Poslovni broj: Us I-2715/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu ovog suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatski sabor, zastupnik HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke u propisanom roku, dana 03. siječnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u ovom upravnom sporu kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 15. studenog 2024. godine podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika zbog ne postupanja po njegovom prigovoru radi ne izdavanja obavijesti u propisanom roku vezano za njegov zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obzirom da tuženik u propisanom roku, sukladno članku 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09), nije riješio njegov prigovor.
2. Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 30. rujna 2024. godine tuženiku dostavio Zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U navedenom Zahtjevu se navodi da je Vlada Republike Hrvatske na raspravu Hrvatskom saboru dostavila Prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, prvo čitanje, P.Z. br. 49, a da je u Hrvatskom saboru dana 20. rujna 2024. godine zastupnik HČ glasovao "za", pa da u vezi sa navedenim tužitelj je podnio zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, iz razloga navedenih u istom zahtjevu; da je tužitelj dana 21. listopada 2024. godine podnio prigovor tuženiku iz razloga što nije postupio po njegovom zahtjevu, odnosno što mu tuženik nije u propisanom roku izdao obavijest u odnosu na njegov zahtjev za tumačenje članka 385. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
3. Tužba nije dopuštena.
4. Naime, prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, u daljnjem tekstu: ZUS-a) predmet upravnog spora je: 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek; 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu; 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovor.
5. Člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), ali i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.).
Dakle, da bi se neka pravna stvar mogla smatrati upravnom, potrebno je da ju rješava javnopravno tijelo, da ju rješava u upravnom postupku, da rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke osobe ili pravne osobe ili drugih stranaka, te da se to radi neposredno primjenjujući propise i druge opće akte iz određenog upravnog područja.
6. Prema članku 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi: da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Cijeneći navode tužbe i sadržaj priloga sud smatra da u konkretnom predmetu nije riječ o upravnoj stvari u smislu odredbi članka 2. ZUP-a, a niti tuženik u konkretnom predmetu može biti tuženik kako je tuženik definiran člankom 19. ZUS-a, kojim je određeno da je tuženik javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti odnosno koje je stranka upravnog ugovora.
Hrvatski sabor kao zakonodavno tijelo je među ostalim nadležan da donosi zakone prema prijedlogu koji mu dostavi Vlada Republike Hrvatske ili saborski zastupnici, te on nije nadležan za davanje tumačenja zakona koji su izglasani (vjerodostojno tumačenje). U konkretnom slučaju Hrvatski sabor nije postupao po zahtjevu tužitelja u stvarima koje bi bile iz područja upravnog prava (jer takvog zahtjeva nema), niti je odlučivao o nekom tužiteljevom pravu, obvezi ili pravnom interesu koje bi se u smislu naprijed navedenih odredbi, mogle smatrati upravnom stvari. Hrvatski sabor je zakonodavno tijelo, te je i u ovoj stvari u kojoj tužitelj od Hrvatskog sabora traži tumačenje odredbi zakona, je riječ o postupku donošenja zakona i njihovom izglasavanju niti kako je i predviđeno propisima koji uređuju rad Sabora.
8. S druge strane zastupnik u Hrvatskom saboru ne može biti stranka upravnog postupka, jer zastupnik u Hrvatskom saboru nije javnopravno tijelo u smislu odredbi ZUP-a. Prema članku 75. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat, što znači da u obavljanju dužnosti zastupnika i kod iznošenja mišljenja ili glasovanja, nisu ničim vezani, s time da sukladno članku 76. Ustava RH, zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet tako da za izraženo mišljenje i glasovanje u Hrvatskom saboru ne mogu odgovarati.
9. Stoga je, valjalo, na temelju odredbi članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci.
Split 03. siječnja 2025.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 46. stavkom 2. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju NČ, [adresa],
- u spis.
