REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3483/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OZ, rođenog **.**.1984., iz mjesta Damask, državljanina Sirijske Arapske Republike, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance Ježevo, kojeg zastupa opunomoćenik ABC, odvjetnik u Zagrebu, [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 3. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/53816, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 23. srpnja 2024.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku ABC, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/53816, URBROJ: 511-01- 212-24-10 od 23. srpnja 2024., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je u svom iskazu naveo da je bio pripadnik Slobodne sirijske vojske koja je u Siriji izgubila rat protiv vladinih snaga. Smatra kako se ne može vratiti u zemlju podrijetla. Napominje kako sirijska vojska ima tajne službe koje dobro znaju tko je i kada napustio neko područje te bježao od vojske. Smatra nejasnim pretpostavke tuženika da bi mu otac platio 20.000,00 dolara te isto tako navodi da tuženik nije ispitao kako bi njegov otac uopće imao tolike novce. Navodi kako niti povratak u Tursku ne dolazi u obzir.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna prava pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je tužitelj tijekom postupka naveo da je zemlju podrijetla napustio nakon uspješnih pregovora s vladinim snagama te da je kao civil bio među grupom ljudi kojima je osiguran siguran izlazak iz četvrti [adresa], što potvrđuje da mu je dopušten i omogućen izlazak od strane same vlasti koja ga ne tereti za počinjenje nekih kaznenih djela. Ističe kako je navedena četvrt bila u rukama Islamske države te napominje da je za vrijeme ilegalnog boravka u Saveznoj Republici Njemačkoj, njemačke sigurnosne službe pokrenule istragu protiv tužitelja sa sumnjom na povezanost s terorističkom organizacijom ISIL i sudjelovanjem u aktivnostima terorističke organizacije na području [adresa].
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je 3. siječnja 2025., održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti tužitelja i tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke i izvršen je uvid u spis tuženika. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja jer je tužitelj prema obavijesti tuženika od 19. studenoga 2024., napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite i nije prijavio novo boravište, a opunomoćenik tužitelja je na raspravi s obzirom na navedeno odustao od navedenog dokaznog prijedloga.
8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
9. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 30. travnja 2024., nakon iskazane namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik od 22. srpnja 2024.
11. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza te procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.
12. U obrazloženju tuženik navodi, kako je tužitelj izjavio da je u razdoblju od 2011. do 2013., godine bio pripadnik Slobodne sirijske vojske te da je zajedno sa svojim suborcima branio kvart od režima, nakon čega su bili opkoljeni od strane režimskih snaga uslijed čega je zbog nedostatka hrane, vode, struje bio prisiljen napustiti zemlju podrijetla. Izjavio je da im se u pregovorima dopustilo napuštanje [adresa]. Potvrdio je i svoje ranije iznesene navode da je bio uhićen kao i njegova braća te da su oslobođeni nakon što je otac platio kada se on pridružio Slobodnoj sirijskoj vojsci. Naveo je i da je 2013. godine bio ranjen te da je nakon napuštanja zemlje podrijetla otišao u Tursku gdje mu je odobrena privremena zaštita i gdje je imao pravo na medicinsku pomoći mogao je raditi. Izjavio je da sirijske vlasti imaju popis protivnika režima te da je zemlju podrijetla napustio kao civil i da nije bio vojno aktivan od 2013. godine. Svoje navode o mučenju i pritvaranju nije ničim potkrijepio, a isto tako prvotno je naveo da je bio u pritvoru 28 dana, a nakon toga je naveo da je u pritvoru proveo 15 dana. U svezi ranjavanja je naveo da je isto nastalo kao posljedica eksplozije tenkovske granate.
13. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja dan u upravnom postupku o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, koji su bili kontradiktorni, proganjanja, djelu proganjanja, progoniteljima, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, Sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona.
14. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila, a ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Također je naveo kako je tužitelju odobrena privremena zaštita u Republici Turskoj prema kojoj tužitelj ne može biti vraćen u Sirijsku Arapsku Republiku bez da on to sam zatraži, a Republika Turska se smatra sigurnom zemljom podrijetla u smislu članak 44. stavka 1. Zakona, što znači da u njoj općenito i dosljedno ne postoji rizik od trpljenja ozbiljne nepravde.
15. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao točki I izreke.
16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15. i 155/22.).
17. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik ABC točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 3. siječnja 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik ABC,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,
3. U spis
