REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-451/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Zelenika, odvjetnik, protiv tuženika CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pejić, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.000,00 EUR od 1. studenoga 2018. do 31. prosinca 2021. kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.206,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik u jesen 2014. usmeno sklopili ugovor o zajmu i to tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac. Navodi da je predmetnim Ugovorom o zajmu tužitelj tuženiku predao iznos od 6.000,00 EUR, a tuženik se obvezao vratiti navedeni iznos tužitelju. Navodi da tužitelj i tuženik nisu unaprijed ugovorili rok vraćanja zajma. Ističe da je odredbom članka 504. Zakona o obveznim odnosima, propisano da je zajmoprimac, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva. Tužitelj ističe da je u kolovozu 2018. bio u posjeti u Republici Hrvatskoj te je tada od tuženika zahtijevao da mu vrati zajam. Budući da je tužitelj zahtijevao povrat zajma u kolovozu 2018., smatra da je primjereni rok za vraćanje zajma istekao tijekom listopada 2018., te da se tuženik otad nalazi u zakašnjenju prema tužitelju. Ističe kako je zajam ugovoren kao beskamatni, ali namjenski, kako bi tuženik kupio stan. Tužitelj ističe da je on stric tuženika, te da je saznao od drugih članova njihove obitelji kako iznos zajma nije iskorišten za kupnju stana, već za ulaganje u nekakav strani investicijski fond (špekulacije). Ističe i da je njegova nećakinja KĆ, sestra tuženika, majka maloljetne ČĆ, koja ima određene poteškoće u razvoju, slijedom čega je tužitelj 2021. pozvao tuženika da zajam vrati na način da ga isplati svojoj sestri, KĆ, a sve radi darivanja njezine kćeri ČĆ. Navodi da se tuženik na poziv tužitelja oglušio u potpunosti, a supruga tuženika, IĆ, u razgovoru s tužiteljem izrazila svoje neodobravanje navodom: „Tako, bravo, od jednih uzmi i daj drugima!“. Tužitelj smatra da je evidentno da tuženik ne samo da nije ispunio svoju osnovnu i dospjelu obvezu iz Ugovora o zajmu s tužiteljem, već je prilikom sklapanja pravnog posla, primanja ispunjenja od tužitelja i naknadnog pada u zakašnjenje prema tužitelju u potpunosti postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao općem normativu obveznog prava. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenoga 2018. do isplate, te da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti. Ističe da tuženik nikada nije sklopio bilo kakav ugovor o zajmu s tužiteljem, niti namjenski, niti nenamjenski. Navodi da od tuženika (vjerojatno se misli na tužitelja) nikada nije primio bilo kakav novčani iznos, niti je bilo kakav novčani iznos dužan vratiti. Smatra sve navode iz tužbe neosnovanima, paušalnima i nedokazanima, te ih osporava u cijelosti. Smatra da tužitelj u prilog svojim navodima iz tužbe nije pružio niti jedan valjan dokaz, pa je daljnje očitovanje nemoguće. Ističe da je tužitelj bez ijednog valjanog dokaza mogao utužiti bilo koji novčani iznos. Vezano za tužiteljeve navode uz navodnu kupoprodaju stana od strane tuženika tuženik ističe da je jedina kupoprodaja stana koju je izvršio bila još 2008. Stoga tuženiku nije jasno o kakvoj kupoprodaji i namjenskom zajmu tužitelj govori u ovoj tužbi. Navodi da je jedina kupoprodaja nekretnine koju je tuženik ostvario, a što je tužitelju vrlo dobro poznato, bila 2008., što proizlazi iz rješenja zemljišnoknjižnog odjela, pa smatra da nije jasno o kakvoj kupoprodaji stana tužitelj govori u svojoj tužbi. Predlaže odbiti tužitelja s njegovim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati na naknadu troškova postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u opomenu-upozorenje na obveze iz ugovora o zajmu od 2. svibnja 2023. uz potvrdu o primitku pošiljke (list 7-9), povratnicu (list 10), rješenje ovog suda posl. br. Z-2980/08 od 24. lipnja 2008. (list 19), prijepisku stranaka putem WhatsApp-a (list 25-28), izvadak iz zemljišne knjige za suvlasnički dio 7,49/100 etažno vlasništvo (E-7) koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 29-30), te je saslušao svjedoke IĆ, ĆĆ, TĆ, JĆ, te tužitelje i tuženika kao stranke u postupku.

4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda posl. br. Z-2980/08 od 24. lipnja 2008. (list 19) i izvadak iz zemljišne knjige za suvlasnički dio 7,49/100 etažno vlasništvo (E-7) koji se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 29-30) iz kojih proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik navedene nekretnine u naravi stana temeljem navedeno rješenja od 24. lipnja 2008. Međutim sud smatra da navedena činjenica nije bitna za rješenje ovog postupka.

6. Među strankama je sporno da li je tužitelj tuženiku pozajmio predmetni iznos od 6.000,00 EUR, odnosno da li se radi o ugovoru o zajmu. Stoga je sud saslušao svjedoke IĆ, ĆĆ, TĆ, JĆ, te tužitelje i tuženika kao stranke u postupku.

7. Svjedok IĆ, supruga tuženika, prilikom saslušanja navela je da su njen suprug, ovdje tuženik i ona 2008. u lipnju kupili stan, te im je tada, ne zna točno koji je mjesec bio, ali u vrijeme kupnje toga stana, tužitelj dao novac i to iznos od 6.000,00 EUR. Navodi da se nije radilo o nikakvoj pozajmici već je isti dao taj novac njenom suprugu jer je on bio čovjek koji je svima pomagao, a vjerojatno i danas pomaže. Navodi da je te novce njenom suprugu poslao preko njene pokojne svekrve SĆ, te je isti rekao njoj i suprugu da ako će ikada moći te novce vratiti da ih daju pokojnoj svekrvi SĆ. Navodi da je njezin suprug imao jedan zajednički automobil marke Golf sa svojom majkom i ocem, te kada je prodao taj automobil za iznos od 13.000,00 EUR, a to je bilo negdje krajem 2008. ili početkom 2009., on je sve te novce od prodaje tog automobila dao svojoj majci. Navodi da tužitelj nikada nije tražio novce nazad od njenog supruga već je to prvi puta tražio nakon ostavine iza njene pokojne svekrve 2022. Na pitanje da li su stan za koji tvrdi da im je tužitelj dao novce kupovali iz vlastitih sredstava ili su dizali kredit, svjedok navodi da su dizali kredit od 74.000,00 EUR za kupnju navedenoga stana, a ne sjeća se kolika je kamata bila na navedeni kredit. Navodi da je navedeni kredit još uvijek u otplati. S tim novcem koji su dobili od tužitelja su si željeli smanjiti ratu kredita, a taj čovjek koji im je prodavao stan je bio u Forex-u, a radi se o investicijskom fondu, te im je isti preporučio da ulože novce u taj investicijski fond. Oni su ga poslušali jer su si željeli smanjiti ratu kredita, međutim bili su naivni i sve skupa je propalo. Navodi da je ulaganje u taj investicijski fond Forex bilo 2008., te su na početku dobivali nekakve isplate po 50,00 EUR, a to je trajalo vrlo kratko vrijeme, da bi sve propalo 2009. i prestalo. Tužitelj nije znao da će uložiti te novce koje su dobili od tužitelja u Forex, a njezina pokojna svekrva je znala. Navodi da je ona osobno komunicirala s tužiteljem vezano za povrat tih novaca nakon što je tužitelj to prvi puta spomenuo 2022., te navodi da je to bilo putem WhatsApp poruka. Navodi da se tužitelj prvo dopisivao s njenim suprugom pa se nakon toga krenuo dopisivati s njom, a prepiska je tekla na taj način da oni njemu vrate te novce do kraja te 2022. zajedno sa nekim kamatama koje je on izmislio. Rekao je da će te novce darovati u dobrotvorne svrhe, te navodi da joj nije rekao u koje dobrotvorne svrhe. Navodi da su odgovorili na te poruke da je novac već vraćen i da koliko puta bi trebali vraćati te novce. Ističe da je to dopisivanje trajalo neko duže vrijeme, te je ona imala dojam da ju je tužitelj maltretirao s tim porukama te je čak u jednom trenutku rekla svojem suprugu daj vrati te novce samo da to prestane.

8. Svjedok HĆ, otac tuženika, šogor tužitelja, prilikom saslušanja naveo je da je sve financije u njegovom kućanstvu vodila njegova pokojna supruga SĆ dok ista nije umrla **.**.2021. Nakon suprugine smrti, a poslije ostavinske rasprave iza nje saznao je da je tužitelj njegovom sinu pozajmio novce u iznosu od 6.000,00 EUR, a to mu je rekao sam tužitelj. Ako mu je supruga i ranije spomenula tu pozajmicu on je to zaboravio jer je to bilo pred puno godina. Međutim, on se ne sjeća da bi mu tužitelj tada kada je spomenuo tu pozajmicu njegovom sinu rekao kada je te novce pozajmio njegovom sinu. Isti mu je samo rekao da je posudio novce, ali nekog datuma se ne sjeća. Navodi da su ti novci posuđeni još negdje u vrijeme dok je on radio, a inače je u mirovini već dvanaest godina. Možda mu je supruga tada i rekla, ali se sada više ne sjeća. Radilo se samo o nekakvoj posudbi, a on ne zna koja svrha je toga bila. Ne zna da li je tuženik vratio te novce tužitelju. Ističe da je najviše saznao o toj pozajmici nakon ostavinske rasprave iza svoje pokojne supruge. Sin mu je spomenuo tu pozajmicu, međutim prošlo je već vremena od tada kada je on to spominjao, a on sada točno ne može reći kada je to čuo od sina. Ističe da je već godinu dana prije nego što je njegova supruga umrla saznao za tu pozajmicu od supruge. Navodi da su ti novci dani za nekakav posao, a on ne zna da li je taj posao uspio. Navodi da kada se njegova supruga razboljela onda su sjeli i pričali, a tom prilikom mu je sin rekao za tu pozajmicu, a on se više ne može sjetiti tko je sve bio prisutan. Sin je rekao da će vratiti i da je posudio, a on ga nije pitao za što je on posudio te novce. Ponavlja da je sve njihove financije pri čemu misli na sebe i svoju suprugu, do svoje smrti vodila njegova supruga, a njegov sin nije živio s njima. Na pitanje da li je njegova supruga bila živa u vrijeme kada je on vodio razgovor sa sinom svjedok navodi da misli da nije. Navodi da misli da je prvo čuo za zajam od supruge. Sin mu je samo rekao da je pozajmio i da će vratiti te novce. Navodi da se više ne sjeća tko je bio prisutan kada se njegova supruga razboljela i kada su razgovarali o tim novcima.

9. Svjedok JĆ, šogorica tužitelja, ujna tuženika, prilikom saslušanja navela je da je tužitelj došao u posjet k njoj na more po ljeti 2018., a sjeća se da je razgovor bio upravo te godine jer je godinu ranije 2017. bila godina kada je mlt. kćer nećakinje KĆ imala operaciju mozga. Upravo ta njezina operacija i bolest je potaknula taj razgovor, te je šogor tom prilikom rekao da je tuženik od njega pozajmio novce i da mu je rekao da te novce ne vraća njemu nego da ih vrati svojoj sestri za tu njezinu bolesnu kćer. Kada je isti to pričao bili su prisutni ona i njen suprug, te tužitelj, te im je tužitelj tom prilikom pričao što je rekao tuženiku, njenom nećaku, odnosno da te novce da svojoj sestri. Suprug i ona su tada prvi puta saznali da je tužitelj posudio te novce tuženiku. Isti je rekao da je s tuženikom razgovarao prije nego što je došao k njima na more, a prije toga ona nije znala ništa o tome. Zna da se radi o iznosu od 6.000,00 EUR, a taj iznos je spomenuo tužitelj. Isti je možda i spomenuo kada je tuženiku posudio te novce, ali ona se više ne sjeća koje godine bi to eventualno bilo, odnosno da li je to uopće spomenuo ili nije. Nakon što je tužitelj otišao od njih vratila se kući s mora, te je te godine nakon povratka s mora pričala s tuženikovom pokojnom mamom SĆ. Ista joj je rekla da zna za to, te da zna da je to posuđeno i da CĆ nije vratio i da joj je strašno teško. Navodi da je o tome razgovarala i sa svojom nećakinjom KĆ i pitala je da li joj je brat dao novce, odnosno konkretno je pitala i rekla da joj je tužitelj rekao da je tuženiku posudio neke novce, te da je isti rekao da tuženik te novce da njoj za njezinu kćer ČĆ. Istu je pitala da li joj je brat dao novce, a ona joj je rekla da o tome ništa ne zna i da joj je to prvi glas. Tužitelj joj je rekao da mu je tuženik rekao da je u kašnjenju s otplatom rata kredita i da mu zato trebaju ti novci. Ona nema saznanja za što je tuženik iskoristio te novce, međutim ima neke sumnje. Tuženik je u to vrijeme, a ona više ne zna koja je to godina bila, nagovarao nju i supruga da ulože 10.000,00 EUR u neku austrijsku štedionicu koja je tipa piramide, međutim suprug i ona to nisu željeli, te su mu rekli da nemaju novaca. Navodi da su se zbog tog zajma pojavile tenzije na način da ona i njezin suprug ne razgovaraju s tuženikom ,premda razgovaraju s njegovim ocem s kojim žive u istoj kući.

10. Svjedok TĆ, brat tužitelja, ujak tuženika, prilikom saslušanja naveo je da mu je poznato da je tužitelj tuženiku posudio 6.000,00 EUR, a to mu je poznato iz razgovora s njegovim bratom. Navodi da su krajem ljeta 2018. na moru bili on, njegova supruga i tužitelj. Tužitelj je općenito kroz razgovor bio jako ljut, te je rekao da je CĆ (tuženiku) posudio novce i da je jako ljut na njega jer mu ne vraća novce. Rekao je da ga je tuženik tražio da mu posudi te novce da mu ti novci trebaju nešto u vezi stana. Kako je nećak često mijenjao posao da nije platio dvije-tri rate kredita, pa da ako mu se dogodi da ne može platiti rate kredita da ima zalihu novaca za plaćanje. Navodi da je tužitelj tom prilikom 2018. kada su o tome razgovarali rekao da je ta posudba bila nešto prije par godina prije te 2018., ali nije spominjao točnu godinu. Navodi da im je rekao da je tuženika par puta pitao za te novce, a da je tuženik rekao da je u nekakvoj austrijskoj zadruzi izgubio te novce. Nevezano za taj razgovor s tužiteljem tuženik mu je jednom prilikom prije 2018. rekao i tražio od njega da uloži neke novce u tu austrijsku zadrugu, a što je odbio. Navodi da to ranije nije ništa povezivao međutim tek nakon razgovora s tužiteljem je sve onda povezao. Tužitelj mu kasnije više nije ništa govorio vezano za te novce. Na pitanje da li je još s nekim komentirao taj zajam između tužitelja i tuženika svjedok navodi da je komentirao sa pokojnom sestrom SĆ, majkom tuženika. Ističe da svoju sestru nije htio opterećivati s tim razgovorom koji je imao s tužiteljem. Međutim ista mu je sama negdje godinu dana nakon razgovora s tužiteljem spomenula da je njezin sin dužan tužitelju te novce, te da je ljuta na njega i da iz tog razloga ne razgovara s njime. Navodi da tuženik nije vratio novac tužitelju. Tužitelj mu je pričao da je on rekao tuženiku da ne mora vratiti novce njemu već da te novce može vratiti i svojoj sestri GĆ, a na konto njezine bolesne kćeri ČĆ. Utvrđuje se da je tijekom iskazivanja svjedoka na zadnje pitanje tužitelj ispravio svjedoka vezano za prezime GĆ, te je svjedoku naveo da se radi o KĆ, što je svjedok potvrdio.

11. Tužitelj AĆ saslušan kao stranka u postupku naveo je da je tuženik njegov nećak koji je svojoj majci LĆ, njegovoj sestri, rekao da treba 10.000,00 EUR jer da bi trebao platiti rate kredita koji je uzeo za stan. Navodi da je tuženik tada često bio bez posla i mijenjao je firme, pa je rekao da nema za platiti rate. To mu je sve rekla sestra. Kada je išao na put u Makedoniju iz Njemačke, prije puta na bankomatu je digao iznos od 6.000,00 EUR, a ostatak od 4.000,00 EUR je dala tuženikova majka. Ističe da je to bilo u jesen 2014., a datuma i mjeseca se više ne sjeća. Navodi da tuženik u to vrijeme kada se to dešavalo nije bio u Zagrebu, odnosno kada je došao u Zagreb na tom putu prema Makedoniji i u Zagrebu prespavao dao je novce svojoj sestri, a ona tuženiku. Kada se vratio s puta tuženik ga je nazvao i zahvalio što mu je posudio novce. Pola godine nakon toga došao je u Zagreb i s tuženikom je razgovarao oko vraćanja tih novaca. Navodi da je njegova nećakinja KĆ imala bolesnu kćer ČĆ koja je trebala ići na operaciju u Njemačku, te je tuženiku rekao da te novce ne vraća njemu nego da ih da svojoj sestri KĆ za svoju kćer ČĆ, a na što je tuženik pristao. Navodi da je ČĆ operirana 2017., te je bila jedno šest mjeseci u Njemačkoj, te je istu za to vrijeme posjetio u bolnici. Navodi da ga je njegova sestra negdje 2018. pitala da li je njezin sin vratio novce, kojom prilikom joj je rekao da ne treba njemu dati novce već svojoj sestri KĆ zbog ČĆ, kao što je bilo dogovoreno. Ističe da je Marijina operacija bila jako skupa i novci su se skupljali sa svih strana obitelji, a nešto je dala i država Hrvatska. Ponavlja da kada je razgovarao sa svojoj sestrom 2018. oko vraćanja tih novaca od strane tuženika, tada je istoj rekao da tuženik ne treba njemu vratiti te novce već da bi ih trebao dati svojoj sestri, a njegovoj nećakinji KĆ za ČĆ. Tada mu je njegova sestra rekla da koliko ona zna da tuženik nikakve novce nije dao svojoj sestri KĆ. Tada mu je sestra rekla da je tuženik prokockao taj novac, na način da je kupio nekakve papire ili obveznice od austrijske banke. On je nakon toga bio ljut i odlučio je to reći svojem bratu TĆ kada je bio u posjeti kod istoga na moru u ljeto 2018. Navodi da je tom prilikom razgovarao s bratom TĆ i svojom šogoricom JĆ. Prije toga svojem bratu nije govorio o toj pozajmici novca tuženiku, niti je to govorio u obitelji. Tom prilikom je pitao brata što da radi da bi tuženik dao te novce KĆ za ČĆ, a isti mu nije baš dao neki savjet i rekao mu je da mu ne može pomoći oko toga. Navodi da je nedugo nakon toga njegova sestra oboljela od raka i nije sestru opterećivao s tim novcima, a i tuženika također zbog njegove majke. Sestra mu je umrla 2021. Tri mjeseca nakon toga bila je ostavinska rasprava. Nakon te ostavinske rasprave tuženik je fizički napao njegovog brata TĆ kada su se vratili u stan tuženikovog oca. Nakon toga je njegov brat otišao u svoj stan u istoj kući na istoj adresi, za kojim je onda došao tuženik u njegov stan, te je došlo do verbalnog spora između njih, vikanja. Njegov brat je nakon toga tuženika izgurao iz svojeg stana i rekao mu da je on došao u njegov stan. To mu je sve pričao brat s obzirom da nije bio prisutan tim događajima. Od tog vremena nije razgovarao s tuženikom da mu vrati te novce već mu je pisao putem WhatsApp-a, te je istome rekao tim putem da mu vrati dug. Navodi da mu je tuženik prijetio porukama, a i inače je ovako dosta agresivan. Prijetio mu je na način da dođe kod njega i da će mu on dati, a sve to ima u tim WhatsApp porukama koje je dostavio i u spis. Zna da je tuženik izbrisao te WhatsApp poruke, ali ih je on poslao svojem bratu pa ih je iz tog razloga imao spremljene. Napominje da je osobno i tuženika tražio te novce nazad jednom kada je bio u [adresa] kada je došao iz Njemačke i vidio se s tuženikom. Navodi da mu je pukla guma, a tuženik je radio u jednom autoservisu, te su nakon toga otišli u kafić i razgovarali. On je tada tuženika pitao da li želi vratiti te novce ili ne. Navodi da je njegov odgovor bio vratit ću ti nema problema, ali nikada nije vratio. Tada je tuženiku rekao da može vratiti i svojoj nećakinji, ali nikada od njega nije dobio odgovor do danas, odnosno te novce mu nije vratio, a niti ih je dao njegovoj nećakinji. Navodi da je taj razgovor između njih dvojice u tom kafiću bio prije nego se tuženikova majka razboljela, ne može se točno sjetiti kada je to bilo, ali bilo je poslije ovog razgovora kojeg je imao s bratom TĆ [adresa]. Navodi da je tuženik prekinuo sve veze s njime, pa je kontaktirao njegovu ženu IĆ, međutim i ona je s njim prekinula kontakte. Navodi da je tuženika čitava porodica odbacila i nitko nema kontakta s njime. Ističe da je tuženiku poslije ostavinske rasprave iza njegove majke rekao da će ga dati na sud, a isti mu je rekao da mu to sve ide na živce. Nakon toga ga je tuženikov otac HĆ zvao i pitao zašto je tuženiku prijetio sudom. Navodi da nikada nije imao namjeru da se sve to rješava preko suda, te je čak i tuženikovom ocu rekao da se sve to riješi i da ne idu na sud.

12. Tuženik CĆ saslušan kao stranka u postupku naveo je da je 2008. kupovao stan. Njegova žena u to vrijeme nije radila, a on je podigao veliki kredit za stan. Ističe da se ustvari radi o daru njegovog ujaka, ovdje tužitelja u iznosu od 6.000,00 EUR koji iznos je iste te godine na zahtjev tužitelja vratio svojoj mami SĆ prodajom automobila koji je bio u suvlasništvu njega i njegovih roditelja. Pojašnjava da je u to vrijeme imao službeni auto, te svoj automobil nije baš puno vozio, a i otac je imao svoj auto. Kako su često putovali u Slavoniju djedu i baki jer su morali brinuti o njima odlučio je da ta dva auta zamijene za novi auto marke Golf, a to je bilo 2005. Osim prodaje ta dva stara automobila podigao je i kredit u iznosu od 40.000,00 HRK. Kada je kupio taj stan 2008. prodao je taj automobil marke Golf, te je te novce koje je dobio, a bilo je nešto EUR-a, a nešto u HRK, a radilo se o ukupnom iznosu od 95.000,00 ili 96.000,00 HRK, dao svojoj majci. Tada je istoj rekao jesmo li sve završili i hoće li ujaku reći za sve. Majka je rekla da ujaku neće ništa govoriti, jer da on tako i tako ima. Pojašnjava da su ti novci koje mu je ujak dao, tih 6.000,00 EUR, na početku bili pozajmica kada je kupovao stan, ali mu je ujak nakon jedno dvije-tri godine rekao da ne mora vraćati da je to dar. Na početku kada mu je ujak pozajmio te novce isti mu je rekao da te novce vrati svojoj mami, a on ih je vratio, kao što je rekao, mami prodajom tog automobila. Nakon što je novce dao mami ujak mu je rekao da je to dar. Onda se sve seli na 2021. i u međuvremenu nije bilo nikakvog govora oko tih novaca i za njega je to bila gotova priča jer je njegova majka dobila novce. Ista je umrla u ljeto 2021. Nakon toga je bila ostavinska rasprava, te je nakon te ostavinske rasprave u kući u kojoj su živjeli A i TĆ, te njegova pokojna majka SĆ i otac ĆĆ, došlo do sukoba između njega i ujaka OĆ, a radi se o verbalnom sukobu. Navodi da nije točan iskaz istoga koji je dao u ovom postupku, da je agresivan i da bi ga napao, jer to nije točno. Samo je želio da ujak objasni kako je njegov otac dobio samo stan u potkrovlju i parkirno mjestu, a ujak je dobio sve ostalo u toj kući u kojoj su oni živjeli, a radilo se o kući od tri kata. Napominje da se odselio iz te kuće 2008. kada je kupio taj stan koji je ranije spominjao. Navodi da tužitelj sve radi iz osvete, te je došlo do toga da je on njemu dužan, a misli da to radi zbog svojeg brata TĆ. On je nakon toga, odnosno nakon te ostavinske rasprave iza majke, otišao u [adresa] gdje boravi i radi, te je odmah sljedeći tjedan nakon povratka u Austriju počeo dobivati prijeteće poruke od tužitelja preko WhatsApp-a da mu je dužan novce. Sve te poruke su ustvari bila cijela pisma, te navodi da nakon pisanja tih poruka njemu ujak je krenuo s maltretiranjem njegove žene također porukama preko WhatsApp-a. Nakon svega toga je ujaku rekao da ako on misli da mu je dužan da si osobno dođe po novce, a to mu je također rekao u poruci preko Whats App-a. Napominje da je tužitelja zvao na mobitel jedno četiri-pet puta, međutim isti mu se nije javljao na mobitel. Nakon toga su slijedile poruke da će ga tužiti, međutim on se ne osjeća krivim, te je mislio da će sve to završiti normalnim putem. Pojašnjava da je mislio da ga isti hoće prestrašiti o tom dugu i kamatama. Navodi da je mislio da je tužitelj normalan, da će se to završiti razgovorom, a ne sudskim putem. Navodi da mu je tužitelj u jednom momentu, nakon što je već rekao da mu je te novce ustvari dao kao dar, a više se ne može sjetiti koje je to godine bilo, ali je to bilo sigurno iza toga kada mu je rekao da je to dar, te između te 2021. Tada mu je rekao da pola od tih novaca od 6.000,00 EUR odnosno 3.000,00 EUR da svojoj sestri KĆ. Navodi da je njegova sestra u to vrijeme imala bolesnu kćer ČĆ, a ne može se sjetiti koliko je ČĆ u to vrijeme imala godina. Čini mu se da je ČĆ imala operaciju 2017. i misli da je to možda bilo netom prije toga, međutim on je to sve zanemario. Napominje da su u obitelji i od prijatelja skupljali novce za Marijinu operaciju u Njemačkoj, te je tužitelj valjda iz tog razloga njemu rekao da da KĆ 3.000,00 EUR. Smatra da je zanimljivo da je njegova sestra AĆ tek 2021. znala nešto o tom dugu. Ističe da je to krenulo sa svom tom nekom svađom te 2021., odnosno ako je dužan svojoj sestri, zašto joj to nije bilo rečeno. Navodi da je kredit za stan koji je podigao iznosio 74.000,00 EUR. Na pitanje zašto je kada je s tužiteljem izmjenjivao poruke putem WhatsApp-a te 2021. išao zvati tužitelja na mobitel tuženik navodi da je s istime želio objasniti neke stvari. Ne zna zašto mu se tužitelj nije javljao na mobitel, a pretpostavlja da vjerojatno zato što mu je verbalno napao brata TĆ, pa mu se iz tog razloga nije želio javiti. Na pitanje kada je zadnji puta razgovarao lice u lice s tužiteljem tuženik navodi da je to bilo negdje iza smrti njegove majke. Navodi da je bio zaposlen u Vulkalu koji je auto-servis i vulkanizer. Misli da je u Vulkalu radio negdje 2014., 2015., a radio je jedno tri godine, te se ne sjeća točno kada je otišao iz navedene firme. Sjeća se da je tužitelju u tom periodu kada je bio zaposlen u Vulkalu, ali se ne sjeća koje godine, pukla guma kada je isti bio u Srbiji, te je došao do njega u Vulkal promijeniti gumu, te su se tada vidjeli i razgovarali, međutim nije bilo nikakvog razgovora o bilo kakvom dugu. Sjeća se da je taj dan otišao s tužiteljem do Vulkala zamijeniti tu gumu, premda taj dan uopće nije radio. Navodi da je ulagao u Forex, te je i članovima svoje obitelji C i K predlagao ulaganje u Forex, a nikada nije tražio zajam od bilo kojeg člana obitelji da bi on uložio u Forex. Vezano uz raniji iskaz da mu je tužitelj rekao da 3.000,00 EUR da svojoj sestri KĆ, na pitanje što je s drugih 3.000,00 EUR, navodi da mu tužitelj ništa nije spominjao drugih 3.000,00 EUR. Na pitanje kakvi su odnosi, u kući gdje žive, između njegovog oca ĆĆ i TĆ i JĆ, tuženik navodi da su odnosi bili dobri do 2021., a nakon toga ističe da je on tu kuću nakon te 2021. posjetio dva do tri puta, te misli da su odnosi između njih dobri. Pojašnjava da mu nije jasno i da smatra da je ovaj postupak osveta tužitelja iz razloga što isti 16 godina nije pitao za te novce, odnosno tih 6.000,00 EUR i onda se sada odjednom sjetio od njega tražiti te novce. Pojašnjava ponovno da je ovaj zahtjev tužitelja da svojoj sestri KĆ da iznos od 3.000,00 EUR bio nakon toga što je on svojoj majci dao novce od prodaje automobila, te nakon što mu je tužitelj poslije toga rekao da su ti novci ustvari dar, te je onda uslijedilo to traženje tužitelja da tih 3.000,00 EUR da svojoj sestri KĆ. Navodi da 2014. nije dobio od tužitelja, niti od bilo koga drugog nikakve novce. Navodi da nije tužitelju rekao da je majci dao te novce kada je prodao auto. Ističe da je on u tom trenutku bio na strani svoje uže obitelji koja je tada dobila novce, te mu je bilo drago što je novce vratio svojoj mami s obzirom da mu je ujak tako rekao, odnosno ujak mu je rekao da vrati novce svojoj mami. Na pitanje zašto nije tužitelju kada je isti od njega tražio da da svojoj sestri iznos od 3.000,00 EUR, a sukladno ranijem iskazu, rekao tužitelju da je te novce već dao svojoj majci, tuženik navodi da je ta priča za njega bila gotova već 2008., te nije imao potrebu ništa govoriti.

13. Tijekom postupka između stranaka je ustvari nesporno da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 6.000,00 EUR, a navedeno proizlazi iz iskaza samih stranaka. Premda tužitelj tvrdi da je to bilo 2014., a tuženik 2008., međutim sud smatra da je navedeno nebitno za rješenje ovog postupka već je bitno da je do pozajmice došlo.

14. Svjedok ĆĆ, otac tuženika, nema osobnih saznanja o predmetu spora već sve crpi iz pričanja tužitelja, tuženika i pokojne supruge SĆ koja je ujedno i sestra tužitelja te majka tuženika. Također ovdje valja napomenuti da je iskaz istoga konfuzan. Isti malo tvrdi da se radi o posudbi za koju joj ne zna svrhu da bi onda naveo da se radi o pozajmici za neki posao. Također u jednom momentu tvrdi da je za pozajmicu saznao prije smrti svoje supruge, te da mu je to rekla supruga dok je još bila živa, a da mu je to rekao i sam tuženik dok mu je još majka bila živa. Kasnije pak navodi da je tek poslije smrti supruge saznao za navedeni dug da mu je to rekao tužitelj, a i sam tuženik. Sud smatra da jedini bitan dio iskaza navedenog svjedoka kada je isti više puta navodi da mu je njegov sin, ovdje tuženik, sam rekao da je posudio novce od tužitelja i da će vratiti.

15. Što se tiče iskaza svjedoka JĆ i TĆ isti o predmetu spora saznanja crpe iz pričanja samog tužitelja, a nemaju osobnih saznanja o predmetu spora.

16. Svjedok IĆ, supruga tuženika, tvrdi da se od početka nije radilo o pozajmici već o daru jer im je tužitelj želio pomoći, što je u suprotnosti sa iskazom samog tuženika koji sam navodi da mu je tužitelj pozajmio iznos od 6.000,00 EUR. Navedeni svjedok kasnije navodi da je tužitelj rekao da ako će novce moći vratiti da ih daju njegovoj sestri, a tuženikovoj majci SĆ. S obzirom na navedeno ne bi se radilo o daru, ako se nalaže vraćanje drugoj osobi. Međutim, tužitelj u svojem iskazu nigdje ne tvrdi da je tuženiku naložio da navedeni iznos novaca vrati svojoj majci SĆ, a tužiteljevoj sestri.

17. Ovdje valja reći da čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, dok st. 2. istog članka propisuje da je ispunjenje pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio.

18. Kako je već ranije rečeno tuženik je u svojem iskazu priznao da mu je tužitelj pozajmio iznos od 6.000,00 EUR. Tuženik također u svojem iskazu tvrdi da mu je tužitelj kasnije rekao da su ti novci ustvari dar. S time da je iskaz tuženika djelomično kontradiktoran sam sebi i nelogičan jer isti malo tvrdi da se radi o daru, da bi zatim tvrdio da je te novce po nalogu tužitelja trebao vratiti svojoj majci. Isti tvrdi da je dug vratio svojoj majci iz prodajne cijene automobila marke Golf, međutim iz iskaza istoga proizlazi da tužitelj uopće nije obaviješten o tome da bi tuženik izvršio ispunjenje vraćanjem duga svojoj majci pok. SĆ. Dakle, kako je tuženik mogao vratiti dug tužitelju svojoj majci SĆ, a tužiteljevoj sestri, ako tužitelj za navedeno ispunjenje nije niti znao, a nije ga naknadno odobrio ili se njime koristio. Stoga sud smatra da tuženik na navedeni način nije vratio dug tužitelju.

19. Tuženik također tvrdi da mu je tužitelj rekao da dio navedenog duga u iznosu od 3.000,00 EUR da svojoj sestri KĆ, a tužiteljevoj nećakinji, za liječenje njezine kćeri ČĆ, međutim da je on sve zanemario. Ovdje valja reći da je i sam tužitelj naveo da je tuženiku rekao da dug vrati na način da ga da svojoj sestri KĆ za liječenje njezine kćeri ČĆ, ali u punom iznosu od 6.000,00 EUR, a ne u polovici iznosa od 3.000,00 EUR kako tvrdi tuženik. Dakle ni na navedeni način tuženik nije vratio dug tužitelju.

20. Dakle, imajući na umu navedeno dug je postojao cijelo vrijeme, odnosno u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 6.000,00 EUR, a koji iznos tuženik nije vratio. Naime, čl. 499. st. 1. ZOO-a propisuje da ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

21. Činjenica da tužitelj nije forsirao na vraćanju duga, odnosno pozajmice u nekom određenom roku je po mišljenju ovog suda normalno kod odnosa u obitelji. Također je u takvim odnosima uobičajeno da rok za vraćanje duga nije određen.

22. Premda tužitelj tvrdi da je tuženika već nakon ljeta 2018. i posjeta bratu TĆ na moru od tuženika tražio povrat duga tuženik navedeno poriče.

23. Imajući na umu cijelu kronologiju odnosa između stranaka razvidno je da sam tužitelj nije odredio rok za vraćanje duga tuženiku jer prije 2021. nije na istome inzistirao, premda je u nekoliko navrata tuženika podsjećao na navedeni dug.

24. Iz WhatsApp prepiske stranaka (list 25-28), koju prepisku niti jedna stranka ne poriče, proizlazi da je tužitelj od tuženika tražio povrat duga do 31. prosinca 2021.

25. Članak 183. st. 2. ZOO-a propisuje da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kada ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Također, čl. 504. ZOO-a propisuje da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

26. Dakle, navedenom prepiskom stranaka putem WhatsApp-a tužitelj je prvi puta postavio određen konkretan rok za vraćanje duga. Tuženik po navedenome nije postupio, kako je i sam izjavio jer isti smatra da je dug vratio svojoj majci, što se međutim ne može priznati iz ranije navedenih razloga pod točkom 18. obrazloženja.

27. Kako je tužitelj tek u WhatsApp prepisci stranaka dao tuženiku izričiti rok za vraćanje duga i to 31. prosinca 2021., to je tuženik tek tada dospio u zakašnjenje.

28. Imajući na umu navedeno sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 6.000,00 EUR temeljem čl. 499. st. 1. ZOO-a. Premda stranke nisu ugovorile da zajmoprimac ovdje tuženik duguje i kamate sud smatra da tužitelj ima pravo i na zatezne kamate s obzirom da je isti dospio u zakašnjenje sve sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a.

29. Kako je rok za vraćanje zajma tužitelj odredio s 31. prosinca 2021., to je tuženik dospio u zakašnjenje s navedenim datumom, te je isti dužan tužitelju zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice platiti i zatezne kamate od 1. siječnja 2022. po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Sud smatra da tužitelj nema pravo na zatezne kamate od 1. studenoga 2018. do 31. prosinca 2021., odnosno isti zahtjev je neosnovan jer tužitelj 2018. tuženiku nije postavio izričiti rok za vraćanje duga.

30. S obzirom na navedeno odlučeno je kao pod točkom I i II izreke presude.

31. Temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 1.206,46 EUR.

32. Trošak tužitelja se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav podneska od 5. prosinca 2023. i zastupanje na ročištu od 11. ožujka 2024., 14. svibnja 2024. i 24. rujna 2024. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 9 t. 1. Tarife, te sastav podneska od 17. kolovoza 2023. po 50 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife ukupno 550 bodova uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 1.100,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,23 EUR (elektronska dostava), te trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 53,23 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

33. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

U Sesvetama 3. siječnja 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.