REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-4984/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu tužitelja OIP, državljanina Sirije, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 60/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi određivanja ograničenja kretanja, 3. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/24-06/570, URBROJ: 511-01-213-24-12 od 4. prosinca 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/24- 06/570, URBROJ: 511-01-213-24-12 od 4. prosinca 2024. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, određeno je produljenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, s time da je ograničenje slobode kretanja iz točke 1. izreke tog rješenja određeno za razdoblje do tri mjeseca.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da u upravnom postupku nisu utvrđene sve odlučne činjenice odnosno da su pogrešno utvrđene činjenice. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Dodaje da je osporavano rješenje nezakonito iz razloga što je tuženik donio pobijano rješenje protivno načelu materijalne istine, članak 8. Zakona o općem upravnom postupku, te načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene dokaza, članak 9. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da ne egzistiraju razlozi za ograničenje slobode kretanja te da je svakako šest mjeseci predugačak period. Iznosi da pobijano rješenje nije moguće ispitati te da on nije nikakav terorist, da je njegov otac vozač i da on isto nije nikakav terorist. Nastavlja da mu se nije omogućilo da se očituje o svim činjenicama i okolnostima. Smatra da u pobijanom rješenju nisu navedeni konkretni razlozi oduzimanja slobode. Navodi da ako bi postojale okolnosti za donošenje rješenja kojim se ograničava sloboda kretanja pojedinca, tada one moraju biti uvjerljivo iznesene i obrazložene. Dodaje da je ograničenje slobode kretanja tražitelja azila posljednje sredstvo te da je prvostupanjsko tijelo bio u obvezi primijeniti blaže mjere odnosno posegnuti za ograničavanjem kretanja smještajem u prihvatilište tek u slučaju da svrhu nije moguće postići blažom mjerom. Smatra da nije moguće ispitati niti razloge izbora najteže mjere kao niti razloge iz kojih se nije primijenila blaža mjera. Ističe da duljina mjere uopće nije obrazložena. Predlaže poništiti rješenje tuženika, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć te naknaditi pružatelju pravne pomoći troškove upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Ističe da je, uzimajući u obzir javni interes i prava tužitelja, ocijenjeno da su mjera smještaja u Prihvatni centar za strance kao i rok trajanja mjere opravdani s obzirom na dopis Sigurnosno obavještajne agencije koja je sukladno svojim zakonskim ovlastima ocijenila da imenovani predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika te u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije. Nadalje, održano je ročište na kojem je saslušan tužitelj.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Sirije te tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
7. Sporno je, je li mu tuženik pravilno i zakonito produljio ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.
8. Člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 2. točka 3). Također, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance (stavak 5. točka 5.) te da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Konačno, propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. toga članka, najduže do tri mjeseca, a da se iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može produžiti za najduže tri mjeseca (stavak 9.), te da ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. toga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
9. Tuženik je osporavanim rješenjem produžio mjeru ograničenja slobode kretanja tužitelju na temelju članka 54. stavka 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer je Središnja obavještajna agencija dopisom KLASA: 216-01/24-01/87, URBROJ: 539-011151/577-24-1 od 22. studenog 2024. zatražila da se tužitelju produži mjera ograničenja kretanja zbog razloga nacionalne sigurnosti jer se je došlo do saznanja i čvrstih indicija da je imenovani pripadnik tkz. Islamske države i sin OI, koji je dio grupacije okupljene oko OIPŠ, bliskog pokojnom vođi tkz.
Islamske države, PIPŠ.
10. Tužitelj je saslušan na ročištu 3. siječnja 2025. te dijelovi iskaza tužitelja potvrđuju podatke koje je Središnja obavještajna agencija prikupila o njemu, a u koje je sud izvršio uvid 3. siječnja 2025. te koji ukazuju da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost zbog saznanja i čvrstih indicija da je imenovani pripadnik tkz. Islamske države i sin OI, koji je dio grupacije okupljene oko OIPŠ, bliskog pokojnom vođi tkz. Islamske države, PIPŠ.
11. Prema mišljenju suda osporavano rješenje je zakonito i s obzirom na okolnosti slučaja, dostatno obrazloženo. Naime, javnopravno tijelo je jasno navelo iz kojih razloga, a to je iz razloga nacionalne sigurnosti, a što proizlazi iz dopisa Sigurnosno- obavještajne agencije KLASA: 216-01/24-01/87, URBROJ: 539-011151/577-24-1 od 22. studenog 2024. smatra potrebnim primijeniti članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, sud smatra da u konkretnom slučaju, nakon uvida u klasificirane podatke Sigurnosno obavještajne agencije i podatke spisa te nakon saslušanja tužitelja postoji dostatna osnova za primjenu navedene zakonske odredbe u odnosu na tužitelja. Iako tužitelj negira da bi predstavljao prijetnju za nacionalnu sigurnost (odbacuje tvrdnju da njegov otac surađuje sa terorističkom organizacijom) sud ocjenjuje da takvi navodi ne otklanjaju uvjerljivost informacija i podataka koji su sudu bili dostupni putem uvida u klasificirane podatke Središnje obavještajne agencije, a koji upućuju da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost zbog saznanja i čvrstih indicija da je pripadnik tkz. Islamske države. Dotični podaci predstavljaju klasificirane podatke, slijedom čega ih sud ne može izravno priopćiti tužitelju, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pristupa klasificiranim podacima (članak 18. do 24. Zakona o tajnosti podataka /"Narodne novine" broj: 79/07. i 86/12./). Međutim, sud je saslušao tužitelja na ročištu 3. siječnja 2025. te mu je omogućio očitovanje o svim relevantnim okolnostima, tj. onim koji su u jasnoj svezi s razlozima zbog kojih je doneseno osporavano rješenje i određeno ograničenje slobode kretanja. Stoga, sud smatra da je tužitelju, promatrano u cjelini i s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta (potreba zaštite legitimnog cilja vezanog uz nacionalu sigurnost i javni poredak) u dostatnoj mjeri pružena mogućnost očitovanja o relevantnim činjenicama, odnosno iznošenja suprotnih argumenata i podataka.
12. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavak 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i produljio smještaj tužitelja u Prihvatnom centru, pri čemu se blaže mjere, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, i trajanje mjere je pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
13. Stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke presude.
14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15.).
15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 1.) te zatraženi trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 2.), a sve uvećano za pripadajući PDV. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki III. izreke presude.
U Zagrebu 3. siječnja 2025.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Milan Banić – e. komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
