REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3026/2022- 28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Jasmini Crnić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., [adresa], OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Gine Brnić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika FČL, odvjetničkog vježbenika, 3. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnom odredba članka 1., 6. st. 1 . i 2. i čl.16. t. K,L,M,R Ugovora o kreditu broj: 3206518844/06 od 20.04.2006. sklopljenoga između pok. NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 92963223473 solemniziranog 02.05.2006., po javnom bilježniku Ivanu Čubeliću iz Siska, pod poslovnim brojem OU-586/2006 i to odredba članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, odredba članka 6. st. 1. u dijelu koji glasi „ u kunskoj protuvrijednosti CHF 351,95 obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“, zatim dio odredbe iz stavka2. koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuiete.“, zatim dio odredbe iz članka 16. t. K. koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu, te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih.“, zatim dio odredbe članka 16. t. L. koji glasi: „ Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje daje upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…“, zatim dio odredbe članka 16. t. M koji glasi: „ EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit…“, kao i dio odredbe članka 16. t. R koji glasi: „ Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“ te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj: 3206518844/06 od 20.04.2006. sklopljenoga između pok. NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 92963223473 solemniziranog 02.05.2006., po javnom bilježniku Ivanu Čubeliću iz Siska, pod poslovnim brojem OU-586/2006 i to odredba članka u dijelu koji glasi „ promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke okamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,… sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“ te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 92963223473, da isplati tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.236,30 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na:
-na iznos od 10,15 eur od 04.11.2008.;
-na iznos od 13,22 eur od 04.01.2009.;
-na iznos od 13,61 eur od 03.02.2009.;
-na iznos od 14,62 eur od 03.03.2009.;
-na iznos od 12,23 eur od 02.04.2009.;
-na iznos od 11,88 eur od 03.05.2009.;
-na iznos od 8,13 eur od 02.06.2009.;
-na iznos od 4,83 eur od 02.07.2009.;
-na iznos od 5,98 eur od 04.08.2009.;
-na iznos od 8,38 eur od 04.09.2009.;
-na iznos od 6,08 eur od 03.10.2009.;
-na iznos od 5,67 eur od 03.11.2009.;
-na iznos od 8,74 eur od 03.12.2009.;
-na iznos od 11,76 eur od 05.01.2010.;
-na iznos od 14,87 eur od 02.02.2010.;
-na iznos od 14,05 eur od 02.03.2010.;
-na iznos od 19,30 eur od 02.04.2010.;
-na iznos od 17,95 eur od 04.05.2010.;
-na iznos od 20,59 eur od 02.06.2010.;
-na iznos od 35,44 eur od 02.07.2010.;
-na iznos od 32,06 eur od 03.08.2010.;
-na iznos od 44,75 eur od 02.09.2010.;
-na iznos od 38,06 eur od 02.10.2010.;
-na iznos od 31,73 eur od 04.11.2010.;
-na iznos od 44,82 eur od 05.01.2010.;
-na iznos od 58,81 eur od 05.01.2011.;
-na iznos od 50,93 eur od 02.02.2011.;
-na iznos od 51,94 eur od 02.03.2011.;
-na iznos od 46,30 eur od 05.04.2011.;
-na iznos od 48,53 eur od 02.05.2011.;
-na iznos od 65,28 eur od 02.06.2011.;
-na iznos od 86,18 eur od 02.08.2011.;
-na iznos od 91,32 eur od 18.08.2011.;
-na iznos od 70,20 eur od 11.09.2011.;
-na iznos od 65,13 eur od 11.10.2011.;
-na iznos od 65,47 eur od 11.11.2011.;
-na iznos od 65,48 eur od 13.12.2011.;
-na iznos od 72,00 eur od 13.01.2012.;
-na iznos od 75,11 eur od 15.02.2012.;
-na iznos od 74,34 eur od 15.03.2012.;
-na iznos od 72,30 eur od 14.04.2012.;
-na iznos od 73,77 eur od 11.05.2012.;
-na iznos od 76,21 eur od 12.06.2012.;
-na iznos od 73,36 eur od 14.07.2012.;
-na iznos od 73,60 eur od 11.08.2012.;
-na iznos od 67,77 eur od 15.09.2012.;
-na iznos od 71,63 eur od 16.10.2012.;
-na iznos od 73,87 eur od 14.11.2012.;
-na iznos od 71,99 eur od 14.12.2012.;
-na iznos od 72,75 eur od 15.01.2013.;
-na iznos od 68,08 eur od 15.02.2013.;
-na iznos od 69,51 eur od 15.03.2013.;
-na iznos od 73,55 eur od 13.04.2013.;
-na iznos od 66,39 eur od 15.05.2013.;
do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 3.238,92 eura.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,29 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 3. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio ovom sudu 24. svibnja 2022. tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je pravni prednik tužitelja sada pokojni NČ kao korisnik kredita 20. travnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3206518844/06, (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) u iznosu od 25.819,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. Nadalje tvrdi da su ništetne odredbe Ugovora, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak kao i promjenjiva kamatna stopa, te se u tom dijelu poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018, Revt- 272/16 i Rev-2211/2018. Stoga, u tužbi postavlja zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog Ugovora, kojima je ugovorena visina kamatne stope kao promjenljiva u skladu s Odlukom tuženika, kao i odredbe kojim je isplata kredita vezana uz valutu CHF. Također potražuje i povrat preplaćene razlike anuiteta koja je nastala kao rezultat rasta tečaja švicarskog franka.
1.1. Prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 2. lipnja 2023. (list 164 spisa) predlaže da sud utvrdi ništetnima odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu, kako je navedeno u izreci te također predlaže prihvatiti i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva i naložiti tuženiku platiti tužiteljici iznos od 2.236,30 eura sa zateznim kamatama od dospijeća (plaćanja) do isplate, sve uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama na troškove tekućim od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe, osporava tužiteljici (i njenom predniku) svojstvo potrošača, smatra da se presuda iz kolektivnog spora ne primjenjuje u konkretnom slučaju, jer da se ne radi o zahtjevu za naknadu štete, već za povrat vraćenog zbog stjecanja bez osnove. Odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne smatra nepoštenima, a određivanje njihove visine smatra učinjenim u skladu s tekućim tržišnim prilikama, cijenom novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima, dok smatra i da su tužitelju navedene odredbe bile u potpunosti jasne i razumljive. Smatra da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora u svemu postupio u skladu s pozitivnim propisima i načelima pravnog poretka. Ističe i prigovor zastare potraživanja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku. Podneskom od 15. listopada 2023. (list 240 spisa) navodi da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva s obzirom da je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom tužitelj snizio isti i tužbu povukao za iznos od 3.238,92 eura.
3. Sud je tijekom postupka izveo sve po strankama predložene dokaze i to uvidom u presliku Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3206518844/06 (list 22-26 spisa), Otplatni plan (list 27-30 spisa), promet po kreditu (list 31-38 i 113-119 spisa), edukativni materijal tuženika (list 61-77 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 78 spisa), kao i u primjerke sudske prakse dostavljene u predmet, a izveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 149-159 spisa) te je saslušan tužitelj osobno zamolbeno putem Općinskog suda u Koprivnici (list 249 spisa).
3.1. Drugih dokaza stranke nisu predlagale niti nakon upozorenja iz čl. 219. te su odustale od dokaza koje su eventualno tijekom postupka predlagali navodeći kako daljnjih dokaznih prijedloga nemaju, pa je sud glavnu raspravu zaključio 3. prosinca 2024.
4. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku - ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je konačno preciziran tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među strankama nije sporno sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, da je tuženik isplatio iznos kredita kao ni da tužitelj kredit otplatio.
6. Sporno je da li su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelovima kojima su ugovorene valutna klauzula ništetne, da li su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ima li tužitelj pravo na isplatu konačno preciziranog iznosa na ime razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita. U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja.
7. Budući da se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, to je prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a, valjalo odlučiti o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, te je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva do konačno preciziranog iznosa od 2.236,30 eura, odnosno za iznos 3.238,92 eura i odlučiti kao u izreci pod točkom IV.
8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice valja navesti kako taj prigovor nije osnovan. Naime, uvidom u Ugovor o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju (list 13-17 spisa) utvrđeno je da su sada pokojni NČ i tužiteljica u vrijeme zaključenja tog ugovora živjeli zajedno u istom domačinstvu u zajednici života, a iz prihvaćenog (i neosporenog) iskaza tužiteljice utvrđeno je da su bili u bračnoj zajednici. Navedenim ugovorom pokojni NČ prenio je upravo tužiteljici, između ostaloga sav novac koji bi mu pripadao po bilo kojoj osnovi (čl. 1. Ugovora), pa je tužiteljica aktivno legitimirana podnijeti i ovu tužbu po osnovi navedenog Ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, ali i kao nasljednica pokojnog i supruga.
9. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3206518844/06 sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i prednik tužitelja kao korisnik kredita 20. travnja 2006. zaključili isti u iznosu od 25.819,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan isplate. Nadalje, čl.5. Ugovora navedena je namjena kredita - kupnja vozila marke . Ugovorom je propisana i obveza korisnika kredita kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita, redovnu kamatu, promjenjivu na temelju Odluke o kamatnim stopama kreditora. Ugovoreni rok otplate iznosio je 84 mjeseca, te da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju tečajne liste HNB, važećem na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno svakog prvog dana u mjesecu, a počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.
10. Tužiteljica u iskazu navodi da je njen suprug sklopio predmetni Ugovor o kreditu radi kupnje automobila kojega je koristio isključivo za osobne svrhe. S obzirom na to da je suprug tužiteljice predmetni Ugovor o kreditu sklopio prije no što je bio u braku sa tužiteljicom koja nema nikakvih osobnih saznanja o sklapanju predmetnog Ugovora, njena nagađanja o načinu sklapanja Ugovora sud nije posebno ocjenjivao. 11. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim jer je iskren i životno uvjerljiv, a iskazuje o onome što je tužiteljici poznato i čega se sjeća, pa je iskaz u cijelosti prihvaćen. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo valja navesti i da je prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio prednik tužitelja kao fizička osoba za kupnju osobnog automobila i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, a tužiteljica je izjavila da je auto korišten isključivo za osobne potrebe, što joj sud vjeruje, to je takav tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim. Iskazom tužiteljice u cijelosti su potvrđena sva utvrđenja iz kolektivnog spora, slijedom čega nije osnovan istaknuti prigovor tuženika glede svojstva potrošača tužitelja kao ni o nedostatku aktivne legitimacije.
12. Istaknuti prigovor zastare također nije osnovan. Naime, prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje isplatu isključivo iznosa koji je preplaćen po osnovi valutne klauzule. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., povodom koje je donesena presuda broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. zastara je prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, pa zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru prema čl. 245. st. 1. ZOO-a. Imajući u vidu da je predmetna presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. i da je tužba u ovom predmetu podnesena 25. svibnja 2022., to je očito da nakon prekida zastare do podnošenja ove tužbe nije proteklo onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru, odnosno nije proteklo 5 godina, koji rok valja u konkretnoj situaciji primijeniti (čl. 225. ZOO-a), a što znači da zastara nije nastupila.
13. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:
- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio protivno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP-a), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i
- da je tuženik u razdoblju 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio protivno odredbama čl. čl. 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
14. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. To zbog toga što je, s jedne strane, predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 7. svibnja 2007., dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF, te se tužitelj na spomenute odluke pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).
15. Nadalje, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, pri čemu valja kazati da tuženik nije ni iznosio tvrdnje da je informirao tužitelja o spomenutim specifičnim rizicima. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, zaključio da je ništetna odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF. Kako je Odlukom o kolektivnoj tužbi, a čija se utvrđenja kako je već navedeno primjenjuju i u konkretnom slučaju, utvrđeno da su odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivost kamatne stope kod ugovora vezanih uz valutu CHF ništetne, valjalo je prihvatiti kao osnovan i dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje u ovom postupku, a kako je navedeno u izreci pod točkom I i II.
16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 149-159 spisa). Zadatak vještaka bio je izračunati preplaćeni iznos kredita s osnove valutne klauzule ukoliko se tečaj CHF u odnosu na kunu na dan isplate kredita uzme kao važeći tečaj u cijelom utuženom razdoblju na način da se evenutalna preplata prikaže s datumom plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Posebno izračunati razlike i za one anuitete kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita.
17. Prema nalazu i mišljenju vještaka Ugovor o kreditu je sklopljen 20. travnja 2006. te je isplaćen 3. svibnja 2006. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 3,99% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu je bilo 1. lipnja 2006. u iznosu 351,94 CHF što primjenom ugovorenog tečaja na dan isplate kredita iznosi 1.642,63 kn, a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja (čl. 6. Ugovora o kreditu). Tužiteljica FČ, slijedom smrti izvornog korisnika kredita, a po Ugovoru o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju od 20. kolovoza 2020. je stekla tražbinu pokojnog NČ. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje slijedeće mišljenje na postavljene zadatke. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 3.112,37 EUR (23.450,12 kn) od kojeg iznosa je korisnik preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 671,67 EUR (5.060,68 kn) te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 2.440,70 EUR (18.389,44 kn). Ukupan iznos koji je korisnik manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 204,39 EUR (1.540,01 kn). Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 2.907,97 EUR (21.910,11 kn) i to: Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 671,67 EUR (5.060,68 kn), a ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 2.236,30 EUR (16.849,43 kn).
18. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora na sam izračun, a sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s drugim izvedenim dokazima, a vještak je u potpunosti odgovorio na sva sporna pitanja, a nalaz sačinio u skladu sa danim zadatkom. Nalazu vještaka prigovorio je tuženik koji smatra da su izračuni iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka su u pravnom smislu irelevantni, no nije imao primjedbi na računski dio nalaza.
19. Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev upravo u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka i to podneskom od 2. lipnja 2023. kada je tužbeni zahtjev iskazao i u sada važećoj valuti eura.
20. Stoga, slijedom svega navedenog, primjenom odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), tužitelj ima pravo na isplatu razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2 i 8 ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime valutne klauzule, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
21. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).
22. Ovdje valja napomenuti da dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka predstavljaju tzv. "pozitivne razlike". Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023.).
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 5 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom troškovniku. Tužitelju je tako priznat trošak za sastav tužbe, pristupa na ročišta 28.2.2023., 30.4.2024. i 3.12.2024., za sastav podneska od 27.7.2022. i 2.6.2023. za svaku radnju u iznosu po 250,00 eura u što je uračunato uvećanje za iznos PDV-a 25%, te trošak vještačenja u ukupnom iznosu 199,08 eura i plaćenu pristojbu na tužbu od 101,21 eura, iznosi ukupno 1.80,29 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu budući da predmetni trošak nije plaćen, a nije ga ni u obvezi platiti sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama čl. 11. st. 1. toč. 20. Na tako određen trošak tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.
24. Sud je tužitelju u cijelosti dosudio naknadu troškova parničnog postupka jer tuženiku nisu nastali nikakvi posebni troškovi u svezi odbijenog dijela tužbenog zahtjeva stoga isti nema pravo na naknadu razmjernog dijela troškova postupka. Pored navedenog, u presudi suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točci 5. izreke odlučeno je "čl. 6 st. 1 i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 , te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovoren odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovorih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Navedena odluka Suda EU obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač, takvom tužitelju u cijelosti pripadne naknada parničnog troška neovisno što nije u cijelosti uspio u sporu. Kako su navedene odredbe Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su iznad domaćeg prava, to proizlazi da ovdje nije moguće primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP jer bi to bilo u suprotnosti sa navedenim odredbama Direktive 93/13. 24.
U Zagrebu 3. siječnja 2025.
S u d a c:
Jasmina Crnić
Uputa o pravnom lijeku :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, i to:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
