Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3372/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ostrog, putnička agencija d.o.o., Kaštel Lukšić, Obala kralja Tomislava 17, OIB: 42808348827, kojeg zastupa punomoćnik Marko Jurković, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632, protiv tuženika Grad Kaštela, Kaštel Sućurac, Ulica braće Radića 1, OIB: 08727843572, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, Lička 6 B, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-122/2020-35 od 9. svibnja 2024., dana 3. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-122/2020-35 od 9. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] na način da je porušio dio objekta na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića od lipnja 2022. šrafiran crvenom bojom i označen točkama 1, 2, 3 i 4. i plavom šrafurom i slovima A, AA, H, G, F, E, D, C, B, A, a koje vještvo je sastavni dio prvostupanjskog rješenja, zatim prekinuo dovod vode - vodovodni priključak označen na skici lica mjesta sudskog vještaka linijom U-V, porušio elektro i telefonske instalacije a koji dio je prikazan na skici lica mjesta sudskog vještaka označen točkom S - priključak struje, točkom P - brojilo struje, točkom T - priključak telefona te zahtjev na nalaganje tuženom da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije opisanog smetanja te da mu se zabrani svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I izreke). Nadalje odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženom naložilo da odmah uspostavi dovod vode, priključak struje, uključi telefonske instalacije te da na predmetnom objektu vrati štekat koji pripada caffe baru, sagradi pripadajući wc na istočnoj strani objekta kao i uredski prostor tužitelja (točka II izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (točka III izreke).

2. Rješenje žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stav. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 90/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška odnosno podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za posjedovnu zaštitu koju tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da se nalazi u zadnjem i mirnom posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koji posjed mu je tuženik smetao na način da je porušio dio objekta koji se nalazio na dijelu tih čestica te prekinuo dovod vode - vodovodni priključak, porušio elektro i telefonske instalacije.

5. Pošavši od utvrđenja da nije sporno da je tuženik uklonio s javne površine (dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) postavljeni i ostakljeni štekat postavljen od strane tužitelja, a koji je bio postavljen na čvrsti dio objekta koji je tuženiku bio predan u posjed u ovršnom postupku međutim da je tužitelj, a imajući u vidu da tužitelju predmetna javna površina nikada nije bila dodijeljena na korištenje već da je istu uzurpirao i postavio štekat te dogradio postojeći (čvrsti) objekt i to tako da je proširio poslovni prostor na južnoj strani put juga u odnosu na nosive zidove, proširio prostor kafića na južnu i zapadnu stranu koja je spojena s natkrivenom terasom na zapadnoj strani te jedan od postojeća dva wc-a pretvorio u skladište, a da je pri tome znao da mu ne pripada pravo na posjed sud prvog stupnja utvrdio je da posljedično tome tužitelj nije bio posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine te da isti nema kvalitetu posjeda koja se traži da bi mogao osnovano tražiti pružanje posjedovna zaštita s time da s obzirom da je tuženik uklonio štekat sa javne površine u upravnom postupku da ne postoji protupravnost u postupanju tuženika te isti uklanjanjem dograđenog dijela nije učinio smetanje tužiteljevog posjeda pa da tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu na navedenim dijelovima predmetnih čestica temeljem odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV) te slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je rješenje u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a za svoje utvrđenje dao je logične i uvjerljive razloge.

9. Za svoje utvrđenje da tužitelj nije dokazao da bi se nalazio u zadnjem mirnom posjedu potrebnom za postojanje prava na posjedovnu zaštitu dijela predmetnih čestica na kojima se nalazio dograđeni ostakljeni štekat koji je bio dograđen na postojeći čvrsti objekt posjed kojeg je tuženiku vraćen u ovršnom postupku odnosno da tužitelj nije imao posjed na tom dograđenom objektu odnosno dijelu predmetnih čestica na kojem je dograđen one kvalitete koja je potreba da bi mogao tražiti posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. st. 2. ZV sud prvog stupnja dao je valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i koje utvrđenje žalbeni navodi tužitelja nisu uspjeli dovesti u sumnju.

10. Na žalbene navode kojima tužitelj osporava naprijed navedeno utvrđenje valja reći da je iz samog iskaza zz tužitelja proizlazi da od strane tuženog bilo traženo od tužitelja da napusti prostorije u kojima je obavljao svoju djelatnost što je bilo predmet drugih postupaka, da tužitelj to nije učinio odnosno nije napustio prostorije koje su predmet ovog spora a što je tuženik zahtijevao, da je dio prostorija (čvrsti dio objekte) vraćen tuženiku u ovršnom postupku s time da je naveo da tužitelj nije mogao biti stranka u postupku uklanjanja postavljenog štekata jer nije niti bio korisnik javne površine. Nadalje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja reproducirao iskaze saslušanih svjedoka JĆ i VĆ, komunalnih redara tuženika, te je istima povjerovao ocjenjujući njihove iskaza logičnim i uvjerljivim te međusobno suglasnim i iz istih utvrdio da su oni postupali po konačnom upravnom aktu, da sporni objekt nikada nije legaliziran te da se radilo o uklanjanju predmeta koji su se nalazili na javnoj površini. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju tužitelj bio viciozan držatelj stvari čiji se posjed nije umirio, odnosno da isti u smislu odredbe čl. 21. st. 2. ZV nema pravo na posjedovnu zaštitu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužitelja u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj je dograđeni dio objekta koji se nalazio na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je bio u posjedu tužitelja bio legalno izgrađen te da se on nalazio u zadnjem mirnom posjedu. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito kada zanemaruje odlučnu činjenicu koja proizlazi iz priložene dokumentacije (obavijesti, službenih bilješki, zapisnika i rješenja Grada Kaštela) da je tužitelj nakon donošenja pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-323/2015) kojom mu je naloženo da predmetnu nekretninu isprazni od osoba i stvari (temeljem koje je (čvrsti) dio objekta tuženiku u ovršnom postupku predan u posjed) vršio radove dogradnje predmetnog protivno zabrani odnosno kada zanemaruje činjenicu da iz rješenja RH Splitsko-dalmatinske županije Klasa: UP/I 363-04/18-01/0047 Ur. Broj 213401-02-02-02/7-20-8 od 15. srpnja 2020. (koje prileže listu 66 spisa) proizlazi da je istim naređeno uklanjanje tog objekta tuženom (kao vlasniku). Posljedično svemu navedenom, čin tuženika ne predstavlja samovlasno smetanje posjeda sukladno čl. 20. st. 4. ZV.

11. Istinitost tvrdnji o postojanju odlučne činjenice (da je posjed tužitelja imao kvalitetu potrebnu u smislu odredbe čl. 21. st. 2. ZV za posjedovnu zaštitu) tužitelj nije uspio dokazati te je sud prvog stupnja pravilno utvrdivši činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. st. 2. i čl. 22. st. 1. ZV-a kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

12. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tužitelja, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi ZV, na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

13. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

14. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

U Zagrebu 3. siječanja 2025.

S u d a c:

Vlatka Fresl Tomašević