REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
P-498/2024-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetniku Vuković Ivanu iz Križevaca, a protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, povodom tužbe radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 26. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te objavom presude na ročište za objavu od 03. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607- 5102848539 solemniziranog kod Javnog bilježnika, sklopljenog između tužitelja RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i promijenjivost kamatne stope koja je promijenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika, a koje odredbe glase:
„Članak 2. IZNOS KREDITA: ... =15.800,00 CHF (petnaesttisućaosamstoCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.
Članak 7. NAČIN VRAĆANJA: ...Iznos anuiteta = 159,72 CHF (stopedesetdevetCHFisedamdesetdvije/100)
Članak 8. KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva... Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“
II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF u ukupnom iznosu od 3.078,95 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1.8.2015. godine do dana 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO- a, a od 1.1.2023. godine po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi:
- na iznos od 0,65 EUR od dana 6.11.2008. godine do potpune isplate,
- na iznos od 3,08 EUR od dana 7.1.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 5,21 EUR od dana 9.2.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 7,52 EUR od dana 10.3.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,95 EUR od dana 10.4.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 3,45 EUR od dana 9.5.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,28 EUR od dana 10.6.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,48 EUR od dana 8.7.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1,41 EUR od dana 11.8.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,72 EUR od dana 11.9.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1,46 EUR od dana 12.10.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,82 EUR od dana 14.11.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,27 EUR od dana 10.12.2009. godine do potpune isplate,
- na iznos od 4,78 EUR od dana 15.1.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 5,99 EUR od dana 16.2.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1,08 EUR od dana 27.2.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 6,36 EUR od dana 17.3.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 0,45 EUR od dana 20.3.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 7,54 EUR od dana 15.4.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 0,56 EUR od dana 17.4.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 9,24 EUR od dana 10.5.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 10,58 EUR od dana 7.6.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1,47 EUR od dana 21.6.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 13,84 EUR od dana 9.7.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,60 EUR od dana 31.7.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 10,27 EUR od dana 11.8.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 0,68 EUR od dana 24.8.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 18,49 EUR od dana 10.9.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,85 EUR od dana 29.9.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 15,30 EUR od dana 7.10.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1,81 EUR od dana 11.10.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 15,41 EUR od dana 9.11.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1,90 EUR od dana 19.11.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 20,57 EUR od dana 10.12.2010. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,71 EUR od dana 4.1.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,70 EUR od dana 12.1.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 20,84 EUR od dana 14.1.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,38 EUR od dana 2.2.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,36 EUR od dana 4.2.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 18,00 EUR od dana 14.2.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 19,18 EUR od dana 8.3.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 5,84 EUR od dana 9.3.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 3,31 EUR od dana 19.3.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 17,88 EUR od dana 8.4.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 3,57 EUR od dana 18.4.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 2,63 EUR od dana 10.5.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 21,21 EUR od dana 12.5.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 6,36 EUR od dana 10.6.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 25,73 EUR od dana 14.6.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 7,79 EUR od dana 11.7.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 28,77 EUR od dana 14.7.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 34,33 EUR od dana 12.8.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 12,77 EUR od dana 17.8.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 6,27 EUR od dana 12.9.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 26,54 EUR od dana 13.9.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 24,52 EUR od dana 14.10.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 7,90 EUR od dana 17.10.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 24,34 EUR od dana 14.11.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 4,43 EUR od dana 15.11.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 24,77 EUR od dana 13.12.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 5,95 EUR od dana 14.12.2011. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,08 EUR od dana 13.1.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 4,23 EUR od dana 16.1.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,92 EUR od dana 14.2.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,59 EUR od dana 14.3.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,98 EUR od dana 13.4.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,51 EUR od dana 14.5.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 34,16 EUR od dana 15.6.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,24 EUR od dana 13.7.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 79,33 EUR od dana 14.8.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 31,17 EUR od dana 14.9.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,81 EUR od dana 15.10.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,51 EUR od dana 12.11.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,25 EUR od dana 11.12.2012. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,70 EUR od dana 10.1.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,14 EUR od dana 8.2.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 31,96 EUR od dana 8.3.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,20 EUR od dana 10.4.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 31,97 EUR od dana 10.5.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 30,53 EUR od dana 7.6.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 30,52 EUR od dana 15.7.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 30,77 EUR od dana 14.8.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 31,45 EUR od dana 13.9.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,27 EUR od dana 14.10.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,41 EUR od dana 14.11.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,56 EUR od dana 13.12.2013. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,36 EUR od dana 14.1.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,78 EUR od dana 14.2.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 34,31 EUR od dana 14.3.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,86 EUR od dana 14.4.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 32,82 EUR od dana 14.5.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,03 EUR od dana 13.6.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 33,69 EUR od dana 14.7.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 34,17 EUR od dana 14.8.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 34,27 EUR od dana 12.9.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 34,66 EUR od dana 14.10.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 35,53 EUR od dana 14.11.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 35,59 EUR od dana 12.12.2014. godine do potpune isplate,
- na iznos od 35,77 EUR od dana 14.1.2015. godine do potpune isplate,
- na iznos od 1.248,71 EUR od dana 3.2.2015. godine do potpune isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.305,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Tuženikov prigovor prijeboja u iznosu od EUR 124,40 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- EUR 1,86 od 02.03.2006. pa do isplate,
- EUR 2,07 od 02.04.2006. pa do isplate,
- EUR 0,78 od 02.05.2006. pa do isplate,
- EUR 1,69 od 02.06.2006. pa do isplate,
- EUR 1,76 od 02.08.2006. pa do isplate,
- EUR 0,57 od 02.09.2006. pa do isplate,
- EUR 1,37 od 02.10.2006. pa do isplate,
- EUR 1,95 od 02.11.2006. pa do isplate,
- EUR 2,97 od 02.12.2006. pa do isplate,
- EUR 3,66 od 02.01.2007. pa do isplate,
- EUR 4,01 od 02.02.2007. pa do isplate,
- EUR 3,66 od 02.03.2007. pa do isplate,
- EUR 5,33 od 02.04.2007. pa do isplate,
- EUR 6,64 od 02.05.2007. pa do isplate,
- EUR 6,92 od 02.06.2007. pa do isplate,
- EUR 6,69 od 02.07.2007. pa do isplate,
- EUR 5,60 od 02.08.2007. pa do isplate,
- EUR 5,23 od 02.09.2007. pa do isplate,
- EUR 6,81 od 02.10.2007. pa do isplate,
- EUR 6,18 od 02.11.2007. pa do isplate,
- EUR 7,34 od 02.12.2007. pa do isplate,
- EUR 4,52 od 02.01.2008. pa do isplate,
- EUR 3,60 od 02.02.2008. pa do isplate,
- EUR 1,57 od 02.03.2008. pa do isplate,
- EUR 2,51 od 02.04.2008. pa do isplate,
- EUR 5,55 od 02.05.2008. pa do isplate,
- EUR 4,92 od 02.06.2008. pa do isplate,
- EUR 4,60 od 02.07.2008. pa do isplate,
- EUR 6,11 od 02.08.2008. pa do isplate,
- EUR 4,74 od 02.09.2008. pa do isplate,
- EUR 2,28 od 02.10.2008. pa do isplate,
- EUR 0,91 od 02.12.2008. pa do isplate, 3 i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 13. veljače 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102848539 za iznos kredita od 15.800 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Uslijed takvih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je trpio štetu u vidu više plaćenih rata kredita zbog valutne klauzule u iznosu od 3.078,95 EUR.
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u točkama I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da se ne radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer su iste odredbe zakonite i dopuštene. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na presude povodom zaštite kolektivnih interesa u slučaju "Potrošač". Prigovora da bi tužitelj uopće bio potrošač, a sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, pa stoga osporava tužitelju i aktivnu legitimaciju. Ističe prigovor zastare u cijelosti, a u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je i istaknuo prigovor prijeboja u odnosu na sve niže periode tečaja CHF (švicarskog franka), a vezano za otplatu kredita.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u Ugovor o kreditu zaključen između stranaka dana 13. veljače 2006. (list 9), Obavijesti o promjeni kamatne stope (list 14-19), Plan otplate kredita (list 20), Pregled uplata po kreditu (list 24), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Marijani, te je izvršen uvid u nalaz istog vještaka (list 374), saslušan je svjedok ŠJ, te tužitelj kao stranka.
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje: Naime, između stranaka nije sporno da su dana 13. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 15.800 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja.
Sporno je da li su potraživanja tužitelja zastarjela već prilikom podnošenja tužbe.
Sporno je da li tužitelj ima svojstvo potrošača u ovom predmetu, a samim time je i sporna aktivna legitimacija tužitelja.
Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja.
Temeljem iskaza svjedoka DJ, službenika tuženika, utvrđeno je da se isti ne sjeća da li je tužiteljicu upozorio na specifičnosti i rizik kredita u CHF. S druge strane, temeljem iskaza tužiteljice je utvrđeno da joj banka (tuženik) nije dao upozorenje o riziku vezanog za kredit u CHF.
Dakle, temeljem iskaza, kako svjedoka, tako i tužiteljice ne proizlazi da su stranke prije zaključenja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali o spornim ugovornim odredbama (valutnoj klauzuli u CHF), već je utvrđeno da je tužiteljici samo sugeriran Ugovor o kreditu u CHF jer će kamata biti dobra, a valuta stabilna.
5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke Matijević Marijani.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF otplatio na ime kredita više 3.078,96 EUR, odnosno u mjesečnim iznosima, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.
6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. g. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. g., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
Za napomenuti je da tužitelj nije utužio, odnosno potraživao od tuženika naknadu štete zbog više plaćenog kredita zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, već je samo postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
7. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare, a sud je stajališta da je prigovor neosnovan.
Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u Odluci Rev-2245/17-2 od 20. 03. 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donijete u povodu te tužbe, a što je bilo 13. 06. 2014., a u pogledu promjenjive kamatne stope, te od 15. 06. 2018. u pogledu valutne klauzule (tečaja CHF). Tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 28. listopada 2021., pa još uvijek nije bio protekao rok zastare od 5 godina.
8. Neosnovan je prigovor tuženika kojim osporava tužitelju svojstvo potrošača i aktivnu legitimaciju u ovom predmetu.
Naime, temeljem čl. 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kreditu, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, a niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, uvidom u Ugovor o kreditu zaključen između stranaka, te temeljem iskaza tužitelja saslušanog kao stranke, utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika ostvario stambeni kredit za izgradnju obiteljske kuće (stambenog prostora).
Dakle, kako je tužitelj kao fizička osoba s tuženikom sklopio pravni posao (Ugovor o kreditu) za svoje osobne potrebe, onda tužitelj svakako ima svojstvo potrošača, kao i aktivnu legitimaciju u ovom predmetu.
9. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
10. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da ugovorne odredbe iz čl. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe, te su ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, pa je sud u pogledu istih ugovornih odredbi i odlučio kao u točki I. izreke presude.
Stoga je temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tuženik i dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno u ovom slučaju samo zbog ništetnih odredbi iz čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu, tj. ugovorene valutne klauzule.
11. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, dužan ju je vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Prema stanovištu suda, tuženik je nepošten stjecatelj, jer je već prilikom zaključenja Ugovora o kreditu s tužiteljem bio svjestan, odnosno znao da će takvim ništetnim odredbama Ugovora jedino on profitirati, odnosno da će biti zaštićen, tj. da će iste ugovorne odredbe svakako ići na štetu tužitelja.
Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima). Stoga tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta kredita, pa do konačne isplate.
Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom o visini stope zatezne kamate i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
Zbog navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.
12. Kako je utvrđeno da je tuženik u Ugovoru o kreditu svjesno koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno kako time proizlazi da je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljem postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), onda temeljem čl. 6. Zakona o obveznim odnosima tuženik i ne može tražiti ostvarenje svojih prava povodom takvih odredbi Ugovora jer bi to značilo zlouporabu prava.
Stoga je sud i odbio tuženika s prigovorom prijeboja kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki IV. izreke presude.
13. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tužitelju u potpunosti parničnog troška, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
Dosuđeni parnični troškovi tužitelja se sastoje od troška zastupanja tužitelja putem odvjetnika, a odnose se na sastav tužbe (200,00 EUR), sastava 7 obrazloženih podnesaka (1.400,00 EUR), sastava jednog podneska (50,00 EUR), zastupanje tužitelja na 4 ročišta u ovom predmetu (800,00 EUR), PDV-a (612,50 EUR), te pristojbe na tužbu i presudu (76,80 EUR), troškova vještačenja (165,91 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom, Zakonom o sudskim pristojbama i stvarno uplaćenim predujmovima od strane tužitelja. Na dosuđene parnične troškove, sud je tužitelju dosudio i zatezne kamate, tako što je odredio da iste teku od dana donošenja I. stupanjske presude, pa do isplate, a po važećoj stopi zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
Sud nije tužitelju priznao trošak za pristup na dva ročišta za objavu i uručenje presude u ukupnom iznosu od 200,00 EUR, jer smatra da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
14. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 03. siječanj 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik Vuković Ivan, Križevci
2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb
