REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2912/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, G, T [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 8.163,80 kn/1,083,52 Eura[1] na iznos od 9.046,05kn/1.200,62 Eura.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 1.200,62 Eura zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na

- iznos od 9,60 EUR / 72,30 HRK od 20.12.2007. sve do isplate,

- iznos od 9,49 EUR / 71,48 HRK od 19.01.2008. sve do isplate,

- iznos od 9,60 EUR / 72,33 HRK od 19.02.2008. sve do isplate,

- iznos od 9,63 EUR / 72,54 HRK od 15.03.2008. sve do isplate,

- iznos od 9,73 EUR / 73,29 HRK od 16.04.2008. sve do isplate,

- iznos od 9,42 EUR / 70,99 HRK od 16.05.2008. sve do isplate,

- iznos od 14,32 EUR / 107,87 HRK od 21.06.2008. sve do isplate,

- iznos od 14,39 EUR / 108,44 HRK od 08.07.2008. sve do isplate,

- iznos od 14,04 EUR / 105,78 HRK od 19.08.2008. sve do isplate,

- iznos od 13,95 EUR / 105,13 HRK od 17.09.2008. sve do isplate,

- iznos od 14,00 EUR / 105,46 HRK od 16.10.2008. sve do isplate,

- iznos od 15,03 EUR / 113,23 HRK od 21.11.2008. sve do isplate,

- iznos od 14,17 EUR / 106,73 HRK od 17.12.2008. sve do isplate,

- iznos od 15,01 EUR / 113,06 HRK od 20.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 15,04 EUR / 113,31 HRK od 17.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 14,99 EUR / 112,91 HRK od 18.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 23,98 EUR / 180,70 HRK od 17.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 23,84 EUR / 179,64 HRK od 22.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 23,22 EUR / 174,92 HRK od 19.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 22,70 EUR / 171,07 HRK od 07.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 22,60 EUR / 170,27 HRK od 23.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 22,57 EUR / 170,07 HRK od 20.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 22,36 EUR / 168,48 HRK od 27.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 21,99 EUR / 165,69 HRK od 24.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 22,10 EUR / 166,51 HRK od 19.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 22,13 EUR / 166,77 HRK od 27.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 22,26 EUR / 167,72 HRK od 20.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 21,97 EUR / 165,54 HRK od 25.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 22,21 EUR / 167,32 HRK od 17.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 21,89 EUR / 164,95 HRK od 19.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 21,84 EUR / 164,52 HRK od 24.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 23,01 EUR / 173,40 HRK od 24.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 22,48 EUR / 169,34 HRK od 28.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 23,09 EUR / 173,99 HRK od 21.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 22,54 EUR / 169,82 HRK od 16.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 21,80 EUR / 164,24 HRK od 26.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 22,53 EUR / 169,74 HRK od 28.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 23,49 EUR / 176,95 HRK od 22.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 22,34 EUR / 168,32 HRK od 18.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 22,35 EUR / 168,40 HRK od 17.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 21,68 EUR / 163,38 HRK od 08.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 21,46 EUR / 161,72 HRK od 17.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 22,72 EUR / 171,22 HRK od 02.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 22,55 EUR / 169,94 HRK od 10.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 21,27 EUR / 160,27 HRK od 02.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 20,38 EUR / 153,58 HRK od 09.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 19,45 EUR / 146,57 HRK od 02.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 13,15 EUR / 99,08 HRK od 13.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 12,91 EUR / 97,26 HRK od 02.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 12,88 EUR / 97,08 HRK od 13.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 12,83 EUR / 96,65 HRK od 19.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 12,62 EUR / 95,06 HRK od 20.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 12,28 EUR / 92,53 HRK od 17.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 12,12 EUR / 91,34 HRK od 25.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 11,94 EUR / 89,96 HRK od 22.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 11,61 EUR / 87,51 HRK od 20.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 11,40 EUR / 85,86 HRK od 25.08.2012. sve do isplate,

- iznos od 11,10 EUR / 83,60 HRK od 06.09.2012. sve do isplate,

- iznos od 10,73 EUR / 80,87 HRK od 26.10.2012. sve do isplate,

- iznos od 10,63 EUR / 80,06 HRK od 22.11.2012. sve do isplate,

- iznos od 10,44 EUR / 78,63 HRK od 22.12.2012. sve do isplate,

- iznos od 10,15 EUR / 76,44 HRK od 26.01.2013. sve do isplate,

- iznos od 9,67 EUR / 72,87 HRK od 21.02.2013. sve do isplate,

- iznos od 9,61 EUR / 72,38 HRK od 29.03.2013. sve do isplate,

- iznos od 9,37 EUR / 70,57 HRK od 25.04.2013. sve do isplate,

- iznos od 9,03 EUR / 68,06 HRK od 21.05.2013. sve do isplate,

- iznos od 8,57 EUR / 64,57 HRK 28.06.2013. sve do isplate,

- iznos od 8,32 EUR / 62,65 HRK od 20.07.2013. sve do isplate,

- iznos od 8,10 EUR / 61,03 HRK od 20.08.2013. sve do isplate,

- iznos od 7,92 EUR / 59,65 HRK od 27.09.2013. sve do isplate,

- iznos od 7,75 EUR / 58,38 HRK od 30.10.2013. sve do isplate,

- iznos od 7,43 EUR / 56,01 HRK od 26.11.2013. sve do isplate,

- iznos od 7,19 EUR / 54,17 HRK do 19.12.2013. sve do isplate,

- iznos od 6,95 EUR / 52,35 HRK od 18.01.2014. sve do isplate,

- iznos od 6,70 EUR / 50,47 HRK do 28.02.2014. sve do isplate,

- iznos od 6,45 EUR / 48,60 HRK od 29.03.2014. sve do isplate,

- iznos od 6,15 EUR / 46,36 HRK od 17.04.2014. sve do isplate,

- iznos od 5,82 EUR / 43,82 HRK od 19.05.2014. sve do isplate,

- iznos od 5,61 EUR / 42,28 HRK od 13.07.2014. sve do isplate.

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.045,85 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja GĐ, G, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 281,25 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. travnja 2019. podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je 21. svibnja 2007. kao korisnik kredita zaključio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 320-50-4115488. Tim ugovorom tužitelj je stavio na raspolaganje iznos od 20.338,73 CHF. Navodi da je čl. 2. predmetnog Ugovora propisano da je tužitelj dužan platiti tuženiku kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje, a kamatna stopa se mijenjala jednostranom odlukom tuženika na štetu tužitelja. Ukazuje na ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Poziva se na presude:

Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14. tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 8.163,80 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da ni tužitelj u ovom postupku trebao dokazati da promjene kamatne stope koje su učinjene od strane tuženika nisu bile opravdane i učinjene u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik navodi da je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, smatra da sporna odredba nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe da su se okolnosti na tržištu promijenile i da je narastao trošak financiranja te je tuženik kamatnu stopu mijenjao iz opravdanih razloga. ističe prigovor zastare i prigovara visini tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj je podneskom od 12. studenog 2020 povisio tužbeni zahtjev usklađujući isti sa nalazom i mišljenjem vještaka, čime je preinačio tužbu, a kojoj preinaci se tuženik protivio. Tužitelj bez svoje krivnje nije mogao povisiti tužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka budući da je nalaz i mišljenje vještaka dostavljen tužitelju nakon zaključenja prethodnog postupka. Ovaj sud smatra da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao ugovor o kreditu (8-12 spisa), otplatni plan (list 13-15 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 16-18 spisa), opće uvjete poslovanja sa stanovništvom (list 24-25 spisa), informacije za klijente (list 26- 27 spisa), pravilnik o obračunu kamata i naknada (list 27-61 spisa), tržišni parametri za auto kredit sa valutnom klauzulom u CHF (list 61 spisa), često postavljena pitanja i odgovori iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list 62 spisa), učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa za zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (list 72-84 spisa), ključna aktualna pitanja odnosa iu ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse (list 85-93 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke VJEŠTAK TKALEC d.o.o. (list 104-108, 208-212 spisa), saslušan je tužitelj (list 201-202 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22.)" dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 320-50-4115488 od 21. svibnja 2007.

8. Iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik je ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

9. Točkom 1. ugovora o kreditu ugovoreno je da je iznos kredita kunska protuvrijednost 20.338,73 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja.

10. Točkom 2. ugovora o kreditu ugovoreno je da je redovna kamata 5,20% godišnja, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika. 11. Točkom 7. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje a) dio glavnice u iznosu od 15.411,55 CHF otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita….b) preostali dio glavnice u iznosu od 4.897,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća,dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita.

12. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, vođen je parnični postupak između tužitelja Potrošača – Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. i Sberbank d.d., radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

13. Presudom P-1401/12 od 4. srpnja 2013. pod točkom 4. njene izreke utvrđeno je da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82 .i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Raiffeisenbank Austria d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Raiffeisenbank Austria d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., između ostalog, odbijena je žalba Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 pod točkom 4. njene izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorim o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba Raiffeisenbank Austria d.d. (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 4. njene izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Sukladno navedenom, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna i u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak. 17. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Pogrešno tuženik smatra da se odredba čl. 502.c ne primjenjuje u ovom postupku. Točno je da je ta odredba stupila na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), a da je tužba u kolektivnom sporu podnesena 2012. godine. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

19. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

21. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni ugovor o kreditu koji su sklopili stranke. Taj ugovor o kreditu sklopljen je 21. svibnja 2007. dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

22. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak presude u predmetu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, koji se odnosi na tuženika, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača.

24. Navedeno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.

25. S obzirom na to da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu promjenjive kamatne stope vezane uz švicarski franaka već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, a ovaj sud je vezan tom odlukom, to se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati.

26. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke VJEŠTAK TKALEC d.o.o. utvrdio da razlika između dijela uplate koji je tuženik rasknjižio na ime kamate i kamate kao dijela anuiteta utvrđenog po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, u utuženom razdoblju iznosi ukupno 9.046,05 kn.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka VJEŠTAK TKALEC d.o.o. jer je izrađen stručno i argumentirano, vještak je izradio nalaz i mišljenje u skladu sa zadatkom koji mu je postavio sud. Prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka ne odnose na matematičku ispravnost obračuna koji je u nalazu i mišljenju izradio vještak.

28. Tužiteljica je iskazala da je ugovor o kreditu sklapala radi financiranja kupnje osobnog automobila, da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imala obrt niti je bila članica trgovačkog društva, a vozilo je koristila za osobne potrebe. Radi kupnje automobila je došla u auto-kuću "Tači", kada je odabrala automobil, postojala je ponuda za financiranje automobila, prodavač u auto-kući joj je rekao da direktno u auto-kući mora predati dokumentaciju, misli da se radilo o obrascima od plaće. Tužiteljica je pitala prodavača kakav kredit može dići na što joj je rečeno da će kredit biti u valuti CHF i sa promjenjivom kamatnom stopom, da je pitala prodavača u odnosu na valutu, kakve to posljedice ima za nju, na što joj je prodavač rekao da će samo u ugovoru stajati da je valuta CHF, da će banka auto-kući isplatiti cijenu u kunama, ali da se ne brinem, jer je CHF stabilna valuta, na upit što znači promjenjiva kamatna stopa tužiteljica je iskazala da joj je prodavač rekao da to znači da odluka o visini kamatne stope ovisi o banci. Nadalje je iskazala da su ju nakon nekoliko dana zvali iz auto-kuće da kod njih preuzmem ugovore o kreditu te da ode javnom bilježniku sa ugovorima. Tužiteljica je iskazala da nikada nije bila ni u kojoj poslovnici tuženika vezano za sklapanje predmetnog ugovora o kreditu i da je pročitala ugovor prije potpisivanja. Tužiteljica je navela i da ne znam na koji način se mijenja kamatna stopa niti joj je to bilo tko objasnio.

29. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer je u odlučnim dijelovima logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču budući da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bila u poslovnici tuženika niti je razgovarala sa njihovim zaposlenicima već je razgovarala isključivo sa prodavačem vozila.

30. Ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

31. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

32. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

33. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 326. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, ne predstavlja zabranu manjeg značaja.

34. Na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je dužan vratiti tužitelju iznos od 9.046,05kn/1.200,62 Eura, a koji iznos je tužitelj zahtijevao tužbom sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

35. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

36. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

37. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 30. travnja 2019., dakle prije proteka općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu. U odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva valja reći da se radi o nepravoj preinaci, slijedom čega zastara prekinuta podnošenjem tužbe. ( pravno shvaćanje Građanskog odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024.)

38. Valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela tog suda od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno stajalište kako "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

39. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je osnovan za iznos od 9.046,05kn/1.200,62 Eura.

40. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 4. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Stopa zatezne kamate određena je za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

41. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio u parnici u cijelosti pa tužitelju pripada pravo na naknadu parničnih troškova u cijelosti sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

42. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/03 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

43. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 5. srpnja 2019., 12. studenog 2020., u iznosu od po 75 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za pristup na ročišta od 29. listopada 2019., 28. siječnja 2019., 5. listopada 2021., 17. svibnja 2024. i 20. studenog 2024. u iznosu od po 75 bodova za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, sastava podneska od 14. lipnja 2023. i 28. lipnja 2024, u iznosu od 18,75 bodova prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od po 37,5 bodova prema Tbr. 9. t. 3. Tarife što ukupno iznosi 675 bodova, a pomnoženo sa traženih 2 Eura/1 bod iznosi 1.350,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife, što ukupno iznosi 337,50 Eura. Nadalje, tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 Eura, trošak sudske na presudu u iznosu od 53,09 Eura i trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 265,44 Eura. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.045,85 Eura.

44. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. lipnja 2023. i 28. lipnja 2024. preko dosuđenog iznosa, budući da se ne radi o obrazloženim podnescima. Slijedom navedenog, sud je odbio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 281,25 Eura.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).