Ovr-3166/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Mirandi Pelaić- Morić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Hrvoja Čorića u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Max & Moris d.o.o., Put svetog Ižidora 10, Split, OIB:45411389236, zastupano po punomoćnicama Meri Blaslov Pavasović i Eciji Kuljiš, odvjetnicama u Splitu protiv ovršenika OE, vlasnik [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Šarić Vrdoljak, odvjetnici u Splitu, radi naplate novčane tražbine, 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika OE, vlasnik [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 19.prosinca 2024. da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Max & Moris d.o.o., Put svetog Ižidora 10, Split, OIB:45411389236 od 7.studenog 2024. temeljem ovršne isprave, bjanko zadužnice potvrđene 6.veljače 2024. po javnom bilježniku Anti Zlokiću pod brojem OV-741/2024, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika OE, vlasnik [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Max & Moris d.o.o., OIB:45411389236 za naknadu troškova postupka kao nesnovan.

i

z a k l j u č i o  j e

I. Upućuje se ovršenik OE, vlasnik [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 ( petnaest) dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ovog zaključka, pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštene pljenidbe i prijenosa u postupku koji se vodi kod Financijske agencije po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Max & Moris d.o.o., Put svetog Ižidora 10, Split, OIB:45411389236 od 7.studenog 2024. temeljem ovršne isprave, bjanko zadužnice potvrđene 6.veljače 2024. po javnom bilježniku Anti Zlokiću pod brojem OV-741/2024, iz razloga navedenih u čl.50.st.1.toč. 7.,9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne Novine" 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.“).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda 19.prosinca 2024, zaprimljen je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine.

2. Ovršenik u bitnome navodi kako predlaže da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim iz razloga što je tražbina iz ovršne isprave nepostojeća jer da je ista već podmirena. Ističe kako ne zna za koja ga se navodna dugovanja tereti, te u tom smislu dostavlja izvode iz banke o provedenim plaćanjima u ukupnom iznosu od 29.944,16 EUR-a, uslijed čega navodi kako prema tome je ovrhovoditelj nezakonito podnio zahtjev za izravnu naplatu te da isti nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika. Također, ističe kako bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu slijedom čega predlaže da se donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim te predlaže da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

3. Zaključkom od 20.prosinca 2024. ovrhovoditelj je pozvan da se u roku od 3 dana od primitka istog očituje u odnosu na prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva.

4. Ovrhovoditelj u odgovoru od 30.prosinca 2024. na prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, u bitnome navodi kako je točna tvrdnja da je isti radi naplate dospjelih a neplaćenih računa ispostavljenih ovršeniku, podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, bjanko zadužnice, budući da su dospjele tražbine ovrhovoditelja, temeljem ispostavljenih računa, pa su ujedno i svi navodi ovršenika o nepostojećim tražbinama u cijelosti neosnovani. Ujedno navodi da postoje i daljnja potraživanja spram ovršenika budući da ovršenik nije podmirio svoja dospjela dugovanja, slijedom čega predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika budući da nisu ostvareni nikakvi zakonski razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

5. Prijedlog ovršenika nije osnovan.

6. Odredbom čl. 210 st. 1 Ovršnog zakona (Narodne Novine" 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.; u daljnjem tekstu:OZ), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 ovog Zakona, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u st 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Odredbom čl.50.st.1. toč.1-11., propisani su žalbeni razlozi zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi.

7.1. Odredbom čl.50. st.5. OZ-a propisano je da sud u povodu žalbe iz st.1. pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st.1. toč 1.,3. i 5.

7.2. Sud je ispitujući zahtjev ovršenika i to u odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim utvrdio da nije osnovan niti jedan razlog, a na koji isti sud pazi po službenoj dužnosti i to u odnosu na žalbene razloge sadržane u čl. 50.st.1.toč. 1.,3. i 5.

8. U odnosu na prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom odredbom članka 52. st. 1. i 3. OZ-a određeno je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. ovog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu

9. S obzirom da ovršenik smatra da ovrhovoditelj nije bio ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne Zadužnice, sve s obzirom da je tražbina iz prestala jer je podmirena, odnosno ističe žalbene razloge sadržane u članku 50. st. 1. toč.7., 9. i 10., te budući da ovrhovoditelj osporava iste, to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.

10. Ovršenik je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe.

11. Odredbama čl. 65 st. 1 toč. od 1-10. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a nakon što sud utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke, objektivni i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe, ispunjeni.

12. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu.

13. U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik isticanjem prijedloga za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl.65.st.1.toč.5. OZ-a, budući da se analogijom prije svega radi o pravnom lijeku.

14. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već je samo paušalno naveo da traži odgodu ovrhe jer da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava istome nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta, navodeći da bi povrat predmetnih sredstava trebao tražiti u posebnom postupku. Međutim, ovršenik svoje tvrdnje ne potkrepljuje nikakvim dokazima. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati, pa u tom smislu odgoda ovrhe ne može pomoći ovršeniku u njegovoj materijalnoj situaciji, budući da svejedno neće moći raspolagati novčanim sredstvima koja ista su zaplijenjena. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenk trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl.65.st.1.OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Dakle, a contrario, ovršenik je dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije dokazao, te je upravo to razlog za koji bi može vezati odgoda izdavanja zaplijenjenih sredstava budući da se prije svega u odnosu na ovrhovoditelja, radi o pravnoj osobi s dugogodišnjim, ujedno i stabilnim financijskim poslovanjem, kako to proizlazi iz financijskih izvješća, dostupnih putem sudskog registra, te prema stavu ovog suda ne postoji bojazan da bi ovršenik imao poteškoća i troškova za povrat zaplijenjenih sredstava, ukoliko bi isti uspio u povodu parničnog postupka na koji je upućen zaključkom ovog suda.

15. Slijedom svega navedenog, držeći da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. OZ-a, trebalo je prijedlog ovršenika odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

16. Odlučujući o zahtjevu ovršenika za naknadom troška sud je u skladu s odredbom čl.154. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine „ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljenjem tekstu: ZPP) u vezi s čl.21. OZ-a imajući u vidu da ovršenik nije uspio u postupku obzirom da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode zaplijenjenih sredstava odbijen, to je sud odbio zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga od 19.prosinca 2024., i trošak sudske pristojbe te odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

17. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadnom troška sud ovrhovoditelju u skladu s odredbom čl.14.st.4. OZ-a nije priznao sastav odgovora na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne strane, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka pa je stoga sud mogao i bez očitovanja ovrhovoditelja donijeti odluku u konkretnom predmetu, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

U Splitu, 3. siječnja 2025.

S u t k i nj a

Miranda Pelaić Morić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud. Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

DNA:

-ovrhovoditelju po punomoćniku,

-ovršeniku po punomoćniku,

-FINA Split.