REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-8824/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjeovaru, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 03. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe čl. 2 st. 1 i st. 3 i čl. 7 st. 2 Ugovora o kreditu br. 3205687448 kreditne partije br. 7102928771 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 20.12.2005., a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.743,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 07.11.2007.

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 07.12.2007.

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 09.01.2008.

- na iznos 7,78 eura / 58,62 kuna od 06.02.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.03.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 05.04.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.05.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.06.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.07.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.08.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 09.09.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.10.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.11.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 09.12.2008.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.01.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.02.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.03.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.04.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 07.05.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 06.06.2009.

- na iznos 14,53 eura / 109,48 kuna od 08.07.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.09.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 09.09.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.11.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.12.2009.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.01.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.02.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.03.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.04.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.05.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.06.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.07.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.08.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.09.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 09.09.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.11.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 08.12.2010.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.01.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.02.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.03.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.04.2021.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.05.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 07.06.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 06.07.2011.

- na iznos 23,71 eura / 178,64 kuna od 05.08.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.09.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 05.11.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.12.2011.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 10.01.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 08.02.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.03.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.04.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 05.05.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.06.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.07.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 04.08.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.09.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.09.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.11.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 08.12.2012.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 09.01.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 08.02.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 09.03.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.04.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.05.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.06.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 06.07.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 07.08.2013.

- na iznos 19,55 eura / 147,30 kuna od 05.10.2013.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 09.11.2013.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 07.12.2013.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 09.01.2014.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 08.02.2014.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 08.03.2014.

- na iznos 18,96 eura / 142,85 kuna od 08.04.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.04.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.05.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 07.06.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.07.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.08.2014.

- na iznos 16,13 eura / 121,53 kuna od 08.08.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 08.10.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 12.11.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 11.12.2014.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 10.01.2015.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 10.02.2015.

- na iznos 12,61 eura / 95,01 kuna od 10.03.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 10.04.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.05.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.06.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.07.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 08.08.2015.

- na iznos 9,89 eura / 74,52 kuna od 09.09.2015.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 08.10.2015.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 07.11.2015.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.01.2016.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.02.2016.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.03.2016.

- na iznos 7,42 eura / 55,91 kuna od 09.04.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 10.05.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.06.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.07.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.08.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 09.09.2016.

- na iznos 4,83 eura / 36,39 kuna od 08.10.2016.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.11.2016.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.12.2016.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 10.01.2017.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.02.2017.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.03.2017.

- na iznos 1,37 eura / 10,32 kuna od 09.03.2017.

do isplate sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 2.491,98 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.01.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom kao kreditorom, 20.12.2005. Ugovor o kreditu br. 7102928771 temeljem kojeg mu je tuženik odobrio kredit u iznosu 36.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, a koji kredit se tužitelj obvezao vratiti tuženiku kroz 20 godina, uplatama mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na EUR važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,90%.

Nadalje tužitelj navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je tuženik ugovorio promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužitelja budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je tužitelj doveden u nepovoljan položaj.

Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci tuženika, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018.

Navedenim odlukama utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa. Tužitelj tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu bez učinka i ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te da njega obvezuje isključivo ono što je ugovoreno, a to je početna kamatna stopa.

1.1. Slijedom navedenog tužitelj, a prema tužbenom zahtjevu od 08.10.2023. traži od suda da donese odluku kojom će

-utvrditi ništetnim dijelove odredbe čl. 2 st. 1 i st. 3 i čl. 7 st. 2 Ugovora o kreditu br. 3205687448 kreditne partije br. 7102928771 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 20.12.2005., a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo

-naložiti tuženiku da tužitelju isplati 1.743,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako su sporne ugovorne odredbe jasne, razumljive i lako uočljive te da stoga nije dopušteno utvrđivati njezinu poštenost, pri čemu se radi o odredbama koje ne stvaraju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Ističe nadalje kako Presuda posl.br. Pž-7129/13, donesena povodom kolektivnog spora, nema nikakvog pravnog utjecaja na konkretnu parnicu jer zaštita kolektivnih interesa nije utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu u kojima je glavnica vezana uz valutu EUR. Nadalje ističe da materijalno pravo izrijekom predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju te je točno i eksplicitno ugovoreno na koji način se mijenja kamatna stopa. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna, uočljiva i razumljiva i ne čini neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka pri čemu je kamata od 01.01.2013. sastavljena od fiksnog dijela i objektivnog parametra sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tvrdi da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Tužitelju nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stoga tuženik, a osporivši tužitelju aktivnu legitimaciju, svojstvo potrošača te istaknuvši prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu br. 3205687448 kreditne partije br. 7102928771 od 20.12.2005., Podatke po kreditnoj partiji, otplatne tablice, Promet po kreditu, zahtjev za dostavom dokumentacije, Obavijest o promjeni kamatne stope, Opće uvjete poslovanja, Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim osobama, Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Pregled promjena kamatnih stopa uz otplatne planove, Specifikaciju uplata, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., saslušanje tužitelja te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika te zahtjev za isplatom na ime ništetnosti predmetne ugovorne odredbe u iznosu 1.743,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine uplate do isplate.

5. Prvenstveno pri tome valja navesti kako je tužitelj tužbom postavio manifestacijski zahtjev, obvezujući se urediti tužbeni zahtjev po dostavi dokumentacije od strane tuženika te provedenom financijskom vještačenju.

5.1. Da tuženik nije dostavio tužitelju traženu dokumentaciju temeljem koje bi tužitelj bio u mogućnosti postaviti točno određen tužbeni zahtjev, tijekom mirnog postupka, a niti po rješenju ovog suda od 12.05.2021., razvidno je iz očitovanja sudskog vještaka od 27.01.2023., kojim obavještava sud o nemogućnosti izrade nalaza i mišljenja zbog nedostavljanja dokumentacije od strane tuženika radi čega je sud rješenjem od 08.02.2023. naložio tuženiku dostavu potrebite dokumentacije temeljem odredbe čl. 233 ZPP-a i po kojem rješenju je tuženik postupio 16.02.2023..

5.2. Nastavno na navedeno, a budući da je tužitelj po provedenom financijskom vještačenju, postavio točno određen zahtjev podneskom od 08.10.2023. u smislu odredbe čl. 186 b ZPP-a, to se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe čime se i protivljenje tuženika preinaci cijeni neosnovanim u smislu odredbe čl. 191 ZPP-a.

6. Nadalje, između stranaka nije sporno kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a temeljem Ugovora o namjenskom kreditu br. 3205687448 kreditne partije br. 7102928771 od 20.12.2005., (dalje u tekstu Ugovor o kreditu), zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1065 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje ZOO), temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju kuće u iznosu 36.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, a koji kredit se tužitelj obvezao vratiti tuženiku kroz 20 godina, uplatama mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na EUR važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,90%.

7. Međutim, sporno je da li su ranije navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, pa time i ima li tužitelj pravo kao i da li je isti aktivno legitimiran tražiti isplatu na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope.

U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja, slijedom čega je predmetno valjalo raspraviti.

8. Budući da tužitelj u svom iskazu navodi kako je Ugovorom o kreditu financirao kupovinu kuće u [adresa] na adresi [adresa], radi stambenog zbrinjavanja obitelji, u kojoj kući i danas živi, koja činjenica proizlazi i iz odredbe čl. 6 Ugovora o kreditu, a na kojoj nekretnini je tuženik sukladno odredbi čl. 13 Ugovora o kreditu, upisao i založno pravo, to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja te nedvojbeno utvrdio kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopio tužitelj kao fizička osoba za svoje osobne potrebe.

8.1. Stoga, a budući da tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dostavio sudu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu kao i tijekom otplate, bio vlasnikom obrta, trgovačkog društva ili član istog u smislu odredaba Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 152/11-pročišćeni tekst) i Zakona o obrtu ("Narodne novine" br. 49/03), pri čemu nije učinio niti vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.), to je sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja te nedvojbenim utvrdio status potrošača tužitelja (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

9. Nadalje, a obzirom da su stranke odredbama Ugovora o kreditu kao jedan od instrumenata osiguranja, ugovorile i obvezu plaćanja anuiteta kredita ustegama sa plaće tužitelja te kako je iz Prometa po kreditu razvidno kako su sve uplate vršene na račun tuženika po ugovorenoj partiji kredita, to je nedvojbeno kako su anuiteti kredita plaćani u ime i za račun tužitelja i to putem trajnog naloga. Kako je dakle i iz Prometa po kreditu razvidno da je uplata anuiteta plaćana prijenosom sa plaće tužitelja, tako je u tom dijelu sud cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja te nedvojbenim utvrdio njegovu aktivnu legitimaciju u smislu odredbe čl. 210 ZOO-a.

10. Kako je dakle nedvojbeno utvrđen status potrošača tužitelja u smislu odredbe čl. 3 st. 1 toč. 1 ZZP/03, otklonjen prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u smislu odredbe čl. 210 ZOO-a, te uz daljnju nespornu činjenicu kako je tuženik „trgovac“ u smislu odredbe čl. 3 st. 1 toč. 2 ZZP/03, tako je valjalo raspraviti daljnje istaknute prigovore tuženika te osnovanost zahtjeva koju tuženik spori.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je bio dugogodišnji klijent banke tuženika radi čega se i odlučio kod banke tuženika sklopiti Ugovor o kreditu. Navodi nadalje kako je Ugovor prije potpisivanja pročitao te kako mu je pojam promjenjive kamatne stope jasan, međutim rečeno mu je kako će kamatna stopa maksimalno porasti 100,00 kuna.

12. Iz Ugovora o kreditu kao i Općih uvjeta poslovanja s građanima (dalje u tekstu Opći uvjeti), nije razvidno da bi u sadržaju navedene dokumentacije bili naznačeni egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope.

12.1. Naime, da Ugovor o kreditu kao i Opći ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor kao i Opći uvjeti, ne sadrže precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedena u čl. 2 Ugovora o kreditu „… promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika…“.

13. Stoga, a budući da niti u Ugovoru o kreditu nisu određeni uvjeti promjenjivosti kamatne stope, to isti nisu mogli biti rastumačeni niti od strane Javnog bilježnika u smislu odredbe čl. 57-čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu, pa sud nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza tužitelja, jer je njegov iskaz bio uvjerljiv logičan i životan, čime je nedvojbeno utvrđeno kako tijekom postupka koji je prethodio sklapanju Ugovora o kreditu, tužitelju nisu bili obrazlagani razlozi koji utječu na promjenu kamatne stope.

13.1. S tim u vezi ukazuje se, a obzirom da tuženik na okolnost informiranja tužitelja o promjeni kamatne stope, nije niti predlagao dokazne prijedloge u vidu saslušanja osobnog bankara koji je sudjelovao u postupku sklapanja konkretnom ugovora o kreditu, to tuženik nije dokazao da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu dobio informacije temeljem kojih je mogao zaključiti o razlozima koji utječu na promjenu kamatne stope.

14. Dakle, a budući da u Ugovoru o kreditu kao niti Općim uvjetima nisu naznačeni egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a niti je o istima tuženik tijekom postupka sklapanja Ugovora o kreditu, informirao tužitelja, tako se odredba čl. 2 i čl. 7 Ugovora o kreditu, ne može smatrati ni određenom ni odredivom, već je očito da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd.

14.1. Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelj tako nije ni mogao znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu i akata tuženika o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogao istaknuti prigovor ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 142 ZOO-a, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

16. Prema odredbi čl. 59 ZZP/03, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

17. Prema odredbi čl. 85 ZZP/03, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

18. Prema odredbi čl. 87 st. 1 ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

19. Prema odredbi čl. 399 st. 3 ZOO-a ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između pojedinaca važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između drugih osoba važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospijeva nakon isteka godine, ako za određeni slučaj nije predviđeno što drugo.

20. Prema odredbi čl. 46 ZOO-a, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva, a činidba je temeljem odredbe čl. 50 ZOO-a odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, jer je u protivnom ugovor ništetan.

21. Budući da je nedvojbeno utvrđeno kako sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope jer ne sadrže nikakve egzaktne i jasno definirane parametre za promjenu kamatne stope, čime navedene odredbe čl. 2 i čl. 7 Ugovora o kreditu, sukladno kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nisu niti razumljive, to se odredbe čl. 2 i čl. 7 sve Ugovora o kreditu, ne mogu smatrati ni određenima niti odredivima.

21.1. Kada se tome pridoda i da tuženik, kako je već ranije navedeno, nije dokazao da bi tužitelja informirao o razlozima utjecaja na kamatne stope, to je nedvojbeno kako stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama ugovora prema kojima je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva.

22. Stoga, odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

22.1. Primjenom navedenih ugovornih odredaba tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno čl. 26 ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12 ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužitelj nije mogao utjecati jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja.

23. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

23.1. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

24. Dakle, budući da odredba čl. 2 i čl. 7 Ugovora o kreditu ne sadrži precizno određene uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, već promjena istih ovisi isključivo o odluci tuženika, to ista na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer tužitelju nameću obvezu koja nije jasno i precizno određena niti se o istoj pojedinačno pregovaralo obzirom da dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga takav način ugovaranja nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obveznopravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe čl. 46 st. 2, čl. 49 i čl. 50 sve ZOO-a u vezi odredbe čl. 59 st. 1 i čl. 81 st. 1 sve ZZP/03 te je u suprotnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu koji je propisan odredbom čl. 11 ZOO-a.

24.1. Pri tome se ukazuje kako u ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Navedeno stoga što ugovorna odredba čl. 2, a posljedično i čl. 7 sve Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, niti se može smatrati određenom niti odredivom kako je već ranije navedeno (ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope).

24.2. Ukazuje se da je i u Općim uvjetima tuženik samo uopćeno naveo da visina kamatnih stopa zavisi od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima, bez preciznih i jasnih kriterija po kojima se promjena kamate može odrediti. K tome, tuženik niti prilikom sklapanja ugovora niti kasnije tijekom njegova trajanja nije tužitelju dao bilo kakvu drugu mogućnost pregovaranja o promjenama, niti joj je ponudio neku drugu eventualnu vrstu promjene.

25. Pri tome valja navesti kako činjenica, na koju se poziva tuženik, da je tužitelj htio ugovor s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ni od kakvog utjecaja na ocjenu ništetnosti predmetne odredbe ugovora. Naime, ništetnost pojedinih odredbi ugovora i ne bi bilo potrebe ocjenjivati u slučaju da te odredbe nisu prihvaćene od jedne od stranaka, jer one u tom slučaju i ne bi bile ugovorene, pa ne bi ni postojala potreba da sud ocjenjuje njihovu ništetnost.

26. Vezano za odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., na koju se stranke pozivaju, valja kazati da se presuda iz potrošačkog spora ne može primijeniti u konkretnoj situaciji jer se radi o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, ista odgovara istini, međutim, ništetnost ugovorne odredbe potrebno je cijeniti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa je tako učinjeno i u ovom konkretnom slučaju.

27. Stoga ovaj sud, temeljem odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 u vezi odredbe čl. 104 i čl. 105 sve ZOO-a i pozivom na odredbu čl. 3 st. 1 i čl. 5 sve Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993, nalazi ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kredita i način otplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu te je odlučeno kao u izreci.

28. Obzirom da je kao valjani dio ugovora preostao samo dio odredbe iz kojeg je razvidna početna kamata, to se temeljem odredbe čl. 105 ZOO ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.

Stoga, a sukladno odredbi čl. 104 st. 1., čl. 105 i 210 st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike između početno ugovorene kamatne stope i visine kamatne stope prilikom uplata svakog anuiteta sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 214 ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

29. Nadalje je, a radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

Budući da je nalaz i mišljenje, sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je sud u cijelosti kao relevantan dokaz u ovom postupku prihvatio nalaz i mišljenje. Prigovori tuženika odnose na osnovanost postavljenog zadatka suda, a koji prigovori su pravne naravi i koje je sud u ranijem dijelu obrazloženja ove odluke, ocijenio neosnovanima, pri čemu je tuženik unatoč izjavljenim prigovorima na nalaz i mišljenje, izjavio kako ne predlaže usmeno saslušanje sudskog vještaka niti je predložio druge dokazne prijedloge.

29.1. Nalazom i mišljenjem utvrđeno je kako ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema Ugovoru o kreditu, a da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, iznosi 1.743,63 eur, a sve kako je specificirano po datumima mjesečnih uplata u Tabeli nalaza i mišljenja.

30. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja na ime razlike anuiteta uslijed promjene kamatne stope u iznosu 1.743,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od dana uplate kako je specificirano u Tabeli nalaza i mišljenja.

30.1. Naime, kako tuženik tijekom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalni prigovor prijeboja, pri čemu hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (odluka VS RH posl.br. Rev-549/23).

31. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 214 i čl. 277 sve ZOO-a i čl. 29 ZOO-a/05 i to od dana nakon izvršenih uplata, a kako to proizlazi iz Tabele nalaza i mišljenja. Predmetno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

32. Prigovor zastare nije osnovan.

32.1. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da odluka stavka I. ove presude još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu zastario. 33. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

Tužitelju je tako priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, podneska od 10.06.2020., 08.10.2023., 25.03.2024., za pristup na ročišta 21.09.2020., 21.09.2022., 26.01.2024. i 11.11.2024. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za sastav dopisa od 06.02.2015. u iznosu 100,00 eur, što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% te troškove vještačenja u iznosu 265,45 eur, 66,36 eur, troškove sudske pristojbe na presudu 35,17 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbma, ukupno iznosi 2.491,98 eur. Tužitelju kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav podneska od 18.09.2020., 01.03.2022. jer istima ponavlja već od ranije iznesene navode, trošak za sastav odgovora na žalbu te za sastav podnesaka od 07.11.2022. i 22.05.2024. jer se dokaz o uplati predujma utvrđuje dostavom obračunske liste od strane odjela računovodstva suda po izvršenoj uplati te za sastav dopisa od 17.06.2015. kao i trošak sudske pristojbe na tužbu budući da tužitelj nije dokazao da je predmetni trošak zaista i imao.

Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-/05.

U Zagrebu 03. siječnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 70,34 eur

2. Pun. tuženika