Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-314/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Mihovilu Budimiru, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, radi predaje u posjed te utvrđenja vlasništva pokretnine, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženima TR i AR, [adresa], da tužitelju HR, [adresa], predaju u posjed, traktor marke IMT 549, godina proizvodnje 1988, broj šasije [broj šasije], reg. oznake V i traktor marke Zetor 6911, godina proizvodnje 1994, broj šasije [broj šasije], reg. oznake Pž-665 800 L

2. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnične troškove.

II Utvrđuje da da je tuženik – protutužitelj TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik traktora marke IMT 549, godina proizvodnje 1988, broj šasije [broj šasije], i traktora marke Zetor 6911, godina proizvodnje 1994, broj šasije [broj šasije].

III Nalaže se tužitelju-protutuženiku VR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku-protutužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.225,62 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. siječnja 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj VR podnio je tužbu protiv tuženika TR i ŽR radi predaje-povrata. U tužbi navodi da je vlasnik dva traktora i to: traktora marke IMT 549, godina proizvodnje 1988, broj šasije [broj šasije], reg. oznake Pž665L

-traktora marke Zetor 6911, godina proizvodnje 1994, broj šasije [broj šasije], reg. oznake Pž-665 800 L, a koje vlasništvo je stekao rješenjem o nasljeđivanju, tj. iste je naslijedio iza pok. oca UR temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-660/21, UPP/OS koje je donio javni bilježnik Niko Bagarić 26. listopada 2021. Naveo je kako je njegov pokojni otac živio u zajedničkom kućanstvu s tuženima u Viškovcima 69, a traktori su nakon smrti oca tužitelja, ostali u posjedu tuženika. Tužitelj je putem svog punomoćnika pozvao tužene, dopisom od 22. travnja 2022., da mu u roku od 15 dana od dana primitka dopisa predaju traktore koji su njegovo vlasništvo, ali nakon proteka roka tuženi nisu tužitelju predali traktore već ih i dalje bespravno koriste. Ističe da takvim postupanjem tužitelju čine i daljnju štetu jer ne može produžiti registraciju, a također ga neosnovano sprječavaju da koristi traktore.

2. Tuženik TR u odgovoru na tužbu naveo je kako II-tuženica ŽR nije u posjedu predmetnih traktora, niti je u takvom posjedu ikada bila. Nadalje je naveo kako je neosnovan zahtjev tužitelja za predajom predmetnih traktora. Istaknuo je da su predmetni traktori kupljeni isključivo novčanim sredstvima i po nalogu I-tuženika, a I-tuženik je pokojnom UR predao novčana sredstva u svrhu kupnje predmetnih traktora, a što je pokojni UR učinio te traktore po kupnji odmah predao u posjed I-tuženiku. Navedeni traktori bili su u posjedu I-tuženika od trenutka njihove kupnje te je istima obrađivao poljoprivredna obiteljska zemljišta, odnosno izvršavao druge poljoprivredne djelatnosti. Budući se I-tuženik bavi gospodarskom – poljoprivrednom djelatnošću, pri čemu je notorno kako traktori predstavljaju gospodarski inventar potreban za obavljanje gospodarske odnosno poljoprivredne djelatnosti, zaključuje se kako su predmetni traktori obuhvaćeni Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 25. svibnja 1990. potvrđenom po Općinskom sudu u Požegi od 6. srpnja 1990. pod brojem RII-151/90, a da je I-tuženik vlasništvo nad predmetnim traktorima stekao u trenutku smrti primatelja uzdržavanja.

2.1. Slijedom toga, nastavno ističe protutužbeni zahtjev u kojem predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da da je I-tuženik – protutužitelj TR vlasnik traktora marke IMT 549, godina proizvodnje 1988, broj šasije [broj šasije], i traktora marke Zetor 6911, godina proizvodnje 1994, broj šasije [broj šasije], kao i da mu tužitelj – protutuženik VR naknadi troškove ovoga postupka.

3. U svom odgovoru na protutužbu tužitelj – prututuženik VR ističe da su navodi u odgovoru na tužbu potpuno neosnovani, a posebno da bi I-tuženik sada pokojnom UR dao novac za kupnju traktora, pri čemu istiće da je UR traktore uredno registrirao kod MUP-a na svoje ime. MUP [adresa] izdao je potvrdu o dokazu vlasništva nad traktorima UR na njegovo ime. Naime, činjenica je da je pokojni UR, svoju kuću i nekretnine, ostavio u nasljedstvu I-tuženiku, jer su te nekretnine bile vlasništvo pokojnog UR, Nadalje je naveo da je istinita tvrdnja I-tuženika, (koju iznosi u odgovoru na tužbu, onda je sigurno, da bi pokojni UR i te traktore unio u Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Jasno je da UR to svojom voljom nije učinio jer je logično i životno da je nešto od imovine želio ostaviti svome sinu, tj. tužitelju HR. Nikada I i II-tuženici nisu imali kvalificirani posjed tih traktora, a pogotovo taj posjed nije pošten, jer sve vrijeme su znali da su traktori isključivo vlasništvo UR. Ističe da je nakon smrti UR, temeljem rješenja o nasljeđivanju, tužitelj istovremeno postao i posjednik traktora, što je tuženima itekako poznato, pa ne mogu biti pošteni posjednici.

4. Među strankama nije sporno da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog UR kao zakonski nasljednik prvog zakonskog nasljednog reda utvrđen njegov sin VR, da ostavinsku imovinu pokojnog između ostalog čine traktor marke IMT 549 te traktor marke Zetor 6911, dok su nekretnine za života pokojnog raspoređene temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1990. godine te iste ne predstavljaju ostavinsku imovinu. Jednako tako, nije sporno ni da se predmetni traktori sada nalaze u posjedu tuženika odnosno u njihovu dvorištu u Viškovcima 69, te da je upravo na navedenoj adresi sve do svoje smrti pokojni UR živio s tuženima u zajedničkom domaćinstvu.

5. Među strankama je sporno tko je kupio ranije označene traktore, kojim (čijim) sredstvima, te jesu li isti bili predmetom Ugovora o dosmrtnom (doživotnom) uzdržavanju.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izjavu HR upućenu TR od 22.4.2022. (list 3 spisa) Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nike Bagarića broj O-660/21, UPP/OS-206/21 od 26.10.2021. (list 4-5 spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 25.5.1990., Potvrdu Općinskog suda Slav. Požega od 6.7.1990., te ostale priloge i podneske u spisu.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te je istog odbio, pri tome odlučivši kao u točki I izreke, dok je protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

8. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nike Bagarića broj O- 660/21, UPP/OS-206/21 od 26. listopada 2021. (list 4-5 spisa) iza pok. UR utvrđeno je da je isti preminuo **.**.2021. te da njegovu ostavinsku imovinu čine pokretnine traktor marke IMT 549 te traktor marke Zetor 6911, a da se njegovim nasljednikom temeljem zakona proglašava njegov sin VR i to u cijelosti. Jednako tako, iz navedenog rješenja je razvidno da ostavitelj UR iza sebe nije ostavio oporuku, ali da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 25. svibnja 1990. potvrđenom po sucu Općinskog suda u Požegi za života rasporedio svoje nekretnine pa iste ne predstavljaju ostavinsku imovinu.

9. Na ročištu kod ovoga suda od 21. studenog 2024. svjedok DR naveo je da su mu poznati traktori koji su predmet postupka obzirom je njima radio njegov šogor TR (tuženik – protutužitelj) koji se bavio poljoprivredom i koji je obavljao sve radove vezane za poljodjelstvo. Ne sjeća se kada je TR kupio navedene traktore niti od koga. Poznato mu je da je UR očuh od TR, te da je on živio zajedno s njima na adresi u [adresa], te da je u [adresa] išao svake godine po nekoliko puta, ali nikada nije zatekao UR da radi na traktorima. Navodi da je UR imao malu mirovinu te su ga uzdržavali tuženici TR i ŽR. 10. Na istome ročištu svjedok RR iskazao da je često išao kod svoje sestre (II. tužene ŽR) u [adresa], te su njegov otac i on pomagali u izgradnji te kuće. Jednako tako, poznato mu je i da je TR u više navrata dolazio posuđivati novce zbog kupnje poljoprivredne mehanizacije. Isto tako, kad god bi došao u [adresa] vidio bi TR da nešto radi vezano uz poljoprivredu, kako sebi tako i drugima. Iskazao je da mu je poznat UR, da je to očuh I.tuženog – protutužitelja TR, ali da istog nije nikada vidio da obavlja kakve značajnije poljoprivredne radove s navedenim traktorima, iako ga je znao vidjeti da iste ponakad koristi u krugu dvorišta. Navodi kako on nije bio prisutan pri kupnji traktora, ali je zaključuje da su ih kupili TR i ŽR, obzirom da su upravo oni ocu vraćali posuđene novce. Na temelju sjećanja iz razgovora s UR poznato mu je da isti nije bio u dobrim odnosima sa svojim sinom VR.

11. Svjedok ČR naveo je kako obzirom na činjenicu da je dugogodišnji automehaničar poznati su mu i traktori koji su predmet ovog postupka budući je iste održavao dugi niz godine odnosno sve do 2010. ili 2012. godine. Naveo je da je traktor IMT 549 održavao još od vremena rata odnosno od 1992.-1993., a traktor Zetor 6911 od 1995. - 1996. godine. Traktore mu je na servis dovozio TR, te koliko mu je poznato ti su traktori bili vlasništvo TR. Jednako tako, zna da je radi kupnje po traktor Zetor 6911 TR išao u Vrbovec, dok mu za traktor IMT 549 nije poznato od koga ga je kupio. Također navodi da je sve dijelove za navedene traktore kada bi nešto trebalo zamijeniti kupovao upravo TR. Nakon što ga se upita je li mu osobno poznat UR odgovara kako nije te istog uopće ne poznaje. Napominje je kako su traktori bili registrirani, ali ne zna na čije ime.

12. Svjedok LR (nećak tuženika – protutužitelja) iskazao kako mu je poznato što je predmet postupka budući je on tuženiku - protutužitelju TR pomagao oko financiranja kupnje tih traktora. On je TR za traktor IMD 549 poklonio 2.000,00 maraka i to 1989. godine, a za traktor Zetor 6911 mu je 1992. ili 1993. godine posudio 8.000,00 maraka koje mu je ovaj kasnije i vratio, te o istome nisu radili nikakve pisane ugovore. Poznato mu je da je navedene traktore kupio TR obzirom da ga je nakon kupnje o tome obavijestio. Traktori su mu trebali za obradu zemlje obzirom da se bavio poljoprivredom. Nadalje je naveo da je poznavao UR, da je to očuh TR, te da se on koristio tim traktorima, ali vrlo malo. Tvrdi da su navedeni traktori bili vlasništvo TR. Napominje da su UR uzdržavali upravo njegov nećak TR i njegovo supruga ŽR.

13. U svom iskazu tužena ŽR navela je kako su ona i suprug TR radili dosta poljoprivrede, radili su zemlju, te su imali stoku. Vezano uz traktore je navela kako se istima nije koristila, te da ga je samo jednom pokušala provozati. Navela je da je suprug konstantno bio na traktoru te je iste koristio za obradu zemlje. UR je njezin svekar koji je živio s njima u [adresa], te je o njemu uglavnom brinula ona, i to prala, kuhala, te ga u vremenu nakon što je postao nemoćan njegov sin VR nije nikada niti obišao, te joj je on i nepoznat. Vezano uz predmetne traktore ističe da su iste kupili zajednički ona i njezin suprug TR i to sredstvima od nenamjenskih kredita, sredstvima od prodaje zemljišta, ali i zajmovima od drugih osoba. Napominje da UR nije financijski sudjelovao u kupnji predmetnih traktora budući da je njegova mirovina bila otprilike 400,00 kuna. Sjeća se da su traktor IMT kupili prije rata, a traktor Zetor je njezin suprug išao u Vrbovec po njega u ratno vrijeme, otprilike 1995. godine. Sjeća se da je UR povremeno znao s navedenim traktorima pomagati njezinom suprugu, ali minimalno odnosno znao mu je samo asistirati u obavljanju određenih poslova, ali ne nakon 1997. godine kada je odustao od svih poljoprivrednih radova budući je postao star i nemoćan. Navedeni traktori su sada u dvorištu te nisu u upotrebi zadnje dvije godine odnosno od trenutka pokretanja ovog sudskog postupka, te od tada nisu niti registrirani. Sjeća se da su traktori do pred dvije godine uvijek bili registrirani njihovim novcem, ali da su bili registrirani na ime svekra UR. Njezin suprug je jako cijenio svog očuha UR te je na njega glasilo praktički sve. Napominje da je kuća na UR, njezinom svekru, bila do 1991. odnosno do Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

14. Tuženik TR naveo je da, a koliko se može sjetiti obzirom da je imao velikih zdravstvenih problema (moždani udar), mali traktor IMT 549 je kupio novi u trgovini u Požegi 1989. godine i to uglavnom svojim sredstvima dok mu je jedan manji iznos odnosno iznos od 2.000,00 dao njegov stric LR. Traktora Zetor je također kupio novog i to u trgovini u Vrbovcu sredstvima koja je priskrbio od svog strica LR odnosno od kojeg je posudio 8.000,00 maraka koje mu je naknadno vratio, a drugi dio je posudio od ZR, svoga punca. Obzirom da je radio u Tofradu i u Ljevaonici, tad kada se išlo uplatiti novčane iznose i to za oba traktora, nije mogao izaći s posla, novce je uplatio njegov očuh UR te zato navedeni traktori glase na njegovo ime. Naveo je kako je očuha smatrao kao svog oca, te mu podatak na koga će se navedeni traktori u tom trenutku upisati nije bio od presudne važnosti, već mu je bilo bitno samo kupiti traktor. Nadalje navodi da su imali svoj OPG, i ima ga još uvijek, a članovi su bili on i njegova supruga ŽR, te očuh UR. Napominje kako UR uopće nije radio predmetnim traktorima, već samo kada bi u dvorištu trebalo pretjerati traktor s jednog mjesta na drugo znao ga je koristit, ali ni to nije dobro činio. Otkad je ovog sudskog postupka, traktore ne može više registrirati budući da oni glase na ime UR, pa je sada primoran plaćati ljude da mu obrađuju zemlju. Nadalje je naveo kako su on i supruga skrbili o UR, a da ga njegov sin VR nije nikada ni posjetio. Sjeća se da je traktor IMT u trenutku kupnje koštao 7.000 maraka, a traktor Zetor 13.300,00 maraka.

15. Tužitelj VR na raspravi kod ovoga suda naveo je kako je 5. studenog 2021. dobio rješenje o nasljeđivanju u kojem je pisalo da je vlasnik traktora IMT 549 i traktora marke Zetor 6911 koji su bili u vlasništvu njegovog pokojnog oca UR, te da mu nije poznato kada je njegov otac kupio navedene traktore. Naveo je kako je zadnju komunikaciju sa svojim ocem imao 1985. godine kada ga je zvao u svoje svatove, te nakon toga više nisu komunicirali. Obzirom da je otac imao zemlje pretpostavlja da je istu i obrađivao te da su mu za to trebali traktori, kao i da bi ga prolazu nekad znao vidjeti na traktoru. Otac UR je živio u [adresa] u svojoj obiteljskoj kući s majkom TR. Ističe kako mu nije poznat Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između njegova oca i tuženika-protutužitelja TR. Nakon smrti oca bilo mu je čudno kako se u rješenju o nasljeđivanju nalaze samo pokretnine.

16. Sud je iskaze svjedoka LR i RR, neovisno o činjenici što je riječ o svjedocima koji su srodstvu s tuženicima, ocijenio kao vrlo uvjerljive, životne i logične, posebice u onom dijelu gdje isti detaljno opisuju kada, na koji način i kojim sredstvima su tuženici kupili navedene traktore, te tko se njima koristio, a koji iskazi su potpuno suglasni navodima tuženika TR i ŽR.

16.1. Da je tome tako sud zaključuje i temeljem iskaza svjedoka ČR, automehaničara, potpuno nezainteresiranog za ishod ovog spora, koji vrlo detaljno opisuje od kada servisira predmetne traktore, tko mu je iste dovozio na servis odnosno o njima vodio brigu, pri tome navodeći da mu UR uopće nije poznat.

16.2. Obzirom da tužitelj – prututuženik VR u svom iskazu navodi kako je zadnju komunikaciju sa svojim ocem imao 1985. godine isti niti ne može znati tko je navedene traktore kupio, kojim sredstvima, tko je stvarni vlasnik odnosno posjednik istih, pa čak ni činjenicu da je njegov otac UR još od 1990. imao sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicima, te on na taj način on samo učvršćuje ranija utvrđenja.

17. Prema tome, ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i stranka sud je nedvojbeno utvrdio da su predmetne traktore marke IMT 549 i marke Zetor 6911 zajedničkim sredstvima kupili supružnici (ovdje tuženici) ŽR i TR, da su isti registrirani te u službenim evidencijama MUP-a glase na pok. UR, koji je s tuženicima živio u zajedničkom kućanstvu i s kojim su isti od 1990. imali sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali da su navedeni traktori u samostalnom posjedu tuženika- protutužitelja TR od trenutka kada ih je kupio, odnosno od 90-ih godina prošloga stoljeća, slijedom čega ni ta činjenica upisa prava vlasništva na pokretnini ovdje nije od odlučnog značenja.

18. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 25. svibnja 1990. godine (list 18-21 spisa) razvidno je da je isti sklopljen između IR i IR T kao primatelja uzdržavanja te TR kao davatelja uzdržavanja te da je navedeni ugovor označen kao "Ugovor odosmrtnom uzdržavanju". Iz točke I navedenog ugovora razvidno je kako IR UR i IR T svome posinku odnosno sinu TR u nasljedstvu ostavljaju svu(!) svoju pokretnu i nepokretnu imovinu te svoje pokretnine koje se sastoje od gospodarskog i kućnog inventara, aparata te pokućstva i osobnih stvari koje se zateknu u času njihove smrti, a sve to pod uvjetom i obvezom da ih TR uzdržava do njihove smrti. Jednako tako, iz točke III citiranog ugovora proizlazi kako primaoci uzdržavanja dozvoljavaju da se ovaj ugovor zabilježi u zemljišnim knjigama, a nakon njihove smrti da se davalac uzdržavanja uknjiži kao vlasnik i posjednik ostavljenih nekretnina, čime se nedvojbeno ukazuje na činjenicu da su ugovorne strane imale namjeru sklopiti ugovor o doživotnom a ne o dosmrtnom uzdržavanju.

18.1. U prilog tome, uvidom u potvrdu Općinskog suda Slavonska Požega RII-151/90 od 6. srpnja 1990. godine razvidno je da je sudac strankama pročitao citirani ugovor te ih upozorio na posljedice istog, a da je prilikom njegove ovjere predmetni ugovor naveden kao Ugovor o doživotnom uzdržavanju a ne dosmrtnom, kako je to u njegovu izvorniku navedeno.

18.2. Zaključno, da je riječ o ugovoru o doživotnom, a ne dosmrtnom uzdržavanju proizlazi ne samo iz ranije citirane točke III navedenog ugovora kao i potvrde (ovjere) Općinskog suda Slavonska Požega, već iz činjenice da je isti sklopljen 25. svibnja 1990. godine odnosno za vrijeme kada je na snazi bio Zakon o nasljeđivanju iz 1955. godine, a važeći sve do 2. listopada 2003. godine, a prema kojem zakonu postoji samo Ugovor o doživotnom uzdržavanju, reguliran člancima od 122. do 127. navedenog Zakona, a dok se pak Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju po prvi put zakonski regulira 2006. godine i to Zakonom o obveznim odnosima, a koja materija je danas uređena člancima 579. do 589. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

19. Prema odredbi članka 319. stavak 1. ZOO-a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase, ali prema stavku 2. istog članka pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih riječi, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

19.1. Iako Ugovor o doživotnom uzdržavanju, naravno, nije oporuka, obzirom na njegove specifičnosti te činjenicu da primatelj uzdržavanja više nije živ pa ga nije moguće niti saslušati, sud smatra da se u pogledu tumačenja Ugovora na odgovarajući način mogu čak primijeniti i odredbe članka 50. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN) prema kojima odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri, a u dvojbi o istoj treba se držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika.

20. U ovom postupku tužitelj-protutuženik VR je kao zakonski nasljednik iza pokojnog primatelja uzdržavanja IR tražio predaju pokretnih stvari i to traktora marke IMT 549, godina proizvodnje 1988., broj šasije [broj šasije] te traktor marke Zetor 6911, godina proizvodnje 1994., broj šasije [broj šasije], iz razloga što prema mišljenju tužitelja navedene pokretnine predstavljaju ostavinu iza pokojnog UR te iste nisu i ne mogu biti predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

20.1. Prema odredbi članka 122. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju iz 1955. koji je bio na snazi u trenutku kada je navedeni Ugovor zaključen i ovjeren, a kako je to već ranije u utvrđeno, proizlazi da se ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje da uzdržava doživotno drugog ugovornika ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u nasljedstvo nije Ugovor o nasljeđivanju nego Ugovor o utuđenju uz naknadu svih nepokretnih stvari ili stvari koji pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zaključenja Ugovora ili određenog dijela tih stvari čija je predaja davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja (Ugovor o doživotnom uzdržavanju).

20.2. U stavku 2. istoga članka jasno je propisano da se pod nepokretnim stvarima podrazumijevaju i one pokretne stvari koje služe za upotrebu i iskorištavanje nepokretnih stvari, kao što su poljoprivredne sprave, alat i stoka, dok je pak stavkom 3. ranije citiranog članka propisano kako ugovorom mogu biti obuhvaćene i druge pokretne stvari primatelja uzdržavanja, ali je zato potrebno da u ugovoru budu navedene.

20.2.1. Tužitelj u postupku tvrdi da se sklopljeni Ugovor ne odnosi na ranije označene pokretnine iz razloga jer iste nisu u njemu poimenično navedene.

20.3. Ovaj sud ne prihvaća izraženo stajalište tužitelja pri čemu smatra kako je odredbom Ugovora o doživotnom uzdržavanju raspolaganje pokretninama dovoljno određeno odnosno odredivo. Naime, a kako je to već i ranije navedeno, u točki I "Ugovora odosmrtnom uzdržavanju" (za kojeg je prethodno utvrđeno da je riječ o Ugovoru o doživotnom uzdržavanju) jasno i nedvojbeno proizlazi kako primatelj uzdržavanja sve svoje pokretnine koje se sastoje od gospodarskog i kućnog inventara, aparata te pokućstva i osobnih stvari koje se zateknu u času njegove smrti ostavlja davatelju uzdržavanja, ovdje tuženiku – protutužitelju TR. Prema tome, sud je ocijenio da je volja stranke odnosno primaoca uzdržavanja (pok. UR) bila da davalac uzdržavanja (TR) naslijedi sve pokretnine tj. one koje su u času njegove smrti bile u njegovu vlasništvu, dakle da je raspoložba pokretninama odrediva, a kad bi se prihvatilo pravno stajalište odnosno tezu tužitelja, to bi značilo nemogućnost raspolaganje primatelja uzdržavanja svim pokretninama koje se zateknu u času njegove smrti, slijedom čega se i odredba članka 122. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju (1955.) ima tumačiti kroz svrhu samog ugovora koji je po svojoj prirodi i aleatorni. Naime, kad ugovornik navede "svu pokretnu i nepokretnu imovinu" odnosno "te svoje pokretnine koje se sastoje od gospodarskog i kućnog inventara, aparata te pokućstva i osobnih stvari koje se zateknu u času njegove smrti", on time nedvojbeno izražava svoju volju da davaocu uzdržavanja ostavlja i ono što će eventualno steći nakon zaključenja tog ugovora do časa svoje smrti, posebice ako se u obzir uzme i činjenica da su i tuženik i pok. UR bili članovi zajedničkog OPG-a te su se cijeli život bavili poljoprivredom.

20.4. Za dodati je kako je isto u skladu i s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske označenog u odluci Rev-2082/99 od 21. kolovoza 2022. godine iz koje proizlazi kako je u sudskoj praksi zauzeto stajalište da predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju može biti i buduća imovina, dakle, imovina koju primatelj uzdržavanja nema u času zaključenja ugovora, već koju će steći do časa kada dolazi do prijenosa prava vlasništva u korist davatelja uzdržavanja, dakle, u času smrti primatelja uzdržavanja.

21. Sijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na predaju stvari iz razloga jer ih tuženik drži u posjedu s pravnom osnovom, a obzirom da je utvrđeno i da je tuženik-protutužitelj vlasnik pobliže opisanih traktora, da je iste stekao kupoprodajom, kao i da su one obuhvaćene ranije navedenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Slijedom toga, tužitelju-protutuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 - dalje: Tarifa) i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova (Tbr.8.1. Tarife), sastav protutužbe u iznosu 100 bodova (Tbr.7.1. Tarife), zatim zastupanja na ročištima 17.rujna i 21.studenog 2024., za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1. Tarife), znači ukupno 400 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife, uvećano za 25% PDV-a (200,00 EUR) kao i sudsku pristojbu na protutužbu u iznosu od 112,81 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 112,81 EUR ukupno iznosi 1.225,62 EUR.

22.1. Na navedeni trošak tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22.2. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 3. siječnja 2025.

S u d a c

Mihovil Budimir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovome sudu u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege

2. Tuženici po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege