Poslovni broj: Us I-255/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Grada Splita, Gradonačelnika, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) TĆ, radi rasporeda na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Grada Split, Gradonačelnik, Klasa: UP/II-112-07/22-01/10, Urbroj: 2181/01- 09-03/1-22-1 od 15. prosinca 2022. i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Klasa: UP/I-112-02/22-02/186, Urbroj: 2181/01-09-03/1-22-1 od 07. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-112-07/22-01/10, Urbroj: 2181/01-09-03/1-22-1 od 15. prosinca 2022. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o rasporedu na radno mjesto Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove Klasa: UP/I-112- 02/22-02/186, Urbroj: 2181/01-09-03/1-22-1 od 07. studenog 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je pod točkom 1. određeno da se tužitelj, elektroničar za mjernu tehniku, s 28 godina, 11 mjeseci i 16 dana ukupnog radnog staža i radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položenim državnim stručnim ispitom, s danom 20. kolovoza 2022. preuzet iz Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu u Upravni odjel za komunalne poslove, s danom 24. studenog 2022. raspoređuje se u Upravni odjel za komunalne poslove, Odsjek za redarstvo, na radno mjesto „kotarski komunalni redar", u III. kategoriji, potkategoriji referent, 11. klasifikacijskom rangu na neodređeno vrijeme. Točkom 2. izreke je određeno da se tužitelju određuje plaća u visini koeficijenta 1,50 i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Točkom 3. izreke je određeno da je tužitelj dužan s danom rasporeda utvrđenim u točki 1. započeti s radom te od tog dana ostvaruje prava i obveze prema važećim propisima i aktima Grada Splita.

3. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog rješenja, iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog drugostupanjskog rješenja te ističe, u bitnome, da je do donošenja nove Odluke o ustroju bio zaposlen na poslovima i radnim zadacima komunalnog redara, da je u vrijeme donošenja odluke imao 28 godina, 11 mjeseci i 16 dana radnog staža te da je svoje poslova obavljao savjesno, odgovorno te sukladno izdanim nalozima neposrednih rukovoditelja. Nova Odluka da osim kozmetičke izmjene naziva sadržava istovjetne poslove i radne zadatke te da i nadalje ostaje sistematizirano radno mjesto komunalnog redara sa predviđenih 14 izvršitelja. Nova odluka da sistematizira i radno mjesto kotarskog komunalnog redara, kao radno mjesto niže složenosti i nižeg platnog razreda jer je za to radno mjesto predviđen koeficijent za obračun plaće 1,50 dok da je za komunalnog redara predviđen koeficijent za obračun plaće 1,60. Tuženik da, pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu, tvrdi da ima pravo rasporediti službenika na radno mjesto s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće. Tužitelj se poziva na članak 98. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te ističe da nije dao svoju suglasnost na raspoređivanje na poslove niže složenosti poslova te da, obzirom da ima više od 20 godina radnog staža, poslodavac nije imao zakonske osnove za raspoređivanje jer da bi to dovelo do ugrožavanja egzistencije njegove obitelji. Smatra neprihvatljivim i tuženikovo obrazloženje u dijelu u kojem utvrđuje da su u predmetnom slučaju irelevantne odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima. Ističe da je u žalbi naveo odredbe tog Zakona koje se odnose na prava zaposlenih hrvatskih branitelja te se poziva i citira odredbe članka 101. tog Zakona te navodi da u predmetnom slučaju popunjavanje radnih mjesta nije provedeno temeljem internog natječaja pa da ostaje nejasno temeljem kojih kriterija je izvršeno popunjavanje radnih mjesta utvrđenih novom Odlukom o ustroju gradske uprave. Smatra da bi se određen stupanj samovolje ili pak diskreciono pravo poslodavca moglo tolerirati u slučajevima kada novom Odlukom o ustroju gradske uprave dolazi do ukidanja pojedinih radnih mjesta, međutim, u predmetnom slučaju da ne dolazi do ukidanja radnog mjesta već samo do kozmetičke promjene naziva upravnog tijela, dok da i nadalje ostaje Odsjek za komunalno redarstvo i radno mjesto komunalnog redara u identičnom opisu poslova i radnih zadataka kao i na ranijem radnom mjesto na koje je raspoređen na neodređeno vrijeme, a o čemu da su tuženik i Upravno tijelo za komunalne poslove trebali voditi računa. No, bez obzira na sve navedeno da ostaje nejasno na temelju kojih objektivnih kriterija tuženik i Upravni odjel za komunalne poslove utvrđuju tko će biti tih 14 komunalnih redara koji će zadržati poslove svog dosadašnjeg radnog mjesta u odnosu na one komunalne redare koje će rasporediti na poslove i radne zadatke s nižim koeficijentom složenosti poslova za obračun plaće sa manjim materijalnim primanjima. Tužitelj smatra neprihvatljivim tuženikovo obrazloženje da se poslodavcu mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni rasporedio službenike sa traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima a ovo tim više da je neprihvatljivo iz razloga što je osoba koja je vršila procjenu (ovlaštena pročelnica) na svoje radno mjesto imenovana netom nakon donošenja nove Odluke o ustroju gradske uprave. Stoga da je nejasno temeljem kojih jasnih i preciznih kriterija donosi svoju odluku o njegovim stručnim sposobnostima. Kad ne postoje jasno i precizno utvrđeni kriteriji da se sve svodi na samovolju pojedinaca koji svoje postupke opravdavaju nekom ustaljenom sudskom praksom bez da se precizno navede o kojoj se to sudskoj praksi radi, kojega suda i u kojem konkretnom slučaju. Ističe i to da tuženik odbija njegovu žalbu kao neosnovanu pri čemu da odbija navesti razloge te zakonsko utemeljenje zbog kojih smatra da se doista radi o neosnovanoj žalbi. Pozivanje na neku neimenovanu „ustaljenu sudsku praksu“ kao i diskrecijsko pravo poslodavca da ne može samo po sebi biti dovoljan razlog za umanjivanje njegovih materijalnih prava koja je ostvario temeljem radnog mjesta na koje je raspoređen na neodređeno vrijeme. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži, da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te da se naloži prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja na temelju potpuno i zakonito utvrđenih činjenica uvažavajući poslove i radne zadatke koje je obavljao prije donošenja odluke o ustroju gradske uprave.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi, predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz navod da se u cijelosti poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. U sporu je održavanjem rasprave 13. prosinca 2024. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6. Tužitelj je na raspravi ostao pri navodima tužbe te nije imao prijedloga za izvođenje dokaza.

7. Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao u cijelosti pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu.

9. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Na temelju ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 114. ZUS-a sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12. Odlukom o ustrojstvu Gradske uprave Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, br. 29/22 od 12. kolovoza 2022., dalje: Odluka) promijenjen je ustroj Gradske uprave Grada Split na način da je Upravni odjel za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu ukinut, a poslove i zadaće ukinutog upravnog tijela te zatečene službenike, sukladno članku 31. stavak 1. Odluke, preuzeo je Upravni odjel za komunalne poslove.

13. Odredbom članka 31. stavak 1. Odluke određeno je da Gradska upravna tijela koja, prema djelokrugu utvrđenom Odlukom, preuzimaju poslove i zadaće dosadašnjih tijela Gradske uprave Grada Splita, preuzimaju i službenike i namještenike koji su na dan stupanja na snagu Odluke zatečeni na radu na preuzetim poslovima te prava, obveze i dokumentaciju u svezi s preuzetim poslovima. Stavkom 2. istog članka određeno je da do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu i načinu rada gradskih upravnih tijela preuzeti službenici i namještenici obavljaju poslove koje su do tada obavljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika gradskog upravnog tijela koje ih je preuzeo, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.

14. Prema odredbi članka 103. stavak 1. i 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19, dalje: Zakona) propisano je da kada se ukida upravno tijelo lokalne jedinice službenike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinutog upravnog tijela, a do donošenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporeda na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici obavljaju poslove koje su do tada obavljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.

15. Pravilnikom o unutarnjem redu Upravnog odjela za komunalne poslove („Službeni glasnik Grada Splita“, broj 58/22, dalje u tekstu: Pravilnik), a sukladno Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, br. 74/10 i 125/14), uređeno je unutarnje ustrojstvo navedenog upravnog tijela. Između ostalog, sistematizirano je i upražnjeno radno mjesto „kotarski komunalni redar“ te je utvrđeno potrebno stručno znanje: najmanje četverogodišnje strukovno srednjoškolsko obrazovanje ili gimnazijsko srednjoškolsko obrazovanje, najmanje jedna godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, državni stručni ispit.

16. Sukladno odredbi članka 105. stavak 1. Zakona propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, da se službenici raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali.

17. Među strankama nije sporno da tužitelj ima srednju stručnu spremu elektroničar za mjernu tehniku, da ima 28 godina, 11 mjeseci i 16 dana ukupnog radnog staža i radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, da ima položen državni stručni ispit, da je zatečen u Upravnom odjelu za komunalne poslove, na neodređeno vrijeme na radnom mjestu „komunalni redar“, da je u 2020. godini te 2021. godini ocijenjen sa ocjenom „dobar“, da je temeljem članka 31. stavak 1. Odluke, 20. kolovoza 2022. preuzet iz Upravnog odjela za komunalne poslove, da je sukladno članku 103. stavak 2. Zakona i članka 31. stavak 2. Odluke, do donošenja Pravilnika obavljao poslove koje je do tada obavljao odnosno druge poslove po nalogu ovlaštenog pročelnika upravnog tijela.

18. Nije sporno ni to da tužitelj ispunjava sve uvjete za raspored na radno mjesto „kotarski komunalni redar“ (po struci elektroničar za mjernu tehniku, ima položen stručni državni ispit, ima više od jedne godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima), na koje radno mjesto je raspoređen 24. studenog 2022. te da mu je utvrđena plaća na navedeno radno mjesto temeljem članka 8. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 28/10), članka 2. Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika Gradske uprave Grada Splita („Službeni glasnik Grada Splita“ broj: 49/22), članka 2. Aneksa III. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Splita („Službeni glasnik“ broj: 29/21) te dodaci na plaću temeljem članka 44., 45., 46., 57. i 48 Kolektivnog ugovora za zaposlene u Gradskoj upravi Grada Splita („Službeni glasnik Grad Splita“ broj: 33/18, 26/20 i 29/21).

19. Polazeći od citiranih odredbi Zakona, Pravilnika i Odluke ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane citiranom odredbom članka 105. stavak 1. Zakona kojim se tužitelj raspoređuje na predmetno radno mjesto, slijedom čega ovaj Sud smatra da je osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito te donošenjem istih nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Naime, poslodavcu se kod unutrašnje organizacije i rasporeda službenika i namještenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta rasporedio službenike i namještenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Ovakvo stajalište, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih presuda (presuda poslovni broj: Us- 12152/2010 od 28. studenog 2012., Us-12861/2010 od 28. studenog 2012. i dr.).

21. Ovaj Sud smatra, a suprotno tužbenim navodima, da u konkretnom slučaju, kod donošenja rješenja o rasporedu tužitelja na predmetno radno mjesto, ne postoje elementi koji bi ukazivali na arbitrarno ili nejednako postupanje u odnosu na tužitelja obzirom da se, kako je to razvidno iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja, vodilo računa da tužitelj ispunjava sve potrebne uvjete za raspored na predmetno radno mjesto, da su pri tome uzeti u obzir dosadašnji poslovi i rad tužitelja, da je prvostupanjsko tijelo postupalo u granicama danih ovlasti te da je tužitelj raspoređen na odgovarajuće radno mjesto u okviru preostalih slobodnih radnih mjesta.

22. Slijedom svega navedenog ovaj sud ocjenjuje da je pravilno i zakonito osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, obzirom da su donesena u zakonito provedenom postupku u kojem nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava te su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja za drugačije rješavanje ove upravne stvari.

23. Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 116. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu 03. siječnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.