Poslovni broj: Us I-3475/2023-4

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Vušković, odvjetnik u Splitu, Lovretska 14, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, radi komunalnog doprinosa, bez održavanja rasprave, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/23-0003/0048, URBROJ: 2181/1-10/13-23-0002 od 3. studenog 2023. i rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada Kaštela, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i imovinu, KLASA: UP/I-363-03/23-03/0118, URBROJ: 2181- 4-02/6-23-3 od 2. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363- 03/23-0003/0048, URBROJ: 2181/1-10/13-23-0002 od 3. studenog 2023., odbijena je žalba OT, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Kaštela, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i imovinu, KLASA: UP/I-363-03/23-03/0118, URBROJ: 2181-4-02/6-23-3 od 2. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja radi donošenja rješenja o komunalnom doprinosu za rekonstrukciju i dogradnju stambene zgrade i pomoćne zgrade, spremišta na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], uz obrazloženje da tužitelj, kao podnositelj zahtjeva, bez valjane pravomoćne građevinske dozvole iz članka 84. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje ZKG) nije obveznik komunalnog doprinosa.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 17. prosinca 2023. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, kao nezakonita. Ističe kako u vrijeme podnošenja zahtjeva za obračun komunalnog doprinosa još uvijek nije bilo pravomoćno odlučeno o podnesenom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu izgradnju - rekonstrukciju, pa objektivno nije niti mogao udovoljiti nalogu prvostupanjskog tijela iz zaključka od 6. srpnja 2023., a što kako je upravnim tijelima bilo poznato. Nadalje, ističe kako je uz žalbu protiv prvostupanjskog rješenja priložio mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: 363- 01/23-02/47, URBROJ: 531-03-1-2/2-23-2 od 26. srpnja 2023. koje tuženik nije cijenio, iako ono definira bit ovog upravnog spora, i to upravo suprotno od pobijanog rješenja, a što kako je dodatni razlog nezakonitosti pobijanog rješenja, jer da je izostalo obrazloženje o odlučnom argumentu žalbe. Naime, tužitelj ističe kako je ključno pravno pitanje ovog spora u kojem trenutku investitor smije podnijeti zahtjev za obračun komunalnog doprinosa u smislu odredbi ZKG-a, odnosno, je li investitor prekludiran na podnošenje zahtjeva za obračun komunalnog doprinosa prije ishođenja pravomoćne građevinske dozvole. Tuženik u osporenom rješenju kako smatra da se zahtjev može podnijeti tek po pravomoćnosti građevinske dozvole, jer da do tog trenutka investitor nije obveznik, međutim, u tom slučaju zahtjev je trebalo odbaciti, a ne odbiti. Ministarstvo u dostavljenom mišljenju kako smatra da je investitor, nakon prethodno podnesenog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, ovlašten podnijeti predmetni zahtjev za obračun komunalnog doprinosa i prije nego zatražena građevinska dozvola postane pravomoćna, koje pravno shvaćanje da je potpuno opravdano i razložno, te utemeljeno na odredbama ZKG-a. Mišljenja je kako bi zakonodavac u slučaju da je htio u svojim odredbama zauzeti pravno stajalište koje zastupa pobijano rješenje, zasigurno propisao da je podnositelj zahtjeva obvezan uz zahtjev za obračun komunalnog doprinosa dostaviti pravomoćnu građevinsku dozvolu, odnosno, da je takav zahtjev dopušteno podnijeti tek po pravomoćnosti građevinske dozvole, a što nije učinio, te ujedno ne bi imao potrebu propisati i da sam investitor može biti podnositelj zahtjeva za obračun komunalnog doprinosa, jer je riječ o obvezi nadležnog upravnog tijela - po službenoj dužnosti. Isto tako, zakonodavac nije propisao da se komunalni doprinos obračunava prema visini utvrđenoj aktima lokalne uprave važećoj u trenutku pravomoćnosti građevinske dozvole ili, pak, u trenutku donošenja rješenja nadležnog upravnog tijela o obračunu komunalnog doprinosa, što bi bilo u kontekstu pravnog stajališta iz pobijanog rješenja, već je izrijekom propisao da je riječ o visini važećoj u trenutku podnošenja zahtjeva investitora. Na taj način da je zakonodavac cijenio dugotrajnost postupaka od podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole do njezine pravomoćnosti, koji često traje godinama, a sve nakon okončanja konačnih upravnih postupaka, a potom i okončanja upravnih sporova, te je zakonskim odredbama, s jedne strane ograničio tijela lokalne uprave na visinu komunalnog doprinosa važeću u trenutku podnošenja zahtjeva, a s druge strane, osigurao zaštitu urednog investitora od (čestih) promjena visine komunalnog doprinosa tijekom i više godina dok građevinska dozvola formalno ne postane pravomoćna, posebice jer je poznato kako je određivanje visine komunalnog doprinosa u isključivoj nadležnosti lokalne uprave, ali i isključivi prihod lokalne uprave koja, logično, teži svoj prihod stalno uvećavati. Iz dostavljenog mišljenja Ministarstva da nedvojbeno proizlazi kako je zahtjev za obračun komunalnog doprinosa investitor ovlašten podnijeti nadležnom upravnom tijelu tek nakon prethodnog podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, a prije pravomoćnosti građevinske dozvole, a što kako je on i učinio. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje. Ujedno, potražuje trošak upravnog spora prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe od 250 bodova i obavijesti stranci od 25 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, te trošak sudske pristojbe tužbe i presude, prema odluci suda.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

4. Budući da tužitelj osporava samo primjenu prava, a činjenice su nesporne, dok tužitelj u tužbi te tuženik u odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevali održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24), koji zakon je u primjeni sukladno odredbi članka 169. stavak 1. ZUS-a, ovaj spor riješio bez rasprave, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, čitanjem dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 6. lipnja 2023., kojim je tužitelj temeljem odredbe članka 86. stavak 1. ZKG-a zatražio da mu prvostupanjsko tijelo izvrši obračun komunalnog doprinosa za rekonstrukciju i nadogradnju obiteljske kuće koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na adresi [adresa]. U zahtjevu tužitelj je naveo kako je 13. travnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.

6. Postupajući po zahtjevu tužitelja, prvostupanjsko tijelo je zaključkom KLASA: UP/I 363-03/23-03/118, URBROJ: 2181-4-02/6-23-2 od 6. srpnja 2023. pozvalo tužitelja da u roku od 15 dana od primitka zaključka dostavi pravomoćnu građevinsku dozvolu, pri čemu je tužitelj upozoren kako će to tijelo u slučaju nepostupanju po tom zaključku, nastaviti postupak i donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje rješenja o zaduženju komunalnog doprinosa, a po kojem zaključku tužitelj nije postupio.

7. Prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, uz obrazloženje koje ovaj sud prihvaća kao pravilno i zakonito, budući da je utemeljeno na mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je za primijeniti u konkretnoj upravnoj stvari.

8. Naime, odredbom članka 84. stavak 1. ZKG-a propisano je kako se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

9. Odredbom članka 86. ZKG-a propisano je kako se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva stranke za donošenje tog rješenja (stavak 1.); kako se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno koja je na snazi na dan donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ako se radi o građevini koja se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja može graditi bez građevinske dozvole (stavak 2.).

10. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi kako je pravomoćna građevinska dozvole procesno pravna pretpostavka za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu, koju tužitelj nesporno nije ishodio, dok se odredbom članka 86. ZKG-a uređuje pitanje odluke o komunalnom doprinosu na temelju koje se donosi rješenje o komunalnom doprinosu.

11. Slijedom iznijetog, kako tužitelj nije ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda. Također, dostavljeno mišljenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine nije obvezujuće za ovaj sud.

12. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 3. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. OT iz [adresa] po opunomoćeniku Mladenu Vuškoviću, odvjetniku u Splitu, Lovretska 14

2. Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2

3. u spis