Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1567/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ATĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Bebek, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 32, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici Margita Kiš Kapetanović i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku od 18. listopada 2024. poslovni broj: P-255/2023-23, 3. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-255/2023-23 od 18. listopada 2024.:

- potvrđuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke u dijelu kojim je tuženica obvezana tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.812,50 sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate

- preinačuje u preostalom dijelu odluke o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke kojim je tuženica obvezana tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2024. te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove žalbe u iznosu od 33,01 EUR (tridesettri eura i jedan cent) sa zateznom kamatom na taj iznos od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe u iznosu od 156,47 EUR sa zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni trošak žalbe u iznosu od 33,01 EUR za razdoblje od 18. listopada do 2. siječnja 2025.

IV. Točke I/ i II/ izreke presude i rješenje prvostupanjske odluke nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-255/2023-23 od 18. listopada 2024. naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 38.260,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose od naznačenog dana dospijeća do isplate i po stopi sve pobliže navedeno u točki I/ izreke presude. Pod točkom II/ izreke odbijen je zahtjev tuženice usmjeren na postojanje potraživanja istaknutog radi prebijanja sadržan u podnesku od 14. kolovoza 2024. dok je pod točkom III/ izreke tuženica obvezana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate. Rješenjem prvostupanjske odluke dopuštena je svrsishodna preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 28. svibnja 2024. (točka I/ izreke) te su odbijeni prigovori tuženice u pogledu zastare i aktivne legitimacije (točka II/ izreke).

2. Navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobnom žalbom u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III/ izreke presude pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz obvezu naknade troškova tuženici prema priloženom troškovniku sa zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Budući drugostupanjski sud prema članku 365. stavku 1. ZPP ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu koji se pobija žalbom, a da tuženica ne pobija točke I/ i II/ izreke presude i rješenje to je primjenom te zakonske odredbe odlučeno kao u točki IV. ovog rješenja.

6. Odluku o obvezi tuženice da tužiteljici naknadi parnični trošak prvostupanjski sud temelji na odredbama članka 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP, a visinu troškova zastupanja na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr.7. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), za zastupanje na ročištima 5. ožujka 2024. i 4. rujna 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosima od po 1.000,00 EUR (Tbr.9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točke 1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 4. siječnja 2024. (kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu), 27. veljače 2024. (kojim se tužiteljica očitovala na istaknuti prigovor radi prijeboja) i 2. svibnja 2024. (kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosima od po 1.000,00 EUR za svaki podnesak primjenom Tbr. 8. točke 1. Tarife, zatim za sastav ostalih podnesaka i to od 21. rujna 2023. kojim je zatraženo odobrenje za očitovanje na odgovor na tužbu tuženice, 28. svibnja 2024. kojim je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev i 21. kolovoza 2024. kojim se očitovala na specificiran prigovor tuženika istaknut radi prebijanja u iznosima od po 100,00 EUR za svaki taj podnesak temeljem Tbr.8. točka 4. u vezi Tbr.7.1. Tarife i PDV na iznos od 6.400,00 EUR u iznosu od 1.600,00 EUR (Tbr. 46. Tarife). Osim tih troškova prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio troškove vještačenja u iznosu od 250,00 EUR što sveukupno čini dosuđeni iznosi troškova od 8.250,00 EUR.

7. Osporavajući odluku o troškovima postupka tuženica se prije svega poziva na članak 106.a ZPP prema kojem je punomoćnik tužiteljice kao obveznik e-komunikacije dužan sve podneske, pa tako i troškovnik dostavljati putem e-komunikacije, a u suprotnom se takav podnesak neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju iz zapisnika s ročišta od 4. rujna 2024. proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na raspravi predao troškovnik dok isti nije predao putem e-komunikacije, pa da je stoga odluka o troškovima nezakonita, a dosuđeni trošak neosnovano dosuđen u iznosu u kojem je dosuđen. Pri tome ističe da se kad troškovnik nije predan putem sustava e-komunikacije nije u mogućnosti upoznati sa sadržajem zatraženog troška, pa stoga niti provjeriti odgovaraju li dosuđeni troškovi zatraženima čime je ujedno povrijeđeno i načelo ravnopravnosti stranaka u postupka, a i pravo na raspravljanje.

8. Na gornje žalbene navode valja odgovoriti da je člankom 106. stavkom 1. ZPP propisano da se tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose pismeno (podnesci) dok je stavkom 2. istog članka određeno što sve podnesak mora sadržavati. Daljnjom odredbom članka 106.a. stavkom 4. ZPP propisano je da su državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici, punomoćnici iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenici u postupku stečaja potrošača, likvidatori, posebni skrbnici zaposleni u Centru za posebno skrbništvo, pravne osobe te fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti uvijek dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku dok je stavkom 5. istog članka propisano da će ako osoba iz stavka 5. ovoga članka podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud podnositelju naložiti da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku, a ako podnositelj ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen.

8.1. U smislu naprijed iznesenih zakonskih odredbi prije svega valja konstatirati da troškovnik u kojem tužiteljica određuje po vrsti i visini troškove postupka koje na ročištu za glavnu raspravu traži da joj tuženica naknadi, nije podnesak kako ga određuju odredbe članka 106. stavak 1. i 2. ZPP, a niti je trošak postupka određen u troškovniku zatražen izvan rasprave. Osim toga prvostupanjski sud nije pozvao tužiteljicu da troškovnik podnese u elektroničkom obliku zbog čega bi se za slučaj da tužiteljica nije udovoljila tom zahtjevu smatralo da je troškovnik povučen, pa posljedično prvostupanjski sud ne bi imao određeni zahtjev o kojem bi trebao odlučiti.

8.2. Iz navedenih razloga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 106.a ZPP na koju ukazuje tuženica 8.3. Budući je člankom 164. stavkom 1 ZPP propisano da sud o naknadi troškova odlučuje na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja te da stranke u svakom trenutku mogu izvršiti pregled spisa to se ne mogu prihvatiti osnovanim ni žalbeni razlozi o povredi načela ravnopravnosti i prava na raspravljanje.

9. Ne mogu se prihvatiti osnovanim ni žalbene tvrdnje da stoga što je presuda donesena isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, osim tužbe ni jedan od naknadnih podnesaka tužiteljice kao ni prisustvovanje ročištima, izuzev ročišta za saslušanje tužiteljice, ne predstavljaju relevantne pravne radnje koje bi kao dodatna vrijednost utjecale na rezultate raspravljanja i sadržaj presude. Tužitelj očito ispušta iz vida da je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan, „uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu“ osporavajući tužiteljici svojstvo potrošača i aktivnu legitimaciju, da bi ugovorena valuta obveze u CHF bila ništetna tvrdeći da je tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije te je za takve tvrdnje predlagala dokaze te je istakla i prigovor zastare. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 155. ZPP tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 4. siječnja 2024. kojim se tužiteljica očituje na navode odgovora na tužbu kao za obrazloženi podnesak iz Tbr.8. točke 1. Tarife i jer protivno navodima žalbe u istom ne ponavlja samo navode „iz opće poznatih presuda u kolektivnom sporu“.

9.1. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud pravilnom je primjenom članka 155. ZPP i Tbr. 8. točke 1. Tarife tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 27. veljače 2024. kojim se očituje na istaknuti tuženičin prigovor radi prebijanja pogrešno smatrajući da se stoga što je u istom tužiteljica istakla prigovor zastare potraživanja istaknutog radi prebijanja koji prigovor je tuženica istaknula u podnesku dostavljenom sudu 26. veljače 2024., ne radi o obrazloženom podnesku.

9.2. No, protivno prethodno navedenom, podnesak tužiteljice od 2. svibnja 2024. u kojem tužiteljica navodi da ne prigovara nalazu i mišljenju sudske vještakinje i da će uskladiti tužbeni zahtjev nakon što se sudska vještakinja očituje na primjedbe tuženice, ne može se smatrati obrazloženim podneskom u smislu Tbr.8. točke 1. Tarife kako to osnovano ističe žalba, već se radi o podnesku iz Tbr. 8. točke 4. Tarife za koji tužiteljici pripada trošak od 25 bodova što primjenom Tbr. 54. Tarife iznosi 50,00 EUR, a ne 1.000,00 EUR koliko je tužiteljici dosudio prvostupanjski sud.

9.3. Nepotrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP pravilno tuženica smatra zahtijevani i priznati trošak tužiteljice za sastav podneska od 21. rujna 2023. u iznosu od 100,00 EUR kojim tuženica traži odobrenje suda za očitovanje na odgovor na tužbu tuženice budući je takvo odobrenje zatražila i podneskom od 4. siječnja 2024. u kojem se i očitovala na navode odgovora na tužbu i za koji joj je priznat trošak primjenom Tbr. 8. točke 1. Tarife.

10. Osnovano tuženica pobija i visinu dosuđenog troška za sastav podnesaka od 28. svibnja 2024. kojim je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev i za sastav podneska od 21. kolovoza 2024. kojim se tužiteljica očitovala na specificiran prigovor tuženice radi prebijanja u iznosima od 100,00 EUR za svaki podnesak budući prema Tbr. 8. točki 4. Tarifa taj trošak najviše iznosi 25 bodova odnosno primjenom Tbr. 54. Tarife 50,00 EUR. No, imajući u vidu da se podneskom od 21. kolovoza 2024. osim na specificiran prigovor tuženice radi prebijanja tužiteljica očitovala i na protivljenje tuženice preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 232,91 EUR, to je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud, a protivno navodima žalbe, pravilnom primjenom članka 155. ZPP trošak sastava tog podneska ocijenio potrebnim za vođenje parnice.

11. Neosnovano tuženica pobija troškove dosuđene tužiteljici za zastupanje na pripremnom ročištu dana 5. ožujka 2024. jer se na tom ročištu, kako to proizlazi iz zapisnika s održanog pripremnog ročišta, sukladno članku 287. i članu 288. ZPP raspravljalo o predmetu spora, a ne kako to tvrdi tuženica samo o procesnim pitanjima, pa je stoga pravilnom primjenom Tbr. 9. točke 1. Tarife tužiteljici za zastupanje na tom ročištu primjenom Tbr. 9. točke 1. Tarife dosuđen trošak od 1.000,00 EUR uvećano za PDV od 25%.

12. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude prvostupanjski sud je protivno navodima žalbe, dosudio tužiteljici pravilnom primjenom članka 155. ZPP u visini propisanoj Tbr. 9. točki 3. Tarife. Naime, imajući u vidu odredbe članka 335. i članka 336. ZPP kojim je uređen način donošenja, objave, pisane izrade i dostave presude te sadržaj objave presude (izreka i kratko obrazloženje) iz kojih proizlazi da je ročište za objavu presude sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i dostave presude te da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/ 01, 55/01, 76/10, 85/105/14), te članak 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja i dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka za žalbu, to tužiteljici primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP pripada trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude na koju je njezin punomoćnik i pristupio, a u zatraženoj visini određenoj Tbr. 9. točka 3. Tarife u iznosu do 100,00 EUR.

13. Pravno shvaćanje o pravu stranke koja je uspjela u sporu na trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i u rješenju posl.br. Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.

14. Slijedom iznesenog, a uz daljnje utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom članka 380. toče 2. ZPP u vezi članka 129. stavka 5. i članka 167. stavka 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženice i rješenjem potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženica obvezana tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.812,50 EUR i primjenom članka 380. točke 3. ZPP djelomično uvažiti žalbu tuženice i preinačiti odluku o troškovima u dijelu kojim je obvezana tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.437,50 EUR (1.150,00 EUR x 25% PDV) i za taj iznos odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

15. Budući da je tuženica djelomično uspjela sa žalbom i to izraženo u postotku od 17,42%, to joj u tom postotku pripada zatraženi trošak sastave žalbe u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 10. točka 4. i Tbr. 46. Tarife) i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 64,48 EUR sukladno Tar.br. 3. točke 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23), a što ukupno iznosi 33,01 EUR, pa je u tom iznosu odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP tužiteljica obvezana tuženici naknaditi troškove žalbenog postupka. Na temelju članka 151. stavka 3. ZPP tuženici pripada i zatezna kamata na dosuđeni trošak žalbe od dana donošenja drugostupanjske odluke.

15.1. Stoga je za više zatraženi trošak žalbe u iznosu od 156,47 EUR sa zateznom kamatom od 18. siječnja 2024. do isplate zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan, a odbijen je njezin zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova žalbe u iznosu od 33,01 EUR za traženo razdoblje od 18. listopada 2024. do 2. siječnja 2025. budući je člankom 151. stavkom 3. ZPP propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Varaždinu 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec