REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 82-P-9331/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice VK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelja AK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 253, protiv tuženice ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Trošelj, odvjetnici u Rijeci, Agatićeva 6, radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine zaključen dana 12.02.2018. između ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao zajmodavca-vjerovnika-predlagatelja osiguranja s jedne strane i VK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao zajmoprimca-fiducijarnog dužnika-protivnika osiguranja i AK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sudionika-bračnog druga zajmoprimca-fiducijarnog dužnika-protivnika osiguranja, s druge strane.

Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o najmu zaključen dana 12.11.2019. između ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao najmodavca s jedne strane i VK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao najmoprimca s druge strane.

Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima prouzročene parnične troškove sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, a određuje se za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se I. tužiteljici VK, OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju AK, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženici ZK, OIB [osobni identifikacijski broj], naknade parnični trošak u iznosu od eur sa zateznom kamatom od 3. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su 12. veljače 2018. tuženica u svojstvu zajmodavca i tužiteljica VK u svojstvu zajmoprimca zaključile Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, dok je tužitelj AK taj ugovor zaključio kao sudionik – bračni drug zajmoprimca fiducijarnog dužnika-protivnika osiguranja. Tim je ugovorom utvrđeno da tuženica daje tužiteljici na ime zajma iznos od 26.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, uvećano za kamatnu stopu od 4%. Za slučaj zakašnjenja isplate dospjele rate zajma ugovorena je obveza plaćanja zakonske zatezne kamate koja na dan sklapanja sporazuma iznosi 7,09 % (čl.2. Ugovora), a tužiteljica je dopustila da se u svrhu osiguranja novčane tražbine izvrši uknjižba prava vlasništva na nekretnini u njenom vlasništvu a u korist tuženice. Nadalje tužiteljica VK tvrdi da je samo formalno stranka, zajmoprimac i dužnik iz predmetnog Ugovora dok je u stvarnosti zajmoprimac njezin bivši suprug AK koji je osobno pregovarao oko zajma sa tuženicom i dogovarao uvjete. Isti se u trenutku zaključenja ugovora nalazio u teškoj zdravstvenoj i životnoj situaciji ali i u izrazito teškoj materijalnoj situaciji ugrožene egzistencije. Tražio je nekoga da mu pozajmi određenu količinu novca kako bi pokrenuo vlastiti posao što je opet bio bijeg od realiteta jer isti obzirom na svoje zdravstveno stanje za to nije sposoban. Tužiteljica ističe kako je i ona u teškoj životnoj situaciji. Naime, 2012. u prometnoj je nesreći smrtno stradao njezin sin jedinac te se od tada bori sa depresivnim stanjima i nije radno sposobna time da je kuća iz koje tuženica sudskim putem traži njeno iseljenje njezina jedina imovina. Pored navedenog, tvrdi i to da Ugovor ne odražava stvarno stanje u odnosu na pozajmljeni novčani iznos. AK, odnosno formalno tužiteljica, nije zaprimio iznos od 26.000,00 eur već iznos od 16.000,00. Tuženica mu je na ime zajma predala iznos od 20.000,00 eur, dok je AK potom iznos od 4.000,00 eur predao posredniku V s čime je tuženica također upoznata. Tužiteljica je do 15. veljače 2019., kada je tražbina dospjela na naplatu, vratila iznos od 3.000,00 eur. Tuženica ju je putem javnog bilježnika pozvala na davanje obavijesti pristaje li na prodaju i unovčenje nekretnine čemu se ona protivila jer je i više nego jasno da nije zaprimila iznos iz Ugovora, a i prijetila joj je stvarna opasnost da će izgubiti jedinu vrijednu imovinu i ''krov nad glavom'' pa je pristala na Ugovor o najmu koji joj je ponudila tuženica. Taj je ugovor zaključen 12. studenog 2019. a njoj je dopušteno živjeti u kući uz obvezu plaćanja najamnine u iznosu od 350,00 eur, time da će joj po isteku Ugovora tuženica ponuditi otkup nekretnine za iznos od 40.000,00 eur dok će u protivnom morati predati nekretninu tuženici. Slijedom navedenog, tvrde da je tuženica prilikom sklapanja ugovora namjerno iskoristila stanje nužde i teško materijalno stanje tužitelja kako bi ugovorila korist koja je očito u nesrazmjeru s ugovorenim i isplaćenim zajmom pa ugovori sadrže zelenaške elemente. Tuženica je za iznos od 16.000,00 eur zajma postala vlasnica kuće i dvorišta koje nekretnine višestruko premašuju iznos zajma. Iznos najma višestruko je manji od stvarne vrijednosti predmetne nekretnine na dan sklapanja ugovora, no tužitelji su, iako svjesni da iznos najma nije u srazmjeru sa sredstvom osiguranja, pristali su na takav ugovor zbog stanja nužde i teške materijalne situacije te odnosa zavisnosti za koje je tuženica znala, i štoviše iskoristila. Nakon što tužiteljica nije uspjela vratiti lažno prikazan iznos zajma sa kamatom, kao slabija ugovorna strana čija je sudbina zavisila od tuženice, bila je primorana zaključiti Ugovor o najmu sa tuženom koji sadrži i lihvarsku kamatu. Naposljetku tijekom postupka tužitelji ističu i to da im je predan pozajmljeni iznos u valuti EUR pa se Ugovor ima smatrati ništetnim i iz razloga što je u tom dijelu protivan prisilnim propisima odnosno Zakonu o deviznom poslovanju. Stoga traže da sud presudom utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 12. veljače 2018. te Ugovor o najmu od 12. studenog 2019. a traže i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženica osporava zahtjev u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o zajmu, izvadak iz zemljišne knjige, poziv na davanje obavijesti, Ugovor o najmu, specijalnu punomoć, potvrdu, prijedlog za ovrhu, medicinsku dokumentaciju i spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1410/2019. Proveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka KK.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine te za utvrđenje ništetnosti Ugovora o najmu.

6. Nema spora o tome da su tuženica kao zajmodavac – vjerovnik – predlagatelj osiguranja i tužiteljica VK kao zamoprimac – fiducijarni dužnik – protivnik osigurana te tuženik AK kao sudionik – bračni drug zamjoprimca – fiducijarnog duženika – protivnika osiguranja 12. veljače 2018. zaključili Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini.

6.1. Tim ugovorom stranke su suglasno utvrdile da zajmodavac daje a zajmoprimac prima na ime zajma iznos od 26.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom vraćanja do 15. veljače 2019. (čl. 1.) koji se iznos zajmoprimac obvezuje vratiti u 12 mjesečnih rata i to 11 rata u iznosu od po 500,00 eur dok zadnja rata iznosi 20.500,00 eur.

6.2. Također tim ugovorom potpisnici utvrđuju da je zajmoprimac primio novčana sredstva iz čl. 1. Ugovora, te iskazuju suglasnost da se radi osiguranja novčane tražbine zajmodavca na zajmodavca prenese pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] odnosno zajmodavac izričito izjavljuje da dopušta da se kod ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo, temeljem tog ugovora, izvrši uknjižba prava vlasništva nekretnine – predmeta osiguranja s njegovog imena na ime zajmodavca uz istovremenu zabilježbu da je pravo vlasništva preneseno radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja.

6.3. Tuženica je temeljem navedenog ugovora ishodila u zemljišnim knjigama upis prava vlasništav na svoje ime, a kako joj je po osnovi pozajmice vraćen samo iznos od 3.000,00 eur (što u postupku nije bilo sporno), to je 29. kolovoza 2019. podnijela sudu prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed.

7. Nadalje nema spora niti o tome da su tuženica kao najmodavac i tužiteljica VK kao najmoprimac zaključile 12. studenog 2019. Ugovor o najmu predmetne nekretnine i to na vrijeme od 20 mjeseci time da je ugovorena najamnina u iznosu od 350,00 eur mjesečno u kunskoj protuvrijednosti. Isto tako je ugovoreno da će po isteku tog ugovora najmodavac ponuditi najmoprimcu otkup nekretnine za cijenu od 40.000,00 eur.

8. Tužitelji u postupku tvrde da su predmetni ugovori ništetni jer se radi o zelenaškim ugovorima.

9. Prema odredbi čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 31/05 i 41/08, dalje: ZOO), ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću ugovori za sebe ili drugog korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on dao ili učinio ili se obvezao dati lili učiniti.

9.1. U smislu citirane odredbe da bi ugovor bio zelenaški potrebno je da su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke: da je jedna od ugovornih strana znala za inferiorno stanje druge stranke (stanje nužde, teško materijalno stanje, neiskustvo, lakomislenost, zavisnost), da je jedna ugovorna strana takvo stanje iskoristila za ugovaranje sebi ili drugom koristi te da je tako ugovorena korist u očitoj disproporciji s onim što je ona dala.

9.2. Postojanje nužde u smislu citirane odredbe podrazumijeva postojanje takvog ekonomskog ili neekonomskog stanja u kojem se nalazi neka osoba tako da joj je jedini izlaz iz tog stanja sklopiti za sebe nepovoljan, zelenaški ugovor, a navedeno iz rezultata dokaznog postupka konkretno ne proizlazi.

9.3. Naime, tužitelji tvrde, a što su ponovili i u svojim iskazima, da je novac trebao tužitelju AK za pokretanje nekog privatnog posla pri čemu niti ne tvrde da im je novac bio potreban za podmirivanje osnovnih životnih potreba a niti ne upućuju niti dokazuju postojanje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da se radilo inferiornom stanju na strani prije svega tužiteljice VK kao ugovorne strane odnosno na strani tužitelja AK.

9.4. Pored toga valja istaći i to da sam tužitelj AK u iskazu navodi da sa tuženicom uopće nije razgovarao niti o svojoj financijskog situaciji niti o tome koji su razlozi pozajmice, dok tuženica i svjedok tvrde da su im se tužitelji predstavili kao dobrostojeći bračni par.

10. Nadalje valja reći da čak i kada bi se prihvatila tvrdnja tužitelja da tuženica nije isplatila iznos naveden u Ugovoru o zajmu već manji iznos koji bi eventualno bio u nesrazmjeru sa vrijednošću nekretnine koju je tuženica stekla, to ne bi predstavljalo razlog ništetnosti ugovora već pobojnosti (čl. 375. ZOO), a tužitelji zahtjev u tom pravcu nisu postavili.

10.1. U tom smislu ocijenjeno je nepotrebnim provoditi vještačenje kojim bi se utvrdila vrijednost predmetne nekretnine.

11. Cijeneći prije svega sadržaj potpisanog Ugovora o zajmu (čl. 1.) te polazeći od okolnosno uvjerljivih iskaza tuženice i svjedoka KK u pravcu da na ime zajma nije predan eurski iznos već kunski iznos, nema mjesta zaključku da bi predmetni ugovor bio protivan Zakonu o deviznom poslovanju te posljedično iz tog razloga ništetan.

12. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da predmetni ugovori nisu protivni zakonu niti postoje drugi elementi ništetnosti iz čl. 322. ZOO pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Prijedlog za provođenje medicinskog vještačenja kojim bi se utvrdilo zdravstveno stanje II. tužitelja u vrijeme sklapanja ugovora kao odbijen je kao nepotreban i neodlučan.

14. Sud je na pripremnom ročištu odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.000,00 eur (čl. 40. ZPP).

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP a trošak tuženice odnosi na zastupanje po punomoćnici odvjetnici sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 25. travnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 25. travnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 20. studenog 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. - 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 200,00 eur što ukupno iznosi 1.000,00 eur.

15.1. Prema stajalištu ovog suda tuženici ne pripada pravo na naknadu putnog troška punomoćnice. Naime, premda punomoćnik ima pravo naplatiti putni trošak od stranke koju zastupa, sukladno tarifnom broju 49. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tuženica ne može tražiti naknadu tog troška od tužitelja, bez obzira na uspjeh u parnici. Ovo stoga što su Tarifom uređeni odnosi odvjetnika i stranke koju zastupa (u pogledu nagrade i naknade troškova) dok se pravo stranke na naknadu parničnog troška prosuđuje, uz ostalo, i prema tome je li konkretan trošak bio potreban za vođenje parnice, sukladno odredbi čl. 155. ZPP. S obzirom na to da u sjedištu prvostupanjskog suda djeluje više odvjetnika, izdatak tuženice za putne troškove odvjetnika od Rijeke do Zagreba i natrag nije bio potreban za vođenje parnice slijedom čega je odbijen.

16. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- pun. I. i II. tužitelja

- pun. tuženika