REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj:Gž Ovr-494/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, protiv ovršenika MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Ovr-267/2013-23 od 9. kolovoza 2024., 3. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Ovr-267/2013-23 od 9. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja obustavljena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika određena rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj: Ovr-267/2013 od 25. rujna 2013.
2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe mu sud prvog stupnja nikada nije dostavio nikakvu obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika te mu nije odredio rok od dva mjeseca radi predlaganja novog sredstva ili predmeta ovrhe radi namirenja njegove novčane tražbine, a što je bio dužan učiniti na temelju odredbe čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ), pa posljedično čemu smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za obustavu ove ovrhe utemeljeni na odredbi čl. 72. st. 2. OZ., Pri tome ukazuje i na pravno shvaćanje Županijskog suda u Zagrebu izraženo u rješenju poslovni broj: Gž-625/2024 od 11. travnja 2024.
Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovan postupak uz naknadu troškova postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je da je na prijedlog ovrhovoditelja, a temeljem pravomoćne i ovršne isprave - presude na temelju priznanja Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-1712/2011 od 12. lipnja 2012., protiv ovršenika određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, pravomoćnim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj: Ovr-267/2013 od 25. rujna 2013., a sve radi prisilnog namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, da je potom navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno na provedbu ovrhe Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: Fina), koja je dopisom od 19. rujna 2023. obavijestila ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe ovrhe i da je sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („ Narodne novine“ broj: 68/18 – dalje: ZPONS ) prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje, da je to učinila i dopisom od 26. rujna 2023. te ponovno dopisom od 2. siječnja 2024., da je nakon toga ovrhovoditelj predlagao da se navedeno rješenje o ovrsi ponovno dostavi na provedbu FINI, budući ga je FINA obavijestila da je navedeno rješenje o ovrsi isknjiženo iz Očevidnika ( čl. 12. ZPONS ), nakon čega je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 72. st. 2. OZ, ovu ovrhu obustavio.
5.1. Pri tome, sud prvog stupnja izražava pravno shvaćanje da obzirom da iz prethodno utvrđenih činjenica proizlazi da provedba navedene ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika nije moguća, a ovrhovoditelj nije u zakonskom roku od saznanja (dana 20. rujna 2023. obavijest FINE) o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima postupio u vezi odredbe čl. 5. st. 3. OZ, to da su u ovom predmetu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 72. st. 2. OZ za obustavu ove ovrhe.
5.2. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019., prijedlog ovrhovoditelja da se isto rješenje o ovrsi na novčanim tražbinama ovršenika, a nakon što je prethodno Financijska agencija na temelju članka 12. ZPONS prestala postupati po prethodnom rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno to rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, nije dopušten.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga žalitelja, a pazeći pri tom – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka ( čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6.1 Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj u žalbi ne navodi koju je navodno bitnu povredu odredaba ovršnog postupka počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi i iz ovih zakonskih žalbenih razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.
7. Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
8. Odredbom čl. 72. st. 2. OZ propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.
9. Na temelju odredbe čl. 12. st. 1. ZPONS na novčanim sredstvima propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
10. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje, koje obzirom i na žalbene razloge žalitelja nije sporno, da je Financijska agencija dopisima od 19. rujna 2023., 26. rujna 2023. te ponovno dopisom od 2. siječnja 2024. obavijestila ovrhovoditelja da je sukladno čl. 12. ZPONS prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje, te sadržaj navedenih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je u konkretnom slučaju ovrha na novčanim sredstvima ovršenika postala nemoguća i da su posljedično tome ispunjene zakonske pretpostavke za obustavu ove ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.
10.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da nije sporno da je na temelju odredbe čl. 5. st. 3. OZ propisano da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi i da je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti i da sud prvog stupnja nije ovrhovoditelja obavijestio o nemogućnosti provedbe ovrhe ( čl. 5. st. 4. OZ). Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je FINA neposredno u više navrata jasno obavijestila ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe navedene ovrhe i kada ga je jasno obavijestila da je sukladno odredbi čl. 12. 1. ZPONS prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje i da je ista izbrisana iz Očevidnika, to po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja nije postojala i daljnja obveza suda prvog stupnja da na temelju odredbe čl. 5. st. 4. OZ obavještava ovršenika o nemogućnosti provedbe ovrhe jer bi takvo postupanje predstavljalo pretjerani formalizam u postupanju.
10.2. U odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravno shvaćanje Županijskog suda u Zagrebu izraženo u rješenju poslovni broj: Gž- 625/2024 od 11. travnja 2024., valja istaknuti da ono nije primjenjivo u okolnostima konkretnog slučaja jer je ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja – u slučaju kada ovrhovoditelj nije bio obaviješten od FINE da je sukladno odredbi čl. 12. 1. ZPONS prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje i da je ista izbrisana iz Očevidnika, već je o tome bio obaviješten sud prvog stupnja koji prije obustave navedene ovrhe u navedenom ovršnom predmetu nije o tome obavijestio ovrhovoditelja, dakle u slučaju kada ovrhovoditelj uopće nije imao saznanja da se predložena ovrha ne može provesti, pa je žalbu žalitelja i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
10.3. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti i da je provedba ovrhe po računu kod banke i druge pravne osobe koje obavlja poslove platnog prometa regulirana je odredbom čl. 180. a OZ, pa je tako st. 1 toga članka propisano da se dostavom rješenja o ovrsi banci (u konkretnom slučaju FINI) ovrha smatra provedenom. Dakle, iz ovoga bi slijedilo da se kod dostave potvrde Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12. ZPONS, a u svrhu obavještavanja ovrhovoditelja u smislu čl. 5. st. 4. OZ-a, uopće ne radi o odluci suda, jer sud u vezi toga nije dužan donijeti nikakvu odluku, pa ni u obliku zaključka. Ono što je sud dužan u smislu čl. 5. st. 4. OZ svodi se na obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, a kako je to i prethodno navedeno, kada je sama Financijska agencija ovrhovoditelja u više navrata obavijestila o nemogućnosti provedbe navedene ovrhe, a što obzirom na žalbene navode žalitelja i nije sporno, to po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja nije više postojala obveza suda prvog stupnja da i sam sukladno čl. 5. st. 4. OZ obavještava ovrhovoditelja o nemogućnosti provedbe navedene ovrhe jer je temeljem navedenih obavijesti FINE ovrhovoditelj o tome već bio jasno upoznat (tako npr. na odgovarajući način i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-236/2024-2 od 2. listopada 2024.)
11. Iako žalitelj u žalbi posebno ne ukazuje na pravno shvaćanje suda prvog stupnja u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da nije dopušten njegov prijedlog za ponovnu dostavu istog rješenja o ovrsi suda prvog stupnja na ponovnu provedbu FINI-i, a nakon što je prethodno Financijska agencija na temelju članka 12. ZPONS prestala postupati po prethodnom rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, valja istaknuti da je sud prvog stupnja i o tom prijedlogu ovrhovoditelja pravilno zaključio, a sve imajući u vidu i navedeno pravno shvaćanja zauzeto na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019., poslovni broj: Su-IV-245/2019-3, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
12. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tom nije počinio ni bitne povrede odredaba ovršnog na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja, kao neosnovanu odbiti te sukladno odredbi čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 3. siječanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
