Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-167/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Bažant, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Psp-25/2022-36 od 24. studenog 2023., dana 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Psp-25/2022-36 od 24. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se kako je tuženik AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu dvoetažnog prostora koji se prostire na prvom katu i u potkrovlju zgrade na adresi [adresa] u [adresa] (zemljišnoknjižno označene kao nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Bjelovar Općinskog suda u Bjelovaru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čk.br. 926 [adresa] površine 939 m2, dvorište površine 305 m2, dvorište površine 111 m2, poslovna zgrada (jednokatna) površine 318 m2, zgrada mješovite uporabe (jednokatna stambeno – poslovna zgrada) [adresa], ukupne površine 939 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je upostavljeno vlasništvo posebnh dijelova nekretnine i to 1. suvlasnički dio: 1/3, 2. suvlasnički dio: 1/3, 3. suvlasnički dio: 1/3, 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), poslovni prostor br. 1, smješten u prizemlju postojeće kuće (u naravi jednokatne stambeno – poslovne zgrade) a koji se sastoji od kavane – slastičarnice, kuhinje, sanitarnog čvora gostiju (m), sanitarnog čvora gostiju (ž), sanitarnog čvora osoblja 1, pretprostora, kancelarije i sanitarnog čvora osoblja 2, ukupne površine poslovnog prostora p = 116,25 m2, 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), stambeni prostor br. 1 smješten u prizemlju postojeće kuće (u naravi jednokatne stambeno – poslovne zgrade), a sastoji se od ulaznog prostora, dnevnog Psp-25/2022-35 2 boravka, kuhinjske niše, sobe i kupaonice, ukupne površine stana p = 37,29 m2, 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3), stambeni prostor br. 2 smješten na prvom katu i potkrovlju postojeće zgrade (u naravi jednokatne stambeno – poslovne zgrade) ukupne površine stana p = 256,01 m2, a sastoji se od stubišta, hodnika, dnevnog boravka s kuhinjom i blagavaonicom, dvije kupaonice, dvije sobe, radne sobe, hoby sobe i saune na prvom katu (površine p = 196,11 m2) i dvije sobe, dvije galerije i balkona u potkrovlju p = 59,90 m2, te 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4), poslovni prostor br. 2 smješten u dvorišnoj zgradi (u naravi poslovna zgrada u izgradnji) ukupne površine poslovnog prostora p = 557,21 m2, a sastoji se od podrumskog spremišta (p = 17,99 m2), ulaznog hola sa stubišnim prostorom, kuhinje, spremišta, sanitarnog čvora osoblja kuhinje, ulaza u podrum, kancelarije, izolacije, sanitarnog čvora izolacije, grupne sobe 1, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 1, grupne sobe 2, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 2 u prizemlju (p = 281,56 m2), stubišta, hodnika, grupne sobe 3, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 3, grupne sobe 4, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 4, pranje i glačanje rublja na katu (P = 257,66 m2), na način da je dana 5. srpnja 2022. promijenio bravu na ulaznim vratima tog prostora te odbio dati ključeve nove brave tužitelju pa se nalaže tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od 24 sata, te se ujedno zabranjuje tuženiku svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 8 dana.“

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se tužitelj pozivajući se na žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), predlažući njegovu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak parničnog postupka, kao i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dvoetažnog prostora koji se nalazi na prvom katu i potkrovlju zgrade u [adresa] na adresi [adresa] (nekretnina pobliže opisana u točki I izreke pobijanog rješenja) na način da je 5. srpnja 2022. tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima tog prostora te odbio dati ključeve nove brave tužitelju uz nalog tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje i postavljanje stare brave ili da predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od 24 sata, uz zabranu tuženiku takvog ili sličnog smetanja (članak 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu ZV).

8. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno članku 441. ZPP i članku 22. stavak 2. ZV, raspravlja se samo o činjenicama, koje se tiču posljednjeg (faktičnog i mirnog) posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja i poštenje posjednika s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smeten.

9. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da iz iskaza stranaka i svjedoka ĆT (bivše tužiteljeve supruge i tuženikove majke) i FT (tuženikove supruge) proizlazi da su tuženik, njegova supruga i njihova djeca sporni stan na prvom katu i u potkrovlju zgrade koristili za stanovanje od 2008. do prosinca 2018., kada su odselili na drugu adresu. Nakon toga, stan je sve do srpnja 2022. bio prazan, a tijekom srpnja i kolovoza 2022. tuženik je isti stan renovirao prenamjenivši ga za potrebe dječjeg vrtića, koji je u rujnu 2022. počeo s radom. U razdoblju od prosinca 2018. do srpnja 2022. u stan su povremeno dolazili tuženik i svjedok ĆT kako bi prozračili stan i provjerili stanje u njemu. Tužitelj je s tadašnjom suprugom CT u predmetnom stanu živio do 2008., a tada su njih dvoje preselili u manji stan koji se nalazi u prizemlju istog objekta. Brak ĆT i tužitelja je razveden i tužitelj od 12. siječnja 2017. više uopće nije prebivao na predmetnoj adresi, jer je otišao i uglavnom boravio u

Njemačkoj, gdje je živio i radio,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je iz [adresa] u [adresa] dolazio povremeno i da prilikom tih dolazaka nije boravio na navedenoj adresi, te je izričit da sporni stan nije koristio ni na koji način od kada se odselio (2017) i da tijekom svibnja, lipnja i srpnja 2022. nije bio u [adresa], nego u [adresa], a za renoviranje stana od strane tužitelja, navodi da je saznao tijekom telefonskog razgovora s CT u srpnju 2022. kada je u pozadini čuo buku i interesirao se što se događa.

10. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da se tužitelja ne može smatrati posljednjim mirnim posjednikom opisanog stana jer godinama nije izvršavao faktičku vlast na stvari, a posljednji mirni posjednici stana bili su tuženik i članovi njegove obitelji, tako da tužitelju ne pripada tražena posjedovna zaštita. Radovi u stanu koje je tuženik započeo u srpnju 2022. ne mogu se smatrati smetanjem tužiteljevog posjeda s obzirom na utvrđenu činjenicu da tužitelj uopće nije bio u posjedu stana, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen.

11. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj sud.

12. Na žalbene navode tužitelja valja navesti da se u parnicama radi smetanja posjeda, sukladno članku 441. ZPP ne raspravlja o pravu na posjed, pravnom temelju posjedovanja i poštenju posjednika. Za svoje utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud dao je valjane i odlučne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i koja utvrđenja žalbeni navodi tužitelja nisu uspjeli dovesti u sumnju.

13. Žalbeni navodi tužitelja po ocjeni ovog suda u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene tumačenja pojma posrednog i neposrednog posjeda na predmetnom stanu, kada tužitelj ističe da mu se pobijanom presudom „odriče“ svojstvo posjednika predmetnog stana jer je tijekom 2022. učestalo boravio u [adresa], iako je u tom razdoblju bio u posjedu predmetnog stana neposredno (osobno) i posredno (putem CT), donosno da je tuženik započinjanjem radova na predmetnom stanu u srpnju 2022., smetao tužiteljev posjed predmetnog stana.

14. Naime, po ocijeni ovog suda nisu odlučna navedena razmatranja žalbe, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi, na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

15. Tužitelj zanemaruje činjenicu da je upravo na njemu teret dokaza u ovoj pravnoj stvari da je na predmetnom stanu bio posljednji mirni posjednik i da ga je upravo tuženik u izvršavanju takvog posjeda smetao spornog dana na način da je promijenio bravu na vratima istog prostora i da mu je odbio dati ključeve te brave, što isti nije dokazao. Naprotiv, tužitelj u svom iskazu izričito navodi da nakon odlaska u [adresa] (2017.) sporni stan nije koristio ni na koji način i da tijekom svibnja, lipnja i srpnja 2022. nije bio u [adresa], nego u [adresa], a da je tijekom telefonskog razgovora s CT u srpnju 2022. saznao da je tuženik započeo s renoviranjem predmetnog stana.

16. Stoga je po ocijeni ovog suda pravilno utvrdio prvostupanjski sud da tužitelj godinama nije bio u posjedu stana koji se nalazi na prvom katu i u potkrovlju zgrade u [adresa] te se isti ne može smatrati posljednjim mirnim posjednikom opisanog stana jer godinama nije izvršavao faktičku vlast na stvari, a posljednji mirni posjednici stana bili su upravo tuženik i članovi njegove obitelji, tako da tužitelju ne pripada tražena posjedovna zaštita. Radovi u stanu koje je tuženik započeo u srpnju 2022. i po ocjeni ovog suda ne mogu se smatrati smetanjem tužiteljevog posjeda s obzirom na utvrđenu činjenicu da tužitelj uopće nije bio u posjedu predmetnog stana duže vremensko razdoblje.

17. Odlučnu činjenicu da je upravo tuženik u trenutku zamjene sporne brave na vratima bio u zadnjem mirnom posjedu predmetnog stana, tuženik je nedvojbeno dokazao temeljem naprijed izvedenih dokaza te je prvostupanjski sud po ocijeni ovog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 22. stavak 1. ZV, kada je tužbeni zahtjev odbio.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje sukladno članku 380. točka 2. ZPP.

19. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. ZPP u svezi s Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

20. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu se ne dosuđuje trošak žalbe, sukladno članku 166. stavak 1. ZPP.

U Karlovcu 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Mašić