Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1039/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužiteljice- predlagateljice osiguranja JD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dubravki Glavan, odvjetnici u Osijeku, protiv 1. tuženika-protivnika osiguranja B2 Kapital d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, 2. tuženika Erste & Steiermarkische banka d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, radi utvrđenja ugovora ništetnim i sporazuma o prijenosu vlasništva radi osiguranja tražbine – fiducija, odlučujući o žalbi 1. tuženika-protivnika osiguranja B2 Kapital d.o.o., protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1131/2023-16 od 29. listopada 2024., dana 3. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba 1. tuženika-protivnika osiguranja B2 Kapital d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1131/2023- 16 od 29. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev 1. tuženika-protivnika osiguranja B2 Kapital d.o.o. za naknadom troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, riješeno je:

''I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] proglašenjem ništetnim Ugovora o kreditu br. broj 2402006-1031262160 51400610-2310020666 od 31. srpnja 2002.g, Sporazuma o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretninama sklopljen između tužiteljice i II-tuženika od 09.kolovoza 2002,g, ovjeren po javnoj bilježnici Mirjani Borić OU.1.928/02 /02 i utvrđenjem ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o ustupu potraživanja sklopljen između I-tuženika i II.tuženika od 13.veljače 2018.g. OV-1720/2018.,, prema protivniku osiguranja B2 Kapital d.o.o., Zagreb Radnička cesta 41., OIB: 57509775367,

o d r e đ u j e s e p r i v r e m e n a m j e r a

- zabranom protivniku osiguranja da otuđi kuću koja se nalazi u [adresa], sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 127, zgrada i dvorište [adresa], površine 700m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], uz zabilježba ove zabrane u zemljišnoj knjizi (članak 345. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona).

II. Zabilježbu će provesti zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Osijeku. Zabrana se smatra provedenom dostavom zemljišnoknjižnom odjelu tog suda (članak 345. stavak 3. Ovršnog zakona).

III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu poslovni broj P-1131/2023 koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku (članak 351. stavak 1. Ovršnog zakona).''

2. Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio 1. tuženik-protivnik osiguranja B2 Kapital d.o.o. pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog predlagatelja, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije utvrdio postojanje nenadoknadive štete propisane člankom 346. stavak 1. točka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje OZ), budući da je predlagateljica u svom iskazu iznijela samo svoju tešku materijalnu situaciju uz navode da predmetna nekretnina predstavlja njezin dom. Dalje navodi da navedeno ni na koji način ne čini vjerojatnim opasnost da bi bez privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine niti čini vjerojatnim da je ta mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nedostatak naknade štete. Ističe da je prvostupanjski sud saslušao samo predlagateljicu osiguranja, a što nije od značaja za ispunjenje pretpostavki određivanja privremene mjere, jer je za određivanje privremene mjere od značaja jedino financijska situacija protivnika osiguranja, koji je lider u pružanju financijskih usluga. Navodi da pobijano rješenje uopće nije obrazloženo te da nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 341. stavak 2. i članka 344. i članka 346. OZ za donošenje pobijanog rješenja.

3. Predlagateljica osiguranja se protivi navodima žalbe, predlažući da se donesena privremena mjera potvrdi jer je očito da se time neće niti malo štetiti protivniku osiguranja te da se žalba istog odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Iz spisa predmeta slijedi da je tužiteljica, kao predlagateljica osiguranja (dalje: predlagateljica) 9. kolovoza 2023. podnijela prvostupanjskom sudu tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 51400610- 2310020666 od 31. srpnja 2002., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i 2. tuženika kao kreditora, zatim utvrđenja ništetnosti Sporazuma o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva sklopljen između tužiteljice i 2. tuženika 9. kolovoza 2002. na temelju kojeg se zabilježuje da je izvršen prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 27.700,00 EUR u zemljišnim knjigama na nekretnini kuća broj 127, zgrada i dvorište [adresa], upisana na kčbr [katastarska čestica] na z.k.il.13600 k. o. [katastarska općina], kao i radi utvrđenja ništetnosti i bez pravnog učinka Ugovora o ustupu potraživanja sklopljen između 1. tuženika i 2. tuženika 13. veljače 2018. Također zajedno s tužbom podnijela je i prijedlog radi izdavanja privremene mjere pobliže opisane u izreci pobijanog rješenja.

7. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje uz obrazloženje da je iz dokumentaciju koja prileži spisu (Ugovora o kreditu kojeg je predlagateljica sklopila s 2. tuženikom pod brojem 2402006-1031262160 51400610-2310020666 dana 31. srpnja 2002., Sporazuma o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 9. kolovoza 2002., Ugovora o ustupu potraživanja koji je sklopljen između 1. i 2. tuženika 13. veljače 2018., broj OV-1720/2018, kao i iz zahtjeva protivnika osiguranja za unovčenjem predmeta osiguranja od 13. srpnja 2023.), predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine te da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je predmetna nekretnina koja je predmet prodaje na javnoj dražbi jedina nekretnina u vlasništvu tužiteljice u kojoj ista živi i da nema druge nekretnine za život, da ostvaruje mirovinu od 280,00 EUR mjesečno s kojom u slučaju prodaje predmetne nekretnine ne bi mogla iznajmiti drugu nekretninu za život, jer nema ni ušteđevine kojom bi mogla kupiti drugu nekretninu pa u slučaju prodaje predmetne nekretnine tužiteljica ne bi više imala gdje živjeti, tim više što ista nema supruga, djecu niti rodbinu. Slijedom navedenih utvrđenja, stav je prvostupanjskog suda da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje opasnosti da bi bez izrečene privremene mjere protivnik osiguranja mogao otežati ostvarenje tražbine predlagateljice osiguranja time što bi promijenio postojeće stanje stvari, te bi moglo doći i do nenadoknadive štete predlagateljice osiguranja. Prvostupanjski sud je temeljem članka 341. u svezi s člankom 346. i člankom 347. stavak 1. OZ , usvojio prijedlog za određivanje predmetne privremene mjere.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti zahtjeva za određivanje predmetne privremene mjere.

9. Odredbom članka 346. OZ jasno je određeno da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ukoliko predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, pa zatim (stavak 1.) ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili (točka 1.) ako učini vjerojatnim da je predmetna mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (točka 2.). Stavkom 2. istog članka je propisano da se odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

10. Odredbom članka 344. stavak 2. je propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

11. Naime, žalitelj zanemaruje činjenicu, a što je između ostalog i učinio i nespornim u žalbi da je on kao pravna osoba „lider u pružanju financijskih usluga i upravljanju potraživanja u Republici Hrvatskoj, koji posluje od 2013. godine, i to više nego uspješno…U prilog navedenom dovoljan je uvid u visinu upisanog temeljnog kapitala Protivnika osiguranja u sudskom registru.“

12. Stoga žalbeni navod žalitelja da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije utvrdio postojanje nenadoknadive štete propisane člankom 346. stavak 1. točka 2. OZ, ovaj sud ne može prihvatiti iz razloga što je naprijed citiranim člankom 342. stavak 2. OZ izričito propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost od nenadoknadive štete, ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Budući da je i sam žalitelj učinio nespornim da je lider u pružanju financijskih usluga i upravljanju potraživanja u Republici Hrvatskoj, to je ocjena ovog suda da on kao protivnik osiguranja predmetnom mjerom samo privremeno trpi eventualnu štetu, koja je po ocjeni ovog suda neznatna i privremena (privremena nemogućnost prodaje kuće predlagateljice osiguranja čija je vrijednost utvrđena u iznosu od 55.000,00 EUR temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretninama od 9. kolovoza 2002. za iznos kredita od 27.000,00 EUR temeljem Ugovoru o kreditu od 31. srpnja 2002.), dok bi s druge strane za protivnicu osiguranja prodajom iste nekretnine u ovršnom postupku, kao jedinog doma kojeg ima došlo do nenadoknadive štete za nju samu i povrede prava zajamčenih člankom 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.).

13. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je priroda nenovčane tražbine (što je ovdje slučaj) u fazi kada je parnični postupak tek započet (tužbom predlagatelja osiguranja u predmetu poslovni broj P-1131/2023) ne može biti predmetom osiguranja privremenom mjerom, te da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, kao i opasnost da bi bez izrečene privremene mjere protivnik osiguranja mogao otežati ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja time što bi promijenio postojeće stanje stvari, čime bi moglo doći do nenadoknadive štete predlagatelju osiguranja.

14. Naime, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno usvojio predloženu privremenu mjeru utvrđujući da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 346. i člankom 347. OZ, stoga nije jasno temeljem čega žalitelj tvrdi da je priroda nenovčane tražbine u fazi kada je parnični postupak tek započet takva da ne može biti predmetom osiguranja privremenom mjerom, budući da su u Glavi 33. točka 3. OZ normirane - Privremene mjere radi osiguranja nenovčane obveze, kao i pretpostavke za određivanje istih (članak 346. OZ) te vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina (članak 347. OZ).

15. Žalbom protivnik osiguranja osporava postojanje tražbine predlagateljice osiguranja, međutim žalitelju se ukazuje da za donošenje privremene mjere nije potrebno utvrditi postojanje konkretne tražbine, kako to pogrešno smatra žalitelj, već samo vjerojatnost postojanja te tražbine, a kako je predlagateljica osiguranja pokrenula parnični postupak pred istim sudom, poslovni broj P-1131/2023, radi utvrđenja ništetnosti ugovora (poimenice navedenih u izreci pobijanog rješenja), a temeljem kojih je upravo protivnik osiguranja pokrenuo ovršni postupak, radi prodaje predmetne nekretnine, to je po ocjeni ovog suda da je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivniku osiguranja pa je i taj žalbeni navod neosnovan.

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu protivnika osiguranja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Karlovcu 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Mašić