnosno u sudskom registru. Ovo i stoga što prijenos dijela poslovnog udjela nije dopušten. Međutim, tuženik je zakonski zastupnik društva Istra Gas j.d.o.o., te je isti kao uprava u obvezi voditi knjigu poslovnih udjela tog društva sukladno članku 410. U odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud sukladno članku 411. ZTD-a. Jedino je tuženik kao uprava društva ovlašten podnositi prijave registarskom sudu. Povrh toga tuženik je ujedno i jedini (upisani) član tog društva te čini skupštinu društva u čijoj nadležnosti je donošenje odluke o izmjeni osnivačkog akta (čl. 441. st. 1. toč. 8. ZTD-a) i odluke o podjeli poslovnog udjela (čl. 411. st. 1. toč. 5. ZTD-a). Naime, prema odredbi članka 390. a. stavak 3. ZTD-a najniži iznos temeljnog kapitala društva je (prema odredbama ZTD-a u vrijeme podnošenja tužbe bio) 10,00 kuna, a najniži nominalni iznos poslovnog udjela 1,00 kuna, pritom temeljni kapital i poslovni udjeli u društvu moraju glasiti na pune iznose kuna. Prema tome, tuženik je kao skupština društva imao mogućnost podijeliti poslovni udio te tako nastale poslovne udjel u određenom broju prenijeti tužiteljici a sve obzirom da prihvaća njezin zahtjev u određenom dijelu. Ipak, tuženik to nije učinio, iako je imao sva pravna sredstva i mogućnosti od podnošenja tužbe pa do zaključenja glavne rasprave, pa je upravo tuženik svojim osporavanjem dao povoda ovom postupku. Dodatno, tuženik je, unatoč, kako to sam navodi, priznanju osnove tužbenog zahtjeva tužiteljice (čime bi de facto i de jure priznao tužiteljici status člana društva) tijekom ovog postupka raspolagao imovinom društva (zemljištem u Marčani) a da o tome nije obavijestio tužiteljicu niti je istoj omogućio da se o takvom raspolaganju imovinom društva očituje. Stoga je sudu jasno da je tuženik dao povoda ovom postupku, a (pravno neprovedivim) priznanjem tužbenog zahtjeva (iako je imao mogućnosti tužiteljici omogućiti ostvarenje imovinskih i upravljačkih prava u društvu u skladu sa priznatim dijelom tužbenog zahtjeva) te istovremeno (netransparentnim) raspolaganjem imovinom društva dao razloga sudu sumnjati u vjerodostojnost vlastitih navoda glede priznanja djela tužbenog zahtjeva. Pozivanje tuženika na eventualna umanjenja troškova postupka iz razloga priznanja djela tužbenog zahtjeva je stoga neosnovano.

11. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. studenoga 2024. sud je odbio prijedlog tuženika glede odgode rasprave. Naime, tuženik je smatrao kako mu nije dana mogućnost raspravljanja glede sadržaja podneska tužiteljice od 28. svibnja 2024. sa prilozima, međutim budući da je tužiteljica povukla navedeni podnesak te sve navode u istome i dostavljene priloge, sud je odbio prijedlog za odgodu rasprave. Tuženik je odgodu rasprave predlagao dodatno iz razloga navoda tužiteljice istaknutih na navedenom ročištu, međutim tužiteljica nikakve nove činjenice nije isticala niti je predlagala nove dokaze, stoga je prijedlog za odgodu rasprave odbijen.

12. Na istom ročištu sud je odbio prijedlog stranaka glede provođenja dokaza financijskim vještačenjem. Naime, tužiteljica je financijsko vještačenje predlagala na okolnosti u svezi preinačene tužbe, koja preinaka nije prihvaćena pa stoga financijsko vještačenje na navedene okolnosti nije od značaja za odluku o glavnoj stvari. Tužiteljica je, dodatno, financijsko vještačenje predlagala na okolnost vrijednosti trgovačkog društva Istra Gas j.d.o.o., kojem prijedlogu se i tuženik pridružio, međutim sud nije prihvatio prijedlog obzirom da je vrijednost predmeta spora mogao utvrditi na temelju dokumentacije u spisu te navoda stranaka.

13. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinje BK budući je tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga. Konačno, sud nije proveo dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost tržišne vrijednosti zemljišta u Marčani budući da navedena okolnost nije od značaja za odluku o glavnoj stvari.

14. Sud je u predmetu proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to u tužbu s prilozima (stranica 1-13 spisa), odgovor na tužbu (stranica 18-20, 23a-25, 28-32 spisa), rješenje o odobrenju pravne pomoći (stranica 40-42 spisa), porezno rješenje, ugovor o kupoprodaji nekretnina, zk izvadak, potvrdu upravnog odjela, rješenje državne geodetske uprave, stanje dugotrajne imovine, izvadak iz registra stvarnih vlasnika, obavijest o otplaćenim kreditima, tužbu tuženika SK od 23. listopada 2022., izjava o suglasnosti, zadužnica, pregled prometa po kreditu, izvod prometa po računu, rukom ispisan popis računa za 2009., pregled prometa po kreditu, rukom ispisan popis računa, račun, otpremnica, rukom pisana potvrda avansu, računi, preslike maloprodajnih računa, elektronička pošta (stranica 186-189 spisa), rješenje o nasljeđivanju, dopis Ministarstvu obrane, podaci o isplati plaće, zk izvadak, rješenje o nasljeđivanju, preslika knjižice HPB d.d., dopis o prekidu o stambenoj štednji, ugovor o kreditu, uvjerene, rješenju o upisu u sudski registar, potvrda o OIB-u, podaci iz sustava mirovinskog osiguranja, podaci/pozajmnice, povrati pozajmnica, analitičke kartice društva ISTRA GAS j.d.o.o., pisana izjava svjedokinje ZKZ, dopisi CK, pisana izjava SKZ, ČK, FK, rješenje Lučke kapetanije, račun, poreno rješenje, rješenje OS Pula-Pola, obračunski list, obračuni plaće, elektronička pošta, obavijest o stanju računa, preslike fotografija, potvrda, ugovori o kupoprodaji nekretnina, preslike uplatnica, rješenje agencije za osiguranje sa popisom priznatih potraživanja, ugovor o oročavanju sredstava, ugovor o kupoprodaji stana, potvrda mirovinskog sustava, potvrda o visini dohotka, prijava poreza, ugovor o kupoprodaji nekretnina i aneks ugovora, predugovor o kupoprodaji nekretnina, preslike uplatnica, rukom pisana isprava, potvrda o visini dohotka, potvrde o mirovinskog sustava, evidencija o radnom vremenu, računi, potvrda dokumentacije, preslike komunikacije putem društvenih mreža (stranica 201-362 spisa), pisana izjava ĐK, VK (stranica 373-376 spisa), preslik dopisa CSS Pula-Pola, fotodokumentacija, elektronička pošta, izvod prometa po računu, uvjerenje, preslik prometne dozvole, fotodokumentacija, preslik zapisnika sa rasprave, pisana izjava ĆK (stranica 401-453 spisa), elektronička pošta (stranica 496 spisa), pisane izjave, računi (stranica 478-490 spisa), pisane izjave (stranica 495 spisa), pisana izjava ŠK (stranica 498-499 spisa), izvadak iz sudskog registra (stranica 500-503 spisa), odluka o rasporedu dobiti, financijskog izvješća (stranica 515-525 spisa), preslika komunikacije sa društvenih mreža, preslika oglasa, fotodokumentacija (stranica 538-565 spisa), čita se iskaz ZK sa zapisnika od 9. rujna 2022. (stranica 461-468 spisa), čita se iskaz ŠK, SKZ, CK, ZKZ, FK (stranica 576-589 spisa), čita se pisana izjava BK (stranica 605-608 spisa), čita se iskaz ČK, ĆK, VK sa zapisnika od 28. veljače 2024. (stranica 618-626 spisa), zk izvadci (stranica 635-642 spisa), čita se zbirka isprava sudskog registra ISTRA GAS j.d.o.o registarskog uloška MBS-om 040296162.

15. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

16. Predmet spora je utvrđenje bračne stečevine stranaka u odnosu na poslovni udio u društvu Istra Gas j.d.o.o. nominalne vrijednosti 10,00 kn, utvrđenje tužiteljice imateljicom poslovnog udjela u društvu Istra Gas j.d.o.o. nominalne vrijednosti 10,00 kn u ½ dijela, te ishodovanje isprave podobne za prijenos i upis tužiteljice kao imateljice predmetnog poslovnog udjela u ½ dijela.

17. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 15. svibnja 2010. u [adresa], kako to ujedno proizlazi iz vjenčanog lista Matičnog ureda Pula od 12. kolovoza 2020. (list 10 spisa) te da su stranke za trajanja braka osnovale jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću ISTRA GAS j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom sa sjedištem u [adresa], OIB: 06895980535, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS 040296162, koje je osnovano upisom u sudski registar 28. siječnja 2013., kako to ujedno proizlazi iz rješenja naslovnog suda posl. br. Tt-2013/596 od 28. siječnja 2013. u zbirci isprava registraskog uloška s MBS-om 040296162, odnosno iz izvatka iz sudskog registra za navedeno društvo u spisu (list 500-503 spisa).

18. Nije sporna okolnost da je osnivač i ujedno jedini upisani član društva tuženik. Nadalje, nije sporno da je društvo osnovano sa jednim poslovnim udjelom nominalne vrijednosti 10,00 kn, kako to ujedno proizlazi iz Zapisnika o osnivanju jednostavnog trgovačkog društva ISTRA GAS j.d.o.o. za skladištenje i trgovinu plinom sa sjedištem u [adresa] od 25. siječnja 2013.

19. Sporno je predstavlja li predmetni poslovni udio bračnu stečevinu stranaka, ima li tužiteljica pravo na ½ dijela predmetnog poslovnog udjela te posljedično ima li tužiteljica pravo na prijenos i upis prava na ½ dijela poslovnog udjela u sudskom registru i knjizi poslovnih udjela u vlastitu korist.

20. Za ocjenu prava bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme stjecanja imovine (konkretno poslovnog udjela u trgovačkom društvu ISTRA GAS j.d.o.o.). U ovom slučaju su to odredbe članka 248. Obiteljskog zakona iz 2003. (Narodne novine broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, dalje u tekstu: ObZ/2003). Institut bračne stečevine javlja se u Obiteljskom zakonu iz 1998. (Narodne novine, br. 162/98., 116/03., na snazi od 30. prosinca 1998. do 21. srpnja 2003., dalje u tekstu: ObZ/1998), a jednakoznačno se nastavlja koristiti u odredbama članka 36. stavak 1. Obiteljskog Zakona iz 2014. (Narodne novine broj 75/2014, 5/2015, dalje u tekstu: ObZ /2014) te odredbama članak 36. stavak 1. važećeg Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje u tekstu: ObZ/2015). Svi citirani propisi na jednak način uređuju pitanje bračne stečevine i to tako da propisuju da se bračnom stečevinom smatra imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

21. Nadalje, prema odredbi članka 249. stavka 1. ObZ/2003, članka 36. stavka 3. Obz/2014 i Obz/2015 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, osima ako se nisu drukčije dogovorili. Dakle, presumpcija je, da su bračni drugovi suvlasnici na jednake dijelove imovine koja predstavlja bračnu stečevinu prema Obiteljskom zakonu, a sud je u postupku dužan utvrditi da li imovina koja je predmetom tužbenog zahtjeva predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

21.1. U Zakonu o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, br. 11/78., 27/78., 45/89., 51/89., 59/90., 25/94., 162/98., dalje u tekstu: ZBPO) nije postojao institut bračne stečevine već institut zajedničke imovine koja se dijelila prema doprinosu pojedinoga bračnog druga njezinom stvaranju. Za razliku od zajedničke imovine, bračna se stečevina dijeli između bračnih drugova na jednake dijelove. Prema tome, bračni su drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Riječ je o neoborivoj zakonskoj presumpciji, te se u sudskom postupku pokrenutom radi utvrđenja bračne stečevine više ne utvrđuju doprinosi bračnih drugova u stjecanju bračne stečevine, ako je riječ o imovini stečenoj nakon 30. lipnja 1999. (dan prestanka važenja ZBPO-a), kao u ovom slučaju. Stoga je pozivanje stranaka na doprinos u stvaranju imovine tijekom braka kao osnove za podjelu imovine promašeno.

22. Odredbama članka 253. stavka 1. i 2. ObZ/2003 propisano je da je vlastita imovina ona imovina koju je bračni drug imao u trenutnu sklapanja braka, kao i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.). Nadalje, i prema odredbi članka 39. stavka 1. ObZ /2014 i Obz/2015 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 36. ovoga Zakona (stavak 2.).

23. Na bračnu se stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarno pravni i obvezno pravni odnosi, ako Obz-om nije drukčije određeno (čl. 250. ObZ/2003, čl. 38. Obz/14). Bračna je stečevina ukupnost stvari i prava, te s obzirom na to da je u suvlasništvu, njome bračni drugovi upravljaju po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari.

24. Bračna stečevina ujedno će biti i imovina koja potječe iz imovine koja predstavlja bračnu stečevinu, neovisno o trenutku derivativnoga stjecanja nove imovine (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 393/2011-3 od 5. ožujka 2014.).

25. Poslovni udjel predstavlja ukupnosti prava (upravljačkih te imovinskih) i obveza člana društva. Članstvo u društvu stječe se i određuje poslovnim udjelom. Ulog u društvo je ono što se mora unijeti u društvo i iskazuje se u iznosu njegova temeljnog kapitala, da bi se ispunila članska obveza prema društvu za stjecanje članstva, a članstvom se određuje pravni položaj člana u društvu. Ne postoji pravo vlasništva trgovačkih društava u stvarno pravnom smislu. Stoga ni fizičke ni pravne osobe ne mogu biti nositeljem prava suvlasništva ili samovlasništva određenog trgovačkog subjekta u stvarno pravnom smislu.

26. Dakle, predmet bračne stečevine može biti poslovni udjel u društvu s ograničenom odgovornošću uz uvjet da je temeljni kapital uplaćen u novcu, a koji je uplaćen kao ulog, ili da su stvari ili prava koja su unesena kao ulog od jednog od bračnog druga, u trenutku osnivanja društva predstavljali bračnu stečevinu. Prema tome, ključno pitanje u ovom predmetu jest je li (osnivački) ulog u društvu Istra Gas j.d.o.o. u iznosu od 10,00 kn uplaćen iz sredstava bračne stečevine ili iz sredstava posebne imovine (stranaka).

26.1. U konkretnom slučaju tužiteljica smatra da poslovni udjel u društvu Istra Gas j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu, dok tuženik tvrdi da mu s naslova bračne stečevine pripada više prava u odnosu na taj poslovni udjel nego tužiteljici budući da je tuženik u imovinu društva ulagao vlastitu (posebnu) imovinu. Navodi o „ulaganju“ posebne imovine u društvo (bilo kupovinom zemljišta u Marčani, bilo izgradnjom plinare,) te time većem doprinosu tuženika u stvaranju imovine društva Istra Gas j.d.o.o. su bez pravnog značaja za utvrđenje bračne stečevine glede konkretnog poslovnog udjela u tom društvu. Naime, imovina društva nije predmet rasprave, niti je društvo Istra Gas j.d.o.o. stranka postupka.

26.2. Uvidom u zbirku isprava za društvo Istra Gas j.d.o.o., predmet posl. br. Tt-2013/596 (osnivanje društva Istra Gas j.d.o.o.), utvrđeno je da je imenovano društvo osnovano sa jednim poslovnim udjelom nominalne vrijednosti 10,00 kn, te da je tuženik kao osnivač/član društva na ime osnivačkog pologa (temeljnog kapitala) uplatio društvu ulog u iznosu od 10,00 kn, kako to ujedno proizlazi iz Potvrde o uplati osnivačkog pologa FINA-e od 25. siječnja 2013. Međutim, iz Potvrde nije razvidno je li tuženik tih 10,00 kn uplatio iz sredstava bračne stečevine ili pak iz sredstava posebne imovine. Obzirom da je uplata izvršena za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom i u vrijeme dok je tužiteljica bila zaposlena (u društvu Uljanik-Tesu d.d. koja okolnost nije sporna a ujedno proizlazi iz IP obrasca na listu 270 spisa, iz podataka HZMO-a na listu 220-221 spisa te iz potvrde o visini dohotka na listu 275 spisa) dok tuženik u to vrijeme nije bio zaposlen, kako to proizlazi iz podataka HZMO-a i IP obrasca te potvrde o visini dohotka (list 216-220, 205 i 308-309 spisa), iz okolnosti da je u kritično vrijeme 2013. postojala zajednička briga stranaka oko obiteljskih obaveza (koju okolnost stranke ne spore) sud je već na temelju navedenih okolnosti zaključio kako je novčani iznos od 10,00 kn koliko je tuženik uplatio, uplaćen iz sredstava bračne stečevine, a na tuženiku je mogućnost dokazati da je novac uplatio iz sredstava posebne imovine.

26.3. Iako tuženik tijekom postupka (sve do postavljanja pitanja od strane suda tijekom saslušanja) nikada nije izričito tvrdio da je upravo navedenih 10,00 kn uplaćenog uloga uplatio iz sredstava vlastite, posebne imovine (već je navodio i dokazivao da je kuća u [adresa] izgrađena sredstvima iz posebne imovine tuženika te da prodajna cijena kuće ostvarena 2015. (115.000,00 eura) predstavlja također posebnu imovinu tuženika, a kako je djelom kredit za stan u [adresa] u [adresa] (u iznosu od 86.000,00 eura) plaćen iz tih sredstava tada tuženiku pripada 89% vlasništva tog stana, te također obzirom da je tuženik upravo iz tih sredstava pozajmio društvu Istra Gas j.d.o.o. 110.000,00 kn dok je preostalih 100.0000,00 kn stavio u štednju u kućni sef, te je isključivo iz posebne imovine investirao u zemljište u Marčani (u vlasništvu društva) na kojem je izgrađena plinara (u vlasništvu društva) to tuženiku pripada 23% dijela poslovnog udjela u društvu Istra Gas j.d.o.o., te je dodatno isticao i dokazivao da je cjelokupni doprinos tuženika u stvaranju imovine uopće pa i imovine društva tijekom braka bio veći u odnosu na tužiteljičin doprinos), zbog složenosti instituta bračne stečevine na poslovnom udjelu sud je uvažio dokazna sredstva tuženika te pregledao sve dostavljene isprave i saslušao stranke (dakle i tuženika) te svjedoke ŠK, ĆK i VK (osim BK od čijeg saslušanja je tuženik odustao) kako bi utvrdio iz kojih je izvora tuženik uplatio osnivački ulog od 10,00 kn. Međutim, kako će se obrazlagati u nastavku, tuženik svojim dokazima nije uspio dokazati da je osnivački ulog u iznosu od 10,00 kn uplaćen iz sredstava posebne imovine tuženika, a na njemu je teret dokaza.

26.3.1. Tuženik, naime, nije priložio nikakvu ispravu na okolnost da je konkretnih 10,00 kn osnivačkog uloga uplatio društvu iz sredstava posebne, vlastite imovine.

26.3.2. Nadalje, sud je pregledao iskaze svjedoka predloženih po tuženiku, redom svjedoka ŠK, ĆK i VK pa i pisanu izjavu svjedokinje BK koja nije neposredno saslušana, međutim niti jedan od svjedoka, u skladu sa sadržajem njihovih iskaza, nema neposredna saznanja niti navodi okolnosti bitne za odluku o tužbenom zahtjevu. Naime, niti jedan od svjedoka nije kazivao na okolnosti uplate temeljnog uloga u društvo Istra Gas j.d.o.o. u iznosu od 10,00 kn, niti na okolnosti je li konkretan iznos plaćen iz osobne imovine tuženika. Svjedoci su mahom kazivali o tuženikovoj aktivnosti u pogledu pokretanja poslovanja društva Istra Gas j.d.o.o, o kupovini zemljišta u Marčani od strane tuženika, o izgradnji plinare na zemljištu u Marčani sredstvima i radom tuženika, međutim ne i o sredstvima kojima je društvo osnovano kroz uplatu temeljnog uloga od 10,00 kn.

26.3.2.1. Svjedok ŠK u bitnome navodi kako je svom sinu, ovdje tuženiku, fizički pomagao izgraditi plinaru u Marčani , a poznato mu je da su u izgradnji pomagali i tuženikovi prijatelji M i U. Poznato mu je da je tuženik novcima od otpremnine kupio zemljište, te pojašnjava da je tuženik bio nezaposlen od kada je dao otkaz u INI pa sve do 2015. kada se zaposlio u društvu Istra Gas j.d.o.o. Na upit od kojih sredstava je tuženik živo u periodu nezaposlenosti odgovorio je da je SK 2009. prodao kuću u [adresa] pa je i od tih novaca živio u navedenom periodu te ulagao u plinaru. Međutim, navedena tvrdnja nije točna jer je kuća u [adresa] prodana 2015. kako proizlazi iz dokumentacije u spisu. Nadalje, svjedok ĆK u bitnome navodi kako mu je poznato da je tuženik zemljište u Marčani kupio za 100.000,00 kn, a na tom je zemljištu bio prisutan već 2014. kada je tuženiku pomagao graditi plinaru, dalje navodi da su plinaru gradili od 2012. do 2015., a od 2015. zaposlen je na mjestu prodavača u društvu Istra Gas j.d.o.o. Poznato mu je da je u izgradnju plinare tuženik uložio novčana sredstva iz otpremnine INA-e, a moguće i sredstva dobivena prodajom sportskog auta. Tako svjedok VK, u bitnome navodi da je tuženiku pomogao otvoriti plinaru u Marčani radi prodaje auto plina na način da ga je savjetovao u pogledu lokacije, potrebnih dozvola, početnog kapitala obzirom na ulaganju u infrastrukturu plinare, također pomogao mu je posudbom kamiona, ustupio mu je tražbinu koju je imao prema Moding Junioru pa je s te osnove tuženik kod Moding Juniora uzimao robu potrebnu za izgradnju plinare, napomenuo je da je tuženik svojim radom uz pomoć oca ŠK sagradio postrojenje plinare u Marčani a poznato mu je da je tuženik za pokretanje poslova s plinarom koristio novce koje je dobio kao otpremninu 2011. kada je dao otkaz u INA-i, novce od prodaje kuće u [adresa] te novce od prodaje auta Lancia Delta Integrale.

26.3.2.1. Sud nije kao vjerodostojne cijenio iskaze imenovanih svjedoka u dijelu u kojemu navode kojim je sredstvima tuženik izgradio plinaru u Marčani, budući da je na temelju načela neposrednosti stekao neuvjerljiv dojam imenovanih svjedoka, koji su na okolnost ulaganja sredstava u izgradnju plinare u Marčani, unatoč tome da nisu imali neposredna saznanja, tužiteljicu u cijelosti isključili kao sudionicu te suglasno tvrdili kako je tuženik sredstva koje je ulagao koristio iz otpremnine, prodaje sportskog vozila (te prodaje kuće u [adresa]). S druge strane, sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice jer je riječ o neposrednom, uvjerljivom i iskazu u skladu s dokumentacijom u spisu, iz kojeg jasno proizlazi da je u kupovini zemljišta pa tako i izgradnji postrojenja plinare sudjelovala tužiteljica sredstvima sa štednog računa. Naime, tužiteljica je u spis dostavila isprave iz kojih proizlazi da je ista 22. prosinca 2012. prodala (naslijeđeni, prema rješenju o nasljeđivanju na listu 201. spisa, i ugovoru o kupoprodaji na list 249- 254 spisa) stan u [adresa], u [adresa], koja prodaja koincidira sa osnivanjem društva Istra Gas j.d.o.o. i kupovinom zemljišta u Marčani na kojem je izgrađena plinara u vlasništvu tog društva. Tako iz preslike štedne knjižice tužiteljice (list 209 spisa) proizlazi da je tužiteljica sa svog štednog računa 23. siječnja 2013. isplatila 5.000,00 kn, 28. siječnja 2013. isplatila 2.000,00 kn a 29. siječnja 2013. 110.000,00 kn, što odgovara navodima tužiteljice o isplaćenim sredstvima radi osnivanja društva Istra Gas j.d.o.o. te kupovine zemljišta u Marčani. Tuženik je, naime, u to vrijeme bio nezaposlen, pa je životno logično da je tužiteljica, povrh plaće koju je ostvarila u tom razdoblju s naslova zaposlenja koristila i ušteđevinu (i prekid ugovora o stambenoj štednji od 24. siječnja 2013. prema podacima PBZ stambene štedionice na listu 210. spisa govori u prilog navedenom) radi pokretanja poslovanja društva Istra Gas j.d.o.o. Pritom, nisu od značaja isprave – financijske isprave na okolnost korištenja kredita, isprave na okolnost nasljeđivanja stana u [adresa] u [adresa], isprave na okolnost izvršenih i vraćenih pozajmica društvu Istra Gas j.d.o.o., knjigovodstvena dokumentacija društva Istra Gas j.d.o.o., te evidencija o radnom vremenu iz 2019., zatim isprave na okolnost kupnje brodice, isprave na okolnost kupovine zemljišta te gradnje kuće na zemljištu u [adresa], isprave na okolnost tužiteljičinog prava na otpremninu iz 2016., o oročavanju sredstava, o kupovini stana u [adresa] u [adresa] tijekom 2011., o kupovini vrijednosnica, fotodokumentacija na okolnost izgradnje plinare u Marčani, rada tužiteljice u društvu Istra Gas j.d.o.o. te obiteljskog života (list 211-362 spisa) budući da naveden isprave, ni po navodima tužiteljice, nije moguće dovesti u vezu sa uplatom temeljnog uloga društvu Istra Gas j.d.o.o. u iznosu od 10,00 kn dana 25. siječnja 2013. Osim toga, tužiteljica je bila zaposlena u društvu Istra Gas j.d.o.o. te je kao zaposlenica društva obavljala knjigovodstvene poslove kako to proizlazi iz njezinog iskaza, a koji iskaz je suglasan s iskazima saslušanih svjedokinja SKZ (iz čijeg iskaza, protivno navodu tuženika, proizlazi da je društvo Infobip d.o.o. samo u dva navrata, u kolovozu 2013. i kolovozu 2014. iznajmilo kuću u [adresa], za što je ukupno isplaćeno 9.750,00 kn, prema podacima na listu 487-489 spisa, a ne 12.000,00 eura kako to navodi tuženik) ČK, CK i FK, čije iskaze sud pozitivno vrijednosno ocjenjuje budući da su svjedokinje kazivale neposredno, životno, uvjerljivo i suglasno dokumentaciji u spisu. Iz navedenih iskaza u bitnome proizlazi da je tužiteljica ulagala vlastitu imovinu (stečenu nasljeđivanjem stanova te prodajom stanova, ulaganjem vlastite štednje) te imovinu stečenu radom (tužiteljica je u kritično vrijeme osnivanja društva te nastavno pokretanja poslovanja društva bila zaposlena i ostvarivala je plaću) u kupovinu zemljišta, izgradnju plinare te pokretanje poslovanja društva Istra Gas j.d.o.o. Iz iskaza tužiteljice, podržanog dokumentacijom u spisu, proizlazi da je tužiteljica u nekoliko navrata podizala gotovinu koja je potom uplaćivana društvu kao pozajmica, a temeljem kojih pozajmica je društvo kupilo zemljište u Marčani. Međutim, kao što je već više puta istaknuto, na odluku o glavnoj stvari ne utječu dokazana ulaganja u izgradnju i pokretanje plinare u vlasništvu društva Istra Gas j.d.o.o., već isključivo okolnost čijim je sredstvima uplaćen temeljni ulog u društvu Istra Gas j.d.o.o. Prema tome, sud nije posebno navodio i cijenio iskaze saslušanih svjedoka u pogledu stjecanja imovine u [adresa], izgradnji kuće u [adresa], kupovini stana u [adresa], kupovini zemljišta u Marčani odnosno izgradnji plinare na zemljištu u Marčani (izvan onoga o čemu je obrazlagao) jer navedene okolnosti ne daju odgovor na pitanje o tome čijim je sredstvima uplaćen temeljni ulog u društvo. Stoga, a budući da niti jedan od saslušanih svjedoka i svjedokinja nema neposrednih saznanja o uplati temeljnog uloga, niti su kazivali na tu okolnost, ocjene iskaza svjedoka koje je sud dao u prethodnom obrazloženju, nisu presudne za odluku o tužbenom zahtjevu obzirom da iz istih sud nije mogao utvrditi da bi sredstva kojima je uplaćen temeljni ulog u društvo bila sredstva iz posebne imovine stranaka (odnosno tuženika).

26.3.3. Iskaz tuženika sud je pozitivno vrijednosno cijenio u dijelu u kojem je suglasan dokumentaciji u spisu te iskazu tužiteljice. Tuženik tako u bitnome ističe da mu tužiteljica nije davala nikakve novce za kupnju zemljišta ili izgradnju kuće (u [adresa]), da je 2013. osnovao društvo Istra Gas j.d.o.o., te je osobno uplatio temeljni kapital u iznosu od 10,00 kn, da je društvo na svoje ime kupilo zemljište u Marčani 2013. a da je on osobno posudio društvu novac za kupnju zemljišta te su pozajmice knjižene u poslovnoj evidenciji društva, da je pozajmice vratio sebi do 2017. te novac ostavio u sefu u kući, da je na zemljištu u Marčani vlastitim snagama i sredstvima uz pomoć oca i prijatelja izgradio postrojenje za plinaru, da tužiteljica nije ničim doprinijela pokretanju poslovanja društva Istra Gas j.d.o.o. te izgradnji plinare već je svojim sredstvima dobivenima od prodaje naslijeđenih stanova vraćala dugove svoga oca, da u periodu od 2011. do 2015. nije bio zaposlen ali je u prvih 14 mjeseci ostvarivao pravo na naknadu za zapošljavanje, da ne osporava tužiteljici sudjelovanje u izgradnji firme ali smatra da je sudjelovala najviše do 25% vrijednosti temeljnog kapitala, htio je sa tužiteljicom izgraditi firmu pa da i ona u njoj radi, da su se problemi sa alkoholom javili 2011., da svjedoci koje je tužiteljica predlagala nemaju neposrednih saznanja koliko je tuženik i na koji način ulagao u društvo Istra Gas j.d.o.o., dok je na poseban upit suda odgovorio da je 10,00 kn uplaćenih u temeljni kapital firme ISTRAGAS j.d.o.o. prilikom osnivanja uplatio iz vlastitih sredstava jer da je bilo drukčije tada bi se i u osnivačkom aktu vlasnikom glede poslovnih udjela drukčije prikazalo. Međutim, sud nije pozitivno vrijednosno cijenio dio iskaza u kojemu tuženik navodi tužiteljica ničim nije doprinjela pokretanju poslovanja društva Istra Gas j.d.o.o., kupnji zemljišta u Marčani i izgradnji plinare na tom zemljištu. Naime, nelogično je da bi tužiteljica sa štednog računa podizala gotovinu upravo u vrijeme otvaranja društva i kupovine zemljišta na ime društva (odnosno u vrijeme plaćanja društvu pozajmica) i to upravo u iznosu koji je bio potreban za primjerice isplatu kupoprodajne cijene zemljišta. Također tuženik je kontradiktoran i nelogičan kada u svojim navodima tvrdi da je htio sa tužiteljicom izgraditi firmu kako bi u njoj zajedno radili, te da joj priznaje 25% sudjelovanja u temeljnom kapitalu na ime doprinosa izgradnji firme, a istovremeno navodi kako je pokretanje poslovanja društva, izgradnju plinare odnosno kupovinu zemljišta financirao isključivo vlastitim sredstvima, i to u vrijeme dok je bio nezaposlen. Nadalje, nije pravno utemeljena tvrdnja da je tuženik 10,00 kn uplaćenih u temeljni kapital firme ISTRAGAS j.d.o.o. prilikom osnivanja uplatio iz vlastitih sredstava jer da je bilo drukčije da bi se u osnivačkom aktu vlasnik poslovnih udjela drukčije prikazao. Naime, osnivački akt – izjava o osnivanju u formi zapisnika definiran je odredbama ZTD-a, a osnivač kao davatelj izjave o osnivanju je taj koji odlučuje u sadržaju osnivačkog akta u skladu s odredbama ZTD-a. Dakle, nije nužno da je tuženik iznos od 10,00 kn uplatio iz sredstava posebne imovine pa da je upravo radi toga upisan kao imatelj poslovnog udjela. Jednake pravne posljedice proizvela bi uplata temeljnog uloga u iznosu od 10,00 kn iz sredstava bračne stečevine. S time u svezi, upravo je dokazni postupka u ovom predmetu sredstvo putem kojeg je trebalo utvrditi je li taj iznos tuženik uplatio iz sredstava posebne, vlastite imovine, a ranije istaknut odgovor tuženika na upit suda nije dovoljan za zaključak suda o uplati temeljnog uloga iz sredstva posebne imovine tuženika obzirom na ispunjene uvjete presumcije bračne stečevine u konkretnom slučaju, kako je ranije obrazloženo. Zaključno, niti na temelju iskaza tuženika sud nije mogao odgovoriti na pitanje je li tuženik iznos od 10,00 kn uplaćenog temeljnog uloga uplatio iz sredstava posebne imovine tuženika jer o tome tuženik konkretno nije ništa rekao.

26.4. Što se tiče okolnosti o kojima stranke navode a tiču se pitanja stjecanja imovine stranaka nakon osnivanja društva (dakle nakon 28. siječnja 2013. kada je osnivanje provedeno upisom osnivanja društva u sudskom registru) s obzirom na obrazloženo pravno uređenje bračne stečevine na poslovnom udjelu, stjecanje imovine stranaka nakon osnivanja društva je bez utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Također, s obzirom na obrazloženo pravno uređenje bračne stečevine na poslovnom udjelu, bez utjecaja je na odluku o glavnoj stvari pitanje stjecanja imovine od strane tužiteljice i tuženika prije osnivanja društva ako imovina nije u izravnoj vezi sa uplatom osnivačkog pologa u iznosu od 10,00 kn koja uplata je izvršena 25. siječnja 2013. Nadalje, pitanje trajanja izvanbračne zajednice nije od utjecaja na odluko o glavnoj stvari budući da niti je dokazano a niti su stranke tvrdile da je osnivački ulog u iznosu od 10,00 kn uplaćen iz sredstava (bračne stečevine) nastalih u vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.

26.5. Posljedično, sud nije posebno obrazlagao računovodstvene i rukom pisane isprave na okolnost utrošenog materijala/novca za izgradnju kuće u [adresa], odnosno financijske isprave na okolnost kreditnog zaduženja tuženika i plaćanja kredita kojim je plaćena (dijelom kupoprodajna) cijena stana u [adresa] (list 95-184 spisa) budući da okolnosti koje se dokazuju istim ispravama nije moguće dovesti (niti u skladu s navodima tuženika) u vezu sa uplatom osnivačkog uloga u društvu Istra Gas j.d.o.o. Nadalje, isprave na okolnost financijskog stanja društva Istra Gas j.d.o.o. u 2022. dostavljene po tužiteljici u spis (list 515-524) nisu relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu stoga ih sud nije posebno obrazlagao. Glede Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 2014. (list 525 spisa) radi se o dokazu kojeg je tužiteljica mogla u spis dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, stoga primjenom odredbe članka 299. stavka 3. ZPP-a isti dokaz sud nije uzeo u obzir. Izlisti komunikacije stranaka obavljene putem društvenih mreža koje je tužiteljica dostavila u spis uz podnesak od 4. listopada 2023. (list 538-561 spisa) sud nije cijenio kao relevantan dokaz budući iz istih nije moguće utvrditi bitne okolnosti za ovaj postupak (dakle okolnosti u svezi sredstava iz kojih je uplaćen osnivački polog u iznosu od 10,00 kn). O fotodokumentaciji izgradnje plinare kao dokazu u ovom postupku sud je već dao ocjene (list 562-565 spisa). Konačno, sud nije uzeo u obzir podnesak tužiteljice od 28. svibnja 2024. s prilozima budući da je sve navode istaknute u tom podnesku zajedno s prijedlogom da se izvrši uvid u priloge tužiteljica povukla (list 647-757 spisa).

27. Poslovni udjel je imovinsko pravo. Međutim, to ne znači da članu društva koji ima taj poslovni udjel pripadaju imovinska prava nad imovinom koja je imovina društva. U tom smislu valja odvojeno razmatrati imovinu društva Istra Gas j.d.o.o. od imovine stranaka (u koju je uključen i poslovni udjel u tom društvu).

28. Imovina stečena za vrijeme trajanja braka može biti bračna stečevina, ali i vlastita imovina jednog bračnog druga. U odnosu na imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka ne vrijedi presumpcija da se radi o bračnoj stečevini samo zato što je stečena za vrijeme trajanja braka, već je potrebno dokazati da je stečena radom pri čemu nije bitno da li se rad odnosi na rad u užem smislu (plaća) ili u širem smislu (briga oko obitelji, i slično). U tom slučaju se stjecanje te imovine mora dovesti u vezu sa tim radom. U konkretnom slučaju sud je na temelju utvrđenih činjenica da je poslovni udjel u društvu Istra Gas j.d.o.o. tuženik stekao za trajanja bračne zajednice s tužiteljicom, da je u kritično vrijeme stjecanja poslovnog udjela tužiteljica bila zaposlena te je dodatno za potrebe obitelji i poslovanja društva Istra Gas j.d.o.o. koristila i vlastitu ušteđevinu (stečenu prodajom naslijeđenih stanova), da je tuženik u vrijeme stjecanja poslovnog udjela bio nezaposlen, da tuženik sam navodi da je tužiteljica ipak doprinijela osnivanju odnosno poslovanju društva Istra Gas j.d.o.o. u omjeru od 25% temeljnog kapitala (čime priznaje sudjelovanje tužiteljice u osnivanju i poslovanju društva Istra Gas j.d.o.o.), da tuženik nije niti tvrdio (sve do postavljanja pitanja suda tijekom saslušanja tuženika na ročištu održanom 12. rujna 2022.) niti dokazao da je temeljni ulog u društvu Istra Gas j.d.o.o. u iznosu od 10,00 kn uplatio iz sredstava koji predstavljaju njegovu zasebnu imovinu, to je sud utvrdio da poslovni udjel nominalnog iznosa 10,00 kn u društvu Istra Gas j.d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu u smislu odredbe članka 248. ObZ/2003, pa je primjenom odredbe članka 248. ObZ/2003 u svezi odredbe članka 417. ZTD-a odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

29. Poslovni udjeli u određenom trgovačkom društvu podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društva u tim društvima na temelju preuzetog poslovnog udjela (članak 409. ZTD-a). Poslovni udjeli mogu se prenositi i nasljeđivati. Odredbom čl. 417. ZTD-a je propisano pravilo o više ovlaštenika na poslovnome udjelu koje ističe: ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadaju na taj udio (st. 1.). Pravne radnje koje društvo treba poduzeti prema imatelju poslovnoga udjela valjano su poduzete, ako nema zajedničkog zastupnika svih ovlaštenika, poduzme li ih i samo prema jednome od njih. One djeluju prema svim ovlaštenicima (st. 2.). Ako je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom trgovačkom društvu, a koje je osnovano tijekom braka, drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu određenja iz članka 417. ZTD u vezi s odredbama ZBPO-a i Obza. Iz navedenoga proizlazi da poslovni udjel bračnim drugovima može pripadati samo zajedno i nepodijeljeno te da bračni drugovi nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva pa se u knjigu poslovnih udjela uz poslovni udjel koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih. Dakle, s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela koji daje kako upravljačka tako i imovinska prava, dvije osobe mogu biti samo zajednički suovlaštenici na jednom poslovnom udjelu, a ne svaki u ½ dijela (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama posl. br. Pž-3623/2022 od 7. rujna 2022., Pž- 2537/2022 od 7. ožujka 2023., Pž-2135/2022 od 7. ožujka 2023., Pž-692/2020 od 14. prosinca 2021.). Naime, tužiteljica u konkretnom slučaju tužbenim zahtjevom traži, između ostalog, utvrđenje da je imateljica poslovnog udjela u društvu Istra Gas j.d.o.o. u ½ dijela. Na temelju svega navedenog ističe se da je upitna ovršivost izreke tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu s obzirom na pravnu prirodu poslovnog udjela i činjenicu da se ne može glasovati na skupštini s ½ glasova jednog poslovnog udjela nego samo zajednički. Pravnu prirodu poslovnog udjela ne mogu izmijeniti odredbe ObZ-a, jer se suvlasništvo ne može steći na poslovnom udjelu, kako je to i ranije obrazloženo. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kako je odlučeno u toč. II. izreke presude.

30. Sud je tijekom postupka cijenio sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao. Isprave koje sud nije posebno obrazlagao nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

31. Obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove, kako je odlučeno u toč. II. izreke rješenja.

U Pazinu 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužiteljici po pun.,

- Tuženiku po pun.