P-824/2024-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužiteljice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu Saja Oulovski i Nevena Oulovski, Pakrac, a protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, povodom tužbe radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 20. studenog 2024. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, te objavom presude na ročište za objavu od 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.814,04 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 14 % godišnje tekućom od 13.11.2008. godine do 30. 06. 2011.godine, a po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekuću od 01.07.2011. godine do 31. 07. 2015. godine, a od 01.08.2015. do 31.12.2020. godine sa zakonskom zateznom kamatom određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do naplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznos od:

- 5,83 eur od 2.11.08. godine do isplate

- 14,75 eur od 15.01.09. godine do isplate

-14,95 eur od 14.02.09. godine do isplate

- 17,75 eur od 13.03.09. godine do isplate

- 10,24 eur od 14.04.09. godine do isplate

- 10,94 eur od 14.05.09. godine do isplate

- 7,81 eur od 12.06.09. godine do isplate

- 9,21 eur od 11.07.09. godine do isplate

- 8,68 eur od 24.08.09. godine do isplate

- 8,90 eur od 14.09.09. godine do isplate

- 5,92 eur od 13.10.09. godine do isplate

- 7,98 eur od 12.11.09. godine do isplate

- 7,50 eur od 11.12.09. godine do isplate

- 13,51 eur od 20.01.10. godine do isplate

- 16,06 eur od 12.02.10. godine do isplate

- 14,93 eur od 11.03.10. godine do isplate

- 18,82 eur od 15.04.10. godine do isplate

- 23,56 eur od 13.05.10. godine do isplate

- 27,10 eur od 14.06.10. godine do isplate

- 32,99 eur od 15.07.10. godine do isplate

- 31,61 eur od 13.08.10. godine do isplate

- 44,23 eur od 13.09.10. godine do isplate

- 38,79 eur od 15.10.10. godine do isplate

- 40,74 eur od 15.11.10. godine do isplate

- 48,20 eur od 13.12.10. godine do isplate

- 56,19 eur od 13.01.11. godine do isplate

- 46,11 eur od 14.02.11. godine do isplate

- 49,97 eur od 10.03.11. godine do isplate

- 46,90 eur od 13.04.11. godine do isplate

- 56,57 eur od 11.05.11. godine do isplate

- 65,98 eur od 10.06.11. godine do isplate

- 74,99 eur od 12.07.11. godine do isplate

- 90,93 eur od 22.08.11. godine do isplate

- 72,86 eur od 13.09.11. godine do isplate

- 65,11 eur od 11.10.11. godine do isplate

- 65,53 eur od 09.11.11. godine do isplate

- 66,22 eur od 15.12.11. godine do isplate

- 73,41 eur od 16.01.12. godine do isplate

- 75,40 eur od 14.02.12. godine do isplate

- 74,73 eur od 13.03.12. godine do isplate

- 72,50 eur od 11.04.12. godine do isplate

- 74,00 eur od 09.05.12. godine do isplate

- 76,04 eur od 12.06.12. godine do isplate

- 73,44 eur od 11.07.12. godine do isplate

- 74,16 eur od 09.08.12. godine do isplate

- 69,02 eur od 11.09.12. godine do isplate

- 70,02 eur od 06.10.12. godine do isplate

- 74,02 eur od 09.11.12. godine do isplate

- 73,00 eur od 10.12.12. godine do isplate

- 74,76 eur od 10.01.13. godine do isplate

- 69,38 eur od 13.02.13. godine do isplate

- 69,36 eur od 15.03.13. godine do isplate

- 74,47 eur od 09.04.13. godine do isplate

- 69,00 eur od 09.05.13. godine do isplate

- 67,93 eur od 10.06.13. godine do isplate

- 64,73 eur od 09.07.13. godine do isplate

- 66,60 eur od 14.08.13. godine do isplate

- 67,97 eur od 09.09.13. godine do isplate

- 71,74 eur od 09.10.13. godine do isplate, sve u roku 15 dana,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.386,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 09. 10. 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 718-50-3716686 za iznos kredita od 23.224,76 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Uslijed takvih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je trpio štetu u vidu više plaćenih rata kredita zbog valutne klauzule u iznosu od 2.814,04 eura.

Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da se ne radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli, jer su iste odredbe zakonite i dopuštene. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na presude povodom zaštite kolektivnih interesa u slučaju "Potrošač". Ističe prigovor zastare u cijelosti, a u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u knjigovodstvenu karticu kredita (list 6 i 128), Ugovor o kreditu od 9. listopada 2006. (list 123), Otplatni plan kredita (list 21 i 133), Zahtjev za kredit (list 58), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Marijani, te je izvršen uvid u nalaz istog vještaka (list 139), a saslušao je i tužiteljicu kao stranku.

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje: Naime, između stranaka nije sporno da su dana 09. 10. 2006. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 23.224,76 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.

Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja.

Sporno je da li su potraživanja tužitelja zastarjela već prilikom podnošenja tužbe.

5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Matijević Marijani.

Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF otplatio na ime kredita više 2.814,04 eura, odnosno u mjesečnim iznosima, a kako je to naznačeno u izreci presude.

Temeljem iskaza tužiteljice kao stranke, utvrđeno je da s tuženikom nije pojedinačno pregovarala vezano za sporne ugovorne odredbe (valutnu klauzulu).

6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.

Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.

Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, zbog valutne klauzule nego što bi ostvario da je ostalo na snazi tečaj za CHF u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kredita zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

7. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare, a sud je stajališta da je prigovor neosnovan.

Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u Odluci Rev-2245/17-2 od 20. 03. 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donijete u povodu te tužbe, a što je bilo 15. 06. 2018. u pogledu valutne klauzule (tečaja CHF). Tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 27. 04. 2021., pa još uvijek nije bio protekao rok zastare od 5 godina.

8. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

9. Sud je na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.

S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.

10. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).

Prema stanovištu suda, tuženik je nepošten stjecatelj, jer je već prilikom zaključenja Ugovora o kreditu s tužiteljem bio svjestan, odnosno znao da će takvim ništetnim odredbama Ugovora jedino on profitirati, odnosno da će biti zaštićen, tj. da će iste ugovorne odredbe svakako ići na štetu tužitelja.

Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima). Stoga tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta kredita, pa do konačne isplate.

Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

Zbog navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kako je to naznačeno u izreci presude.

Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da ugovorne odredbe iz čl. 7. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega u smislu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

11. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tužitelju u potpunosti parničnog troška, a kako je to naznačeno u izreci presude.

Dosuđeni parnični troškovi tužitelja se sastoje od troška zastupanja tužitelja putem odvjetnika, a odnose se na sastav tužbe (200,00 eur), sastava 3 obrazložena podnesaka (600,00 eur), zastupanje tužitelja na 4 ročišta u ovom predmetu (800,00 eur), PDV-a (400,00 eur), te pristojbe na tužbu i presudu (54,52 eura), troškova vještačenja (331,81 euro), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom, Zakonom o sudskim pristojbama i stvarno uplaćenim predujmovima od strane tužitelja.

Na dosuđene parnične troškove, sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate, tako što je odredio da iste teku od dana donošenja I. stupanjske presude, pa do isplate, a po važećoj stopi zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u izreci presude.

12. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.

U Daruvaru 03. siječanj 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Zajednički odvjetnički ured Saja Oulovski i Nevena Oulovski, Pakrac 2. Odvjetničko društvo Glamuzina i Grošeta, Zagreb