REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4030/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Mamut Udovičić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d, OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, temeljem generalne punomoći broj: Su- 1400/19, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, odvjetnice Ivane Stojan i punomoćnika tuženika, MP, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., dana 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.108,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,94 eura počevši od 30. rujna 2005.,

- 0,97 eura počevši od 31. listopada 2005.,

- 1,52 eura počevši od 30. studenog 2005.,

- 5,09 eura počevši od 31. listopada 2008.,

- 8,91 eura počevši od 31. prosinca 2008.,

- 11,66 eura počevši od 31. siječnja 2009.,

- 12,91 eura počevši od 28. veljače 2009.,

- 9,64 eura počevši od 31. ožujka 2009.,

- 10,31 eura počevši od 30. travnja 2009.,

- 4,98 eura počevši od 31. svibnja 2009.,

- 1,05 eura počevši od 30. lipnja 2009.,

- 2,10 eura počevši od 31. srpnja 2009.,

- 4,17 eura počevši od 31. kolovoza 2009.,

- 3,99 eura počevši od 30. rujna 2009.,

- 1,89 eura počevši od 31. listopada 2009.,

- 5,82 eura počevši od 30. studenog 2009.,

- 8,97 eura počevši od 31. prosinca 2009.,

- 13,44 eura počevši od 31. siječnja 2010.,

- 12,42 eura počevši od 28. veljače 2010.,

- 18,49 eura počevši od 31. ožujka 2010.,

- 17,34 eura počevši od 30. travnja 2010.,

- 19,58 eura počevši od 31. svibnja 2010.,

- 39,03 eura počevši od 30. lipnja 2010.,

- 35,03 eura počevši od 31. srpnja 2010.,

- 47,25 eura počevši od 31. kolovoza 2010.,

- 43,03 eura počevši od 30. rujna 2010.,

- 36,23 eura počevši od 31. listopada 2010.,

- 50,57 eura počevši od 30. studenog 2010.,

- 68,81 eura počevši od 31. prosinca 2010.,

- 55,90 eura počevši od 31. siječnja 2011.,

- 60,42 eura počevši od 28. veljače 2011.,

- 54,66 eura počevši od 31. ožujka 2011.,

- 55,70 eura počevši od 30. travnja 2011.,

- 80,15 eura počevši od 31. svibnja 2011.,

- 82,53 eura počevši od 30. lipnja 2011.,

- 102,80 eura počevši od 31. srpnja 2011.,

- 92,32 eura počevši od 31. kolovoza 2011.,

- 80,85 eura počevši od 30. rujna 2011.,

- 79,53 eura počevši od 31. listopada 2012.,

- 78,64 eura počevši od 30. studenog 2011.,

- 84,11 eura počevši od 31. prosinca 2011.,

- 88,87 eura počevši od 31. siječnja 2012.,

- 89,51 eura počevši od 29. veljače 2012.,

- 86,21 eura počevši od 31. ožujka 2012.,

- 88,44 eura počevši od 30. travnja 2012.,

- 89,96 eura počevši od 31. svibnja 2012.,

- 87,40 eura počevši od 30. lipnja 2012.,

- 88,07 eura počevši od 31. srpnja 2012.,

- 86,14 eura počevši od 31. kolovoza 2012.,

do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.113,76 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. svibnja 2023. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 158-50-3001976 od 18. kolovoza 2005. u iznosu od 29.377,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje osobnog vozila s rokom otplate od 84 mjeseci. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 2.108,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužitelja od 20. rujna 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u bitnom istaknuo da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenoj u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navodi da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također navodi da valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila u slučaju aprecijacije CHF, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije CHF, već je ugovorena kao dvostrana klauzula koja prati kretanje CHF u odnosu na HRK u oba smjera. Navodi da tuženik ne ostvaruje nikakav ekstra profit na temelju valutne klauzule u CHF, imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valuti, što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. Tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o trošku do isplate. Kasnije tijekom postupka čini nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 158-50-3001976 od 18. kolovoza 2005. (list 6-9, 42- 46), presliku otplatnog plana (list 10-18), presliku prijepisa knjigovodstvene kartice (list 19-24), preliminarni izračun (list 25-28), presliku Promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila u periodu od 11. srpnja 2005. do 30. rujna 2005. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (list 47-49), kao i saslušanjem tužitelja (list 87-88).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika s obzirom na utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. jer pravomoćne presude iz spora kolektivne pravne zaštite imaju izravan učinak koji obvezuje ovaj sud te stoga nije potrebno provoditi personalne dokaze, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, OTP banka i dr. protiv Hrvatske (zahtjev broj: 38541/21 od 08. studenog 2022.) kojom je utvrđeno da nije došlo do povrede načela jednakosti stranaka jer nisu saslušavani bankovni službenici, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka, te dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da je visina tužbenog zahtjeva nesporna.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 158-50-3001976 od 18. kolovoza 2005. na iznos od 29.377,94 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseca (članak 4. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 2. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,50% godišnje, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i visina tužbenog zahtjeva, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

8. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

9. Sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

11. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 21. studenog 2024. navodi da je došao u poslovnicu tuženika namjeravajući sklopiti ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila, te su mu djelatnici tuženika ponudili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, te ga nisu upozorili da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na HRK, niti je mogao pregovarati o pojedinim odredbama. Navodi da je ugovor o kreditu pročitao i potpisao. Sredstvima iz navedenog kredita kupio je osobno vozilo koje je koristio isključivo u osobne, a ne poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do rasta tečaja CHF u odnosu na HRK, te shodno tome i rasta rata kredita. Kredit je na kraju osobno u cijelosti otplatio.

12. Dakle i iz iskaza tužitelja, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladno s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužitelj s djelatnicima tuženika, odnosno s tuženikom nije mogao pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu niti su ga djelatnici upozorili da bi moglo doći do većeg povećanja anuiteta uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK.

13. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23. svibnja 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

14. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

15. S obzirom da je utvrđeno da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, u visini koja je između stranaka nesporna, odnosno bez pravne osnove.

16. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike preplaćenih iznosa isplati iznos od ukupno 2.108,36 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 23. svibnja 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 06. studenog 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 06. lipnja i 21. studenog 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak preliminarnog izračuna u iznosu od 80,00 eura, te plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,76 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi, pa ukupno dosuđeni trošak tužitelju iznosi 1.113,76 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 03. siječnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.