REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-210/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku iz Bjelova, protiv tuženika: 1. Bioflex Biosan d.o.o., Zagreb, Kovinska 4A, OIB: 18100530609, 2. Biosanmadraci d.o.o., Zagreb, oba zastupana po pumomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Zagreba i 3. GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Čulo, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete iz radnog odnosa, odlučujući o žalbama tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-29/2024-10 od 9. listopada 2024., 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda Bjelovaru poslovni broj: Pr-29/2024-10 od 9. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, kao neosnovan odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru.

2. Protiv ovog rješenja zajedničku žalbu, pravovremeno, podnose tuženici: 1. Bioflex Biosan d.o.o., Zagreb i 2. Biosanmadraci d.o.o., Zagreb. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Protiv navedenog rješenja zasebnu žalbu podnosi i tuženik 3. GO. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže odbiti žalbe tuženika kao neosnovane.

5. Žalbe tuženika nisu osnovane.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredaba čl. 20. st. 1. i čl. 65. ZPP pravilno, kao neosnovan odbio prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja koji su tuženici istaknuli u odgovoru na tužbu.

8. Premet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži solidarno joj ispatiti iznos od 5.223,48 eura i iznos od 1.919,48 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pr-2118/2021 od 10.ožujka 2023.,utemeljen na odredbi čl. 137. st. 15. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje: ZR ) te čl. 430. u vezi čl. 252. st. 5. i čl. 273. st. 2. i 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj: 111/93 - 130/23 – dalje: ZTD) odnosno njezin eventualno kumulirani zahtjev ( čl. 188. st. 2. ZPP) usmjeren na pobijanje dužnikovih pravih radnji ( čl. 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO ) kojim zahtjeva da prijenos vlasništva teretnog vozila marke: Iveco, tip:

Daily, godina proizvodnje 2011., model: 35S14MAXI, broj šasije:

ZCFC35A32C5901283 izvršen 8. srpnja 2023. između tuženika 1. Bioflex Biosan d.o.o., kao prenositelja i 2. Biosanmadraci d.o.o., kao primatelja, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojemu je to potrebno za namirenje novčane tražbine tužiteljice prema navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-2118/2021-38 od 10. ožujka 2023. te da je posljedično tome 2. Biosanmadraci d.o.o., Zagreb, dužan dopustiti i trpjeti da tužiteljica namiri svoje potraživanje prema tuženiku 1. Bioflex Biosan d.o.o., u iznosu od 5.223,48 eura i iznosu od 1.919,85 eura sve za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prodajom navedenog motornog vozila.

9. U ovom postupku obzirom i na žalbene navode žalitelja nije sporno:

- da je na temelju pravomoćne i ovršne presude suda prvog stupnja poslovni broj: Pr- 2118/2021-38 od 10. ožujka 2023. utvrđeno da nije dopušten izvanredni otkaz tužiteljice, kojim je tuženik 1. Bioflex Biosan d.o.o. otkazao tužiteljičin ugovor o radu, da je njezin ugovor o radu sudski raskinut i da je ovaj tuženik obvezan tužiteljici naknaditi štetu zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 5.223,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. ožujka 2023. do isplate, kao i naknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.919,85 eura, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2023. do isplate;

- da ovu svoju novčanu obvezu tuženik 1. Bioflex Biosan d.o.o. nije izvršio;

- da je ovaj tuženik faktično prestao poslovati polovicom 2024. i da je sva vozila kojima je obavljao poslovanje prenio na tuženika 2. Biosanmadraci d.o.o. koji je nastavio poslovati sa istim radnicima i na istom mjestu u Blatnici kraj Čazme i u Zagrebu;

- da je i tužiteljica svoje poslove kod tuženika 1. Bioflex Biosan d.o.o. obavljala u Blatnici kraj Čazme;

- da je osnivač tuženika 2. Biosanmadraci d.o.o. ZO, sin osnivača i direktora tuženika 1. Bioflex Biosan d.o.o., UO, koji žive u zajedničkom domaćinstvu u [adresa].

10. Obzirom na žalbene navode žalitelja i dalje je sporna osnovanost njihova prigovora mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja.

11. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. ZR propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

12. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja te sadržaj tužiteljičine tužbe ocjena je i ovog suda da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz radnog odnosa – naknadi štete koju je tuženik 1. Bioflex Biosan d.o.o., kao bivši poslodavac tužiteljice uzrokovao tužiteljici, kao svojoj radnici povredom njezinih prava iz radnog odnosa, a prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi suda prvog stupnja poslovni broj: Pr-2118/2021-38 od 10. ožujka 2023., pa posljedično tome odlučujući o prigovoru mjesne nadležnosti suda prvog stupnja koji su u odgovoru na tužbu tužiteljice istaknuli tuženici valja prosuđivati na temelju odredbe čl. 65. ZPP.

13. Na temelju odredbe čl. 65. ZPP propisano je da ako je u sporu iz radnog spora tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda, koji je opće mjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan odnos.

14. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i utvrđenu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz radnog odnosa – naknadi štete koju je tuženik 1. Bioflex Biosan d.o.o., kao bivši poslodavac tužiteljice uzrokovao tužiteljici, kao svojoj radnici povredom njezinih prava iz radnog odnosa, a prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi suda prvog stupnja poslovni broj: Pr-2118/2021-38 od 10. ožujka 2023. ( točka 12. obrazloženja), to je i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja pravilno odlučio o neosnovnosti prigovora mjesne nenadležnosti, koji su u odgovoru na tužbu istaknuli tuženici i kada je zaključio da je za ovaj spor nadležan upravo sud prvog stupnja, radi čega je i žalbe žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanima.

15. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovane odbiti žalbe tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 3. siječanj 2025.

S u d a c:

Bruno Franković