REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10835/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoniju Mihoci, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, Garešnica, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 1,25 kn/0,17 Eura[1] .

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 805,44 Eura zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na

- iznos od 8,60 Eur od 9. prosinca 2007. do isplate,

- iznos od 8,47 Eur od 23. prosinca 2007. do isplate,

- iznos od 8,54 Eur od 29. siječnja 2008. do isplate,

- iznos od 8,54 Eur od 4. ožujka 2008. do isplate,

- iznos od 8,59 Eur od 4. travnja 2008. do isplate,

- iznos od 8,29 Eur od 30. travnja 2008. do isplate,

- iznos od 12,54 Eur od 5. lipnja 2008. do isplate,

- iznos od 12,56 Eur od 2. srpnja 2008. do isplate,

- iznos od 12,19 Eur od 5. kolovoza 2008. do isplate,

- iznos od 12,07 Eur od 2. rujna 2008. do isplate,

- iznos od 12,06 Eur od 7. listopada 2008. do isplate,

- iznos od 12,89 Eur od 5. studenog 2008. do isplate,

- iznos od 12,10 Eur od 3. prosinca 2008. do isplate,

- iznos od 12,76 Eur od 10. prosinca 2008. do isplate,

- iznos od 12,72 Eur od 31. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 12,60 Eur od 19. veljače 2009. do isplate,

- iznos od 20,03 Eur od 2. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 19,82 Eur od 1. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 19,19 Eur od 2. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 18,67 Eur od 7. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 18,47 Eur od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 18,34 Eur od 3. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 18,06 Eur od 6. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 17,66 Eur od 6. studenoga 2009. do isplate,

- iznos od 17,63 Eur od 4. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 17,53 Eur od 8. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 17,51 Eur od 9. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 17,16 Eur od 4. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 17,21 Eur od 7. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 16,84 Eur od 27. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 16,65 Eur od 2. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 17,40 Eur od 29. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 16,85 Eur od 22. srpnja 2010. do isplate

- iznos od 17,15 Eur od 21. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 16,57 Eur od 28. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 15,88 Eur od 17. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 16,23 Eur od 20. studenoga 2010. do isplate,

- iznos od 16,73 Eur od 21. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 15,72 Eur od 1. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 15,55 Eur od 1. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 14,90 Eur od 24. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 14,55 Eur od 21. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 15,18 Eur od 22. svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 14,85 Eur od 19. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 13,83 Eur od 21. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 13,04 Eur od 23. kolovoza 2011. do isplate,

- iznos od 12,22 Eur od 21. rujna 2011. do isplate,

- iznos od 8,22 Eur od 20. listopada 2011. do isplate,

- iznos od 7,91 Eur od 22. studenoga 2011. do isplate,

- iznos od 7,74 Eur od 21. prosinca 2011. do isplate,

- iznos od 7,53 Eur od 22. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 7,23 Eur od 22. veljače 2012. do isplate,

- iznos od 6,86 Eur od 23. ožujka 2012. do isplate,

- iznos od 6,58 Eur od 24. travnja 2012. do isplate,

- iznos od 6,29 Eur od 23. svibnja 2012. do isplate,

- iznos od 5,92 Eur od 21. lipnja 2012. do isplate,

- iznos od 5,61 Eur od 24. srpnja 2012. do isplate,

- iznos od 5,25 Eur od 22. kolovoza 2012. do isplate,

- iznos od 4,87 Eur od 25. rujna 2012. do isplate,

- iznos od 4,60 Eur od 21. listopada 2012. do isplate,

- iznos od 4,29 Eur od 23. studenoga 2012. do isplate,

- iznos od 3,94 Eur od 23. prosinca 2012. do isplate,

- iznos od 3,51 Eur od 26. siječnja 2013. do isplate,

- iznos od 3,24 Eur od 26. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 2,90 Eur od 26. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 2,52 Eur od 25. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 2,12 Eur od 21. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 1,77 Eur od 20. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 1,43 Eur od 23. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 1,08 Eur od 22. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 0,73 Eur od 24. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 0,36 Eur od 24. rujna 2013. do isplate.

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.745,15 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 527,68 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je 12. listopada 2006. kao korisnik kredita zaključio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 718-503722015. Tim ugovorom tužitelj je tuženiku odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.953,76 CHF. Navodi da je čl. 2. predmetnog Ugovora propisano da je tužitelj dužan platiti tuženiku kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje, a kamatna stopa se mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Ukazuje na ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Poziva se na presude: Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 6.094,84 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Čini nespornim sklapanje ugovora o kreditu sa tužiteljem. Smatra da su kriteriji o promjeni kamatne stope jasno definirani te su utvrđeni općim uvjetima. Navodi da je promjena kamatne stope opravdana te je posljedica objektivnih tržišnih okolnosti. Nadalje, smatra da je tužba neuredna jer tužitelj traži isplatu iznosa koji ničim nije preciziran ili obrazložen te ne dostavlja dokaze osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare.

3. Tužitelj je podneskom od 23. travnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 805,44 Eura. tuženik je navedeni podnesak zaprimio 14. svibnja 2024. te se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, zbog čega je sud temeljem čl. 193.st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22, 155/23)" dalje: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o kreditu (list 5-8 spisa), račun (9 spisa), kupoprodajni ugovor ( list 10 spisa), otplatnu tablicu (list 11-16 spisa), otplatni plan (list 18-20 spisa), dopis tuženika od 17. travnja 2019. (list 21 spisa), potvrdu o plaćanju (list 22 spisa), otplatni plan (list 23-24 spisa), pregled promjena kamatne stope (list 25 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 26-31 spisa), vještački nalaz (list 32-37 spisa), račun (list 38 spisa), informacije za klijente (list 48 spisa), opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (list 49-52 spisa), pravilnik o obračunu kamata i naknada (list 53-89 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. (list 180-184, 210-218 spisa), saslušan je tužitelj (list 196-187 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22.)" dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 718-50-3722015 od 12. listopada 2006.

8. Iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik je ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

9. Točkom 1. ugovora o kreditu ugovoreno je da je iznos kredita kunska protuvrijednost 19.953,76 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja.

10. Točkom 2. ugovora o kreditu ugovoreno je da je redovna kamata 5,20% godišnja, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika.

11. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, vođen je parnični postupak između tužitelja Potrošača – Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. i Sberbank d.d., radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12. Presudom P-1401/12 od 4. srpnja 2013. pod točkom 4. njene izreke utvrđeno je da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82 .i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Raiffeisenbank Austria d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Raiffeisenbank Austria d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., između ostalog, odbijena je žalba Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 pod točkom 4. njene izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorim o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba Raiffeisenbank Austria d.d. (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 4. njene izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Sukladno navedenom, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna i u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak. 16. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Pogrešno tuženik smatra da se odredba čl. 502.c ne primjenjuje u ovom postupku. Točno je da je ta odredba stupila na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), a da je tužba u kolektivnom sporu podnesena 2012. godine. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

18. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

20. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji su sklopili stranke. Taj ugovor o kreditu sklopljen je 12. listopada 2006. dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

21. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak presude u predmetu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, koji se odnosi na tuženika, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača.

23. Navedeno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

24. S obzirom na to da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu promjenjive kamatne stope vezane uz švicarski franaka već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, a ovaj sud je vezan tom odlukom, to se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati.

25. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. utvrdio da razlika obveza od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate kredita, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 1.162,18 CHF, odnosno 6.435,06 kn. Iz dopunskog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. sud je utvrdio da razlika kamata od dana dospijeća prve obveze do konačne otplate kredita, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, uzevši u obzir glavnicu i tijek kamata iz tužbenog zahtjeva kao maksimalni iznos ukupno iznosi 805,44 Eura.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. jer je izrađen stručno i argumentirano, vještak je izradio nalaz i mišljenje u skladu sa zadacima koje mu je postavio sud. Stranke nisu imale prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te su na ročištima navele da nije potrebno da vještak nalaz i mišljenje daje na ročištu za glavnu raspravu.

27. Tužitelj je iskazao da je sklopio ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila, da je vozilo koristio za osobne potrebe, da je pročitao ugovor o kreditu prilikom sklapanja ali ga nije možda najbolje razumio, da mu tuženik nije objasnio što je promjenjiva kamatna stopa i koje su njezine posljedice, da promjenjiva kamatna stopa vjerojatno znači da se kamatna stopa mijenja, da ne zna na koji način dolazi do promjene kamatne stope temeljem njegovog ugovora koji je sklopio, da je sklopio ugovor u valuti CHF jer su mu to predložili u auto kući budući da je to najpovoljnije, da se nije raspitao u banci kako dolazi do promjene kamatne stope, da se nije raspitivao o uvjetima kreditiranja kod drugih banaka, da su mu u auto kući rekli da rade samo sa tuženikom.

28. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je u odlučnim dijelovima logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču o načinu kako se mijenja kamatna stopa, a ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi njegovo svojstvo potrošača.

29. Ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

30. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

31. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

32. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

33. Na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je dužan vratiti tužitelju iznos 805,44 Eura, a koji iznos je tužitelj zahtijevao podneskom od 23. travnja 2024. sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

34. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

35. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

36. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 12. lipnja 2019., dakle prije proteka općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu. U odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva valja reći da se radi o nepravoj preinaci, slijedom čega zastara prekinuta podnošenjem tužbe. ( pravno shvaćanje Građanskog odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024.)

37. Valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela tog suda od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno stajalište kako "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

38. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od 805,44 Eura.

39. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 4. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Stopa zatezne kamate određena je za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

40. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio u parnici u cijelosti pa tužitelju pripada pravo na naknadu parničnih troškova u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

41. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/03 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

42. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 06. rujna 2019. , 30. rujna 2022., 23. travnja 2024. u iznosu od po 75 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročište od 28. listopada 2019 u iznosu od 37,5 bodova prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, za ročišta od 25. travnja 2022., 20. studenog 2023., 26. studenog 2024. u iznosu od po 75 bodova za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 562,5 bodova, a pomnoženo sa traženih 2 Eura/1 bod iznosi 1.125,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife, što ukupno iznosi 1.406,25 Eura. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 Eura, i trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 299,08 Eura. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.745,15 Eura.

43. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu preko dosuđenog iznosa , budući da se radi o ročištu iz Tbr 9.2 Tarife, na kojem se raspravljalo isključivo o procesnim pitanjima. Nadalje, tužitelj nema pravo na naknadu putnih troškova na ročišta, niti ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na presudu budući da nije obveznik plaćanja navedene pristojbe. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 527,68 Eura.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).